Poslovni broj: Kž-490/2023-9

 

 

                

         Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

  Trg Nikole Šubića Zrinskog 5                                                         Poslovni broj: Kž-490/2023-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. P. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i promet drogama iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i optuženika, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-699/2022 od 28. rujna 2022., a objavljene 3. listopada 2022., na javnoj sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024., u prisutnosti branitelja optuženika odvjetnika Z. G. iz Z.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog F. P. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-699/2022 od 28. rujna 2022., a objavljene 3. listopada 2022., činjenično i pravno opisano izrekom te presude, optuženi F. P. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, opisano u članku 190. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavak 2. KZ/11, te je na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11, optuženi F. P. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, te mu je na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvrši 7 (sedam) mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude i ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora, odnosno neuvjetovani dio u trajanju 7 (sedam) mjeseci uračunava se vrijeme lišenja slobode od 7. veljače 2022. do 16. svibnja 2022.

 

1.2. Na temelju članka 190. stavak 8. KZ/11 od optuženika je oduzeto 45,86 grama droge kokain, koja droga je privremeno oduzeta od optuženika potvrdom od 8. veljače 2022. serijski broj 00162048 i koja droga će se na temelju članka 181. stavak 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.) uništiti.

 

1.3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženika je oduzeta digitalna vaga za precizno mjerenje, lokalni anestetik tetrakain i svežanj vrećica, koji predmeti su od optuženika privremeno oduzeti potvrdom od 8. veljače 2022. broj ……….., a koji predmeti će se na temelju članka 181. stavak 7. ZKP/08, uništiti. Na temelju članka 79. stavak 1. i 5. KZ/11 od optuženika su oduzeta dva mobilna telefona marke A., privremeno oduzeti potvrdama od 8. veljače 2022. broj …………. i ………… koji se nalaze u referadi "corpora delicti" suda pod brojem …………. i o kojima će se dalje odlučiti po pravomoćnosti presude.

 

1.4. Odbija se prijedlog Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-504/2022-1 od 5. travnja 2022. da se na temelju članka 77. KZ/11 od optuženika oduzme novčani iznos 35.000,00 kuna, 17.800,00 kuna, te 2.350,00 € kao imovinska korist stečena kaznenim djelom.

 

1.5. Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08. novac privremeno oduzet od optuženika, i to 35.000,00 kuna, 17.800,00 kuna, te 2.350,00 € će se vratiti optuženiku nakon što se iz tog novca, na temelju članka 181. stavak 6. ZKP/08., naplate troškovi postupka u iznosu 5.960,00 kn/791.02 €.

 

1.6. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik je dužan nadoknaditi trošak postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. u ukupnom iznosu 5.960,00 kn/791.02 €, koji se sastoji od paušalnog troška u iznosu od 3.000,00 kn, te troška toksikološkog vještačenja u iznosu 2.960,00 kn, što će se, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude i na temelju članka 181. stavak 6. ZKP/08., naplatiti od novca koji je privremeno oduzet od optuženika.

 

2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. Žali se i optuženi F. P. po branitelju Z. G., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da istu preinači na način da znatno ublaži izrečenu kaznu i vrati optuženiku oduzete telefone. Ujedno je zatražio da se optuženika i branitelja izvijesti o sjednici vijeća, a čemu je i udovoljeno.

 

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08 održana je javna sjednica na koju nisu pristupili uredno pozvani županijski državni odvjetnik i optuženik, dok je sjednici pristupio branitelj optuženika odvjetnik Z. G. iz Z., te je u cijelosti ostao kod navoda žalbe i odgovora na žalbu.

 

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

              U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

 

7. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći kako je sud u pobijanoj presudi naveo kako nije dokazano da je novac pronađen kod optuženika stečen prodajom droge, obzirom da iz izvedenih dokaza nije potkrijepljena neka konkretna prodaja droge precizirana vremenom, mjestom, kupcem, količinom droge, te zaradama u iznosima koji su navedeni u činjeničnom opisu optužnice.

 

7.1. Drži da je obrana optuženika neuvjerljiva u odnosu na način stjecaja novca pronađenog kod optuženika, te činjenica da su u stanu pronađeni droga i novčani iznosi viši od njegove jednogodišnje plaće, a nadasve kada se ima na umu da je on vlasnik trgovačkog društva koje posluje sa gubicima, pa da se stoga u konkretnom slučaju nedvojbeno nameće zaključak kako sve navedeno u svojoj ukupnosti predstavlja zatvoreni krug indicija da novčani iznos ukupno 70.477,21 kunu privremeno oduzet od optuženika predstavlja imovinsku korist koju je stekao kaznenim djelom za koje je u ovom postupku suđen.

 

7.2. Suprotno stavu državnog odvjetnika osnovano je prvostupanjski sud prije svega odbio prijedlog Općinskog kaznenog državnog odvjetnika da od optuženika oduzme novčani iznos 35.000,00 kuna, 17.800,00 kuna, te 2.350 eura kao imovinsku korist stečenu kaznenim djelom. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nije dokazano da je novac pronađen kod optuženika u navedenom iznosu stečen prodajom droge s obzirom da u već izvedenim dokazima ne postoje oni dokazi kojima bi se potkrijepila neka konkretna prodaja droge, te zaradama u iznosima koji su navedeni u činjeničnom opisu optužnice.

 

7.3. Naime, iz činjeničnog opisa optužnice ne proizlazi prodaja pa nema razloga za oduzimanje novca, a nadasve kada se ima na umu i zakonski opis kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11, koje je optuženiku stavljeno na teret, a to je posjedovanje stvari koje su propisom proglašene drogom, a koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji.

 

8. Slijedom navedenog pravilno je  prvostupanjski sud odbio prijedlog državnog odvjetnika za oduzimanje protupravno stečene imovinske koristi.

 

9. Optuženik, žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije dokazao da je oduzeta droga od 45,86 grama bila namijenjena daljnjoj trgovini, te da u konkretnom slučaju nema dokaza koji bi se odnosili na popis konzumenata, telefonskih kontakata ili transakcija koji bi upućivali na zaključak da se optuženik bavi prodajom droge.

 

9.1. Smatra pogrešnim zaključak suda da upravo prisutnost digitalne vage i kuhinjskih vrećica govori u prilog da je optuženik dio robe spremao za daljnju prodaju. Navodi da je optuženik iskreno priznao da je kućansku vagu koristio za mjerenje količine droge koju je kupovao za sebe jer se često desilo da su ga dileri prevarili, kao i pronađene vrećice koje isto tako posjeduje svako kućanstvo za spremanje zamrzavanja hrane, a činjenica da je na jednoj vrećici nađen trag droge govori samo da je optuženik očito dirao razne stvari po kuhinji pa tako i vrećice, a da i način pakiranja droge nije karakterističan za daljnju prodaju droge. Nadalje, ističe da je droga koja je pronađena kod optuženika bila u cijelom komadu što upravo potvrđuje njegovu obranu da je kupio drogu u većoj količini jer je bila povoljna i da ju koristi isključivo samo za svoje potrebe, a da je poznata stvar da osobe koje se bave prodajom droge istu uvijek razdijele na manje komade jer se tako lakše prenosi i prodaje, a prisutnost tetrakaina optuženik je objasnio činjenicom da mu je dao diler koji je drogu kupio, a u svrhu da mu pojača efekt djelovanja iste. Ističe da je bio ozbiljan konzument droge i da mu je prag tolerancije očito visok.

 

9.2. Suprotno stavu optuženika, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio da je optuženik kritične zgode posjedovao navedene količine droge u cilju daljnje prodaje.

 

9.3. Naime, nije sporno da je u stanu optuženika tempore criminis pronađeno 45,86 grama kokaina u jednoj vrećici. Nadalje je istovremeno pronađena i vaga za precizno mjerenje s tragovima kokaina, te rola vrećica. Na roli vrećice su također pronađeni tragovi kokaina iako je optuženik rekao da se radi o vrećicama koje su namijenjene za domaćinstvo. S tim ciljem optuženik je držao vagu na kojoj su također pronađeni tragovi kokaina, a vaga je nužna za precizno odmjeravanje jednakih količina za daljnju prodaju. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da za osobnu konzumaciju nisu potrebne niti vrećice niti vaga, a niti tvar za povećanje mase drogom (pojačivači). Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da optuženik nije opravdao postojanje svojih izvora prihoda kojima bi mogao financirati navedenu konzumaciju droge i troškova života tročlane obitelji, a nadasve iz razloga što je naveo da je prag tolerancije na konzumaciju kokaina visok pa samim time upućuje na zaključak da bi mu trebala veća količina kokaina za osobnu upotrebu, a što nadmašuje njegove prihode.

 

9.4. Upravo nesrazmjer prihoda i rashoda optuženika upućuje na zaključak da regularni prihodi optuženiku nisu bili dostatni za život, te je troškove života podmirivao (kao i konzumiranje kokaina) dodatnom zaradom (prodajom droge).

 

9.5. To što kod optuženika nije pronađen popis konzumenata, telefonskih kontakata neeskulpira optuženika jer nasuprot navedenom upravo činjenica da je pronađena vaga, vrećica te pojačivači (tetrakain), a i cijeli komad droge kokain, upućuje na zaključak da je optuženik posjedovao navedenu količinu droge kokaina u cilju daljnje prodaje, a ne za vlastite potrebe.

 

9.6. Neuvjerljiv je navod obrane da je optuženiku isplativije nabaviti veću količinu kokaina kao konzumentu jer je to jeftinije iz razloga što upravo nabava veće količine kokaina i vrijednost tog kokaina koja je pronađena kod optuženika nadmašuje njegove prihode pa stoga nedvojbeno upućuje na zaključak da je upravo droga kokain pronađena kod optuženika bila namijenjena daljnjoj prodaji, stoga nije bilo nužno provođenje psihijatrijskog vještačenja na okolnost tolerancije optuženika na drogu kokain i njegovih potreba za osobnu konzumaciju.

 

10. Slijedom iznijetog činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je prvostupanjski sud dao za svoja utvrđenja jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

              U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni

 

11. Državni odvjetnik se zalaže za strože kažnjavanje, dok optuženik drži da bi se svrha kažnjavanja ostvarila i blažom kaznom.

 

11.1. Prvostupanjski sud je utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne te je stoga kao otegotno optuženiku cijenio osuđivanost s obzirom da je osuđivan presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-161629/18 od 11. prosinca 2018., te da je prekršajno osuđivan i to u dva navrata kako zbog kršenja Zakona o sigurnosti prometa na cestama tako i u dva navrata zbog kršenja Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Olakotnim je optuženiku cijenio da je otac malog djeteta, da mu majka ima ozbiljnih zdravstvenih problema. Sve navedene okolnosti primjerene su upravo kazni zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca, na koju je optuženik osuđen, te mu je na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen izvršava sedam mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju 8 mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku 4 godine ne počini novo kazneno djelo.

 

11.2. Upravo navedenom kaznom ostvarit će se sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a s obzirom da prilikom određivanja vrste i mjere kazne sud uvijek mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude teža ili lakša, osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, u kojim okolnostima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonom.

 

12. Stoga se uloga suda ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Državni odvjetnik nije u pravu kada tvrdi da je optuženik trebao biti osuđen na strožu kaznu, niti optuženik kada drži da bi se svrha kazne ostvarila i blažim kažnjavanjem, odnosno da je prestroga kazna. Stoga, ovaj drugostupanjski sud suprotno žalbenim navodima nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Upravo ovakvom kaznom moći će se izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenja kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

13. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka kao i povrede zakona na štetu optuženika, te je valjalo na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

 

 

U Zagrebu 14. svibnja 2024.