Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-63/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i mr.sc. Aleksandre Leljak, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Mihaele Dragun, u kaznenom predmetu protiv optuženog ET, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kzd-1/2025-91 od 8. lipnja 2026., u sjednici održanoj 30. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ET.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 98. st. 6. u svezi s čl. 98.a st. 1. i čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv optuženog ET produljio samostalne mjere opreza zabrane približavanja određenoj osobi na razdaljinu manju od sto metara iz čl. 98. st. 2. t. 4. ZKP -a, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom iz čl. 98. st. 2. t. 5. ZKP -a i zabrane uhođenja ili uznemiravanja žrtava iz čl. 98. st. 2. t. 9. ZKP -a i to prema malodobnim žrtvama KT, rođenoj **.**.2010. , i RT, rođenoj **.**.2012., s prebivalištem u [adresa], s time da je na temelju čl. 98.a st. 1. ZKP-a optuženik upozoren da je nepridržavanje određenih mu samostalnih mjera opreza kazneno djelo, dok je na temelju čl. 98. st. 7. ZKP -a odlučeno da određene samostalne mjere opreza mogu trajati sve dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude.

2. Protiv tog rješenja je optuženi ET putem branitelja po službenoj dužnosti Marijana Fosina, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom ukidanja predmetnih samostalnih mjera opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-597/2026 od 25. rujna 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je uložena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se njome osporava isključivo osnovana sumnja da je optuženik počinio predmetna kaznena djela za koja se tereti, uz tvrdnju da je ovdje riječ o lažnoj prijavi, što je vidljivo iz provedenog psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja koje je pokazalo da je maloljetna žrtva RT izrazito podložna utjecaju sugestivno formuliranih pitanja i sklona mijenjati svoje odgovore na utjecaje izvana, zbog čega je i njena sposobnost iskazivanja u sudske svrhe ocijenjena dijelom umanjeno.

6. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju pravilno utvrdio ovu temeljnu zakonsku pretpostavku za daljnju primjenu samostalnih mjera opreza. Naime, kako je ispravno ustvrđuje taj sud, osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela za koja se teret i u ovom kaznenom postupku proizlazi iz činjenice da predmetna optužnica protiv njega potvrđena, što znači da traženi relevantni stupanj vjerojatnosti u optuženikovo počinjenje konkretnih delikata proizlazi iz činjenica i dokaza na kojima se temelji osnovanost predmetne optužnice. Valja ukazati žalitelju da se sudovi kod odlučivanja o primjeni samostalnih mjera opreza nisu ovlašteni upuštati u ocjeni vjerodostojnosti dokaza, pa tako niti u nalaz i mišljenje na koji se optuženik referira u svojoj žalbi, budući da je to u isključivo ingerenciji raspravnog suda, koji će procijeniti u kojoj mjeri rezultat spomenutog vještačenja utječe na vjerodostojnost i istinitost iskaza maloljetne svjedokinje RT. U svakom slučaju svojim žalbenim prigovorom optuženik nije doveo u razboritu sumnju pravilnost zaključka suda prvog stupnja u pogledu ove odlučne činjenice.

7. Valja na ovome mjestu samo konstatirati da se ovaj drugostupanjski sud nije bavio razmatranjem istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, s obzirom da se ona žalbom ne dovodi u pitanje.

8. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je pobijano rješenje ujedno ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 30. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić