Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1094/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i predlagatelja osiguranja ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, protiv protivnika osiguranja ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Volić, Ružička&Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice, radi određivanja privremene mjere, povodom žalbe protivnika osiguranja, izjavljene protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju od 3. lipnja 2026. poslovni broj: O-631/2026-9, dana 1. listopada 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba protivnika osiguranja te se ukida rješenje o osiguranju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju od 3. lipnja 2026. poslovni broj: O- 631/2026-9 i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, a radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, određena je pod točkom I. izreke privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja životinja pobliže opisanih u izreci, dok je pod točkom II. izreke naznačeno da se ova zabrana smatra provedenom dostavom navedenog rješenja protivniku osiguranja, a pod točkom III. izreke naznačeno je da će ista trajati do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza pok. GB.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija protivnik osiguranja iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da isto rješenje ukine.

3. Predlagatelji osiguranja nisu odgovorili na žalbene navode.

4. Žalba protivnika osiguranja je osnovana.

5. Nije sporno da je u tijeku ostavinski postupak iza pok. GB te da su njezinim nasljednicima temeljem oporuke i zakona utvrđeni protustranka ŠB suprug ostaviteljice te VB i ŽB djeca ostaviteljice, kao i da je ostavinska imovina uručena nasljednicima sukladno nasljedničkim izjavama.

6. Nadalje nakon što je javna bilježnica donijela rješenje o nasljeđivanju pod brojem O-631/2026 od 22. travnja 2026. i isto dostavila nasljednicima, protustranka podnosi prigovor u kojem ističe da tijekom ostavinskog postupka nije razjašnjeno pitanje pripada li utvrđena imovina pokojne ostavinskoj masi obzirom da imovina obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju predstavlja bračnu stečevinu njega i ostaviteljice , slijedom čega da ista ne može biti u cijelosti predmet nasljeđivanja, a niti da je ostaviteljica s istom mogla raspolagati oporukom koju je sačinila, pa je sud sukladno odredbi čl. 187. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN) isti prihvatio kao osnovan te rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice ukinuo u cijelosti.

7. Kako nakon toga zakonski nasljednici, ovdje predlagatelji osiguranja, podnose prijedlog radi osiguranja prava i stvari iz ostavine tvrdeći da u sastav ostavinske imovine treba uvrstiti i životinje koje su pobliže opisane u prijedlogu, uz napomenu da je protustranka neovlašteno otuđivala goveda naznačena u prijedlogu na način da je već u najmanje dva navrata ista otuđila i opteretila, predlažu da sud temeljem čl. 202. ZN-a odredi privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja navedenih životinja.

8. Smatrajući da je prijedlog zakonskih nasljednika osnovan, sud je pozivom na odredbu čl. 202. ZN-a zaključio, a cijeneći da pok. ostaviteljica dolazi upisana kao vlasnica goveda navedenih u prijedlogu te da je protustranka potvrdila navode predlagatelja osiguranja da je prodao jednu kravu LB prije završetka sudskog spora jer je to bilo nužno da bi mogao platiti dizel za traktor i da bi mogao prehraniti ostale životinje o kojima se samo on brine, da su sukladno čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine jer je utvrđeno da ostaviteljica GB dolazi upisana kao vlasnica goveda koja nisu uvrštena u ostavinsku imovinu ostaviteljice.

9. Osim toga, iz izvedenih dokaza, a naročito uvidom u prijedlog za određivanje privremene mjere, kao i očitovanje Policijske postaje Grubišno Polje, sud zaključuje da su predlagatelji učinili vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječio nasilje kao i nastanak nenadoknadive štete koja prijeti predlagateljima obzirom da protustranka može otuđiti i preostala goveda te da bez navedene mjere isti može spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari , pa svoju odluku temelji na odredbama čl. 340., 342. te 346. i 347. st. 1. toč. 1. te čl. 351. OZ-a.

10. U žalbi protivnik osiguranja ističe da predlagatelji osiguranja u svom prijedlogu uopće ne navode o kakvoj se tražbini radi, odnosno ne specificiraju radi li se o novčanoj ili nenovčanoj tražbini, niti određeno obrazlažu u čemu bi se sastojala šteta koja im navodno prijeti, jer isti samo tvrde da bi protivnik osiguranja mogao otuđiti grla stoke, bez ikakvog obrazloženja kakve bi pravne ili imovinske posljedice iz toga proizašle za predlagatelje osiguranja. Brani tezu da je sud nepravilno zaključio da su predlagatelji učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine, jer je upravo između stranaka postupka nastao spor o sastavu ostavinske imovine zbog čega je ukinuto rješenje o nasljeđivanju te je isti upućen na parnicu radi utvrđenja da predmetna imovina predstavlja bračnu stečevinu njega i pokojne ostaviteljice. Ukazuje da se iz njegovih radnji ne može zaključiti da se radi o prikrivanju ili otuđivanju imovine radi onemogućavanja ostvarivanja eventualnih prava predlagatelja osiguranja, već o nužnoj radnji poduzetoj radi održavanja gospodarstva i skrbi za preostalu stoku te da navedena privremena mjera proizvodi nenadoknadivu štetu protivniku osiguranja, obzirom da predlagatelji osiguranja ni na koji način ne sudjeluju u održavanju gospodarstva. Tvrdi da i kad bi se prihvatila njihova tvrdnja da postoji mogućnost otuđenja pojedinog grla stoke, da bi eventualna šteta koja bi iz toga mogla proizaći bila isključivo imovinske prirode te bi se ogledala u tržišnoj vrijednosti otuđenog grla stoke koja je nadoknadiva u novcu te se nikako ne može smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom u smislu odredbi OZ-a. Pri tome upozorava da valja imati u vidu da predlagatelji osiguranja ni prema vlastitim tvrdnjama ne polažu pravo na cjelokupnu vrijednost predmetne imovine jer u slučaju uspjeha u ostavinskom postupku isti eventualno ostvaruju prava koja proizlaze iz njihovih nasljednih položaja i nužnog dijela, dok on istodobno polaže pravo na izdvajanje bračne stečevine u opsegu od jedne polovice ukupne imovine prije samog utvrđenja ostavinske mase, pa smatra da bi eventualna šteta za predlagatelje bila razmjerno mala i novčano izraziva te u svakom trenutku nadoknadiva, pa stoga da ne predstavlja onu vrstu štete koju zakon pretpostavlja kao osnovu za određivanje ovako ozbiljnog ograničenja prava protivnika osiguranja. Navodi da je starije životne dobi te da je nakon smrti svoje supruge ostao sam na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu te samostalno skrbi o cjelokupnom stočnom fondu, dok predmetna goveda predstavljaju živa bića koja zahtijevaju svakodnevnu hranidbu, veterinarsku skrb, nabavu stočne hrane, lijekova i ostalih potrepština, a da sve navedene troškove snosi isključivo on sam , istodobno pojašnjavajući da je pobijanom privremenom mjerom protivniku osiguranja onemogućeno redovno gospodarenje vlastitim gospodarstvom te raspolaganje pojedinim grlima čak i u situaciji kada bi takvo raspolaganje bilo nužno radi osiguranja sredstva za prehranu i održavanje preostale stoke, pa istim postupanjem svakodnevno trpi stvarne i neposredne troškove, preuzima rizik bolesti, uginuća i pada vrijednosti stoke, dok predlagatelji osiguranja ne sudjeluju niti u skrbi za životinje niti u podmirivanju troškova njihova držanja.

11. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima i ovaj sud smatra da je u istoj počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) koji svoju primjenu u ovoj pravnoj stvari nalazi u odredbi čl. 175. ZN-a, a na koji žalbeni razlog ukazuje sadržajno protustranka, jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u proturječju sa stanjem spisa, zbog čega ovaj sud ne može ispitati pravilnost i zakonitost iste odluke.

12. Naime, iako su predlagatelji jasno u svom prijedlogu naznačili da predlažu donošenje privremene mjere predviđene OZ-om radi osiguranja stvari i prava iz ostavine sukladno odredbi čl. 202. ZN-a te traže zabranu otuđenja i opterećenja nabrojenih goveda, pogrešno tvrdi protivnik osiguranja da predlagatelji nisu naveli o kakvoj se tražbini radi, jer je iz sadržaja podneska jasno da isti predlažu privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine, sukladno odredbi čl. 346. OZ-a.

13. Međutim, kako je radi osiguranja nenovčane tražbine sukladno navedenoj odredbi OZ-a propisano da se može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, što su prema mišljenju ovog suda predlagatelji osiguranja učinili, ovaj sud smatra da isti nisu učinili vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

14. Naime, iako nije sporno da su navedene životinje temeljem popisa Elektroničke veterinarske matične knjige evidentirane na pokojnu ostaviteljicu kao posjednika, kad se uzme u obzir sadržaj oporuke iz koje proizlazi da bi svu ostavinsku imovinu trebala naslijediti protustranka, koja tvrdi da su navedene životinje bračna stečevina stranaka te da iste nisu u cijelosti imovina GB, što je prema podacima iz navedenog popisa očito točno obzirom na datume teljenja istih i činjenice da su u to vrijeme protustranka i pokojna bili u bračnoj zajednici, pa cijeneći da predlagatelji u ostavinskom postupku priznaju oporuku istinitom i pravovaljanom i traže nužni dio, potpuno je nelogično i neživotno, jer su navedene životinje živa bića i iziskuju svakodnevnu brigu oko hranjenja i skrbi, o čemu se prema navodima žalbe brine isključivo protustranka, da je bilo nužno odrediti privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja svih goveda i to do okončanja ostavinskog postupka za koji je izvjesno da neće skoro završiti jer je protustranka podnijela tužbu radi utvrđenja da dio imovine pokojne predstavlja bračnu stečevinu stranaka te ne ulazi u ostavinsku imovinu, u kojem vremenskom razdoblju bi iste životinje vjerojatno i uginule, pogotovo ako protustranka ne bi imala mogućnosti brinuti se o njima.

15. Osim toga kako u prijedlogu predlagatelji osiguranja nisu naveli da li oni žele da im se sporne životinje predaju u posjed nakon ostavinske imovine na ime njihovog nužnog dijela obzirom na činjenicu da se iste ne mogu fizički podijeliti, već je očito da će isti tražiti u tom dijelu tržišnu vrijednost navedenih grla stoke, koja je nadoknadiva u novcu, potpuno je neživotan zaključak prvostupanjskog suda da će bez navedene privremene mjere protustranka promijeniti postojeće stanje na način da će otežati ostvarenje tražbine, posebno kad je očito da je spornu životinju protustranka prodala da bi osigurala hranu i skrb za ostale životinje, o kojima sam brine, s obzirom da je izvjesno da su se protustranka i pokojna ostaviteljica bavili poljoprivredom i uzgajali stoku očito radi prodaje ili daljnje reprodukcije, te osiguranja mesa za prehranu.

16. Isto tako valja istači da predlagatelji osiguranja, kako to pravilno ukazuje protustranka samo uopćeno navode da će im postupanjem protustranke nastati nenadoknadiva šteta, ne navodeći uopće u čemu se ona sastoji , pa cijeneći naprijed navedene tvrdnje, ovaj sud smatra da je protivan stanju spisa stav prvostupanjskog suda da su predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim nenadoknadivu štetu koja prijeti, jer nisu uopće naveli ni jednu okolnost iz koje bi se dalo zaključiti da svoja prava iz ostavinskog postupka na ime vrijednosti navedenih životinja obzirom na zahtjev na nužni dio koji se jedino može izraziti u novcu neće od prostustranke moći naplatiti , odnosno da je izvjesno da će isti prodati baš sve životinje ako žele podjelu ostavinske imovine na taj način.

17. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe protustranke a sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 175. ZN-a ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, u kojem će sud cijeneći naprijed navedene okolnosti ponovno odlučiti o osnovanosti prijedloga.

U Varaždinu 1. listopada 2026.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić