REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Kzd-14/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu tog suda Igoru Kanajetu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Maričić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NA, zbog kaznenog djela iz članka 155. st. 3. Kaznenog zakona povodom optužnice ODO u Velikoj Gorici broj KOz-DO-16/2024, od 23. travnja 2024., nakon rasprave dovršene 28. rujna 2026., dana 1. listopada 2026.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni GA, zvan N, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i T, rođene Z, rođen **.**.1954. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju vozač, sa završenom SSS, umirovljenik, oženjen, otac dvoje djece

kriv je

što je

1) tijekom 2022. do kolovoza 2023. u [adresa] – [adresa], u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, svoju unuku malodobnu TA, rođenu **.**.2006., bez njenog pristanka, koja ga je posjećivala na navedenoj adresi dva do tri puta tjedno, za vrijeme tih posjeta, svaki drugi puta, dirao po grudima na način da bi joj prišao s leđa, zagrlio ju te ju dirao objema rukama preko majice po grudima, što je trajalo oko dvadesetak sekundi,

2) u proljeće 2023. u svom osobnom automobilu, u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, svoju unuku malodobnu TA, rođenu **.**.2006., bez njenog pristanka, koju je vozio doma u Veliku Goricu, za vrijeme te vožnje, dok je ona sjedila na suvozačevom sjedalu, jednom rukom dirao preko hlača po bedru te je svoju ruku podizao prema njenom međunožju pri čemu je uzdisao te nije n prestajao s dodirivanjem, iako mu je TA rekla da prestane, zbog čega je ista putem mobilnog uređaja nazvala svoju prijateljicu nadajući se da će zbog telefonskog poziva prestati s dodirivanjem, ali ju je isti unatoč telefonskom pozivu nastavio dodirivati po bedru, sve dok nisu došli pred zgradu gdje je TA izašla iz automobila i udaljila se,

-dakle, počinio bludne radnje prema bliskoj osobi,

-čime je počinio dva kaznena djela protiv spolne slobode – bludne radnje – opisana i kažnjiva u članku 155. stavak 3. u svezi članka 154. stavak 1. točka 1. i članka 153. stavak 1., kao i čl. 51 Kaznenog zakona (''Narodne novine'' br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, u daljnjem tekstu: KZ/11).

te sud okrivljenom NA slijedom istih članova KZ/11

za kazneno djelo navedeno u točki 1 optužnice

u t v r đ u j e

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

a za kazneno djelo navedeno u točki 2 optužnice

u t v r đ u j e

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

te sud temeljem čl. 51 KZ-a/11 okrivljenog

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

Okrivljenom se temeljem čl. 73 KZ-a/11 izriče SIGURNOSNA MJERA zabrane približavanja uznemiravanja ili uhođenja žrtve TA kojoj se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara, koja mjera se izriče u trajanju od dvije godine.

Temeljem čl. 148 st. 1 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik je dužan platiti troškove ovog kaznenog postupka u iznosu 200,00 eura u roku dva mjeseca od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

Uvodno citiranom optužnicom pokrenut je kazneni postupak protiv okrivljenog.

Pozvan očitovati se o optuženju, okrivljen i je istakao da se ne smatra krivim po optuženju.

Pozvan iznijeti obranu okrivljeni poriče inkriminaciju te iskazuje uvjerenje da mu se po ZA namješta predmetno kazneno djelo i na taj način osvećuje te se pri tome poziva na svjedočenje CA svoje žene. Ništa iz inkriminacije se nije dogodilo te je moguće slučajno dotaknuo TA i to bi bilo sve.

U dokaznom postupku pročitan je spis, posebno izvješće (list 1-3 spisa), kaznena prijava (list 8-9 spisa), obavijest i mišljenje poliklinike za zaštitu djece (list 17, 19 spisa), izvješće HZSR Velika Gorica (list 72-74 spisa).

U postupku sud je gledao i slušao iskaz žrtve mlt. TA (list 60-61 spisa), te saslušao svjedoke FA (list 76-77 spisa), UA (list 78-79 spisa) i CA (list 144 spisa).

Na kraju postupka pročitan je izvod kaznene evidencije (list 29 spisa) i prekršajne evidencije (list 30 spisa).

Saslušana kao svjedok mlt. TA opisala je inkriminirana događanja identično na način kako se opisuju u optužnici, time izrijekom navodeći vrijeme kada su se inkriminacije događale, način na koji su se događale, počinitelja, i svoj odnos prema radnjama inkriminacije.

Saslušan kao svjedok FA, otac oštećene ,u bitnom opisuje svoju statusnu i obiteljsku situaciju a u odnosu na inkriminaciju ističe da mu se oštećena obratila 2023. godine u ožujku ili travnju i predočila da ju je okrivljeni dirao u autu i uzdisao a ona ga molila da prestane, to je učinio a ona na semaforu izašla iz automobila. Nekoliko dana potom na HZSR Velika Gorica oštećena je samoinicijativno spomenula isti događaj te je navedena institucija sve proslijedila policiji. U to vrijeme je primijetio i promjene u ponašanju oštećena, bila je samozatajnija, manje se družila s prijateljima i nije htjela izlaziti s njima, pokušavao je razgovarati s njom ali mu se nije htjela otvoriti i opterećivati ga. Nije znao i žao mu je za sve što se TA dogodilo te šokiran saznanjima za što se tereti okrivljenog. Od siječnja 2024. oštećena je krenula kod psihologa u Zagreb te joj isto pomaže. Od prijave oštećena ne odlazi kod bake i djeda.

Saslušana kao svjedok UA u bitnom ističe da ju je u svibnju ili lipnju 2023. nazvao bivši muž FA i ljutito rekao da je njezin otac, ovdje okrivljeni pedofil, te da to znade jer mu se oštećena koja je njihova zajednička kćer povjerila da ju je okrivljeni dodirivao po grudima i međunožju. Ostala je šokirana jer to joj je bilo prvo takovo saznanje. Kad je oštećenu potom prvi puta vidjela ista joj je to potvrdila, te je poslije nekoliko dana otišla do okrivljenog i sve mu predočila, na što je okrivljeni šutio ili bi rekao nije istina te nastavio šutjeti. Od onda ne komunicira s okrivljenim. Kćerku TA odvela je kod psihoterapeuta kako bi je osnažio za daljnji život.

Saslušana kao svjedok CA u bitnom ističe da znade što se okrivljenom koji je njezin muž predmetno inkriminira, no poriče da se to događalo. I njoj se stavljalo na teret da zlostavlja oštećenu TA koja je i njena unuka a takove optužbe su otpale upravo njezinim iskazivanjem. Cjelokupnu situaciju odnosnu na nju i okrivljenog može pripisati svojem bivšem zetu i TA ocu ZA i označava ga kao izvor neugodnosti kojima su izloženi okrivljeni i ona. TA je njoj osobno rekla da je pod pritiskom svojeg oca morala iskazivati protiv okrivljenog, a opisuje i cjelovit negativan odnos FA prema okrivljenom i njoj.

Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka ocjene svakog dokaza zasebno i u međusobnoj povezanosti te uspoređujući isto s obranom okrivljenog sud je utvrdio da su ostvareni kako subjektivni tako i objektivni elementi procesuiranih kaznenih djela te da ih je okrivljeni ostvario svojim radnjama.

Sve što je u inkriminaciji opisano ujedno je i stvarnost koja se na takav način i dogodila. Isto slijedi iz iskazivanja oštećene i svjedoka ZA i UA, pri čemu je oštećena ono što je neposredno doživjela prenijela ovim svjedocima što je obzirom na njihov status očekivano i na način kako je to učinjeno. Prihvatljivo je da oštećena kao dijete ovim svjedocima kao svojim roditeljima u potpunosti povjeri neugodnost koju je doživjela no u tom povjeravanju da ima postepenosti radi njene životne dobi kao i činjenice da je i okrivljeni kao njezin djed s istom u neposrednijoj rodbinskoj vezi. Nastavno tome ono što je svjedočenjima ove tri osobe, dakle roditelja i njihove kćerke rečeno, a posebice se to odnosi na oštećenu čiji iskaz je gledan i slušan, skladno je materijalnoj dokumentaciji spisa koja je kao dokaz u presudi navedena, kako povezano s kaznenim prijavljivanjem, tako i dokumentacijom ustanova za koje je logično i prihvatljivo da su predmetno unutar svoje funkcije postupale, čime u cjelokupnosti slijedi da je u inkriminaciji točno opisano ono što se i dogodilo.

Time je sud vjerodostojnim ocijenio sve provedene dokaze, na gornji način ocijenivši materijalnu dokumentaciju koja je sačinjena od ovlaštenih osoba te iskazuje o svemu o čemu svojom svrhom mora iskazivati, po kojoj se dinamika događanja također može pratiti, a nastavno tome događanja inkriminacije su objašnjena i iskazivanjem oštećene i njezinih roditelja, svjedoka ZA i UA, koje osobe su iskazale o svemu onom što su mogle i morale znati obzirom i na svoj statusni odnos prema okrivljeniku,nema naznaka da stvarnost ne doživljavaju ispravno, te je temeljem takove činjeničnopravne ukupnosti okrivljeni imao i morao imati svijest o stvarnosti i namjeru kazneno djelo počiniti te ga i počinio jer su radnje koje je počinio bludne radnje prema unuci kao bliskoj osobi, a reakcije oštećene u vidu izostanka pristanka odnosno udaljavanja i onemogućavanja inkriminiranih radnji u svemu stvarne reakcije osobe koja na isto ne pristaje posebice i obzirom na statusni odnos oštećene prema okrivljeniku kao svojem djedu.

Stoga obrana okrivljenog nije prihvaćena i nije afirmirala drugačiju stvarnost, kao što to nije učinio niti iskaz svjedoka CA.

Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je primijenio odredbe čl. 41 i čl. 47 KZ-a. Pri tome je vodio računa o vrijednosti zaštićenog dobra koje se predmetno stiče u spolnoj slobodi, zaštiti bliskih rodbinskih odnosa unutar kojih se njeguje privrženost sasvim drugačije vrste, maloljetnoj dobi oštećene te time njene ranjivosti u suočenju s inkriminacijom, te je predmetno primjerena samo bezuvjetna jedinstvena zatvorska kazna kako je izrečena nakon pojedinačno utvrđenih kazni zatvora uz sigurnosnu mjeru koja je u svemu predmetno primjerena u pravcu dodatne zaštite oštećene, te će u takovoj cjelini izrečena sankcija ostvariti svrhu generalne, a i specijalne prevencije unutar koje je uzeto u obzir da okrivljenik do sada nije evidentiran kazneno, a niti prekršajno.

Temeljem čl. 148 st. 1 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik je dužan platiti troškove ovog kaznenog postupka u iznosu 200,00 eura u roku dva mjeseca od pravomoćnosti presude, što je primjereno postupanju i imovnim mogućnostima okrivljenog.

Uslijed obrazloženog cjelovito je presuđeno kao u izreci.

Velika Gorica, 1. listopada 2026.

SUDAC:

Igor Kanajet

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude postoji pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka iste, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Velikoj Gorici

2. Okrivljeni

3. Oštećena