Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: I Kž-273/2023-12

Zagreb, Savska cesta 62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Kevrića, predsjednika vijeća, te Željka Horvatovića i Elme Kaleb Mamić članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nikoline Maretić, u kaznenom predmetu protiv optuženog LT, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. svibnja 2023. broj K-23/2022., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2026. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog LT i njegovog branitelja odvjetnika Alana Kubata u zamjenu za odvjetnike Goranu Miljević i Veljka Miljevića, i sjednici održanoj 1. listopada 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe optuženog LT a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu te se određuje da je optuženi LT imovinskopravni zahtjev koji je dosuđen oštećenom trgovačkom društvu Zagreb trade links d.o.o. u iznosu od 153.750,28 eura/1.158.431,50 kuna, zajedno s zakonskom zateznom kamatom, dužan platiti u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude.

II. Odbija se kao neosnovana žalba optuženog LT te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom Županijski sud u Zagrebu optuženog LT proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude, te ga je, na temelju istog propisa, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11., izrečena mu je djelomična uvjetna osuda te je određeno da će se dio kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci izvršiti, dok se ostali dio kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ako u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), optuženi LT je obvezan na ime imovinskopravnog zahtijeva oštećenom trgovačkom društvu Zagreb trade links d.o.o. isplati iznos od 153.750.28 eura/1.158.431,50 kuna, zajedno s zakonskom zateznom kamatom obračunatom na način kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 57. stavkom 6. KZ/11, optuženiku je izrečena posebna obveza te je naloženo da popravi štetu oštećenom trgovačkom društvu Zagreb trade links d.o.o. isplatom iznosa od 153.750,28 eura/1.158.431,50 kuna, zajedno s obračunatom zakonskom kamatom , u roku od 1 godine od pravomoćnosti presude, a na temelju članka 58. stavka 5. u vezi s člankom 57. stavkom 6. KZ/11., određeno je, ako optuženik u naprijed navedenom roku bez opravdanog razloga ne ispuni naloženu posebnu obvezu, da će se opozvati uvjetovani dio izrečene kazne.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6. i 8. ZKP-a, optuženi LT je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 588,18 eura i paušalni trošak u iznosu do 120,00 eura, kao i troškove i nužne izdatke opunomoćenika oštećenog trgovačkog društva čiju visinu će prvostupanjski sud odrediti posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravodobno podnio optuženi LT, osobno i po braniteljima Veljku Miljeviću i Gorani Miljević, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Miljević i partneri u Zagrebu. U žalbi koju je osobno podnio, optuženik prvostupanjsku presudu, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok u žalbi koju je podnio po braniteljima prvostupanjsku presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povreda kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno sudsko vijeće.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Na zahtjev optuženika, u skladu s člankom 475. stavkom 1. ZKP-a., o sjednici vijeća su izvješteni optuženi LT i njegovi branitelji odvjetnici Veljko Miljević i Gorana Miljević, kao i državni odvjetnik, a sjednici je pristupio optuženik i njegov branitelj Alan Kubat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miljević i partneri u Zagrebu, u zamjenu za naprijed navedene odvjetnike, a na temelju članka 475. stavka 3. ZKP-a., sjednica je održana u odsutnosti državnog odvjetnika koji su o sjednici uredno izvješteni.

5. Žalba nije osnovana.

6. Uvodno treba navesti, a s obzirom na to da su žalbeni razlozi koje je optuženi LT iznio u žalbi koju je osobno podnio u bitnom sadržani i u žalbi koju je podnio po svojim braniteljima, obje te žalbe ispitati će se kao jedna žalba.

7. Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio naznačene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, i to onu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, kao i one iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08.

8. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, optuženik nalazi u tome što je izreka pobijane presude proturječna sama sebi jer se u činjeničnom opisu djela navodi da je „optuženik nanio oštećenom društvu štetu u iznosu od 153.750,28 eura, a u točki III. u izreci mu je naloženo da popravi štetu u iznosu od 153.750,28 eura, zajedno s zakonskom zateznom kamatom“, iako u činjeničnom opisu djela nije navedena šteta koja bi obuhvaćala i kamatu, u čemu nije u pravu.

8.1. Naime, da bi se prema okrivljeniku mogla izreći posebna obveza popravka štete iz članka 62. stavka 1. točke 1. ZKP-a, nužno je da je oštećeniku bio dosuđen imovinskopravni zahtjev koji je podloga za izricanje te posebne obveze. Kako se na dosuđeni imovinskopravni zahtjev, kao adhezijski postupak, primjenjuju materijalna pravila građanskog prava, prvostupanjski sud je pravilno, u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima vezanim uz novčana potraživanja, osim iznosa od 153.750,28 eura, za koji je oštetio predmetno trgovačko društvo, oštećeniku dosudio i zakonsku zateznu kamatu. Prema tome, budući da izrečena posebna obveza ima uporište u dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu, okolnost da je optuženik u posebnoj obvezi, jednako kao i u imovinskopravnom zahtjevu obvezan na plaćanje zateznih kamata koje nisu sadržane u činjeničnom opisu djela, suprotno iznesenim žalbenim navodima, izreku pobijane presude ne čini proturječnom samoj sebi.

8.2. Daljnju proturječnost u izreci pobijane presude žalitelj nalazi i u tome što mu je naloženo da oštećeniku dosuđeni imovinskopravni zahtjev isplati u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je izrečenu posebnu obvezu popravka štete predmetnom trgovačkom društvu dužan izvršiti u roku od 1 godine, no međutim, kako je ovaj drugostupanjski sud u tom dijelu preinačio pobijanu odluku, iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku, izneseni prigovor je bespredmetan.

8.3. Također, nije u pravu žalitelj niti kad u žalbi ističe da su razlozi o odlučnim činjenicama koje je prvostupanjski sud iznio u obrazloženju pobijane presude pod točkom 9., navodeći da među strankama nije sporno da je optuženik „… u 34 navrata … podizao … nalagao novčane doznake …sebi pribavio novac društva u ukupnom iznosu od 123.684,39 eura…, da je u zbroju …optuženik uzeo novac društva u iznosu od 153.750,28 eura/1.158.431,50 kuna, u znatnoj mjeri proturječno obrani optuženika koji je porekao počinjenje djela, što je sud i konstatirao pod točkom 12. u obrazloženju. To što je u prvostupanjskoj presudi u odnosu na naprijed navedene činjenice konstatirano da među strankama nisu sporne, u konkretnom slučaju nije odlučno jer je na okolnosti načina počinjenja djela i krivnje optuženika sud izveo brojne materijalne, ali i personalne dokaze, koje je u pobijanoj presudi vrlo temeljito analizirao te je izložio argumentirane razloge zbog kojih je i te „nesporne“ činjenice našao dokazanim, kao i razloge zbog kojih obranu optuženika glede raspolaganja novčanim sredstvima oštećenog trgovačkog društva nije cijenio kao vjerodostojnu.

8.4. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod optuženika koji smatra da je ostvarena i daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, jer razlozi koji su u pobijanoj presudi izneseni u odnosu na visinu pribavljene nepripadne imovinske koristi odnosno prouzročene štete predmetnom trgovačkom društvu, nisu jasni, što, međutim, nije točno. Naime, u obrazloženju pobijane presude pod točkama 10. do 11.6. vrlo jasno, kronološki je izložen cjelokupan promet na bankovnom računu društva Zagreb trade links d.o.o. i privatnom računu optuženika te novčane transakcije (doznake, podizanje i uplate novca) koje je optuženik u inkriminiranom razdoblju poduzeo, pa je sud na temelju umnožaka tih iznosa utvrdio točan iznos novca (153.750,28 eura/1.158.431,50 kuna) koji je isti sebi pribavio i time oštetio predmetno društvo. Na to utvrđenje ne utječe činjenica da je u dokumentu naziva Sporazum, koji su potpisali optuženik i vlasnik predmetnog društva, naznačeno da je uslijed postupanja optuženika za društvo nastupila veća šteta, u iznosu kunske protuvrijednosti od 210.000,00 eura, niti okolnost dali se protiv optuženika, a vezano uz to što je društvu AS projektiranje isti doznačio 335.000,00 kuna, po oštećeniku kao supsidijarnom tužitelju, eventualno vodi odvojeni kazneni postupak, na što optuženik upire u žalbi.

8.5. U okviru iste žalbene osnove, nije prihvatljiva niti tvrdnja optuženika da se pobijana presuda ne može ispitati jer je odbijen njegov dokazni prijedlog da se na okolnosti visine štete nastale predmetnom društvu provede knjigovodstveno- financijsko vještačenje kako bi se ta šteta objektivno utvrdila, čime žalitelj prvostupanjski presudu zapravo pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je njegova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, neosnovana.

9. Isto tako, nije u pravu optuženik niti kad u žalbi ističe da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP-a (sad članak 468. stavak 1. točka 12. ZKP-a), navodeći da je u razlozima pobijane presude iznesenim pod točkom 26., između ostalog navedeno da je „na štetu društva Zagreb trade links d.o.o. osigurao posao i prihod društvu AS projektiranje d.o.o u kojem je zaposlen i kojeg je zastupnica njegova supruga“, iako za to nije optužen, čime je, kako smatra, dovedena u ozbiljnu sumnju objektivnost i nepristranost suda. Međutim, optuženik niti ne osporava da je 335.000,00 kuna, koji je dio ukupnog iznosa za koji se tereti, kao direktor društva Zagreb trade links d.o.o. na temelju ugovora kojeg je zaključio s društvom AS projektiranje d.o.o., odobrio da se isplati tom društvu, navodeći u svojoj obrani da je zato imao odobrenje odnosno suglasnost vlasnika društava , koju obranu prvostupanjski sud nije cijenio kao vjerodostojnu. Prema tome, iznošenjem zaključaka u odnosu na postupanje optuženika vezano uz činjenice koje su usko povezane s inkriminiranim kaznenim djelom, od strane prvostupanjskog suda ni na koji način nije dovedena u pitanje objektivnost i nepristranost suda koja je normirana u članku 29. Ustava Republike Hrvatske i članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ Međunarodni ugovori broj: 18/97), pa stoga nije ostvarena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

10. U odnosu na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. ZKP -a, a vezano uz određivanje kamate u izrečenoj posebnoj obvezi, suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud, iz razloga koji su naprijed izneseni pod točkom 8.1. , nije prekoračio svoje zakonske ovlasti u odnosu na izrečenu posebnu obvezu. Međutim, povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon, jer u situaciji kad je sud, na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., optuženiku izrekao posebnu obvezu te mu naložio da popravi štetu i oštećenom društvu Zagreb trade links d.o.o. isplati iznos od 153.750,28 eura/1.158.431,50 kuna zajedno s obračunatom zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 1 godine, u imovinskopravnom zahtjevu u kojem je u istom iznosu dosudio oštećenom društvu, nije mogao odrediti da je optuženik imovinskopravni zahtjev dužan platiti u roku od 15 dana, pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je to odlučeno pod točkom I. u izreci te odrediti da je optuženi LT dosuđeni imovinskopravni zahtjev i zateznu kamatu dužan platiti u roku od 1 godine.

11. Nije u pravu optuženik ni kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

12. Optuženom LT u optužnici broj KO-DO-19/2022 od 18. veljače 2022. državno odvjetništvo je stavilo na teret da je od 22. rujna 2015. do 18. svibnja 2018. , kao direktor društva Zagreb trade links d.o.o. , suprotno odredbama članka 430. u vezi s člankom 252. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima, novcem društva nije raspolagao u korist društva već je u nakani da se nepripadno materijalno okoristi u 34 navrata s bankovnog računa društva podizao gotovinu te banci nalagao novčane doznake s računa društva u korist svog privatnog računa, zadržavši novac društva u iznosu od 123.684,39 eura/931.900,00 kuna , a 5. prosinca 2017. je uzeo i za sebe zadržao iznos od 30.065,90 eura/226.531,50 kuna, koji je u ime i za račun društva kao prodavatelj nekretnine primio od kupca na ime prodaje stana i garaže u Zagrebu, [adresa], na koji način se nepripadno materijalno okoristio u iznosu od 153.750,28 eura/1.158,431,50 kuna, za koji je iznos oštetio društvo Zagreb trade links d.o.o., pa je time počinio kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

13. Optuženi LT je porekao počinjenje inkriminiranog kaznenog djela. U svojoj obrani u bitnom istaknuo je iskazao da je sve poslove u predmetnom društvu radio po usmenim uputama osnivača društava ABC (dalje u tekstu: NN), koji je bio upoznat sa svim detaljima poslovanja društva, pa je na temelju Ugovora o djelu od 1. listopada 2015., na ime ugovorene mjesečne naknade za obavljeni rad u bruto iznosu od 22.000,00 kuna, u dva navrata iz blagajne društva sebi isplatio ukupno 702.731,50 kuna, dok je u odnosu na iznos od 455.000,00 kuna iskazao de je nakon što je predmetno društvo kupilo stan i garažu u [adresa], ŽT mu naložio da s računa društva podigne iznos od 455.000,00 kuna i da taj novac drži kod sebe radi kupnje namještaja i opremanja stana, međutim, kako je isti u međuvremenu odustao od toga, taj iznos novca mu je vratio u kolovozu 2016., o čemu su sastavili dokument naziva Statement. Vezano uz isplatu mjesečne naknade za rad u društvu optuženik je naveo da mu je to ŽT usmeno odobrio te mu je s tim u vezi rekao da će mu na ime toga poslati 30.000,00 eura, a ostali iznosa da si isplati nakon što proda stan od društva, što je on i učinio te je od prodaje tog stana sebi uzeo 30.000,00 eura. Nadalje, optuženik je u svojoj obrani iskazao, a nakon što je u ime predmetnog društva kupio zemljište za izgradnju kuće i stanova, da je NN odustao od tog projekta na kojem je društvo trebalo zaraditi dosta novca.

14. Ispravno prvostupanjski sud naprijed navedenu obranu optuženika nije cijenio kao vjerodostojnu, jer je nedosljedna, nelogična i životno neuvjerljiva te je suprotna onom što je u svom svjedočkom iskazu u istrazi i raspravi naveo ŽT (list 796. do 803. i 1193. do 1195. spisa), kao i sadržaju dokumenta naziva Sporazum koji su 14. lipnja 2018. u Zagrebu sklopili optuženi LT i oštećeno trgovačko društvo Zagreb trade links d.o.o., zastupano po direktoru ŽT (list 38. do 41. spisa).

15. Naime, ispitan na okolnosti inkriminiranog kaznenog djela, u svom svjedočkom iskazu ŽT je u bitnom naveo da je trgovačko društvo Zagreb trade links d.o.o., kao državljanin Omana, osnovao jedino sa svrhom kako bi u Republici Hrvatskoj mogao biti vlasnik nekretnine i nije imao namjeru da se društvo osim toga bavi drugim poslovima, s tim da je optuženik, s kojim se inače privatno družio te ga posjećivao kad bi došao u Zagreb (u prosjeku najmanje 2 puta godišnje), imao pravo raspolagati novčanim sredstvima društva, tako da je u ime društva isti potpisao ugovor o kupnji i prodaji stana i garaže u Zagrebu te kupnji zemljišta, koji poslovi su realizirani novcem kojeg je prethodno on (NN) doznačio na račun društva. Naveo je da s optuženikom nije dogovorio naknadu za njegov rad u društvu jer je isti iz prijateljskih razloga pristao mu pomoći u kupnji predmetnih nekretnina, i sve do potkraj mjeseca svibnja 2018., kad je došao u Zagreb, nije provjeravao stanje na bankovnom računu društva, a tada je utvrdio da na računu društva nema novca od prodaje stana, što ga je šokiralo. Nakon toga se sastao s optuženikom i rekao mu da je zlouporabio njegovo povjerenje te ga je pozvao da dođe u ured njegovog odvjetnika (Maro Mihovčević), na što je isti pristao i slijedećeg dana u odvjetničkom uredu su potpisali dokument (Sporazum) u kojem je optuženik potvrdio da je novac društva uzeo za sebe i da je oštetio njegovo trgovačko društvo te se obvezao da će mu u roku od trideset dana vratiti dužni iznos, međutim, isti to nije učinio. Također, svjedok je porekao da bi optuženiku, ili nekom iz društva As projektiranje d.o.o., ikad dao nalog za izradu idejnog rješenja budućeg projekta na zemljišnim parcelama koje je njegovo društvo kupilo.

16. Pravilno je prvostupanjski sud svjedočki iskaz ŽT cijenio kao vjerodostojan jer isti nije imao razloga neosnovano teretiti optuženika s kojim je , sve do saznanja da je isti prisvojio novac predmetnog trgovačkog društva, imao prijateljske odnose. Osim toga, istinitost iskaza ŽT proizlazi i iz sadržaja naprijed navedenog Sporazuma u kojem je u članku 2. konstatirano da optuženik potvrđuje da trgovačko društvo Zagreb trade link d.o.o. prema njemu ima potraživanje u iznosu do 210.000.00 eura i da se navedeni iznos društvu obvezuje vratiti najkasnije s danom 1. 9. 2018., dok se u članku 3., radi osiguranja tražbine, optuženik obvezuje oštećenom društvu predati jednu bjanko zadužnicu na iznos od 1.000.000,00 kuna , jednu bjanko zadužnicu na iznos od 500.000,00 kuna, i jednu bjanko zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna (članak 3.). Nadalje, u članku 4. odlomak 1., konstatirano je da optuženik priznaje da je kao direktor društva obavljao djelatnost za koje društvo nije registrirano i da je u ime društva poduzimao radnje bez znanja osnivača društva NN. Svoje potpise na navedenom Sporazumu stranke su ovjerile kod javnog bilježnika Mladena Ježeka.

17. Optuženi LT nije osporio da je potpisao sadržaj naprijed navedenog dokumenta, međutim, pravdao se da je to učinio jer mu je ŽT prijetio, a nakon toga je naveo da je Sporazum potpisao zbog stanja u kojem se nalazio, koje razloge je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kao neuvjerljive. Naime, teško je uopće zamisliti da bi netko zbog navodne prijetnje pristao potpisati povrat duga u iznosu od preko 200.000,00 eura, a da nakon toga pune 2,5 godina to ne prijavljuje, jer je optuženik tek 28. prosinca 2020., kad su protiv njega upravo bili u tijeku policijski izvidi, protiv ŽT podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela iznude, koju je državno odvjetništvo odbacilo. Slijedom toga, nedvojbeno se nije radilo o nikakvoj prijetnji niti iznudi od strane ŽT, čega je bio svjestan i sam optuženik, pa je, kako je to prvostupanjski sud ispravno utvrdio, očito u cilju da otkloni svoju kaznenu odgovornost isti izmijenio svoju obranu paušalno navodeći da je Sporazum potpisao zbog stanja u kojem se nalazio, ne argumentirajući bilo čime da je njegovo psihičko ili fizičko stanje u vrijeme potpisivanja predmetnog Sporazuma u toj mjeri bilo loše da nije znao što potpisuje, pa stoga nisu utvrđene mane volje na koje se optuženik poziva u žalbi. Prema tome, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da optuženik u svojoj obrani nije doveo u pitanje vjerodostojnost sadržaja predmetnog Sporazuma u kojem je posve izričito priznao svoju odgovornost za rad u predmetnom društvu i nastalu štetu koju se obvezao vratiti društvu , a činjenica da je u Sporazumu konstatirano da oštećeno trgovačko društvo prema optuženiku ima potraživanje u iznosu od 210.00,00 eura, dok mu se u činjeničnom opisu inkriminiranog kaznenog djela na teret stavlja manji iznos za koji je oštetio predmetno društvo (153.750,28 eura), na što isti u žalbi upire, nije relevantna jer se radi o iznosu štete koju je sud na temelju izvršenih novčanih transakcija na bankovnim računima nesporno utvrdio, pri čemu za meritum ovog predmeta nije bitno koja daljnja novčana potraživanja od strane društva Zagreb trade link d.o.o. prema optuženiku u predmetnom Sporazumu su još unesena.

18. Optuženi LT svoju obranu je pokušao učiniti vjerodostojnom predajući u spis i dva „istovjetna“ izvornika isprave naziva Statment (list 1197. i 1198. spisa), iz kojeg dokumenta proizlazi da je ŽT potpisao da je od njega primio iznos od 455.000,00 eura, što je u svom svjedočkom iskazu isti osporio. Stoga je provedeno grafološko vještačenje po vještakinji za rukopise i dokumente CT koja je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 2. prosinca 2022. (list 1204. – 1209. spisa), i pisanoj dopuni tog nalaza od 27. veljače 2023. (list 1223. – 1226. spisa), utvrdila da je sporne potpise na tim dokumentima mogao ispisati nebrojeno veliki broj osoba i bez osobito razvijenih grafomotornih sposobnosti. Osim toga, suprotno iskazu optuženika da se radilo o dva identična izvornika iste isprave, vještakinja je utvrdila da je izjava na listu 1197. ispisana na tintnom pisaču, dok je izjava na listu 1198. u cijelosti izrađena kao laserska fotokopija, ali, s obzirom na utvrđene razlike (pozicija otiska pečata i veličini i obliku potpisa) ta fotokopija na listu 1198. nije nastala postupkom fotokopiranja izvornika s lista 1197. Kako navedena utvrđenja vještakinje za rukopise stranke u postupku nisu osporile, prvostupanjski sud je pravilno zaključio na moguću manipulaciju vezanu uz način na koji je nastala isprava naziva Statment, pa sukladno tome, a imajući u vidu svjedočki iskaz ŽT, taj dokument ispravno nije cijenio kao vjerodostojan dokaz.

19. Isto tako, u odnosu na mjesečnu naknadu u bruto iznosu od 3.000.00 eura za rad u društvu Zagreb trade link d.o.o. u inkriminiranom razdoblju, za koju je optuženik u svojoj obrani naveo da mu je odobrio ŽT, prvostupanjski sud njegovu obranu ispravno nije cijenio kao vjerodostojnu te je s tim pod točkom 15. i 16. u obrazloženju pobijane presude iznio logične i argumentirane razloge koje optuženik u svojoj žalbi , nije doveo u pitanje. Naime, s obzirom da je ŽT u svom svjedočkom iskazu, kojeg je prvostupanjski sud iz naprijed navedenih razloga cijenio kao vjerodostojan, decidirano naveo da s optuženikom nije dogovorio plaćanje mjesečne naknade za rad u predmetnom društvu, promašen je žalbeni navod optuženika u kojem ističe da: „Sud u pobijanoj presudi ne iznosi nijedan razlog zbog kojega bi optuženik besplatno vršio dužnost direktora društva i obavljao gore naveden poslove bez novčane naknade.“

20. U odnosu na činjenicu da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog da se na okolnosti točnog iznosa za koji je oštećen trgovačko društvo Zagreb trade link d.o.o. provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, na koju optuženik upire u žalbi, kao što je to veći navedeno naprijed pod točkom 8.4., iznos nepripadno stečene imovinske koristi odnosno štete sud je utvrdio na temelju umnoška novčanih iznosa u izvršenim transakcija od strane optuženika s bankovnog računa predmetnog trgovačkog društava otvorenog u Zagrebačkoj banci d.d. na svoj privatni bankovni račun kod iste banke u razdoblju od 22. rujna 2015. do 18 svibnja 2018., koje je naveo pod točkama 11. do 11.4. u pobijanoj presudi, iz kojeg proizlazi da je optuženik u tom razdoblju na svoj privatni račun u 24 navrata doznačio ukupan iznos od 629.200,00 kuna, dok je u razdoblju od 11. listopada 2017. do 18. svibnja 2018. u 10 navrata s računa društva podigao ukupan iznos od 371.200,00 kuna, od kojega je 68.500,00 kuna uplatio na račun društva, te je zbrojem tih iznosa, kako je to navedeno pod točkom 11.6. u presudi, sebi pribavio iznos od 931.900,00 kuna, a tom iznosu je pribrojan iznos od 226.531,50 kuna, koje je isti 5. prosinca 2017. primio na ime prodaje stana i garaže u Zagrebu, [adresa]. , koji je, kako je to nedvojbeno utvrđeno, također nepripadno zadržao za sebe. Slijedom navedenog, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je izvršenim novčanim transakcijama optuženik sebi pribavio nepripadnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 1.158,431,50 kuna/153.750,28 eura, za koji je oštetio predmetno trgovačko društvo. Do navedenog iznosa sud je došao na temelju jednostavnih matematičkih operacija i točnih podataka o broju izvršenih transakcija i kretanju novčanih sredstava na bankovnim računima oštećenog trgovačkog društva i optuženika, za koje utvrđenje nije potrebno imati posebna stručna znanje i vještine, pa je stoga ispravno odbijen dokazni prijedlog za provođenje financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

21. Okolnosti da oštećeno trgovačko društvo u inkriminiranom razdoblju nije poslovalo s gubitkom, na koju se optuženik poziva u žalbi, nije bitna za utvrđenje iznosa nepripadne imovinske koriti i štete koju je to društvo pretrpjelo

22. Zbog svega naprijed iznesenog, suprotno žalbenim navodima optuženika, sveobuhvatnom i savjesnom ocjenom izvedenih materijalnih i personalnih dokaza prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice te je ispravno zaključio da se u ponašanju optuženog LT stječu objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje ga je proglasio krivim.

23. Nije u pravu optuženik niti kad se žali zbog odluke o kazni.

24. Kako je to već i navedeno pod točkom 1., optuženi LT za inkriminirano kazneno djelo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda te je određeno da će se od izrečene kazne izvršiti kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, dok se dio kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo , i ako izvrši naloženu mu posebnu obvezu popravka počinjene štete te društvu Zagreb trade links d.o.o . plati iznos od 153.750,28 eura/1.158.431,50 kuna.

25. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je optuženiku kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost i činjenicu da je otac troje maloljetne djece od kojih jedno ima teže smetnje u razvoju, a kao otegotno okolnost da je djelo počinio s izravnom namjerom, da je izigrao povjerenje vlasnika oštećenog društva NN, zatim jakost povrede zaštićenog dobra odnosno visinu nastale štete za predmetno društvo koja višestruko premašuje iznos od 60.000,00 kuna koji inkriminiranom kaznenom djelu daje kvalifikatorno obilježje, činjenicu da najprije potpisao Sporazum u kojem je priznao sve svoje radnje, a potom se nekritički ogradio od tog dokumenta, kao i činjenicu je u tri navrata prekršajno novčano kažnjavan zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. i 2. točka 35. Zakona o računovodstvu koji je u domeni poslovanja trgovačkog društva.

26. Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da mu sud kao otegotno nije mogao cijeniti činjenicu da je izigrao povjerenje vlasnika predmetnog društva jer ist i nije oštećenik u ovom postupku, s obzirom na to da nije sporno da predmetno društvo nije ostvarivalo orginarne financijske prihode kroz svoje poslovanja već je NN, kao vlasnik na račun društva doznačivao novčana sredstva sa svrhom kupnje dviju nekretnina, pa je optuženik nezakonitim raspolaganjem tim novcem, kako je to prvostupanjski sud ispravno utvrdio, zlouporabio povjerenje vlasnika društva koji ga je, uz njega, postavio kao drugog direktora u društvu.

27. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku kao otegotno cijenio i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Naime, kako je to i naprijed izloženo, nakon što je potpisao Sporazum od 14. lipnja 2018. u kojem je priznao sve radnje koje su bile suprotne imovinskim interesima predmetnog društva , optuženik se nakon toga predomislio te je osporio valjanost tog dokument opravdavajući se nedostatkom slobodne volje prilikom potpisivanja, koja okolnost, kao otegotna, upućuje na vrlo izraženi nekritički stav optuženika prema vlastitim postupcima.

28. Konačno, i činjenica da je optuženik iz naprijed navedenih zakonskih razloga u tri navrata prekršajno kažnjavan za prekršaje iz domene poslovanja trgovačkog društva, suprotno njegovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud mu je pravilno cijenio kao otegotno.

29. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku vrednovao sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša te ga je ispravno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci, koja kazna nije prestroga s obzirom na to da mu je sud izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način kako je to i naprijed navedeno , koja kazna i kaznena sankcija, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, su primjerene ličnosti optuženika, težini počinjenog kaznenog djela i svim okolnostima djela te će tom kaznom i kaznenom sankcijom ostvariti sve one svrhe generalne i specijalne prevencije koje su predviđene u članku 41. KZ/11., a istodobno će se u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda i pravednost u kažnjavanju, pa je žalba optuženika i u tom dijelu neosnovana. .

30. Zbog svega naprijed iznesenog, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao pod točkama I. i II. u izreci.

Zagreb, 1. listopada 2026.

Predsjednik vijeća:

Dražen Kevrić