Poslovni broj: Usž-1603/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RN iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ranko Alač, odvjetnik u Crikvenici, Kralja Tomislava 87A, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Služba građevinske inspekcije, Rijeka, B. Polića 2, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-232/2025-8 od 29. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-232/2025-8 od 29. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/24-02/768, urbroj: 443-02-02-12- 24-04/NS od 16. rujna 2024. (I.) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora (II.).
2. Osporenim rješenjem tuženika od 16. rujna 2024. naređeno je tužitelju u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloniti na području Grada Crikvenice, [adresa] na sjeveroistočnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, prema k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova ulica, sa istočne strane postojećih garaža u nizu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova izgrađenu građevinu - garažu na temeljnoj armirano- betonskoj ploči izgrađenu bez izvršne građevinske dozvole na posebno zaštićenom području, sve pobliže opisano u navedenom rješenju.
3. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu ističući da kao stranka nije sudjelovao u inspekcijskom postupku tuženika, za kojeg nije niti znao da se vodi protiv njega, pa tako nije mogao štititi svoja prava i pravne interese niti se očitovati o bilo kakvim okolnostima. Tužitelj nikakva pismena nije zaprimio, pojašnjava da živi u [adresa] na adresi koju navodi u žalbi te je prethodno svoj privremeni odlazak iz Republike Hrvatske na tri godine od 1. srpnja 2024. službeno i prijavio Policijskoj postaji u Crikvenici. Ističe da je prvi put kada je iz Njemačke u rujnu mjesecu 2024. svratio u svoj stan u [adresa] saznao da se kod tuženika protiv njega vodi nekakav inspekcijski postupak, da je odmah 18. rujna 2024. preporučenom poštanskom pošiljkom poslao dopis tuženiku s punomoći za zastupanje po današnjem punomoćniku, navodeći kako nije sudjelovao u inspekcijskom postupku predlažući da se sva pismena, dosadašnja i buduća, dostavljaju punomoćniku odvjetniku Ranku Alaču iz Crikvenice, po kojem dopisu tuženik nije postupio. Stoga u navedenoj situaciji kada se pismena tuženika dostavljaju na način da se ostavljaju u poštanskom sandučiću njegova stana u [adresa] u kojem isti niti ne boravi i ne stanuje, predstavlja okolnosti i razloge u kojima tužitelj očito ta pisma nije mogao zaprimiti, što je opravdan razlog nemogućnosti primitka pa se dostava pismena za tužitelja nije mogla označiti kao uredna. Ističe da se ne radi o građevini, već o mobilnom montažnom objektu koji se može premjestiti na drugu lokaciju za koji kao takav nije niti potrebna građevinska dozvola, pri čemu se poziva na praksu upravnih sudova (npr. Usž-3333/2023 od 13. ožujka 2024.). Mobilni objekt da se nalazi na određenom dijelu zemljišta koji je stvarno vlasništvo tužitelja pa isti na svom zemljištu može držati svoje stvari, parkirati vozilo i slično pa tako i svoj mobilni objekt može preseliti i na drugu lokaciju. Ističe da se uz postojeći legalni objekt može bez građevinske dozvole i glavnog projekta graditi pomoćna građevina na čestici na kojoj već postoji zgrada, odnosno čvrsti objekt, pri čemu je osporavao da bi se ovdje radilo o javnoj prometnoj površini predviđenoj za izgradnju javnog parkirališta i sadnju nasada obzirom da se na tom privatnom zemljištu neće graditi niti javna cesta niti javno parkiralište, niti javni nasadi, te stoga što se uz sporni objekt tužitelja nalazi privatni niz garaža legalno izgrađenih, dok su javne ceste izgrađene, ali na drugom mjestu, samo betoniranje zemljišta ne predstavlja nikakvu građevinu, već se po tužitelju radi o uređenju zemljišta, za što nije potrebna dozvola, pri čemu se poziva na odredbu članka 3.4. Pravilnika o jednos tavnim i drugim građevinama i radovima. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti osporenu presudu tako da se usvoji tužba i tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova sastava žalbe.
4. Tuženik se nije očitovao o žalbi.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda, ovaj Sud nalazi da osporenom presudom, uz obrazloženje kakvo je njome dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
7. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je osporenim rješenjem tuženika tužitelju naloženo ukloniti na području Grada Crikvenice, [adresa] izgrađenu građevinu, garažu na temeljnoj armirano-betonskoj ploči, izgrađenu bez izvršne građevinske dozvole, na posebno zaštićenom području i planiranoj površini koridora prometne površine glavne mjesne ulice na kojem je dijelu predviđena izgradnja javnog parkirališta oznake P, te unutar površine energetske građevine unutar srednje naponskog elektromagnetskog kabla 20 kw.
8. Prvostupanjski upravni sud je pravilno ocijenio neosnovanim navode tužitelja da se u konkretnom slučaju ne radi o građevini, već o mobilnom objektu za kojeg nije potrebna nikakva građevinska dozvola, s kojim obrazloženjem i shvaćanjem se u cijelosti slaže i ovaj Sud. Pritom treba reći da se prvostupanjski upravni sud pravilno pozvao na odredbu članka 106. i 128. Zakona o gradnji ("Narodne novine", 153/13. – 125/19., dalje: ZG), kao i odredbu članka 2. stavak 1. točka 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", 112/17. – 155/25., dalje: Pravilnik), koje sve odredbe je i citirao u obrazloženju osporene presude, pravilno zaključujući da prema cjelokupnoj dokumentaciji spisa upravnog postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o jednostavnim građevinama i radovima navedenim u citiranom Pravilniku, već upravo suprotno da se radi o garaži kao građevinskom objektu za kojeg je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Tim prije što se izgrađena garaža ne nalazi, kako je to utvrđeno u upravnom postupku, na građevinskoj čes tici postojeće građevine, što tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Sud pravilno ističe da garaža ne ulazi u popis pomoćnih građevina čije je građenje taksativno navedeno citiranim Pravilnikom.
9. Prvostupanjski upravni sud je pravilno otklonio i daljnje prigovore tužitelja glede poziva na očitovanje u upravnom postupku i dostavu zapisnika o očevidu od 1. kolovoza 2024. To stoga što je poziv na očitovanje od 12. kolovoza 2024. tužitelju dostavljen na adresu prijavljenog prebivališta kojeg je imao prema podacima spisa predmeta na adresi [adresa]. Proizlazi da je tužitelj tek u tužbi (5. ožujka 2025.) isticao da je 1. srpnja 2024. prijavio privremeni odlazak iz Republike Hrvatske Ministarstvu unutarnjih poslova u Njemačku – Rottweil, međutim na nepoznatu adresu na vrijeme od tri godine. Tužitelj je tek podneskom od 19. rujna 2024. obavijestio tuženika o izabranom opunomoćeniku i dostavio punomoć za zastupanje po odvjetniku Ranku Alaču iz Crikvenice, uz zamolbu da se sva pismena za tužitelja dostavljaju navedenom punomoćniku.
10. Dakle, proizlazi da je tužitelj pozivan radi očitovanja u inspekcijskom postupku, da je dostava istom izvršena u skladu s odredbom članka 85. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (poštanski sandučić 28. kolovoza 2024.) ranije nego što je tužitelj obavijestio tuženika o imenovanju opunomoćenika (podnesak od 19. rujna 2024.), pa pravilno zaključuje prvostupanjski sud da u upravnom postupku nije povrijeđeno pravo tužitelja na izjašnjavanje.
11. Obzirom na sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno, ovaj Sud nalazi da osporenom presudom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je trebalo, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, riješiti kao pod točkom I. izreke, a u odnosu na zatraženi trošak žalbenog dijela upravnog spora kao pod točkom II. izreke iste presude, na temelju odredbe članka 147. istog Zakona.
U Zagrebu 1. listopada 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
