- 1 -              III Kr 47/2024-3

Broj: III Kr 47/2024-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika Đ. H. zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 30. ožujka 2021. broj K-41/2018 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 4. siječnja 2024. broj Kž-383/2023, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika Đ. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 30. ožujka 2021. broj K-41/2018 osuđenik Đ. H. proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.. 70/17., 126/19., 130/20. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22 - dalje: ZKP) osuđenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 400,00 kuna, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 4. siječnja 2024. broj Kž-383/2023 prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je osuđenik Đ. H. za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. i uz primjenu članka 48. stavaka 1. i 2. i članka 49. stavka 1. točke 5. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od četiri mjeseca, dok je žalba optuženika odbijena kao neosnovana te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Osuđenik je pravovremeno po braniteljici S. M., odvjetnici u D., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 468. st. 2., 515. st. 1. i 517. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku“. U zahtjevu osuđenik predlaže „pobijanu presudu višeg suda preinačiti u pogledu odluke o kazni ili ukinuti presudu višeg suda i predmet vratiti na ponovnu odluku“. Također, predlaže odgoditi izvršenje pravomoćne presude do rješenja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

4. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP.

5. Zahtjev osuđenika Đ. H. nije osnovan.

6. Osuđenik u zahtjevu neosnovano tvrdi da je Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, preinačavajući prvostupanjsku presudu u odluci o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu, odnosno počinio povredu kaznenog zakona na štetu optuženika iz članka 469. točke 5. ZKP „kada je kao posebnu otegotnu okolnost cijenio osuđivanost osuđenika nakon počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret u ovom kaznenom postupku“, iako osuđenik u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije bio osuđivan.

6.1. Naime, drugostupanjski sud je prilikom odlučivanja o kazni, preinačavajući prvostupanjsku presudu prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 5. KZ/11, osuđenika osudio na kaznu zatvora od 4 mjeseca, koja kazna je izrečena u zakonskim okvirima kazne propisane za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11 za koje kazneno djelo je osuđenik i proglašen krivim. Drugostupanjski sud, protivno tvrdnjama osuđenika, nije prekoračio ovlast koju ima po zakonu kada je, uz ostale otegotne okolnosti, cijenio otegotnim i ponašanje osuđenika nakon počinjenja kaznenog djela, s obzirom na činjenicu da je osuđenik pravomoćno osuđivan presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj: K 521/17 od 10. siječnja 2018. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11 i presudom Općinskog suda u Metkoviću broj: Kov- 73/2021 od 20. prosinca 2021. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11.

6.2. Tvrdnjama istaknutima u zahtjevu da „drugostupanjski sud uopće nije vodio računa da je u vrijeme izvršenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret osuđenik bio u dobi od 22 godine, dakle nešto iznad dobi mlađeg punoljetnika za koje zakonodavac ima posebni tretman te da je od izvršenja kaznenog djela proteklo više od 7 godina“ i da u konkretnom slučaju „nije došlo do jačeg ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra s obzirom na težinu posljedice koja mu se stavlja na teret“ osuđenik zapravo nastoji dovesti u sumnju pravilnost odluke drugostupanjskog suda o kazni, međutim, iz te osnove se ovaj izvanredni pravni lijek, u skladu s odredbom članka 517. stavka 1. ZKP, ne može podnositi.

6.3. Osuđenik u zahtjevu, također, tvrdi da je drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke postupio protivno odredbi članka 54. KZ/11 jer da u izrečenu kaznu zatvora od četiri mjeseca nije uračunao vrijeme koje je osuđenik u ovom kaznenom postupku proveo na izdržavanju kazne zatvora od 20. studenog 2023. do 20. prosinca 2023. pa je „očito takvim postupanjem prekršio temeljna ljudska prava i slobode zajamčena Ustavom i međunarodnim pravom“ i „prekoračio ovlasti koje se odnose na odluku o kazni“. Točno je da drugostupanjski sud u kaznu zatvora od četiri mjeseca nije uračunao i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora, sukladno odredbi članka 54. KZ/11, međutim, time nisu ostvarene povrede zakona na koje ukazuje osuđenik. Naime, kada u pravomoćnoj presudi nije odlučeno o uračunavanju pritvora, istražnog zatvora ili prije izdržane kazne, kao što je u ovom predmetu slučaj, o tome posebnim rješenjem odlučuje predsjednik prvostupanjskog vijeća, sukladno odredbi članka 180. stavka 2. ZKP. Osuđenik zapravo tim tvrdnjama ukazuje na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 6. ZKP, međutim, ta povreda člankom 517. stavkom 1. točkom 1. ZKP. nije propisana kao osnova za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

7. Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti zahtjev osuđenika kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24.).

Zagreb, 14. svibnja 2024.