Poslovni broj: Usž-1835/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Mentor d.o.o., Žrtava Domovinskog rata 2c, Benkovac, kojeg zastupa opunomoćenik Ante Bogdanić, odvjetnik iz Biograda na Moru, Kralja Petra Svačića 2, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i zaštitu okoliša i komunalne poslove, B. Petranovića 8, Zadar, radi ovrhe komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-675/2024-6 od 2. srpnja 2025. godine, na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-675/2024-6 od 2. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-01/24-01/47, urbroj: 2198-07-03/1- 24-2 od 22. veljače 2024. godine kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Biograda na Moru, Jedinstvenog upravnog odjela, klasa: UP/I-415- 02/23-02/57, urbroj: 2198-16-03/04-23-1 od 22. studenog 2023. godine.

2. Navedenim rješenjem od 22. studenog 2023. godine je naloženo tužitelju da na temelju ovršne isprave – rješenja o komunalnoj naknadi od 18. svibnja 2020. i 1. ožujka 2020. podmiri dug u iznosu od 173,28 eura, uz pripadajuće kamate od 21,82 eura kao i troškove ovrhe u iznosu od 26,54 eura, pobliže opisanom u navedenom rješenju.

3. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu ističući da je ista u cijelosti neosnovana, odbacujući sve navode iz presude, ističući da nije vlasnik nekretnine na koju se odnosi potraživanje tuženika. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti kako presudu tako i rješenje tuženika.

4. Tuženik se nije očitovao o žalbi.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda ovaj Sud nalazi da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 22. studenog 2023. godine (rješenje o ovrsi) naloženo tužitelju kao ovršeniku da na temelju ovršne isprave – rješenja o komunalnoj naknadi od 18. svibnja 2020. godine (koje je postalo izvršno 9. lipnja 2020. godine), te rješenja od 1. ožujka 2023. godine (izvršno 5. travnja 2023. godine) podmiri iznos duga od 195,10 eura na račun ovrhovoditelja Grada Biograda na Moru. Spisu predmeta prileže naprijed navedena rješenja o obvezi plaćanja komunalne naknade upravo tužitelju s klauzulom ovršnosti.

8. Osporenim rješenjem tuženika od 22. veljače 2024. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 22. studenog 2023. godine kojom žalbom je tužitelj prigovarao da bi bio vlasnik stambene prostorije na koju se odnose potraživanja iz rješenja, uz obrazloženje da je rješenja o utvrđivanju obveze komunalne naknade tužitelj uredno zaprimio, a što proizlazi iz podataka s dostavnica tih rješenja, što tužitelj žalbenim navodima protiv citirane presude ne osporava. Nadalje proizlazi iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika da tužitelj protiv navedenih rješenja nije izjavljivao žalbu, pa su upravo stoga navedena rješenja o obvezi plaćanja komunalne naknade postala izvršna i pravomoćna.

9. Pravilno tuženik navodi u obrazloženju osporenog rješenja kao i prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude, da u ovom postupku ovrhe komunalne naknade tužitelj navedene prigovore ne može isticati te je tužitelj iste mogao isticati u postupku donošenja rješenja u kojima je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade (ovdje komunalnog duga). Stoji konstatacija prvostupanjskog upravnog suda da se prema ustaljenoj sudskoj praksi navedeni prigovori ne mogu isticati u ovom ovršnom postupku budući da se radi o prisilnoj naplati poreznog duga u kojem postupku se ne mogu isticati prigovori kojima se osporava zakonitost rješenja koje je predmet ovrhe.

10. Prvostupanjski upravni sud se odlučujući o tužbi tužitelja pravilno pozvao na sve mjerodavne odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16. – 114/22., dalje u tekstu: OPZ) i to 140,141 i dr. Posebice treba istaknuti odredbu članka 142. stavak 7. OPZ-a na koju se poziva prvostupanjski upravni sud i kojim je propisano da se žalbom na rješenje iz stavka 1. ovog članka (rješenju o utvrđivanju obveze poreznog duga) ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.

11. Obzirom na sve naprijed navedeno i utvrđeno, što tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS -a riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 1. listopada 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner