Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-295/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Gregović u Rijeci, protiv tuženika HOK- osiguranje d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupano po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić&Pezić&Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3686/2019-89 od 26. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika HOK-osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3686/2019-89 od 26. siječnja 2026. u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 1.947,63 EUR do iznosa od 3.904,80 EUR, ili za iznos od 1.957,17 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu pod st. III. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.854,66 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod st. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 3.904,80 EUR do iznosa od 4.295,37 EUR, ili za iznos od 390,57 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu pod st. III. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 365,16 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko iznosa od 3.904,80 EUR do iznosa od 4.295,37 EUR, ili za iznos od 390,57 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kao s neosnovanim.

Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 365,16 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kao s neosnovanim.

III. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 15,63 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 4.295,37 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu (st. I. izreke), odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice iznad dosuđenog u stavku I. izreke ove presude pa do iznosa u visini od 5.769,57 EUR (st. II. izreke) te je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici trošak ovog postupka u visini od 3.219,82 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke).

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod st. izreke, preko iznosa od 1.947,63 EUR do dosuđenih 4.295,37 EUR, ili za iznos od 2.347,74 EUR i pod st. III. izreke, žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi u cijelosti pobijanu presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 8. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima se ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet ovog spora je naknada štete koju je tužiteljica pretrpjela 24. srpnja 2016. kada je teško ozlijeđena kao putnik u vozilu osiguranika tuženika registarske oznake [registarska oznaka], a kojim je upravljao IĆ. Tužiteljica je zadobila višestruke teške tjelesne ozljede kao što je traumatska laceracija jetre, prijelom desne ključne kosti, kopresivnu fakturu TL7, obostrani natuk pluća, prijelom donje grane preponske kosti te otvorenu ranu glave. Podvrgnuta je nizu operacijskih zahvata, a tijekom liječenja je upućena na fizikalne terapije i medicinsku rehabilitaciju radi poboljšanja zdravstvenog stanja. Tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Kroz dugi vremenski period tužiteljica je trpjela bolove prisutne i danas, neposredno nakon ozljeđivanja kao i tijekom liječenja i terapija zahvata, trpjela je jake bolove, zatim bolove srednjeg intenziteta tijekom dugotrajnog procesa liječenja i rehabilitacija. Zaostao je i strah sa trajnim posljedicama. Štetni događaj je bio vrlo traumatičan za istu te je nakon liječenja zaostao anksiozni pomak i povišena depresivnost. Trajne posljedice se manifestiraju u obliku čestih nesanica i noćnih mora, strah od ovisnosti o drugima, strah nemogućnosti daljnjeg školovanja i bavljenja svim aktivnostima. Postala je i razdražljiva. Kod tužiteljice zaostalo je i naruženje u vidu postoperativnih ožiljaka po licu nakon vađenja stakla, što predstavlja naruženje srednjeg stupnja. Nastala je i imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja, pojačane prehrane i uništenih stvari. Tužiteljica je morala nositi 2 mjeseca Jewett ortozu, a morala je i konzumirati hranu bogatu vitaminima i kalcijem minimalno 6 mjeseci. Predlaže u podnesku od 9. travnja 2025. usvajanje tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.769,57 EUR.

9. U ovom stadiju postupka ostalo je sporno postojanje doprinosa tužiteljice nastanku štete, kao i visina štete koju je pretrpjela.

10. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da tužiteljica nije doprinijela nastanku štete, jer nije imala saznanja da je vozač vozila IĆ toga dana pio alkoholna pića, pa stoga nije pristala na vožnju s vozačem koji je pod utjecajem alkohola.

11. Naime, ovaj sud je suglasan sa ocjenom prvostupanjskog suda da tužiteljica nije morala znati da je IĆ toga dana pio alkoholna pića, jer to nije vidjela, niti je s njim provodila vrijeme, već je bila cijelu večer u društvu svog dečka R. Svjedok IĆ, vozač vozila koji je uzrokovao predmetnu prometnu nezgodu, u svom je iskazu naveo da je moguće da je tužiteljica bila sa njim dok je pio. Međutim, iz takvog iskaza se ne može nedvojbeno zaključiti da je tako bilo, jer svjedok pretpostavlja da je tako moglo biti. Nadalje, svjedok navodi da je tužiteljica morala osjetiti da je on pio jer se to osjetilo. Takve tvrdnje IĆ predstavljaju puko nagađanje, pa se na temelju njegova iskaza ne može nedvojbeno zaključiti da je tužiteljica znala da je IĆ konzumirao alkoholna pića toga dana, odnosno da je bio pod utjecajem alkohola.

12. U odnosu postojanje doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, prvostupanjski je sud utvrdio na temelju izjave prometnog vještaka koju je dao na očevidu, da je zaštitni pojas bio spremljen iza zadnjeg sjedala, odnosno da nije bio vidljiv, pa da se nije niti moglo od tužiteljice očekivati da se njime veže.

13. Međutim, da je pojas i bio zamotan iza stražnjeg sjedala, tužiteljica je bila dužna učiniti sve što je potrebno da se veže sigurnosnim pojasom, jer je to pažnja koju je dužna primijeniti svaka prosječna osoba u prometu, tako da je svakako odgovorna što nije bila vezana sigurnosnim pojasom.

14. U sklopu kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja, medicinski vještak prof. dr. sc. Marija Baković, dr. med., u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom na srednjem mjestu na stražnjoj klupi, očekivano ne bi zadobila nagnječenja oba pluća i razdor jetre s nagnječenjima oba režnja, dok bi ostale ozljede mogla zadobiti i usprkos vezanosti sigurnosnim pojasom.

15. S obzirom na to da prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. Željka Cesarca, specijalista kirurške ortopedije, na procjenu postotka smanjenja životne aktivnosti utječu ozljede jetre, desne klavikule, torakalne kralješnice, ozljede zdjelice, dakle, ne i nagnječenje oba pluća, a da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom ne bi zadobila ozljedu jetre i nagnječenje oba pluća (koja ozljeda nije ostavila trajne posljedice), dok bi ostale ozljede zadobila, ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljica time što nije bila vezana sigurnosnim pojasom doprinijela nastanku štete sa 5%, sukladno čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26 – dalje ZOO). Prilikom ocjene doprinosa tužiteljice nastanku štete, ovaj se sud rukovodio time da se doprinos oštećenika nastanku štete prema ustaljenoj i stabilnoj sudskoj praksi procjenjuje sa 20%, kada postoji uzročno posljedična veza između nevezivanja sigurnosnim pojasom i nastalih ozljeda, pa kako su u konkretnom slučaju nastale trajne posljedice posljedica brojnih ozljeda, koje bi tužiteljica mogla zadobiti i da je bila vezana sigurnosnim pojasom, a da ozljedu jetre ne bi zadobila da je bila vezana sigurnosnim pojasom, tada se njezin doprinos nastanku štete ocjenjuje samo sa 5%. Iako je medicinski vještak Marija Baković utvrdila da tužiteljica ne bi zadobila nagnječenje oba pluća da je bila vezana sigurnosnim pojasom, ta ozljeda prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. Željka Cesarca nije rezultirala trajnim posljedicama, pa ta ozljeda nije uzeta u obzir prilikom procjene razmjera doprinosa tužiteljice nastanku štete.

16. Visinu pravične novčane naknade koja pripada tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, u iznosu od 6.890,00 EUR, primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO.

17. S obzirom na pravilno utvrđeno potrebu tužiteljice na tuđu pomoć i njegu pravilno je prvostupanjski sud, primjenom slobodne ocjene dokaza, utvrdio da sat tuđe pomoći i njege iznosi 2,65 EUR, pa da tužiteljici za 172 sata pripada imovinska šteta u iznosu od 455,80 EUR. Jednako tako pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici pripada trošak pojačane prehrane od 80,00 EUR, šteta na ime uništene odjeće od 50,00 EUR, i trošak puta (odlaska liječniku) i liječenja 350,00 EUR, što sve ukupno iznosi 935,80 EUR (imovinska šteta).

18. Sveukupno pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici pripada pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete u iznosu od 7.825,80 EUR, koji je iznos trebalo umanjiti razmjerno doprinosu tužiteljice nastanku štetnog događaja od 5% što iznosi 7.434,51 EUR, koji iznos je trebalo umanjiti za nesporno plaćeni iznos štete od 3.530,43 EUR, što iznosi 3.904,80 EUR.

19. Slijedom toga, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke presude preko iznosa od 1.947,63 EUR do iznosa od 3.904,80 EUR, ili za iznos od 1.957,17 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je temeljem čl. 373. t. 3. ZPP trebalo preinačiti st. I. izreke presude i odbiti zahtjev tužiteljice preko iznosa od 3.904,80 EUR do iznosa od 4.295,37 EUR, ili za iznos od za iznos od 390,57 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

20. Tužiteljica je u postupku uspjela glede osnove za 95%, a glede visine sa 68%, ili ukupno sa 81,5%, a tuženik sa 18,5%, pa je trebalo uspjeh tužiteljice u sporu umanjiti za uspjeh tuženika (čl. 154. st. 2. ZPP), tako da je tužiteljica konačno uspjela u sporu sa 63%.

21. Stoga je trebalo pravilno utvrđen parnični trošak od strane suda prvog stupnja u iznosu od 2.400,00 EUR sa PDV od 25%, 3.000,00 EUR, sa troškom sudskih pristojbi na tužbu od 103,52 EUR i na presudu od 104,15 EUR, što iznosi 3.207,67 EUR, umanjiti razmjerno uspjehu tužiteljice u sporu od 63%, što iznosi 2.020,83 EUR, te na taj iznos pribrojiti u cijelosti kao nužan trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 833,83 EUR, tako da ukupan trošak tužiteljice iznosi 2.854,66 EUR.

22. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi st. III. izreke presude za iznos od 2.854,66 EUR, te temeljem čl. 380. t. 3. ZPP preinačiti st. III. izreke i za iznos od 365,16 EUR odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška kao neosnovan.

23. Tuženiku za sastav žalbe pripada 250,00 EUR s PDV od 25%, 312,50 EUR, koji je iznos trebalo umanjiti razmjerno uspjehu tuženika u žalbenom postupku sporu od 5%, što iznosi 15,63 EUR.

24. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 1. listopada 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper