REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-778/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu mr.sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Aniti Krizmanić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Grota Gradnja d.o.o. iz Medulina, Šaraje 22, OIB 69751791523, zastupan po punomoćniku Darko Vrbanac, odvjetnik iz Pule, radi činidbe rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola od 1. srpnja 2026., poslovni broj: P-316/2026-17, dana 1. listopada 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli- Pola od 1. srpnja 2026., poslovni broj: P-316/2026-17.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe te tužitelja za naknadu troškova podnesenog odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja i to tražbine koja je usmjerena na zaključenje kupoprodajnog ugovora za kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište, stambena zgrada, [adresa] – [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na 16. suvlasničkom djelu 1/16 i na 21. suvlasničkom djelu 1/16, oba upisana na ime tuženika koje u naravi čine apartman – stan u zgradi G na adresi [adresa] – [adresa], označen oznakom G5 na prvom katu od 63,40 m2 (+/-5%), dva spremišta oznake S4 od 3,04 m2 i S5 od 3,23 m2 i parkirnog mjesta oznake PM3 od 3,13 m, ukupne površine 72,80 m2, određuje se

p r i v r e m e n a  m j e r a

na način da se tuženiku zabranjuje otuđenje i opterećenje nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi u naravi dvorište, stambena zgrada, [adresa] – [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na 16. suvlasničkom djelu 1/16 i na 21. suvlasničkom djelu 1/16, oba upisana na ime tuženika.

II Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ove parnice.

III O troškovima privremene mjere odlučit će se u konačnoj odluci suda.“

2. Pravodobno podnesenom žalbom predlagatelj pobija prvostupanjsko rješenje zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1 .- 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1. Smatra da je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje počinivši bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer u obrazloženju rješenja nema razloga o odlučnim činjenicama, dok su izneseni razlozi u potpunoj proturječnosti s materijalnim dokazima koji prileže spisu predmeta, budući sud u obrazloženju (točka 4.) navodi kako je iz dokaza o plaćanju vidljivo da je tužitelj isplatio iznos od 83.052,13 EUR, odnosno 52% ugovorene cijene, te zaključuje da je tužitelj uredno izvršio svoje ugovorne obaveze, pa je takav zaključak suda kontradiktoran sam sebi i sadržaju isprava u spisu (Predugovoru od 13.04.2022. i Aneksu predugovora od 25.01.2023. godine), a da iz navedenih ugovornih dokumenata jasno proizlazi da plaćanje iznosa od samo 52% ugovorene cijene nije i ne može predstavljati uredno ispunjenje ugovornih obveza podobno za sklapanje glavnog ugovora i prijenos vlasništva.

2.2. Navodi da tužitelj pod točkom 11. same tužbe izričito priznaje da su se stekli uvjeti za plaćanje daljnjih 38% cijene, ali isto tako priznaje da taj iznos nije platio tuženiku, pa sam sam tužitelj potvrđuje da nije ispunio svoju ugovornu obvezu koja je preduvjet za potpisivanje glavnog ugovora, a također je odbio poziv tuženika na potpisivanje glavnog kupoprodajnog ugovora pod ugovorenim uvjetima te je pokrenuo ovaj postupak tražeći da sud naloži tuženiku zaključenje ugovora s bitno izmijenjenim sadržajem (članci 2. i 3. predloženog ugovora u tužbenom zahtjevu).

2.3. Također ističe da tužitelj zahtijeva da mu se dopusti uknjižba prava suvlasništva (upis vlasništva) prije nego što isplati preostali dio cijene (dodatnih 38% i 10%), što nikada nije bilo dogovoreno Predugovorom niti Aneksom.

2.4. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužitelj "uredno izvršio svoje obveze", čime je pogrešno utvrdio činjenično stanje i propustio pravilno ocijeniti prvu zakonsku pretpostavku za određivanje privremene mjere – vjerojatnost tražbine (čl. 346. st. 1. OZ-a), pa kako nije ispunio svoju dospjelu ugovornu obvezu, nema pravo zahtijevati ispunjenje od tuženika i njegova tražbina usmjerena na zaključenje ugovora pod njegovim izmijenjenim uvjetima nije vjerojatna.

2.5. Ističe da se prema članku 346. Ovršnog zakona, privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja kumulativno učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, a da u konkretnom slučaju niti jedna od navedenih pretpostavki nije ispunjena.

2.6. Pozivajući se na odredbe sklopljenog ugovora, odredbe Zakona o obveznim odnosima te ovršnog zakona predlaže da Županijski sud, kao drugostupanjski sud, uvaži žalbu te preinači Rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P- 316/2026-17 od 01. srpnja 2026. godine na način da se prijedlog tužitelja (predlagatelja osiguranja) za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u cijelosti odbija kao neosnovan, naloži tužitelju (predlagatelju osiguranja) da tuženiku (protivniku osiguranja) nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja drugostupanjske odluke pa do isplate, u roku od 8 dana, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj smatra da žalba i dopuna žalbe u pretežnom dijelu ne sadrže žalbene razloge protiv rješenja o određivanju privremene mjere osiguranja tražbine, već kontradiktorno raspravljanje merituma spora, ističući da navod tuženika kako tužitelj nije izvršio svoje ugovorne obveze iz Predugovara i Anexa predugovora jer je isti platio iznos od samo 52% ugovorene cijene je irelevantan za postupak osiguranja jer su po tuženiku neosporene č injenice da je predugovor sa Anexom zaključen i da je plaćen pretežni dio cijene, te da tuženik pogrešno interpretira činjenice i nepravilno tumači pravo.

3.1. Također navodi kako je navedeni navod neosnovan u cijelosti , budući je tužitelj tuženiku uredno isplatio iznos od 52% ugovorene cijene do dana podnošenja tužbe s prijedlogom za određivanje privremene mjere, a iznos do preostalih 90% ugovorene cijene, tužitelj se obvezao uplatiti uplatom u sudski polog, za koji su ispunjene zakonske pretpostavke prema prijedlogu za osnivanje sudskog pologa podnesenog uz tužbu od 9. travnja 2026.Ističe da osnivanjem i plaćanjem pologa, tužitelj kao kupac izvršava svoju obvezu koja predstavlja plaćanje kupoprodajne cijene i slijedom navedenog, tužitelj je pokazao spremnost na ispunjenje svojih ugovornih obveza iz Predugovora i Anexa predugovora. Time da je neosnovan i navod tuženika kako je „tužbeni zahtjev suprotan predugovoru te da tužitelj traži osiguranje tražbine iz tužbenog zahtjeva”.

3.2. U odnosu na prigovor prekluzije, tužitelj ističe da je isti irelevantan u postupku osiguranja i tužitelj je u tužbi s prijedlogom za određivanje privremene mjere učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema tuženiku, a također tužitelj je učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez privremene mjere tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, obzirom da od 8.3.2026., tek dva dana nakon što je tuženik zahtijevao od tužitelja zaključenje kupoprodajnog ugovora, tuženik je oglasio na prodaju nekretninu koja je predmet postupka, a predmetnu nekretninu i dalje oglašava, što je razvidno iz činjenica i dokaza priloženih uz žalbu tužitelja od 16. travnja 2026. i podnesak tužitelja od 26. svibnja 2026.

3.3. Kontradiktornim smatra navod tuženika kako „tuženik prodaje druge stanove u zgradi”, a ne stan G5, obzirom da je jedino na predmetnom stanu, prema navodima samog tuženika, i dalje on uknjižen kao vlasnik, pa proizlazi da predmet prodaje i oglašavanja može biti samo stan „G5“, koji je predmet ovog postupka.

3.4. Predlaže da sud odbaci, podredno odbije žalbu tuženika te potvrdi rješenje Općinskog suda u Puli, posl. br. P-316/2026-17 od 1. srpnja 2026., te u svakom slučaju naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos tih troškova teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u svezi s člankom 381. ZPP-a, budući je rješenje jasno i razumljivo, a prvostupanjski sud je za svoje stajalište dao valjane razloge.

5.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove pobijanog rješenja potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijano rješenje.

6.1. Žalitelj u žalbi analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takvi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

7. Nesporno je da tužitelj u tužbi traži da se tuženiku naloži da sa njim zaključi glavni kupoprodajni ugovor za k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] obzirom da je po zaključenom pred kupoprodajnom ugovoru, aneksu tog pred kupoprodajnog ugovora i rezervaciji u pretežnom dijelu ispunio svoju obavezu, a tuženik bez valjane pravne osnove odbija sa njim zaključiti glavni kupoprodajni ugovor i prenijeti mu pravo vlasništva na kupljenim stanovima koji su izgrađeni na predmetnoj nekretnini i poimenice opisani u izreci ovog rješenja, te da je uz tužbeni zahtjev zatražio donošenje privremene mjere kojom će se tuženiku zabraniti otuđenje i opterećenje nekretnina koje su predmet postupka.

8.Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik upisan kao zemljišno knjižni vlasnik kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište, stambena zgrada, [adresa] – [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na 16. suvlasničkom djelu 1/16 i na 21. suvlasničkom djelu 1/16, oba upisana na ime tuženika, da je tužitelj sa tuženikom zaključio predugovor o kupnji predmetne nekretnine koje u naravi predstavljaju apartman, stan i parkirno mjesto te pomoćne prostorije, da su stranke dana 25.01.2023. sklopile i anex tom predugovoru o kupoprodaji za iste nekretnine, da je tužitelj po predugovoru i anexu ugovora na ime kupovne cijene isplatio iznos od 83.052,13 eura, odnosno 52 % ugovorene cijene od 152.768,93 eura plus 6.652,13 eura čime je tužitelj uredno izvršio svoje ugovorne obaveze, da je tužitelj je u sporazumu sa tuženikom i platio izvođenje građevinskih radova na predmetnim nekretninama direktno izvođačima u iznosu od 6.790,85 eura, da dogovoren sistem kupnje nekretnine "ključ u ruke", da tuženik nije ishodovao uporabnu dozvolu i ostalu dokumentaciju kako bi se pravni posao između stranaka mogao okončati i zaključiti glavni kupoprodajni ugovor te izvršiti upis prava vlasništva na ime tužitelja, da tužitelj ne prihvaća raskid predugovora već u postupku traži da se tuženiku naloži da sa njim zaključi ugovor o kupoprodaji nekretnine jer da je svoju obavezu izvršio a tuženik da bez valjanog pravnog osnova odbija izvršiti svoje obaveze iz zaključenih predugovora, da tuženik oglašava njegove stanove na prodaju što se dokazuje oglasima za prodaju nekretnine, da tuženik predmetne nekretnine prodaje po znatno većim cijenama od onog što je ugovorio sa tužiteljem.

9. S obzirom na takva utvrđenja koja po ocjeni ovog suda žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju stajalište prvostupanjskog suda da je tužitelj učinio vjerojatnim opasnost da će bez predložene privremene mjere tužitelj biti spriječen u ostvarenju svoje tražbine osobito time što tuženik već sada u tijeku ovog postupka prodaje nekretnine koje su predmet postupka trećim osobama, a osim toga tužitelj je učinio i vjerojatnim da će mu nastati nenadoknadiva šteta ukoliko tuženik do okončanja ovog postupka proda predmetne stanove.

10. Zaključka je da iz isprava koje prileže spisu doista postoji životna i vrlo vjerojatna mogućnost da tuženik proda predmetne stanove čime bi tužitelj praktički bio onemogućen u ostvarenju svoje nenovčane tražbine, pa da su se time kumulativno ispunile pretpostavke za određivanjem privremene mjere radi osiguranja svoje nenovčane tražbine te je prihvatio predloženu privremenu mjeru.

11. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Privremena mjera se, prema odredbi članka 341. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11) može predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena. U prijedlogu za osiguranje, sukladno odredbi čl. 341. st. 2. OZ-a predlagatelj osiguranja mora istaći zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila OZ-a o sredstvima i predmetu osiguranja. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrjepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

13. Odredbom članka 346. stavak 1. OZ-a, propisane su pretpostavke za određivanje privremenih mjera za osiguranje nenovčanih tražbina: ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1) ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2) ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete ko ja prijeti. Zaključno, prema odredbi članka 346. stavak 2. OZ- a, u svezi s odredbom članka 344. stavak 2. OZ-a, predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

14. U okolnostima konkretnog slučaja, predlagatelj tužitelj je učinio vjerojatnim postojanje oba kumulativno postavljena uvjeta koji su potrebni kako bi se mogla odrediti privremena mjera. Prvenstveno, iz prijedloga za osiguranje i iz stanja spisa jasno je u čemu se sastoji opasnost da se tražbina neće moći ostvariti, odnosno zbog čega je privremena mjera nužna u ovom slučaju. Opasnost je realna i konkretizirana u dovoljnoj mjeri kako bi se predložena mjera prihvatila i konkretizirano je zašto bi bez izricanja predložene mjere moglo doći do nenadoknadive štete, odnosno u čemu bi se konkretno ta šteta očitovala.

15. Sud osiguranja utvrđuje odlučne činjenice u stupnju vjerojatnosti i sve okolnosti su konkretizirane, te je u tom stupnju sigurnosti dokazano postojanje tražbine, opasnosti koja prijeti njenom ostvarenju, kao i konkretizirano u čemu se točno sastoji šteta koja prijeti.

16. Zaključak prvostupanjskog suda o tome koliko je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu, utvrđenja o sudskom depozitu, spremnost da isplati ostatak kupoprodajne cijene, utvrđenje da tuženik prodaje nekretnine i to po znatno većim cijenama i ovaj sud upućuje na zaključak o postojanju pretpostavki za određivanje predložene privremene mjere utemeljene na odredbi članka 346. OZ-a.

17. Kako iznesenim žalbenim razlozima tuženik nije doveo u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje na kojem temelji odluku o osiguranju nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine, to je valjalo odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje te na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi članka 21. stavak 1. OZ-a riješiti kao u izreci.

18. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a, a o troškovima odgovora na žalbu odlučeno je na temelju članka 155. stavak 1. ZPP-a. Naime, po ocjeni ovog suda isti trošak nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka.

U Slavonskom Brodu, 1. listopada 2026.

Sudac

mr.sc. Zlatko Pirc