Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž R-110/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠVN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zorani Živković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Centar za posebno skrbništvo, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1 (ranija adresa: Savska cesta broj 41/VI), OIB: 15916354928, zastupanog po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, povodom žalbe tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1720/2023-21 od 11. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1720/2023-21 od 11. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nisu dopuštene i zakonite odluke Upravnog vijeća Centra za posebno skrbništvo broj Klasa: 112-01/20-02/3 Ur.broj: 408-01/20-25 od 23.07.2020. kojom odlukom je ŠVN razriješena dužnosti ravnateljice Centar za posebno skrbništvo sa danom 31.08.2020. kao i odluka o imenovanju ravnateljice Centra za posebno skrbništvo broj Klasa: 112-01720-02/3, Ur.broj: 408-01/20-26 od 23.07.2020., te tužiteljica ŠVN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ostaje ravnatelj tuženika Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Savska cesta broj 41/VI, OIB 15916354928 do 28.02.2021.

2. Dužan je Centar za posebno skrbništvo, Zagreb, Savska cesta broj 41/VI, OIB 15916354928 naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 11. studenoga 2025. do isplate u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje (pravilno: presudu) i usvoji tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode tužiteljice i ističe kako konstatacije iz žalbe ne predstavljaju žalbene razloge iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku. Predlaže nadležnom sudu odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku odluku u cijelosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 2. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP), drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

5.1. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 6. kolovoza 2020. primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22), uz iznimke iz st. 2. -7. tog članka.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6.1. Iako je točna žalbena tvrdnja tužiteljice da ovaj postupak traje pet godina (a prema odredbi čl. 434. st. 4. ZPP-a u postupku u parnicama iz radnih odnosa postupak pred prvostupanjskim sudom mora se okončati u roku od šest mjeseci : opaska ovog suda), daljnja tvrdnja da se prvostupanjski sud u obrazloženju presude, osim što je ponovio navode tužbe tužiteljice na iste nije očitovao, nema činjeničnu podlogu u sadržaju obrazloženja prvostupanjske presude. Nastavno, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 338. st. 4. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju se sadržajno poziva tužiteljica, jer je obrazloženje sastavljeno sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a i nije povrijeđeno pravo tužiteljice na obrazloženu (sudsku) odluku.

7. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Iako se poziva na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tužiteljica ne konkretizira u čemu se taj razlog sastoji, pa žalbenim navodima nije dovela u sumnju činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud, i to:

- da je Odlukom Upravnog vijeća tuženika o razrješenju ravnateljice: klasa 112-

01/20-02/3, urbroj 408-01/20-25 od 23. srpnja 2020. tužiteljica razriješena dužnosti temeljem odredbe čl. 32. st. 2. Zakona o Centru za posebno skrbništvo (NN br. 47/20; dalje: ZCPS),

- da je odredbom čl. 32. st. 2. ZCPS-a propisano da će osoba koja je danom stupanja na snagu tog Zakona zatečena na dužnosti ravnatelja Centra (među strankama nije bilo sporno da je temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 1. ožujka 2017. tužiteljica obavljala poslove ravnateljice tuženika od 23. veljače 2017. s mandatom od četiri godine) nastaviti obavljati tu dužnost do imenovanja novog ravnatelja, sukladno st. 1. tog članka,

- da je ZCPS stupio na snagu 25. travnja 2020., da je stupanjem na snagu tog Zakona tužiteljica zatečena na dužnosti ravnateljice Centra i nastavila je obavljati tu dužnost do imenovanja novog ravnatelja 23. srpnja 2020.,

- da je odredbom čl. 38. Zakona o ustanovama (NN br. 76/93; 29/97; 47/99; 35/08 i 127/19; dalje: ZU) propisano da ravnatelja imenuje i razrješava upravno vijeće, ako posebnim zakonom u smislu čl. 35. st. 1. tog Zakona nije drugačije određeno,

- da je odredbom čl. 44. st. 1. ZU-a propisano da ravnatelj ustanove može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan,

slijedom čega sud zaključuje da upravno vijeće ima zakonsko ovlaštenje da razriješi ravnatelja prije isteka vremena na koje je imenovan za što se ne zahtijeva ispunjenje nikakvih uvjeta, odnosno ne ograničava razloge zbog kojih je moguće razriješiti ravnatelja, a ravnatelj nema mogućnost propitivati opravdanost razloga za razrješenje, nego samo ima pravo na sudsku zaštitu ukoliko smatra da je bio povrijeđen propisani postupak i da je ta povreda mogla bitno utjecati na odluku.

9. Posljedično, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj sud, da su u konkretnom slučaju postojali zakonski razlozi za odluku o razrješenju tužiteljice nakon donošenja ZCPS-a i izbora nove ravnateljice, koje odluke su dopuštene i zakonite temeljem naznačenih odredbi i zakonskih ovlaštenja upravnog vijeća. Naprotiv, neosnovano tužiteljica prigovara da u presudi nema niti riječi o tome koji su to zakonski razlozi za razrješenje ravnateljice, odnosno da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da nisu postojali razlozi za razrješenje iz čl. 44. st. 2. ZU-a i da je u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede postupka.

10. Žalbeni navod da nije jasna tvrdnja da razrješenjem tužiteljice nije došlo do promjene njenog pravnog statusa polazi od parcijalnog tumačenja toč. 35. obrazloženja presude u kojoj je prvostupanjski naveo: „(…) da razrješenjem tužiteljice kao ravnateljice tuženika nije došlo do promjene pravnog statusa tužiteljice kao zaposlenice tuženika, već u statusu kao ravnateljice ustanove koji status je mandatni odnos, različit od radnopravnog odnosa (…)“, iz čega je jasno da sud pravilno razlikuje status tužiteljice kao zaposlenice tuženika od njenog (mandatnog) statusa kao ravnateljice.

11. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tužiteljica u žalbi posebno niti ne pobija.

12. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice, potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

13. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude jer tuženik u odgovoru na žalbu (samo) reproducira sadržaj žalbe tužiteljice i prihvaća utvrđenja i shvaćanja prvostupanjskog suda, pa prema ocjeni ovog suda taj podnesak nije bio potreban u ovoj parnici.

U Varaždinu 1. listopada 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun