Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: Gž Ob-236/2024-4
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-236/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz S.¹, OIB:…, zastupanog po punomoćnici V. V., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M., B. i V. d.o.o. u S.², protiv tuženice Ž. K. G. iz V, OIB:…, zastupane po punomoćniku Z. R., odvjetniku u S.², radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P Ob-570/16 od 16. srpnja 2019., dana 14. svibnja 2024.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P Ob-570/16 od 16. srpnja 2019. u pobijanom dijelu pod stavkom I i II izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima u povodu žalbe i revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženoj parnični trošak u iznosu od 3.500,00 kuna."
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski je sud polazeći od utvrđenja:
- da su stranke bile u braku od 21.05.2005. do 21.08.2013. godine,
- da su stranke dana 18.08.2009. godine zaključile Darovni ugovor, ovjeren kod javnog bilježnika u S.¹, E. K. pod OV-5117/09 dana 16.09.2009., kojim je tuženica kao darovatelj darovala tužitelju kao daroprimcu 1/2 svog suvlasničkog udjela (162/512) na nekretninama upisanim u Zk.Ul. 1173 k.o. P. označenim kao čest. zgr. 376 i čest. zem. 1221/13 k.o. P., koje je ona stekla temeljem Ugovora o darovanju od 01.09.2007 i dodatka ugovora o darovanju od 20. 06.2008. od svog oca I. M. i bake N.¹ (N.²) M.,
- da su čl. 1. točka 4. navedenog darovnog ugovora stranke ugovorile da će na predmetnom suvlasničkom udjelu od 162/512 dijela zajednički i dijelom od sredstava zajedničkog kredita u svojstvu investitora vršiti gradnju stambenog prostora, čime navedena nekretnina predstavlja bračnu tečevinu,
- da je tužitelj prije zaključenja braka i to 29.11.2004. zaključio Ugovor o stambenoj štednji br. 4113281, temeljem kojeg je dana 06.04.2010. godine, dakle tijekom trajanja braka, zaključio Ugovor o kreditu br. 41134281 temeljem kojeg mu je isplaćen namjenski stambeni kredit u svrhu rekonstrukcije, adaptacije i popravka obiteljske kuće na adresi S.³ na način da su sredstva ostvarenog kredita isplaćena na račun poduzeća "K. r. d.o.o." temeljem dostavljenog predračuna za radove na kući investitora, ovdje stranaka,
- da je tužitelj navedeni kredit otplaćivao u mjesečnim anuitetima od po 1.000 kn putem obustave na plaći i da je isti u cijelosti otplatio dana 19.05.2015. godine u ukupnom iznosu od 54.000,00 kn, dakle dijelom i nakon prestanka braka s tuženicom,
zaključio da s obzirom da su osim stranaka suvlasnici predmetne nekretnine (uknjižene kao kuća i dvor, ali neetažirane) i I. M. u 175/512 dijela te N.¹ (N.²) M. u 175/512 dijela, da je ulaganjem sredstava kredita u navedeni objekt tužitelj stekao obveznopravni zahtjev prema svim suvlasnicima razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima, ukoliko je povećana vrijednost cijelog objekta, odnosno ukoliko se radi o nepodijeljenoj suvlasničkoj zajednici, a ne samo prema svojoj bivšoj supruzi s osnova bračne stečevine pa kako tužitelj nije u tom pravcu postavio tužbeni zahtjev odnosno nije obuhvatio tužbom sve suvlasnike predmetne nekretnine, već samo od tuženice traži isplatu polovine isplaćenog kredita, odbija postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan uz napomenu da sve i da se radi o bračnoj stečevini, da je tuženica, iako nije uplaćivala osobno dio kredita, sudjelovala u njegovoj otplati za vrijeme trajanja bračne zajednice na drugi način, plaćanjem drugih životnih troškova, brigom o djetetu, kućanstvu i sl.
5. Povodom žalbe tužitelja protiv navedene presude ovaj sud je presudom posl. broj Gž Ob-1206/19-2 od 9. prosinca 2019. u stavku I izreke preinačio prvostupanjsku presuda u dijelu pod stavkom I i II izreke na način da je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev te je naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 27.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenom u izreci te presude, dok je tuženica odbijena sa priznatim parničnim troškom u iznosu od 3.500,00 kuna. U stavku II izreke odbijena je žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u stavku I izreke u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu zakonskih zateznih kamata preko iznosa od po 500,00 kuna do zatraženog iznosa od po 1.000,00 kuna plaćenih u razdoblju od 15. veljače 2011. pa do 31. srpnja 2015. U stavku III izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.681,50 kina, dok je u stavku IV izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna, a iz obrazloženja proizlazi da je ovaj sud polazeći od sadržaja čl. 1. točka 4. darovnog ugovora kojim su stranke ugovorile da će na suvlasničkom udjelu od 162/512 dijela zajednički i dijelom od sredstava zajedničkog kredita u svojstvu investitora vršiti gradnju stambenog prostora, čime navedena nekretnina predstavlja bračnu tečevinu, kao i nesporne činjenice da je tužitelj kroz cijelo vrijeme trajanja braka stranaka iz svojih sredstava (obustavom od plaće) otplaćivao namjenski kredit realiziran kod Wustenrot stambene štedionice za radove na kući investitora, ovdje stranaka, ocijenio da je tužitelj dokazao da su sva novčana sredstva ostvarena kreditom tužitelja uložena u dogradnju i rekonstrukciju posebnog dijela obiteljske kuće u suvlasništvu stranaka uz zaključak da u takvoj situaciji bračni drug koji je vršio i vrši otplatu kredita u dijelu koji bi otpao na njegovog bračnog druga, ima prema tom bračnom drugu postaviti obveznopravni zahtjev za isplatu, a sve na temelju odredbe čl. 250. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 - dalje ObZ) odnosno da u skladu s čl. 248. ObZ adaptirani dio predmetne zgrade predstavlja bračnu stečevinu stranaka, pa kako taj Zakon ne poznaje pojam dugova koji bi teretili bračnu stečevinu, ocjenjuje da tužitelj u smislu obveznog prava na koje upućuje odredba čl. 250. ObZ može prema tuženici u odnosu na dio kredita koji je otplatio, a bila ga je u obvezi u 1/2 dijela otplatiti tuženica postaviti obveznopravni zahtjev, pa kako je visina tužbenog zahtjeva utemeljena na potvrdi poduzeća "S." d.o.o., P. od 19. studenoga 2018. prema kojoj je tužitelju u vremenu od 15 veljače 2011. do 15. srpnja 2015. putem obustava na plaću obustavljen ukupni iznos od 54.000,00 kuna, u mjesečnim anuitetima od po 1.000,00 kuna, a prema dopisu Wusternot stambene štedionice upućenom poduzeću Sardina d.o.o., od 23. srpnja 2015. proizlazi da ih pozivaju da se stornira zahtjev za zapljenom mjesečne otplate rate kredita na plaći tužitelja, jer je kredit br. 41134281 u cijelosti isplaćen, ocjenjuje da je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 1612/2020-2 od 2. rujna 2020. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv preinačenog dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1206/19-2 od 9. prosinca 2019. zbog pravnog pitanja koje glasi:
"Ima li sud u bilo kojem slučaju ovlast naložiti bivšem bračnom drugu plaćanje polovice rata kredita drugom bivšem supružniku, za razdoblje dok su stranke bile u braku, odnosno bračnoj zajednici, ako se taj kredit za vrijeme trajanja braka podmirivao iz plaće supružnika koji sada traži isplatu?".
7. Rješenjem Vrhovnog suda RH posl. broj Rev 319/2021 od 30. siječnja 2024. godine ukinuta je presuda Županijskog sud u Zagrebu posl. broj Gž Ob-1206/19-2 od 9. prosinca 2019. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, a da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
7.1. U navedenoj odluci Vrhovni sud RH je odgovorio na postavljeno pitanje:
Sud nema ovlast naložiti bivšem bračnom drugu vraćanje polovice kredita drugom
bivšem supružniku za razdoblje dok su stranke bile u braku, odnosno dok je trajala bračna zajednica (ukoliko bračnim ugovorom nisu uredile imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini drugačije), ako se taj kredit za vrijeme trajanja braka podmirivao iz plaće supružnika koji sada traži isplatu, te je imajući na umu činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji kao i tužbeni zahtjev tužitelja prema kojem tužitelj potražuje od tužene isplatu iznosa od 27.000,00 kuna za razdoblje od 15. veljače 2011. pa do 31. srpnja 2015. dakle za razdoblje za vrijeme trajanja braka i nakon prestanka braka, koji je razveden 28. kolovoza 2013., ali da ta činjenica ne znači da je tada prestala i bračna zajednica stranaka jer u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije utvrđeno kada je zaista prestala bračna zajednica stranaka, pa kako je tužitelj otplaćivao kredit do 31. kolovoza 2015., to zbog pogrešnog pravnog pitanja drugostupanjski sud nije razmotrio sve žalbene navode, a naročito one koji su se odnosili na trajanje bračne zajednice stranaka pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo presudu drugostupanjskog suda i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje s uputom da u ponovnom postupku drugostupanjski sud razmotriti sve žalbene navode od odlučnog značaja kako bi potom donio pravilnu i zakonitu odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu, a posljedično je ukinuta i odluku o trošku jer će se o trošku parničnog i revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci, a na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.
8. Prema odredbi čl. 248. ObZ bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok odredba čl. 249. st. 1. ObZ propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili.
8.1. Člankom 250. ObZ propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno dok je odredbom čl. 253. st. 2. ObZ propisano da je vlastita imovina ona imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitog od navedenog u čl. 248. tog Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.). a prema odredbi čl. 249. st. 1. ObZ propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ukoliko nisu nešto drugo ugovorili, s time da se prema odredbi čl. 40. st. 1. ObZ bračnim ugovorom mogu urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini.
9. Imajući u vidu da među strankama nije sporno da su bile u braku od 21. svibnja 2005. do 21. kolovoza 2013., te da je tuženik sklopio ugovor o kreditu broj 41134281 6. travnja 2010. na temelju kojeg mu je isplaćen namjenski kredit za radove na kući u P. gdje se kao investitori navode i tužitelj i tuženica, te da je kredit otplaćivan u mjesečnim anuitetima na plaći tužitelja i u cijelosti je isplaćen 19. svibnja 2015. proizlazi da je predmetni kredit otplaćivan ne samo tijekom trajanja braka nego i nakon razvoda braka, ali ta činjenica ne znači da je tada prestala i faktična bračna zajednica stranaka, pa kako tijekom prvostupanjskog postupka ta odlučna činjenica kada je prestala faktična bračna zajednica stranaka nije utvrđena, a o njoj ovisi odluka o (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva, s obzirom da bi tužitelj imao pravo od tuženice obveznopravnim zahtjevom tražiti povrat polovice plaćenih iznosa na ime anuiteta kredita koje je otplatio samo nakon prestanka bračne zajednice, to odluku prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod stavkom I izreke nije moguće prihvatiti jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11. ZPP na koju osnovano u žalbi upire žalitelj.
10. Već zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 369 st. 1. i 370. ZPP odlučeno je kao u izreci.
11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja utvrdit će odlučnu činjenicu kada je prestala faktična bračna zajednica stranaka te ponovnom ocjenom izvedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP, dakle kritičkom i brižljivom analizom svih dokaza, a uzimajući u obzir i ostale žalbene navode, o predmetu spora ponovo odlučiti.
12. Kako odluka o parničnom trošku ovisi o konačnom uspjehu u sporu to je ukinuta i odluka o parničnom trošku pod stavkom II prvostupanjske presude pa će sud u nastavku postupka odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka slijedom odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a.
13. Odluka o troškovima žalbenog i revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 14. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić, v.r.