Poslovni broj: Kž-331/2024-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

                                                                                               Poslovni broj: Kž-331/2024-3

 

 

U I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B., zbog kaznenog protiv imovine djela- teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: K-335/2023 od 26. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba optuženog M. B. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.                           

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, broj: K-335/2023 od 26. veljače 2024., optuženi M. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. istog članka u vezi sa člankom 228. stavka 1. KZ/11., kažnjivo po članku 229. stavku 2. KZ/11., činjenično opisano izrekom te presude, nakon čega je na temelju članka 229. stavka 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja 6. rujna 2023. u 9,50 sati te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru temeljem rješenja Županijskog suda u Vukovaru, broj: Kir-544/2022 od 7. rujna 2023. i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima broj: Kov-140/2023 od 9. studenog 2023. i K-353/2023 od 16. siječnja 2024.

 

1.2. Na temelju članka 68. stavka 1., 2. i 3. KZ/11., optuženom je izrečena sigurnosna mjera – obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ambulantnim tretmanom, a trajat će do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

1.3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11., od optuženog je oduzet 1 ruksak sive boje T. i par tenisica plave boje S., broj:44., novčani iznos od 200,00 eura i to: 4 novčanice u apoenu od 50,00 eura, serijskog broja: ……………….; ………………; …………………; ………………, koji su predmeti od optuženika oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta P. postaje V., serijskog broja …………, od 6. rujna 2023., te će se ruksak T. i par tenisica plave boje S., br.44 uništiti po povjerenstvu ovoga suda, a novčani iznos od 200,00 eura vratiti oštećenima D. K. i Ž. K. uplatom na račun koji dostave sudu.

 

1.4. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11., od optuženog je oduzeta igrača konzola crne boje marke i modela S. P. serijskog broja ………………………….., igrači upravljač crne boje marke S. serijskog broja: ……………………, četiri kabla za igraču konzolu S. crne boje, koji su predmeti oduzeti od optuženika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta P. postaje V., serijskog broja: ……………, od 6. rujna 2023., koji će se vratiti oštećenima D. K. i Ž. K., po pravomoćnosti presude.

 

1.5. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - u daljnjem tekstu ZKP/08.), oštećenima D. K., V. Š. 2, OIB: ……………… i Ž. K., V., Š. 2, OIB: …………….. se dosuđuje imovinsko pravni zahtjev u iznosu 10.150,00 eura (desettisućastopedeset eura, od kojeg će iznosa dio od 200,00 eura (dvjesto eura) biti namiren isplatom, sukladno točki V. izreke presude, dok se optuženom M. B., OIB: ………………, nalaže da oštećenima D. K. i  Ž. K. isplati iznos 9.950,00 € (devettisućadevetstopedeset eura) u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

 

1.6. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. i 7. ZKP/08., u cijelosti.

 

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi M. B. po braniteljici S. S., odvjetnici iz V., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači pobijanu na način da se optuženik oslobodi od optužbe.

 

3. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je ODO u Vinkovcima s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.).

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Nije u pravu optuženik kad se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.1. Žaleći se zbog ove žalbene osnove, optuženik tvrdi da prvostupanjski sud nije na valjan način cijenio izvedene dokaze, kao pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, pri čemu je posebno pogrešno ocijenio iskaze svjedoka oštećenih Ž. i D. K., ujedno ne dajući razloge zašto u cijelosti nije prihvatio obranu optuženika, kada je u obrani naveo da je kritične zgode otuđio samo igračku konzolu s pripadajućim upravljačima i C.-om igrice F., tri komada nakita, dva -tri lančića, a ne i predmetni novac. Međutim, optuženik u svojoj žalbi ne iznosi ništa novo što nije naveo u obrani i što prvostupanjski sud nije ocjenjivao, već na temelju subjektivne ocjene provedenih dokaza, izvodi zaključak koji potkrjepljuju navode njegove obrane. Ističe, da predmete koje je otuđio iz kuće ne prelaze vrijednost od 250,00 eura, koji predmeti su male vrijednosti, iz kojeg razloga se u konkretnom slučaju radi samo o osnovnom obliku terećenog kaznenog djela. Ne obrazlaže zbog čega bi činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, niti ukazuje na neke odlučne činjenice koje nisu raspravljene, a ne predlaže ni da se izvedu neki novi dokazi.  

 

6.2. Nasuprot tim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je savjesno analizirao svaki od izvedenih dokaza, koje je potom kritički ocijenio, kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, nakon čega je osnovano utvrdio da je optuženik ostvario obilježja kaznenog djela teške krađe, koje mu se optužbom stavlja na teret. Opravdano je prvostupanjski sud iznio razloge zašto je iskaz svjedoka oštećenih Ž. i D. K. prihvatio i ocijenio vjerodostojnim i istinitima, zašto je dijelom prihvatio obranu optuženika, kada je naveo da je kritične zgode došao do kuće oštećenika, kojom prilikom je kamenom razbio prozor i na taj način ušao u nju iz koje je otuđio igračku konzolu s pripadajućim upravljačima i C.-om igrice „F.“, a zašto nije prihvatio njegovu obranu, kada je porekao da iz kuće navedenih oštećenika iz torbice nije oduzeo 2.400,00 eura, a iz papirnate omotnice 7.700.00 eura.

 

6.3. Naime, sa sigurnošću je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik u kritično vrijeme počinio kazneno djelo koje mu se stavljaju na teret, a za koja je kazneno i odgovoran. Sasvim pravilno utvrđuje odlučne činjenice na temelju iskaza oštećenih Ž. i D. K., dovodeći ih u vezu sa svim pregledanim i pročitanim ispravama. U svojim iskazivanju glede predmetnog kaznenog djela naveli su više detalja i okolnosti, tako da na dovoljno pouzdan način čini opravdanim osporavano činjenično stanje. Ove iskaze prvostupanjski sud je s potrebnom kritičnošću analizirao i ocjenjivao, kao i iskaz optuženika, koje iskaze je međusobno uspoređivao i sa svim ostalim pregledanim i pročitanim ispravama. Sve to u svojoj ukupnosti ukazuju na zaključak da takvim iskazima treba pokloniti vjeru. Ni iz žalbenih razloga, a ni iz sadržaja isprava iz zapisnika o izvedenim dokazima, ne proizlazi da bi oni neistinito iskazivali o iznosima otuđenog novca. O svemu tome, prvostupanjski sud je posvetio iznimnu pozornost, analizirajući sve izvedene dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrđujući da je optuženik nakon provaljivanja u kuću iz nje otuđio pokretne stvari i novac naveden u izreci pobijane presude, u ukupnoj vrijednosti 11.000,00 eura.

 

6.4. Stoga, nije u pravu optuženik ni kada tvrdi da je vrijednost ukradenih stvari mala, jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka oštećenih Ž. i D. K., ali i iz ostalih izvedenih dokaza da je provaljivanjem zatvorenog prostora oduzeo stvari, čija vrijednost otuđenih predmeta je velika, uslijed čega je prvostupanjski sud optuženika zakonito proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. u vezi sa člankom 228. stavka 1. KZ/11., kako je to opisano u izreci pobijane presude, slijedom čega se žalbeni navodi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuju se neosnovanim, a za što je dao argumentirano obrazloženje, koje u svemu prihvaća i ovaj sud, na koje se upućuje optuženik.

 

7. Pobijajući odluku o kazni, optuženik ističe da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio kaznu, jer je „precijenio otegotnu okolnost, a istovremeno zanemario značaj i brojnost pravilno utvrđenih okolnosti“, zbog čega smatra da mu je „prestrogo“ izrečena kazna zatvora.

 

7.1. Razmotrivši odluku o kazni, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio sve olakotne okolnosti (da je otac jednog maloljetnog djeteta, djelomično priznanje počinjenog djela, loše imovno stanje, da je kritične zgode bio bitno smanjeno ubrojiv, da se ispričao oštećenicima), ali i otegotnu okolnost (da je  dosad osuđivan i to u dvadeset i jednom navratu za ista ili istovrsna kaznena djela protiv imovine  (list 140 do 146 spisa), koje okolnosti je pravilno cijenio i vrednovao, a koje su kao takve utjecale na vrstu i visinu kazne.

 

7.2. Kada se uz utvrđene okolnosti uzme u obzir jačina ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, njegova težina i posljedica, način počinjenja djela, stupanj krivnje, pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja, onda sve to u svom zbiru opravdava da mu se izrekne kazna zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci, zbog čega izricanje neke blaže kazne ne bi bilo opravdano.

 

 

7.3. Kod takvog stanja stvari, samo izrečenom kaznom zatvora, koju je izrekao prvostupanjski sud, ostvarit će se  svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija). 

 

8. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona, koje ovaj sud ispituje po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., valjalo je žalbu optuženika, na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.  

 

 

                                        U Zagrebu  14. svibnja 2024.

 

 

          Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                             Gordana Mihela Grahovac, v. r.