Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-114/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupane po punomoćnici ŠŽ, dipl. iur., zaposlenoj kod tuženice, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu od 30. srpnja 2026. poslovni broj Pr-2061/2025-16, u sjednici vijeća 1. listopada 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu od 30. srpnja 2026. poslovni broj Pr-2061/2025-16 pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu štete u iznosu od 538,00 EUR sa zateznom kamatom od 21. kolovoza 2025. do isplate i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.060,00 EUR od 21. kolovoza 2025. do 4. studenog 2025., te potvrđuje pod toč. III. i V. izreke presude.

II. Nepobijana toč. I. izreke presude, toč. II. izreke presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu štete u iznosu od 142,00 EUR sa zateznom kamatom od 21. kolovoza 2025. do isplate i toč. IV. izreke presude, kao i izreka rješenja kojom je dopuštena preinaka tužbe ostaju neizmijenjeni.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužitelju JŽ iznos od 1.060,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 5. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja JŽ u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 680,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2025. do isplate te isplatu zateznih kamata na iznos od 1.060,00 EUR od 21. kolovoza 2025. do 4. studenoga 2025.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva JŽ koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.000,00 € od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 21.08.2025. g. do dana isplate 30.08.2025.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. naknaditi tužitelju JŽ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.024,38 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 30. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja JŽ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 713,12 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.“

1.1. Ujedno je izrekom rješenja koje je sadržano u navedenoj presudi i rješenju odlučeno:

„Dopušta se preinaka tužbe tužitelja JŽ predložena podneskom od 23. ožujka 2026.“

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu i rješenje „u odbijajućem dijelu presude“ pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i dosuditi mu daljnji iznos naknade štete od 538,00 EUR sa zateznom kamatom od 21. kolovoza 2025. do isplate i daljnji trošak postupka sukladno postavljenom zahtjevu, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio 27. ožujka 2025. na radnom mjestu kod poslodavca Zagrebački Holding d.o.o., ABC kada je sakupljao otpad na javnoj površini, te nespornih činjenica:

- da je tužitelj zadobio ozljedu na radu 27. ožujka 2025. kada je obavljajući poslove radnog mjesta pao i ozlijedio lijevi gležanj i da je ista priznata ozljedom na radu na temelju prijave poslodavca

- da nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženice koja se temelji na sklopljenoj polici osiguranja broj [broj police osiguranja] između tuženice i Zagrebačkog Holdinga d.o.o., Podružnice ABC kojom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima

- da je tuženica isplatila tužitelju 31. kolovoza 2025. s osnova neimovinske štete iznos od 940,00 EUR i s osnova imovinske štete radi potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 60,00 EUR,

te spornih činjenica koje je utvrdio na temelju iskaza tužitelja i provedenog vještačenja po vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću, ocjenu djelomične osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da su mu pomoć i njegu pružali ukućani s kojima živi u zajedničkom domaćinstvu (majka, otac, brat i sestra) i da mu je pomoć bila potrebna kod odijevanja i osobne higijene

- da iz nalaza medicinskog vještaka prof. dr. sc. Zvonimira Lovrića proizlazi da je tužitelj zadobio ozljedu uganuća lijevog gležnja radi koje je konzervativno liječen te je liječenje završeno u lipnju 2025., da je uslijed ozljede trpio primarni kratkotrajni intenzivan strah u trenutku samog ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 8 dana nakon čega je trpio tzv. kasniji strah u vidu nelagoda i bojazni za vrijeme liječenja oko 14 dana, da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 45 dana, kao i da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme mirovanja 8 dana po 1 sat

- da je nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen kao vjerodostojan jer je izrađen na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja te je istim u cijelosti odgovoreno na predmet vještačenja, tim više što stranke nisu imale nikakvih primjedaba,

pa pozivom na čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., u daljnjem tekstu: ZR) koji propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, na čl. 25. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18., u daljnjem tekstu: ZZR) koji propisuje da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti i da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, prvostupanjski sud zaključuje da je poslodavac tužitelja odgovoran za naknadu štete, odnosno da je temeljem police osiguranja koju je poslodavac sklopio s tuženicom ista dužna naknaditi mu štetu. Utvrdivši okolnosti konkretnog slučaja i trajanje i intenzitet kvalifikatornih okolnosti (fizičkih bolova i straha) utvrđuje da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) u iznosu od 2.000,00 EUR, koja je odmjerena uz primjenu Orijentacijskih kriterija VSRH iz lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5) i podataka o inflatornim kretanjima prema podacima Državnog zavoda za statistiku, pa kako je nesporno po tom osnovu isplaćeno tužitelju 940,00 EUR to zaključuje da tužitelj po tom osnovu ima pravo na daljnji iznos od 1.060,00 EUR sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe (5. studenog 2025.) kako je dosuđeno nepobijanom toč. I. izreke presude. Zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 680,00 EUR sa zateznom kamatom od 21. kolovoza 2025. do isplate, te zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.060.00 EUR za razdoblje od 21. kolovoza 2025. do 4. studenog 2025. prvostupanjski sud je odbio pod toč. II. izreke uz osnovno obrazloženje da tužitelj nema pravo na naknadu neimovinske štete povrh dosuđenog iznosa od 1.060,00 EUR jer to okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju, kao niti naknadu imovinske štete radi potrebe za tuđom pomoći i njegom jer bi tužitelj za 8 dana po 1 sat tuđe pomoći i njege koju primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP) procjenjuje u iznosu od 5,00 EUR/h imao pravo na naknadu u iznosu od 40,00 EUR, pa kako mu je po tom osnovu tuženica isplatila 60,00 EUR to je u potpunosti obeštećen s osnova te vrste imovinske štete. Nema pravo na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.060,00 EUR za razdoblje od 21. kolovoza 2025. do 4. studenog 2025. jer nije dokazao da se tuženici obratio s odštetnim zahtjevom prije podnošenja tužbe, niti pak ima pravo na isplatu zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 1.000,00 EUR za razdoblje od 21. kolovoza 2025. do 30. kolovoza 2025. jer je tuženica isplatila tužitelju nesporni iznos štete sukladno čl. 943. st. 1. i 2. ZOO, uzimajući u obzir da tužitelj tvrdi da se tuženici obratio s odštetnim zahtjevom 21. kolovoza 2025. i da mu je tuženica isplatila nesporni iznos 30. kolovoza 2025. pa je zahtjev tužitelja odbijen pod toč. II. i III. izreke.

6. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu je dosudio naknadu neimovinske štete od „1.020,00 EUR“ umjesto 1.550,00 EUR jer pritom nije vodio računa da je zadobio izuzetno bolnu i neugodnu ozljedu lijevog gležnja za koju nije znao ishod liječenja i da je trpio intenzivan strah i bol koji opravdava dosudu daljnjeg iznosa od 1.550,00 EUR. Osim toga sat tuđe pomoći i njege trebao je biti procijenjen u iznosu od 6,00 EUR, a ne 5,00 EUR, s obzirom da je sat tuđe pomoći i njege trebalo procijeniti prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada sukladno Zakonu o minimalnoj plaći i Uredbi o visini minimalne plaće za 2025. koja iznosi 1.050,00 EUR bruto. Tužitelj zaključno predlaže da sud usvoji žalbu i da mu pored iznosa naknade štete od „2.060,00 EUR“ dosudi daljnji iznos od 538,00 EUR sa zateznom kamatom.

7. S obzirom da tužitelj pobija presudu „u odbijajućem dijelu“ i predlaže da mu sud dosudi daljnji iznos naknade od „538,00 EUR“ ovaj sud uzima da je prvostupanjska presuda pobijana pod toč. II. izreke za iznos od 538,00 EUR sa zateznom kamatom, dok je iznos od 142,00 EUR nepobijani dio presude pod toč. II. izreke, a što je konstatirano pod toč. II. izreke ove presude. Nadalje, sud uzima da je presuda pobijana pod toč. II. izreke u dijelu odbijenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.060,00 EUR za razdoblje od 21. kolovoza do 4. studenog 2025. i da je pobijana toč. III. izreke presude kojom je odbijeni zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 21. kolovoza do 30. kolovoza 2025. na nesporno isplaćeni iznos naknade od 1.000,00 EUR (prije pokretanja postupka).

8. Ispitivanjem presude i rješenja u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, s time da tužitelj ne pobija presudu radi bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Činjenično stanje na temelju kojeg je prvostupanjski sud utvrdio vrstu i opseg štete koja je tužitelju nastala, te primjenu materijalnog prava na temelju kojeg je odmjerena visina naknade neimovinske i imovinske štete u konkretnom slučaju kao pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

10. Prije svega valja ukazati, s obzirom da tužitelj u žalbi navodi različite iznose naknade neimovinske i imovinske štete, pa tako navodi da mu je s osnova naknade neimovinske štete dosuđen iznos od „1.020,00 EUR“ iako mu je pod toč. I. izreke presude dosuđen iznos od 1.060,00 EUR, da mu je za 1 sat tuđe pomoći i njege trebao biti dosuđen „iznos od 5,00 EUR po satu“ koji mu je i dosuđen, ali istodobno navodi da je trebalo priznati „6,00 EUR po satu“, te zaključno navodi da mu pored naknade štete „od 2.060,00 EUR“ treba dosuditi daljnji iznos od 538,00 EUR - da je tužitelj u podnesku od 23. ožujka 2026. kojim je preinačio tužbu, a koja je preinaka dopuštena nepobijanim rješenjem sadržanim u presudi i rješenju, istakao da s osnova naknade neimovinske štete (za pretrpljene fizičke bolove i strah) zahtijeva 2.550,00 EUR i za tuđu pomoć i njegu 48,00 EUR (8 h x 6,00 EUR) što ukupno iznosi 2.598,00 EUR pa umanjeno za isplaćeni iznos od 1.000,00 EUR potražuje tužbenim zahtjevom isplatu iznosa od 1.598,00 EUR.

11. S obzirom da je prvostupanjski sud nepobijanom toč. I. izreke obvezao tuženicu isplatiti tužitelju iznos od 1.060,00 EUR, to je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za iznos od 680,00 EUR koji uključuje 538,00 EUR koji sud smatra neosnovanim i iznos od 142,00 EUR za koji je tužitelj smanjio zahtjev i kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženica usprotivila, te u kojem dijelu tužitelj ne pobija presudu pa je ovaj sud konstatirao da je toč. II. izreke presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 142,00 EUR nepobijani dio presude.

12. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio okolnosti konkretnog slučaja i trajanje i intenzitet kvalifikatornih okolnosti (fizičkih bolova i straha) o kojima ovisi pravo na naknadu neimovinske štete, kao i visinu naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, te je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1095. st. 1. ZOO utvrdio da s osnova naknade neimovinske štete tužitelj ima pravo na naknadu u iznosu od 2.000,00 EUR i s osnova naknade imovinske štete iznos od 40,00 EUR. Kada bi sud uzeo u obzir sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 6,00 EUR kako navodi tužitelj, tada bi tužitelj imao pravo na naknadu u iznosu od 48,00 EUR, a kako mu je po tom osnovu nesporno isplaćen iznos od 60,00 EUR prije podnošenja tužbe to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj po tom osnovu u cijelosti obeštećen.

12.1. Tužitelj u žalbi navodi da sud nije cijenio da je zadobio „izuzetno bolnu i neugodnu ozljedu lijevog gležnja za koju nije znao ishod liječenja“. Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj bio podvrgnut konzervativnom liječenju sukladno uputama liječnika i da je liječenje završilo u lipnju 2025., a da prema nalazu vještaka liječenje nije bilo popraćeno neuobičajenim događajima koji bi dovodili u pitanje ishod liječenja, dok intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha koji su utvrđeni u nalazu vještaka kao i okolnosti konkretnog slučaja koje su vezane uz dob tužitelja, lokalitet i vrstu ozljede, trajanje liječenja i nelagode kojima je bio izložen (nošenje longete, elastičnog zavoja, mirovanje, umjerena hipotrofija, fizikalna terapija) i po ocjeni ovoga suda opravdavaju visinu odmjerene naknade od 2.000,00 EUR uz uvažavanje važećih Orijentacijskih kriterija VSRH i inflatornih kretanja u razdoblju nakon što su doneseni.

13. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.000,00 EUR, a da mu je po tom osnovu isplaćeno 940,00 EUR, to je pravilnom primjenom materijalnog prava dosuđen iznos od 1.060,00 EUR i odbijen zahtjev za isplatu od 538,00 EUR.

14. S obzirom da tužitelj navodi da pobija presudu „u odbijenom dijelu zahtjeva“ to znači da pobija presudu i u dijelu odbijenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate pod toč. II. i III. izreke.

14.1. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje koje prethodi podnošenju tužbe uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da se obratio tuženici s odštetnim zahtjevom 21. kolovoza 2025. te je odbio zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.060,00 EUR od 21. kolovoza do 4. studenog 2025., dok je zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 21. kolovoza do 30. kolovoza 2025. na nesporno plaćen iznos od 1.000,00 EUR sud odbio uz obrazloženje da je tuženica postupila sukladno čl. 943. st. 1. i 2. ZOO.

15. Tužitelj u žalbi sadržajno uopće ne iznosi žalbene razloge koji se odnose na odbijeni dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate, a što znači da ne pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da se tuženici obratio s odštetnim zahtjevom 21. kolovoza 2025. Stoga polazeći od tako utvrđene činjenice koja se ne pobija žalbom - da tužitelj nije dokazao da je 21. kolovoza 2025. podnio tuženici odštetni zahtjev - proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1103. ZOO kada je odbio zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje koje prethodi datumu podnošenja tužbe (5. studenog 2025.).

16. S obzirom da je tužitelju nesporni iznos štete isplaćen sukladno čl. 943. st. 1. ZOO to je pravilan i daljnji zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na isplatu zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 1.000,00 EUR za razdoblje od 21. kolovoza do 30. kolovoza 2025.

17. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu i rješenje u dijelu toč. II. izreke i pod toč. III. izreke presude kako je navedeno pod toč. I. izreke ove presude.

18. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, na način da je cijeneći uspjeh stranka kvalitativno i kvantitativno utvrdio da je tužitelj u konačnici uspio sa 61% i da mu za radnje navedene pod toč . 32. obrazloženja presude pripada trošak od 724,38 EUR uz koji mu je u cijelosti priznat trošak vještačenja pa mu je dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 1.204,38 EUR pod toč. IV. izreke sa zateznom kamatom primjenom čl. 151. st. 3. ZPP, dok je zahtjev u preostalom iznosu od 713,12 EUR odbijen pod toč. V. izreke.

19. U žalbi tužitelj navodi da je sud neosnovano uzimao u obzir uspjeh tuženice jer ona nije pokrenula parnicu pa se ne može govoriti o njezinom uspjehu i da je uspjeh tužitelja trebao biti 100% kako u odnosu na osnov tako i u odnosu na visinu zahtjeva.

20. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP dosudio tužitelju trošak postupka, pri čemu je cijenio osnov tužitelja u omjeru od 100% jer je tuženica tvrdila da je tužitelj u potpunosti obeštećen isplatom nespornog iznosa naknde, dok je visinu odmjerio razmjerno zatraženom i usvojenom dijelu zahtjeva pa je pravilnim matematičkim obračunom koji je opisan pod toč. 33. obrazloženja utvrdio da uspjeh stranaka preteže na stranu tužitelja u omjeru od 61%, te je pravilnim priznavanjem i odmjeravanjem troškova za poduzete radnje utvrdio trošak i isti razmjerno uspjehu dosudio tužitelju kao i cjelokupni trošak vještačenja, čime je pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

21. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. V. izreke.

U Varaždinu 1. listopada 2026.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek