REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-378/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Marije Garačić- Turković i Nikole Ramušćaka kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽR, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŽR, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kov-89/2026 od 11. rujna 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog ŽR odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. (pravilno bi bilo: „stavkom 1.“) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), okrivljenom ŽR je produljen istražni zatvor, određen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-638/2026 od 18. lipnja 2026. i produljen rješenjem istoga suda broj Kir-737/2026 od 14. srpnja 2026., iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a koji istražni zatvor okrivljeniku teče od uhićenja 16. lipnja 2026. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., određeno je da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, s time da će sud, u smislu odredbe članka 131. stavka 3. ZKP/08., svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.
2. Žalbu je podnio okrivljeni ŽR, po braniteljici Natali Kotlar, odvjetnici iz Zagreba, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene Zakona o kaznenom postupku", s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor te po potrebi odredi jedna ili više mjera opreza.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, navodeći da se događaji nisu dogodili na način kako to opisuju oštećena ŽRP i oštećeni SR te ustvari iznosi svoju obranu i svoje viđenje predmetnih događaja. Tako u odnosu na kazneno djelo na štetu ŽRP ističe kako osim iskaza oštećenice ne postoje objektivni dokazi koji bi s odgovarajućim stupnjem vjerojatnosti potvrdili istinitost njezinih navoda, dok niti u odnosu na događaj s SR ne postoje činjenice koje bi opravdavale zaključak o postojanju osnovane sumnje, a riječi koje mu je uputio bile su izrečene u afektu. Osim toga se osporava i postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti. U odnosu na postojanje navedene opasnosti žalitelj ističe da je okrivljenik kazneno neosuđivan, dok su oštećena ŽRP i okrivljenik, unatoč izrečenim zaštitnim mjerama u prekršajnom postupku, sporazumno održavali međusobne kontakte radi zajedničke skrbi o zajedničkom djetetu, kojem je potrebna i skrb oca kao roditelja. Stoga žalitelj smatra da se na okolnostima pod kojima su počinjeni prekršaji ne može temeljiti zaključak o postojanju iteracijske opasnosti. Također, u žalbi se ističe kako je vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru utjecalo na okrivljenika da po izlasku iz istražnog zatvora ne čini nova kaznena djela. Ujedno se poziva na odredbe Ustava Republike Hrvatske i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe, kojima je zajamčeno pravo na slobodu.
6. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, a tako i postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost.
6.1. Protivno žalbenim prigovorima, pravilno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Navedena sumnja proizlazi iz svih do sada prikupljenih dokaza, koji su rezultirali podnošenjem optužnice, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u odlomku 5. na drugoj i trećoj stranici pobijanog rješenja. Iznesene razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud jer su dovoljni i odgovarajući te se žalitelj upućuje na iste, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Samim time, prema ocjeni ovoga suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Pritom se ukazuje žalitelju da u ovoj fazi postupka, pri procjeni postoji li osnovana sumnja vezano uz kaznena djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret, sud nije ovlašten vrednovati izvedene dokaze, a niti je na to ovlašten drugostupanjski sud prilikom razmatranja žalbe okrivljenika, već se dokazi procjenjuju u svojoj ukupnosti i po sadržaju kakav jest, a vrijednosnu ocjenu dokaza je ovlašteno dati samo raspravno vijeće nakon kontradiktornog raspravljanja. Stoga prigovori žalitelja, kojima zapravo iznosi obranu okrivljenika, nisu od utjecaja na pravilan zaključak suda o postojanju osnovane sumnje.
6.2. U pogledu iteracijske opasnosti, protivno prigovorima žalitelja, treba napomenuti da je okrivljenik 24. ožujka 2026. prekršio zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve ŽRP, izrečenu presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, broj Pp-396/2026, zbog čega je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, broj Pp-415/2026 od 25. ožujka 2026., kažnjen kaznom zatvora u trajanju sedam dana, a zbog ponovnog kršenja izrečene mjere 12. lipnja 2026. mu je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, broj Pp-778/2026 od 13. lipnja 2026. izrečena kazna zatvora u trajanju pet dana. Nadalje, okrivljenik je i ranije prekršajno osuđivan, i to pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, broj Pp-1895/2023 od 31. prosinca 2023. kada je kažnjen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te su mu izrečene zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve ŽRP i udaljenje iz zajedničkog kućanstva. Dakle, niti izrečene zatvorske kazne nisu na okrivljenika djelovale u smjeru suzdržavanja od protupravnog ponašanja, već se ponovno javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje, sada kaznenog djela na štetu iste žrtve, ali i kaznenog djela na štetu SR, što samo govori u prilog tome da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo iz domene prekršaja u domenu kaznenog djela. Slijedom svega navedenog, a cijeneći da iz okolnosti i načina počinjenja kaznenih djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv da ih je počinio, proizlazi upornost i viši stupanj kriminalne volje u protupravnom ponašanju, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda da je u svrhu prevencije iteracijske opasnosti nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz zakonskog osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
7. Također, u odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti primjenom blažih mjera opreza, prvostupanjski sud je, sukladno odredbi članka 95. stavka 1. ZKP/08., vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Naime, prvostupanjski sud je ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama te je, razmatrajući sve utvrđene okolnosti, a osobito da je okrivljenik prekršio izrečene mu zaštitne mjere te uzimajući u obzir kakvoću, brojnost i značenje utvrđenih okolnosti, i po ocjeni ovoga suda, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su posebne okolnosti takve jačine da mjere opreza ne mogu ostvariti svrhu istražnog zatvora i da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8. Jednako tako nije utvrđeno da bi okrivljeniku bila povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Napominje se žalitelju kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava okrivljenika, pri čemu sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu okrivljenog.
9. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjen drugi vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 1. listopada 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
