Poslovni broj: Usž-365/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BG, vlasnice obrta [obrt], BG, [adresa], zastupana po opunomoćenici Ani Perković Žaja, odvjetnici iz Splita, Mažuranićevo šetalište 11, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, zastupan po opunomoćenici EG, dipl.iur. i zaposlenici tuženika, radi izdavanju rješenja o ispunjavanju minimalnih tehničkih i drugih uvjeta, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1053/2025-11 od 30. listopada 2025. godine, na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1053/2025-11 od 30. listopada 2025. godine.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-330-01/24-01/6, urbroj: 526- 07-02-01-01-25-4 od 14, ožujka 2025., kao i usvajanje zahtjeva tužiteljice za utvrđivanjem ispunjavanja minimalnih tehničkih uvjeta. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, klasa: UP/I-330-02/24-0002/0014, urbroj: 2181/1-05- 01/08-24-0004 od 22. srpnja 2024. godine. Potonjim rješenjem prvostupanjskog tijela odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđivanjem ispunjavanja minimalno tehničkih, općih sanitarnih, zdravstvenih i drugih propisanih uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine na malo u izdvojenom pogonu na adresi [adresa].
2. Tužiteljica je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnijela žalbu smatrajući da je sud počinio bitnu povredu odredbi upravnog spora, obzirom da tužiteljici nije dana mogućnost sudjelovanja u sporu te je odbio saslušanje tužiteljice ocjenjujući da je isto nepotrebno. Ističe da je imala neposredna saznanja da su u predmetnom poslovnom prostoru ranije djelovala tri obrta od toga dva butika i jedna galerija te da su sva tri obrta pribavila pozitivno mišljenje Konzervatorskog odjela. Smatra da Konzervatorski odjel nitko nije pitao smije li se u navedenom prostoru prodavati svila pa je stoga Konzervatorski odjel izašao izvan svojih nadležnosti određujući "primjereniju" djelatnost koja bi se mogla odvijati u tom prostoru čijem su vlasniku, a posljedično tomu i zakupoprimcu ograničili pravo raspolaganja imovinom i uskratili pravo na rad na temelju ustavne kategorije. Smatra da se Konzervatorski odjel trebao izričito i jasno izjasniti smije li se ili se ne smije u predmetnom prostoru prodavati svilene predmete kao suvenire koje turisti masovno traže. Smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da se radi o djelatnosti koja ni po kojem kriteriju uporabu kulturnog dobra ne može dovesti u izravnu opasnost. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga iznesenih u žalbi, u smislu odredbe članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
6. Naime, u konkretnom slučaju neprijepornim proizlazi da je tužiteljica (16. travnja 2024. godine) podnijela zahtjev radi utvrđivanja minimalnih tehničkih uvjeta, kojem zahtjevu je priložila ugovor o zakupu poslovnog prostora od 25. studenoga 2022. godine, aneks tom ugovoru broj. 1/23 od 30. listopada 2023. godine, zaključen sa ĐG iz [adresa], presliku pravomoćne uporabne dozvole za građevinu izdanu 15. veljače 1968. godine i izvještaj o provjeravanju električnih instalacija. Na predmetnoj lokaciji proveden je i očevid na licu mjesta (9. svibnja 2024. godine), prilikom provedbe kojeg je utvrđeno da se predmetni poslovni prostor u odnosu na kojeg je podnesen zahtjev (na adresi [adresa]) se nalazi u apsidi zgrade koja ima svojstvo kulturnog dobra te je pod zaštitom konzervatora. Sukladno naprijed navedenoj i neprijeporno utvrđenoj činjenici zatraženo je u skladu s odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", broj: 69/99. - 145/24. - članak 65. Zakona) očitovanje, mišljenje nadležnog Konzervatorskog odjela u Splitu, Uprave za zaštitu kulturne baštine prema kojem očitovanju i datom stručnom mišljenju slijedi da bi u konkretnom slučaju, a budući da se radi o pojedinačno zaštićenom kulturnom dobru bilo primjerenije prezentirati u istom arheološke ostatke pronađene na lokalitetu prilikom arheoloških istraživanja pri čemu se navodi sličan lokalitet u blizini predmetnog poslovnog objekta, u zoni A kulturno-povijesne cjeline Grada Splita, Kapela sv. Arnira (ostatak crkve i samostan sv. Eufemije) koja je zaštićena također rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske i upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, zaštićena staklenom stijenkom te se u istoj prezentiraju arheološki lokaliteti.
7. Pritom je ovdje važno istaknuti da je rješenjem istog Ministarstva od 9. srpnja 2010. godine utvrđeno da ostaci crkve sv. Mihovila u Splitu, Mihovilova širina, k. o. [katastarska općina] ima svojstvo kulturnog dobra, slijedom čega se svi zaštitni i drugi radovi na kulturnom dobru i unutar prostornih međa mogu poduzeti samo uz prethodno odobrenje nadležnog tijela, te je vlasnik ili drugi imatelj tog kulturnog dobra u obvezi provoditi sve mjere zaštite koje se odnose na održavanje predmetnog kulturnog dobra, koje odredi nadležno tijelo. Pritom je od važnosti naglasiti da se u konkretnom slučaju radi o prezentiranom arheološkom lokalitetu čiji je najcjelovitije sačuvani dio upravo navedena apsida, koja se nalazi unutar zone "A" kulturno povijesne cjeline Grada Splita, rješenjem nadležnog Ministarstva od 15. svibnja 2013. utvrđeno je svojstvo kulturnog dobra, a 1979. godine upisana u UNESCO-vu listu svjetske baštine. Pritom je od važnosti također napomenuti da je predmetna lokacija unutar kulturnog dobra "Dioklecijanova palača i srednjevjekovni Split", koji status ima od 2007. godine te je upisana u listu dobara od nacionalnog značenja.
8. Sukladno svemu naprijed navedenom i neprijeporno utvrđenom pravilno je prvostupanjski upravni sud, a tako i upravna tijela u konkretnom slučaju primijenio mjerodavne odredbe Zakona o trgovini ("Narodne novine", broj: 87/08. - 33/23.), Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, prvenstveno uvažavajući dato stručno mišljenje tuženika nadležnog u ovim i sličnim predmetima davanja minimalnih tehničkih uvjeta, kojih uvjeta i mišljenja se trebaju pridržavati kako upravna tijela, tako i stranke.
9. Glede prigovora tužiteljice istaknutih u žalbi, ovaj Sud ocjenjuje da isti nisu osnovani, s obzirom da su upravna tijela i prvostupanjski upravni sud u cijelosti i potpunosti utvrdili pravilno i potpuno činjenično stanje, a činjenica da se tužiteljica poziva na svoja saznanja da se prethodno u navedenom poslovnom prostoru odvijala djelatnost trgovine po pribavljenim mišljenjima nadležnih konzervatorskih odjela, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, tim više što prema očitovanju , priloženom spisu predmeta, Konzervatorskog odjela u Splitu proizlazi da isti odjel nema evidenciju o tome da bi prethodno izdavao odobrenja za obavljanje djelatnosti obrta te isto ne prileži spisu (odgovor tuženika na tužbu).
10. Glede prigovora tužiteljice da joj nije dana mogućnost sudjelovanja u sporu s obzirom da je sud odbio njezino saslušanje kao nepotrebno, za istaći je da je pred prvostupanjskim upravnim sudom dana 30. rujna 2025. godine održano ročište za glavnu raspravu, kojem ročištu je prisustvovala tužiteljica osobno uz opunomoćenicu Anu Perković Žaja, odvjetnicu iz Splita. Nadalje, glede prigovora tužiteljice da joj nije omogućeno saslušanje, koji dokaz je predlagala, a prvostupanjski upravni sud nije prihvatio, treba reći da sud sukladno odredbi članka 49. ZUS-a slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi i dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 1. i 4. citirane odredbe Zakona), a osim toga i ovaj Sud ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog upravnog suda da provođenje navedenog dokaza, odnosno saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke, ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.
11. S obzirom na sve naprijed navedeno i utvrđeno trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 1. listopada 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
