Poslovni broj: Us I-1930/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Jurić, u upravnom sporu tužitelja HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku u Rijeci, Užarska 28, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa, nakon javne rasprave zaključene 3. rujna 2026. u nazočnosti zamjenika zamjenika opunomoćenika tužitelja GK, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Ivančević, Marinković i Partneri d.o.o. u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 1. listopada 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-23/24- 01/117, Urbroj: 513-04-25-2 od 20. lipnja 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave rješenja, po pravomoćnosti, tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-23/24-01/117, Urbroj: 513- 04-25-2 od 20. lipnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-416- 02/2024-006/8, Urbroj: 513-07-15/2024-12 od 30. listopada 2024., kojim je djelomično uvažen zahtjev tužitelja za utvrđenjem nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa u iznosu od 24.458,38 eura, te odbijen za utvrđenjem nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa koji na dan 1. siječnja 2024. iznosi 18.006,65 eura.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava i odredbi članka 109. stavka 10. OPZ-a jer porezno tijelo očito poistovjećuje pravo na namirenje zastarjele obveze s nastupom zastare. Smatra da kada bi to bilo isto onda spomenuta odredba, koja propisuje pravo na namirenje zastarjele obveze, ne bi imala nikakva smisla. Smatra, ili se radi o zastarjeloj obvezi pa se primjenjuje članak 109. stavak 10. OPZ-a ili se uopće ne radi o zastarjeloj obvezi, pa se ta odredba ne može niti primjenjivati. Dakle, jedno je pravo na namirenje, a potpuno drugo je nastup zastare. Tvrdi kako svojim zahtjevom nije zahtijevao utvrđenje prestanka prava na namirenje, već utvrđenje nastupa zastare, a zastara je očito nastupila protekom 15 odnosno 20 godina, neovisno o tome što pravo na namirenje iz opterećene stvari nije prestalo. Nadalje, ukazuje na kontradiktornost obrazloženja prvostupanjskog rješenja jer obrazlaže kako je nastupila zastara, no kako se zastarjela tražbina može namiriti iz založene stvari. Nadalje, ukazuje kako je u odnosu na postupke osiguranja pod poslovnim brojem Ovr-3603/10 i Ovr-1366/10 podnesen zahtjev za obustavu i ukidanje rješenja o osiguranju, jer su nastupile zakonske pretpostavke iz članka 339. Ovršnog zakona, a o kojem prijedlogu sudovi još nisu donijeli meritornu odluku. Napominje kako je tužitelj u istom postupku zahtijevao ukidanje istih rješenja o osiguranju budući da je u trenutku pokretanja postupka osiguranja nastupila zastara prava na naplatu. Smatra da neovisno što sudovi nisu donijeli odluku, predmetna osiguranja izgubila su učinke, slijedom čega ne postoji niti založno pravo radi osiguranja predmetnih tražbina. Nadalje, prigovora kako obveze iz 2003., 2004., 2005. i 2006. nisu utvrđene u 2007. te ukazuje kako su postupci osiguranja pokrenuti 21. travnja 2010., odnosno 7. srpnja 2010. kada je protekao zastarni rok. Ukazuje kako se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe OPZ-a NN 86/01-150/02. Poziva se na praksu Vrhovnog suda RH broj: Revx-485/2016-2 i Ustavnog suda RH broj: U-III-3069/2017 od 9. srpnja 2019. Tužbenim zahtjevom traži poništenje točke III prvostupanjskog rješenja i rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 3. rujna 2026. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja od 2. i 3. svibnja 2018. za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.

8. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo utvrdilo kako je osnovan zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu obveze s osnova doprinosa u ukupnom iznosu od 24.458,38 eura (6.117,07 eura glavnica i 18.341,31 eura kamata), i to za:

- doprinos za MIO II stup za osiguranike po osnovi rada za poslodavca fizičku osobu, šifra vrste prihoda 2011, glavnica u iznosu 0,00 eura i kamate na glavnicu za 2007. u iznosu od 493,30 eura,

- doprinos za MIO II za osiguranike koji isplaćuju poduzetničku plaću, šifra vrste prihoda 2216, glavnica u iznosu 0,00 eura i kamate na glavnicu za 2007. , 2008., 2009. i 2010. u iznosu od 1.837,79 eura,

- doprinos za MIO za osiguranike po osnovi rada za poslodavca fizičku osobu, šifra vrste prihoda 8117, glavnica za 2012. i 2013. u iznosu 825,28 eura i kamate u iznosu od 447,77 eura,

- doprinos za MIO za osiguranike koji isplaćuju poduzetničku plaću, šifra vrste prihoda 8303, glavnica za 2012. i 2013. u iznosu 2.383,76 eura i kamate na glavnicu za 2007., 2008., 2009., 2010., 2012. i 2013. u iznosu od 5.547,93 eura,

- doprinos za ZO za osiguranike po osnovi rada za poslodavca fizičku osobu, šifra vrste prihoda 8419, glavnica za 2012. u iznosu 273,13 eura i kamate u iznosu od 197,49 eura,

- doprinos za ZO za zaštitu zdravlja na radu, šifra vrste prihoda 8567, glavnica za 2012. u iznosu 31,85 eura i kamate u iznosu od 23,01 eura,

- doprinos za MIO za osiguranike koji isplaćuju poduzetničku plaću, šifra vrste prihoda 8680, glavnica za 2012. i 2013. u iznosu 2.337,57 eura i kamate na glavnicu za 2007., 2008., 2009., 2010., 2012. i 2013. u iznosu od 7.886,77 eura,

- doprinos za ZO za zaštitu na radu na poduzetničku plaću, šifra vrste prihoda 8699, glavnica za 2012. i 2013. u iznosu 79,32 eura i kamate za 2003., 2004., 2005., 2006., 2007., 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012. u iznosu od 543,41 eura,

- doprinos za zapošljavanje, šifra vrste prihoda 8702, glavnica za 2012. u iznosu od 186,16 eura i kamate za 2003., 2004., 2005., 2006., 2007. i 2012. u iznosu od 1.363,84 eura.

9. Nadalje, porezno tijelo utvrdilo da nije osnovan zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa za MIO II stup za osiguranike po osnovi rada za poslodavca fizičku osobu, šifra vrste prihoda 2011, glavnica za 2007. u iznosu od 416,39 eura; doprinosa za MIO II za osiguranike koji isplaćuju poduzetničku plaću, šifra vrste prihoda 2216, glavnica za 2007., 2008., 2009. i 2010. u iznosu od 1.852,16 eura; doprinosa za MIO za osiguranike koji isplaćuju poduzetničku plaću, šifra vrste prihoda 8303, glavnica za 2007., 2008., 2009. i 2010. u iznosu od 5.688,98 eura; doprinosa za MIO za osiguranike koji isplaćuju poduzetničku plaću, šifra vrste prihoda 8680, glavnica za 2005.,2006., 2008., 2009. i 2010. u iznosu od 8.760,46 eura; doprinosa za ZO za zaštitu na radu na poduzetničku plaću, šifra vrste prihoda 8699, glavnica za 2003., 2004., 2005., 2006., 2007., 2008., 2009. i 2010. u iznosu od 398,07 eura; doprinosa za zapošljavanje, šifra vrste prihoda 8702, glavnica za 2003., 2004., 2005., 2006. i 2007. u iznosu od 890,59 eura. Porezno tijelo je utvrdilo kako su obveze za 2003., 2004., 2005. i 2006. utvrđene u 2007., te je u smislu odredbe članka 108. stavka 4. OPZ-a zastara prava na naplatu počela teći 1. siječnja 2008., za obveze utvrđene u 2008. zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2009., za obveze utvrđene u 2009. zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2010., za obveze utvrđene u 2009. zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2010., za obveze utvrđene u 2010. zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2011., te obzirom da je naplata osigurana upisom založnog prava na nekretninama rješenjem Općinskog suda u Splitu broj: Z-1897/10 od 21. srpnja 2010., a temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-3603/10 od 9. srpnja 2010., i upisom založnog prava na nekretninama rješenjem broj: Z-28483/10 od 2. lipnja 2010., a temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj: Ovr-1366/10 od 24. svibnja 2010., te se u smislu odredbe članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona tražbina može namiriti iz opterećene stvari i kad protekne rok zastare.

10. Slijedom navedenoga, u navedenom dijelu odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenjem zastare prava na naplatu predmetnog poreznog duga.

11. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

12. Odredbom članka 109. stavka 10. OPZ-a propisano je da iznimno od stavka 4. kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ovaj Sud utvrđuje kako se iz obrazloženja osporenih odluka ne može se nedvojbeno utvrditi da je dug doprinosa utvrđen za razdoblje od 2003. do 2006. utvrđen rješenjem poreznog tijela u 2007., jer prvostupanjsko porezno tijelo niti tuženik ne navode oznaku toga rješenja, čemu je tužitelj prigovarao u žalbi i prigovara u tužbi, niti isto rješenje prileži spisu predmeta, zbog čega Sud ne može ispitati osnovanost prigovora tužitelja niti može ispitati je li upravo predmetni dug doprinosa predmet osiguranja tražbina, čemu tužitelj također prigovara. Dakle, spisu predmeta ne prileže ovršne isprave koje su navedene u zahtjevu za podnošenje prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odnosno ovršne isprave temeljem kojih su donesena rješenja o zasnivanju založnog prava na nekretnini. Opreza radi potrebno je navesti kako spisu upravnog tijela kao ovršna isprava prileži porezno rješenje, Klasa: UP/I-471-02/05-01/357, Urbroj:513-07-17-07-08 od 19. veljače 2007., međutim, ista je odlučna za dug poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit (što je bio predmet spora spisa Us I-1931/2025), dok je u ovom sporu predmet spora dug s osnova doprinosa.

14. Stoga, trebalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a i postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku tuženika poništiti, a predmet vratiti na ponovni postupak te odlučiti kao u izreci presude.

15. Sud nije mogao sam riješiti ovu upravnu stvar jer cjelokupna dokumentacija temeljem koje bi mogao utvrditi kada su obveze pravomoćno utvrđene i od kada je rok zastare u konkretnom slučaju započeo teći te jesu li predmetne obveze osigurane založnim pravom, ne prileži spisu predmeta, zbog čega je bilo potrebno predmet vratiti tuženom tijelu na ponovni postupak, što će tuženo tijelo u ponovljenom postupku utvrditi i obrazložiti u svojoj odluci.

16. Dakle, u ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno ponovno ispitati žalbene navode i donijeti novo rješenje pridržavajući se po članku 119. stavka 4. ZUS-a pravnog shvaćanja primjedaba ovog suda.

17. Slijedom navedenoga, trebalo je odlučiti kao u izreci presude.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

19. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu od 3. rujna 2026. za svaku radnju po 1.000,00 eura, ukupno 2.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 500,00 eura, dakle, ukupno 2.500,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 1. listopada 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA: 1. Opunomoćeniku tužitelja Alenu Ivkoviću, odvjetniku u Rijeci, Užarska 28,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis,

4. Vratiti spis tuženom tijelu

4. Kalendar 30 dana.