REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-584/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Igoru Šeparoviću, odvjetniku u Zagrebu, Miramarska 13D, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po ĆZ, službenoj osobi, radi naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, 1. listopada 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-04/24-01/178, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 8. siječnja 2025., za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-06/24-01/6519, URBROJ: 338-21-02- 01-24-02 od 7. studenog 2024. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-04/24-01/178, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 8. siječnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-06/24-01/6519, URBROJ: 338-21-02-01-24-02 od 7. studenog 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije priznato pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porodom u razdoblju od 19. do 30. travnja 2024. i u razdoblju od 1. do 3. svibnja 2024. na teret sredstava HZZO-a (toč. I. i II.), dok joj je priznato pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti komplikacija u svezi s trudnoćom i porodom u razdoblju od 4. svibnja do 31. svibnja 2024. na teret sredstava HZZO-a.
2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovara da je isto nedostatno obrazloženo i ne sadrži odgovor na žalbene navode . Pravo na naknadu plaće nije joj priznato za period od 19. do 30. travnja 2024., a dug je u cijelosti podmirila 21 dan prije donošenja prvostupanjskog rješenja. Tužiteljica ističe da je 11. travnja 2024. pristupila u službene prostorije HZZO-a kako bi se raspitala o svojim pravima, na što joj službenica nije znala odgovoriti, odnosno nakon konzultacija s voditeljicom Odsjeka priopćila joj je da pravo na naknadu plaće ostvaruje tek nakon što joj ginekolog otvori „komplikacije“ i da nakon toga treba podmiriti dug prema HZZO-u. Službenica ju nije upozorila da se pravo stječe tek nakon podmirenja duga i da zahtjev za priznavanjem prava na naknadu plaće treba biti predan najkasnije do petog u mjesecu. Zbog tog propusta ostala je bez naknade plaće u periodu od 19. travnja do 26. lipnja 2024. Osporava kao neistinite navode iz izjave službenice HZZO-a od 7. studenog 2024., a koji joj nisu stavljeni na uvid. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetima U-III-4749/2018 i U-III-3641/2020 te ističe prigovor diskriminacije. Predlaže poništiti osporena rješenja i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, ponavljajući u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 10. rujna 2026.
6. Prema članku 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, dalje: ZOZO) prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, prema tom Zakonu obuhvaćaju:
1. pravo na zdravstvenu zaštitu,
2. pravo na novčane naknade.
Sukladno članku 81. stavku 1. ZOZO osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točaka 3., 4., 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona, korisnicima mirovine i invalidnine koji to pravo ostvaruju isključivo od stranog nositelja mirovinskog i invalidskog osiguranja iz članka 7. stavka 1. točke 12. ovoga Zakona, osiguranicima iz članka 13. ovoga Zakona te drugim osiguranicima osiguranim na obvezno zdravstveno osiguranje sukladno posebnom zakonu – obveznicima obračunavanja i plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, a koji nisu uplatili doprinos za najmanje 30 dana prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ograničavaju se na pravo na hitnu medicinsku pomoć.
Članak 81. stavak 3. ZOZO-a propisuje da se puni opseg prava iz članka 81. stavka 1. ZOZO-a uspostavlja unaprijed, od dana podmirenja dužnog iznosa doprinosa s pripadajućim kamatama.
7. Iz podataka sudskog spisa i spisa tuženika proizlazi da je tužiteljica 7. svibnja 2024. podnijela zahtjev za priznavanje prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porodom. Uz zahtjev je priloženo izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad s osnova komplikacija u svezi trudnoće i poroda za razdoblje od 19. do 30. travnja 2024. Tužiteljica je osigurana po osnovi iz članka 7. stavka 1. toč. 6. ZOZO-a i po osnovi obavljanja odvjetničke djelatnosti obveznik je uplate doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje. Na dan 19. travnja 2024. tužiteljica je imala nepodmireni dug doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje dulje od 30 dana od dana dospjelosti mjesečne obveze doprinosa (zaključno s dospjelim dugom za veljaču 2024.), a taj dug doprinosa je podmirila 3. svibnja 2024. uplatom iznosa od 2.651,87 eura.
8. Uvažavajući činjenicu da je tužiteljica podmirila dug doprinosa 3. svibnja 2024., javnopravna tijela u osporenim rješenjima zaključuju da joj od 4. svibnja 2024. pa nadalje valja priznati pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porodom. Nasuprot tome, smatraju da nema osnove da joj se predmetno pravo prizna za prethodni period od 19. travnja do 3. svibnja 2024. iz razloga što se pravo na naknadu plaće u smislu članka 81. stavka 3. ZOZO-a ne može uspostaviti za period tijekom kojeg je postojao nepodmireni dug doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje. U odnosu na navode tužiteljice u svezi netočne informacije dobivene od strane službenice HZZO-a, javnopravna tijela se pozivaju na izjavu službenice i zaključuju da je tužiteljica bila ispravno informirana kako joj se u slučaju nepodmirivanja doprinosa u roku od 30 dana od dana dospijeća istih ograničava korištenje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, osim prava na hitnu medicinsku pomoć.
9. Polazeći od toga da je nepodmireni iznos dugovanih doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje podmiren 3. svibnja 2024., to primjenom članka 81. stavka 3. ZOZO-a nije bilo osnove da se tužiteljici za prethodni period uspostavi pravo na naknadu plaće. Stoga je osporenim rješenjima pravilno odlučeno o pravu tužiteljice na naknadu plaće.
10. U odnosu na tvrdnje tužiteljice o isključivoj pogrešci na strani javnopravnih tijela uslijed netočnog informiranja o njezinim pravima kod podmirenja dugovanih doprinosa , sud polazi od toga da je tužiteljica nepodmirivanjem dugovanih doprinosa kroz dulji period izazvala situaciju koja sadrži rizik nemogućnosti ostvarenja punog opsega prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno prava na naknadu plaće . Pri tome, osnovano je od tužiteljice kao dužnika očekivati da bez odgađanja podmiruje svoje obveze. Nadalje, sud drži relevantnom činjenicu da je tužiteljica odvjetnica i da se od nje ipak može očekivati viša razina poznavanja propisa u usporedbi s pravno neukom strankom. Odredba članka 81. stavka 3. ZOZO-a je vrlo jasna, odnosno iz iste očigledno proizlazi da nema uspostave prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (osim prava na hitnu medicinsku pomoć) za period koji prethodi podmirenju neplaćenog duga doprinosa. Stoga, a u odnosu na navod tužiteljice iz tužbe da je službenica nije upozorila da se pravo stječe tek nakon podmirenja duga, sud smatra da se – za slučaj da je službenica doista to i propustila navesti – od tužiteljice kao odvjetnice moglo očekivati da joj to bude poznato. Kada bi se situacija promotrila i na način kako ju prikazuje tužiteljica (tužiteljica u tužbi navodi da joj je službenica priopćila da pravo na naknadu plaće ostvaruje nakon što joj ginekolog otvori „komplikacije“ i da nakon toga treba podmiriti dug), za primijetiti je da tužiteljica ni u takvoj verziji događaja nije neposredno nakon početka privremene nesposobnosti za rad (19. travnja 2024.) uplatila dugovani iznos, već je to učinila uz određeni vremenski odmak (3. svibnja 2024.). Nadalje, ukazuje se da je ovdje sporan period od dva tjedna (od 19. travnja do 3. svibnja 2024.) a tužiteljica je za preostali period (od 4. svibnja 2024. pa nadalje) ostvarila pravo na naknadu plaće i to pravo bi nedvojbeno imala i za slučaj korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta. Uvažavajući navedeno, sud smatra da i na strani tužiteljice postoji relevantan doprinos cjelokupnoj situaciji te nema dostatne osnove za tvrdnju o isključivoj pogrešci javnopravnog tijela i nametanju prekomjernog tereta.
11. U odnosu na praksu Ustavnog suda na koju se poziva tužiteljica (U-III- 4749/2018 i U-III-3641/2020), sud je mišljenja da predmet U-III-4798/2018 nije izravno relevantan za ovaj spor, s obzirom na bitno različite činjenice u navedenom ustavnosudskom predmetu u kojem su javnopravna tijela potraživala isplaćene iznose naknade plaće uslijed isključivo vlastitog pogrešnog obračuna, što ovdje nije slučaj. U svezi predmeta U-III-3641/2020, valja naglasiti da je u tom ustavnosudskom predmetu uz Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju bila mjerodavna i primjena Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama koji, prema obrazloženju Ustavnog suda, ostvarenje samog prava na naknadu plaće vezuje uz načelo solidarnosti, a ne i uz načelo uzajamnosti (ono je relevantno za opseg prava, ali ne i za samo ostvarenje prava). U upravnoj stvari tužiteljice nije bilo mjesta primjeni Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“ broj 152/2022; dalje: ZRRP), nego je tužiteljica pravo na naknadu plaće zahtijevala po osnovi privremene nesposobnosti za rad zbog komplikacija u svezi trudnoće i poroda koje je u pogledu ostvarenja prava , kao i njegova opsega, u cijelosti uređeno odredbama ZOZO-a. Navedeni zakon u smislu članka 3. stavka 2. u svezi članka 81. stavka 1. i 3. ZOZO-a ostvarenje prava na naknadu plaće kod osiguranika koji su obveznici samostalne uplate doprinosa vezuje uz načelo uzajamnosti. Uz navedeno, u predmetu U-III-3641/2020 bila je riječ o uskrati prava na naknadu plaće za cjelokupni (višemjesečni) period rodiljnog dopusta, dok je u ovom predmetu sporan period od dva tjedna, okončan 3. svibnja 2024., a nakon kojeg je tužiteljica ostvarila pravo na naknadu plaće. Iz navedenih razloga, sud smatra da se ne mogu prihvatiti ni tvrdnje o diskriminaciji tužiteljice, a koje su utemeljene na stajalištima izraženim u predmetu U-III-3641/2020.
12. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužiteljicu, kao i provoditi suočavanje tužiteljice i službenice javnopravnog tijela, budući da je tužiteljica u više navrata (žalbe u upravnom postupku, tužbeni navodi) iznijela svoje navode u svezi komunikacije sa službenicom, a naprijed je izloženo iz kojih razloga se ne može govoriti o isključivo pogrešnom postupanju javnopravnog tijela. Tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora, tužiteljica je putem opunomoćenika mogla ostvariti uvid u izjavu službenice javnopravnog tijela.
13. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev. Budući da tužiteljica nije uspjela u sporu, sud je odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a)
U Zagrebu 1. listopada 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. opunomoćenik tužiteljice
2. tuženik
