REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-1022/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Lovačke udruge „Vuk“ Otočac, Gornja Dubrava 14, OIB: 47744882966, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 6/III, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi produljenja zakupa prava lova, 1. listopada 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja Odluke tuženika Ministarstva poljoprivrede o neproduljenju zakupa prava lova, KLASA: UP/I-323- 01/23-02/14, URBROJ: 525-10/610-24-7 od 23. siječnja 2024. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanom Odlukom tuženika Ministarstva poljoprivrede KLASA: UP/I- 323-01/23-02/14, URBROJ: 525-10/610-24-7 od 23. siječnja 2024. o ne produljenju zakupa prava lova (u nastavku teksta Odluka) u točki 1. izreke, tužitelju nije produljen zakup prava lova uređen Ugovorom broj 336, o zakupu prava lova u državnom otvorenom lovištu broj IX/7-Krekovača (KLASA: 323-02/13-01/23, URBROJ: 525-11/1189-14-4 od 5. ožujka 2014.), u točki 2. izreke Odluke utvrđeno je, da u skladu s točkom V. Ugovora broj 336, zakup prava lova u lovištu istječe zaključno s 31. ožujka 2024., u točki 3. izreke Odluke određeno je, da će tuženik osnovati posebnim aktom stručnu komisiju radi utvrđivanja stanja lovišta i provedbe lovno gospodarske osnove, dok je u točki 4. izreke Odluke određeno ako stručna komisija iz točke 3. izreke Odluke utvrdi da su stanje lovišta i provedba lovno gospodarske osnove u suprotnosti s propisima o lovstvu i Ugovorom, lovo zakupnik (tužitelj) je dužan nadoknaditi negativne razlike divljači, lovno gospodarskih i lovno tehničkih objekata prema Cjeniku divljači.

2. Osporavajući zakonitost gore citirane Odluke tuženika od 23. siječnja 2024., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovoga Suda zaprimljena 15. travnja 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da prilikom donošenja osporavane Odluke tuženik nije uzeo u obzir načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa koje je propisano čl. 6. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Ističe da gubitak prava na produljenje Ugovora o zakupu prava lova, nije i ne može biti primjereno sredstvo za prekršajnu sankciju, a propisana kazna za prekršaj da ne pretpostavlja gubitak drugih prava na strani tužitelja, odnosno prava na produljenje zakupa. Pozivajući se na odredbu čl. 13. ZUP-a istaknuo je, da ne spori da tuženik ima dispozitivno pravo u svezi s Odlukom radi produljenja predmetnog Ugovora, međutim navodi da gubitak Ugovora na strani tužitelja koji predstavlja jedino lovačko društvo na navedenom lovnom području, predstavlja opasnost za javni interes. Nastavno, tužitelj je naveo, da u konkretnom slučaju niti na koji način nije postupao na štetu trećih osoba te sukladno Ugovoru o zakupu prava lova izvršio je potrebno smanjenje broja divljači, odstrel je uredno temeljem potvrde o podrijetlu divljači i obrasca za dostavu uzoraka odstrijelnih svinja prijavio nadležnoj veterinarskoj službi, zbog čega tužitelj smatra da je u skladu s njegovim zahtjevom, trebalo mu produžiti zakup prava lova uređen Ugovorom broj 336 o zakupu prava lova u državnom otvorenom lovištu. Naposljetku, tužitelj je istaknuo da tuženik nije poštivao zakonske odredbe o vremenu donošenja Odluke u svezi s produljenjem Ugovara broj 336 o zakupu prava lova, jer je takva Odluka donesena izvan propisanog roka. Tvrdi da ne postoji povreda zakonskog propisa na strani tužitelja, jer prekršaj koji je izdala Služba lovne inspekcije stavlja tužitelju na teret prekršaj da ne izvršava Naredbu o smanjenju broja lovne divljači, dok iz druge obavijesti izdane od strane Sektora za veterinarski nadzor i nadzor sigurnosti hrane Službe veterinarske inspekcije, Odjela za planinarenje, koordinaciju i verifikaciju službenih kontrola od 15. prosinca 2023. proizlazi, da je smanjenje broja lovne divljači upravo vršeno, te da je tužitelj prijavio navedeni odstrel Veterinarskoj ambulanti Otočac d.o.o. temeljem Potvrde o podrijetlu divljači i njezinih dijelova te iz Obrasca za dostavu uzoraka odstrijeljenih divljih svinja i lešina divljih svinja razvidno je, da se u konkretnom slučaju radilo o zdravim svinjama. Slijedom navedenog, tužitelj je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavana Odluka tuženika od 23. siječnja 2024. i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, uz nadoknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 20. svibnja 2024. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporene Odluke pa je ponavljajući navode iz obrazloženja osporavane Odluke i odgovarajući na tužbene navode tužitelja, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo.

4. U ovome upravnom sporu, a na prijedlog opunomoćenika tužitelja 20. lipnja 2024. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih tijekom upravnog spora, a tužitelj i kod predloženih dokaznih prijedloga, nakon čega su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja predloženi na ročištu, jer izvođenje istih nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena. Presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja Odluke tuženika Ministarstva poljoprivrede o neproduljenju zakupa prava lova, KLASA: UP/I- 323-01/23-02/14, URBROJ: 525-10/610-24-7 od 23. siječnja 2024. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak, kao i zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnoga spora, objavljena je 21. lipnja 2024. te je protiv iste tužitelj izjavio žalbu, a tuženik odgovor na žalbu 17. srpnja 2026., a o kojoj žalbi je odlučeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-2849/2024-3 od 21. svibnja 2026. kojom je u točki I. izreke poništena presuda ovog Suda poslovnog broja Us I-589/2024-7 od 21. lipnja 2024. i predmet je vraćen ovome Sudu na ponovan postupak, uz nadoknadu troška žalbenog postupka tužitelju u iznosu od 1.562, 50 eura u roku od 15 dana od dana primitka Odluke (toč. II. izreke presude).

5. Stoga je po primitku gore citirane presude Visokog upravnog Suda Republike Hrvatske, ovaj Sud zakazao ročište za raspravu za 10. rujna 2026., koje je i održano u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/2024 i 39/2026, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na navedenom ročištu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih tijekom upravnog spora, a tužitelj i kod predloženih dokaznih prijedloga, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem zz tužitelja kao predsjednika Udruge, gospodina ĆN, jer je isti bio saslušan u postupku pred Državnim inspektoratom 13. prosinca 2023. na okolnosti glede spornog događaja i pridržavanja odredaba Naredbe o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači, o čemu u spisu predmeta upravnog postupka prileži Zapisnik o saslušanju istog, dok je usvojen dokazni prijedlog tužitelja za vršenjem uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i postupka te za pribavom podataka od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske i Državnog inspektorata glede osuđivanosti odnosno neosuđivanosti tužitelja i zz tužitelja te možebitnog pokretanja prekršajnog postupka protiv istih te razloga za pokretanje, nakon čega je ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 24. rujna 2026.

6. Na idućem ročištu za raspravu održanom 24. rujna 2026. prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika utvrđeno je, da su 18. rujna 2026. zaprimljene Potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije od 15. rujna 2026. iz kojih proizlazi da odgovorna osoba tužitelja ĆN i tužitelj nisu osuđivani, dok je iz dopisa Državnog inspektorata od 15. rujna 2026. zaprimljenog 22. rujna 2026. razvidno da je 13. prosinca 2023. obavljen ciljani inspekcijski nadzor u državnom otvorenom lovištu broj IX/7- J, tadašnjeg ovlaštenika prava lova, ovdje tužitelja, kojom prilikom je utvrđeno da tužitelj ne provodi Naredbu o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači, a zbog utvrđenih nepravilnosti podnesen je Optužni prijedlog od 18. siječnja 2024. kojeg je nadležni Sud primio 22. siječnja 2024. zbog počinjenja radnji s obilježjem prekršaj iz čl. 64. Zakona o lovstvu kažnjivo po čl. 92. st.1. toč.15. i čl. 92. stavak 3. Zakona o lovstvu. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

7. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelj 29. listopada 2023. podnio tuženiku zahtjev za produljenje zakupa prava lova u državnom otvorenom lovištu broj IX-7-Krkeovača, koji ističe 31. ožujka 2024., za razdoblje od 1. travnja 2024. do 31. ožujka 2024., kojim gospodari tužitelj, da je postupajući po zahtjevu tužitelja, tuženik kao davatelj prava lova zatražio 1. prosinca 2023. od Državnog inspektorata Republike Hrvatske informaciju za tužitelja o urednom provođenju mjera i radnji propisanih Zakonom o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/18,32/19 i 32/20, u nastavku teksta: Zakon), o čemu se Državni inspektorat očitovao u dopisu od 8. siječnja 2024., zaprimljenom kod tuženika 15. siječnja 2024., a iz kojeg proizlazi, da u dosadašnjem razdoblju važenja Ugovora o zakupu prava lova nisu utvrđene povrede odredbi Zakona o lovstvu. U istom dopisu utvrđeno je, da su 13. prosinca 2023. viši lovni inspektori u Službi lovne inspekcije, Sektoru za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Središnjem uredu Državnog inspektorata Republike Hrvatske obavili ciljani inspekcijski nadzor po podnesku prijavitelja te tim inspekcijskim nadzorom utvrdili kako tužitelj kao lovo zakupnik ne provodi Naredbu o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači ("Narodne novine", broj 115/18, 98/20, 18/22 i 78/23, u nastavku teksta Naredba) i to na način da su odrobili divljač svinju divlju u lovištu na predjelu "Durela", a koji predio nije određen kao posebno mjesto za odrobljavanje pa je s tim u svezi povrijedio odredbu čl. 4. st. 1. podstavak 2. Naredbe, kojom je propisano, da je zabranjeno odrobljavanje svinje divlje, osim na za to potrebno određenim mjestima pa odrobljavanje svinje divlje na predjelu koji nije određen kao posebno mjesto za odrobljavanje, predstavlja neizvršavanje predmetne Naredbe i time neprovođenje mjera i radnji propisanih Ugovorom i Zakonom o lovstvu, a o čemu je saslušan na Zapisnik pred Državnim inspektoratom 13. prosinca 2023. zz tužitelja ĆN koji je Zapisnik uredno potpisao bez primjedbi. Utvrđeno je, da je navedenu Naredbu o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači, radi sprečavanja ulaska i širenja, te ranog otkrivanja unosa virusa afričke svinjske kuge u Republiku Hrvatsku, donio ministar poljoprivrede na temelju čl. 64. st. 1. Zakona.Stoga je tuženik utvrdio, da se tužitelj nije u cijelosti pridržavao odredbi Zakona, nije uredno provodio mjere i radnje propisane navedenim Zakonom i to one čijom povredom se čini prekršaj propisan čl. 92. istog Zakona, što predstavlja zapreku produljenu zakupa prava lova. Također, tuženik je utvrdio, da produljenje zakupa prava lova nije Zakonom propisana obveza davatelja prava, koji čak i pod uvjetom da lovo zakupnik provodi sve Zakonom propisane mjere i radnje može, ali i ne mora određeni zakup prava lova produljiti pa kako je tuženik utvrdio da nisu ispunjeni svi uvjeti za produljenje zakupa prava lova tužitelju, tuženik je 23. siječnja 2024. donio Odluku o ne produljenju zakupa prava lova tužitelju. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost citirane Odluke tuženika od 23. siječnja 2024. tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

8. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Odredbom članka 22. stavkom 1. Zakona propisano je, da se zakup prava lova može dati pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku): - koja ima sjedište na području Republike Hrvatske, - koja je registrirana za obavljanje lova, - kojoj nije izrečena kazna za kazneno djelo protuzakonitog lova ili kazna zbog prekršaja navedenog u članku 92. ovoga Zakona dok traje sigurnosna mjera odnosno dok ne nastupi rehabilitacija po sili zakona te - koja je podmirila sve obveze iz prijašnjih ugovora o pravu lova.

10. Odredbom čl. 26. st. 1. Zakona propisano je, da se zakup prava lova može višekratno produljiti najranije u zadnjoj lovnoj godini, na razdoblje od idućih 10 godina, lovo zakupniku koji uredno provodi te ispunjava mjere i radnje propisane Ugovorom o zakupu prava lova i ovim Zakonom. U st. 2. citiranog čl. 26. Zakona propisano je, da zahtjev za produljenje prava lova iz st. 1. ovog članka podnosi lovo zakupnik davatelju prava lova najranije 180 dana, odnosno najkasnije 120 dana prije isteka Ugovora o zakupu prava, dok je u st. 3. citiranog čl. 26. Zakona propisano da odluku o zahtjevu iz st. 2. citiranog članka donosi davatelj prava lova najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

11. Odredbom čl. 92. st. 1. točka 15. Zakona propisan je prekršaj u slučaju ako lovo ovlaštenik ne izvrši naredbu o smanjenju broja stanja pojedine vrste divljači.

12. Odredbom čl. 22. st. 1. podstavak 3. Zakona propisano je, da se zakup prava lova može dati pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj između ostaloga nije izrečena kazna zbog prekršaja navedenog u čl. 92 ovoga Zakona.

13. Odredbom članka 4. stavkom 2. ZUS-a propisano je da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

14. Naime, u predmetnom upravnom sporu nije sporno da je tužitelj kao lovozakupnik državnog otvorenog lovišta broj IX/7-KREKOVAČA dana 15. studenoga 2023. podnio tuženiku kao davatelju lovozakupa, zahtjev za produljenje ugovora o zakupu za navedeno lovište te da je tužitelj gospodario navedenim lovištem temeljem Ugovora broj 336 o zakupu prava lova, KLASA: 323-02/13-01/23, URBROJ: 525- 11/1189-14-4 od 5. ožujka 2014., po kojem je zakup prava lova utvrđen na vrijeme od 10 godina, odnosno do 31. ožujka 2024.

15. Po mišljenju ovoga Suda, kao i tuženika, tuženik je pravilno postupio kad nije produljio predmetni ugovor o zakupu prava lova tužitelju, jer je i po ocjeni ovoga Suda osnovano ocijenilo da u utvrđenom razdoblju tužitelj nije u cijelosti provodio mjere i radnje propisane Ugovorom, odnosno gore navedenim Zakonom (čl. 26. stavak 1. Zakona), budući je iz Obavijesti Državnog inspektorata od 8. siječnja 2024. upućenoj tuženiku, te dopisa Državnog inspektorata zaprimljenog kod ovog Suda 22. rujna 2026. između ostalog utvrđeno, da tužitelj kao ovlaštenik prava lova ne provodi Naredbu o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači („Narodne novine“ broj 115/18, 98/20, 18/22 i 78/23) što je utvrdio 13. prosinca 2023. viši lovni inspektor u Službi lovne inspekcije, Sektora za nadzor u šumarstvu i lovstvu, Središnjeg ureda Državnog inspektorata Republike Hrvatske koji je obavio ciljani inspekcijski nadzor po podnesku prijavitelja, o čemu je sastavljen Zapisnik 13. prosinca 2023. i to na način da je tužitelj odrobio divljač, svinju divlju u lovištu na predjelu „Durela“, a koji predio nije određen kao posebno mjesto za poodrobljavanje, dok je odredbom članka 4. stavka 1. podstavka 1. Naredbe propisano, da je zabranjeno odrobljavanje svinje divlje, osim na za to posebno određenim mjestima, pa odrobljavanje svinje divlje na predjelu koji nije određen kao posebno mjesto za odrobljavanje predstavlja neizvršavanje predmetne Naredbe i time ne provođenje mjera i radnji propisanih u Ugovorom i Zakonom o lovstvu, a predmetnu Naredbu radi sprječavanja ulaska i širenja te ranog otkrivanja unosa virusa afričke svinjske kuge u Republiku Hrvatsku, donio je ministar poljoprivrede na temelju članka 64. stavak 1. Zakona o lovstvu, dok je člankom 92.stavak 1. točka 15. istog Zakona propisan prekršaj u slučaju ako lovoovlaštenik ne izvrši Naredbu o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači.

16. Stoga, sama činjenica da je lovozakupnik, ovdje tužitelj, vršio smanjenje broja lovne divljači kako to ističe u tužbi i u žalbi, nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, jer tužitelj nije izvršavao Naredbu o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači po drugim odredbama, a ne izvršavanje Naredbe po bilo kojoj odredbi predstavlja i neprovođenje mjere i radnje propisanih Ugovorom i Zakonom o lovstvu, dok je predsjednik udruge ĆN, zz tužitelj kojeg je tužitelj predložio da ga se sasluša u ovom upravnom sporu dao izjavu na inspekcijski Zapisnik 13. prosinca 2023. pred Državnim inspektoratom na navedene okolnosti navodeći: „Odstrijeljenu svinju odrobili smo u šumi na predjelu „Durela“. Zbog konfiguracije terena, a otpad smo stavili u vreće i bacili u sabirnu jamu.“, dok prema Planu biosigurnosnih mjera kojeg je donio lovozakupnik odrobljavanje se obavlja isključivo na uređenom prostoru pored kontejnera kod lovačkog doma u Drenovom klancu, slijedom čega nije bilo potrebe za ponovnim saslušanjem z.z. tužitelja u ovom upravnom sporu.

17. Slijedom navedenog, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da se lovozakupnik nije u cijelosti pridržavao odredbi Zakona o lovstvu, odnosno nije uredno provodio mjere i radnje propisane istim Zakonom i to one čijom povredom se čini prekršaj propisan člankom 92. istog Zakona, a što predstavlja zapreku produljenju zakupa prava lova, a sve imajući u vidu da produljenje zakupa prava lova nije zakonom propisana obveza davatelja prava lova, koji, čak, i pod uvjetom da lovozakupnik provodi sve zakonom propisane mjere i radnje, može, ali i ne mora, određeni zakup prava lova produljiti, a je li prekršajni postupak pokrenut ili okončan, nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, u kojoj je za donošenje Odluke bilo dovoljno utvrditi neprovođenje mjera i radnji propisanih ugovorom o zakupu prava lova i Zakonom o lovstvu, a što je i učinjeno, jer tužitelj nije izvršavao Naredbu o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači po drugim odredbama, a ne izvršavanje Naredbe po bilo kojoj odredbi predstavlja i neprovođenje mjere i radnje propisanih Ugovorom i Zakonom o lovstvu, a kako to proizlazi i iz presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-916/15-2.

18. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da osporavana Odluka tuženika nije donesena u zakonom propisanom roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva od strane tužitelja, ukazuje se tužitelju, da nije sporno da je tužitelj zahtjev za produljenje zakupa prava lova u državnom otvorenom lovištu broj IX/7-Krekovača podnio tuženiku 29. listopada 2023. kod kojega je zaprimljen 15. studenoga 2023., a da je osporavana Odluka tuženika donesena 23. siječnja 2024., dakle, nakon dva i pol mjeseca od podnošenja zahtjeva. Međutim, s tim u vezi ukazuje se tužitelju da se ne radi o prekluzivnom roku te je tužitelj radi ubrzanja rješavanja ove upravne stvari imao mogućnost podnošenja tužbe ovome Sudu radi šutnje uprave na strani tuženika,nakon isteka roka od 60 dana od dana predaje urednog zahtjeva kako bi ubrzao rješavanje ove upravne stvari, a koje pravo nije iskoristio.

19. Također, ukazuje se tužitelju da se Zakonom o lovstvu, ne priznaje subjektivno pravo lovo zakupnika na produljenje Ugovora o zakupu lovišta, već je zakonodavac produljenje tog Ugovora postavio kao mogućnost, pri čemu je nadležnim tijelima priznao ovlast da ocjenjuju, vodeći se načelom svrsishodnosti, hoće li, ili neće produljiti postojeći Ugovor o zakupu lovišta s istim lovo zakupnikom, a taj se interes prosuđuje prema osobitim okolnostima u svakom konkretnom slučaju.

20. Prema mišljenju Suda, zakonito je tuženik u osporenoj Odluci i odgovoru na tužbu naveo da prethodno citirane odredbe ZL-a produljenje ugovora o zakupu prava lova, normiraju kao pravnu mogućnost, a ne kao subjektivno pravo lovozakupnika, odnosno da ne postoji obveza produljenja zakupa tog prava lovozakupniku koji uredno provodi i ispunjava mjere i radnje propisane ugovorom o zakupu prava lova i Zakonom te da postoji diskrecijska ovlast tuženika produljiti ili ne produljiti ugovor o zakupu zajedničkog lovišta. Navedeno je u skladu i s Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-I/3676/2015 od 9. veljače 2016 i u kojoj je, između ostalog, navedeno da: "To što nadležna tijela imaju diskrecijsku ovlast da produlje ili ne produlje ugovor o zakupu zajedničkog lovišta (odnosno daju ili odbiju dati suglasnost na podneseni zahtjev lovozakupnika) jasno pokazuje da je zaštita javnog interesa u području gospodarenja lovištima povjerena nadležnim tijelima, a taj se interes prosuđuje prema osobitim okolnostima u svakom konkretnom slučaju."

21. Sud ističe da slobodna (diskrecijska) ocjena nadležnih javnopravnih tijela razumijeva oblik slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS-a). Prema tome, donošenje odluka po diskrecijskoj ocjeni (slobodnoj ocjeni) javnopravnih tijela, kad je tako propisano, predstavlja postupanje unutar zakonom dodijeljenih ovlasti, no takvo odlučivanje nije i ne smije biti samovoljno ili proizvoljno. Naime, diskrecijska ocjena mora se kretati u granicama zakonskih ovlasti, služiti svrsi radi koje je ovlast dana te mora biti obrazložena ozbiljnim, dostatnim i relevantnim razlozima kako bi se osigurala kontrola zakonitosti i spriječila arbitrarnost. Navedeno je u skladu sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske, zauzetim u odluci poslovni broj: U-III- 4727/2021 od 31. ožujka 2022., u kojoj je navedeno: "Ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje primarno jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. U tom su smislu obrazloženja njihovih odluka iznimno važna, jer je nedostatak relevantnih i dostatnih razloga za ocjene kakve su odlukom dane prvi i najvažniji znak koji upućuje na arbitrarno odlučivanje. Koliko će široka biti obveza suda ili drugog nadležnog tijela da u pisanom obrazloženju svoje odluke navede razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju (mjerilo dostatnosti) uvijek ovisi o osobitim okolnostima svakog konkretnog slučaja,… …ukratko, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku (mjerilo relevantnosti)."

22. Stoga je Sud u ocjeni zakonitosti pobijane odluke ispitivao je li ona donesena u okviru zakonskih ovlasti, služi li svrsi radi koje je ovlast dana te je li obrazložena ozbiljnim, dostatnim i relevantnim razlozima.

23. U ovoj stvari nedvojbeno je, da je Odluka tuženika donesena na temelju i u okviru zakonom dane ovlasti.

24. Slijedom navedenoga, na temelju članka 116. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

25. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to tužitelj nema pravo na nadoknadu troškova ovoga upravnog spora sukladno članku 147. ZUS-a.

U Rijeci 1. listopada 2026.

S u t k i nj a

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šooš,

Š, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 6/III

- tuženiku Ministarstvu poljoprivrede, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78