1

Poslovni broj: Gž-1446/2022-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                             Poslovni broj: Gž-1446/2022-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića  kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. S. iz V. G., OIB:…, koju zastupa A. Š., odvjetnik u V. G., protiv tužene R. A. d.d., sa sjedištem u Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8781/2019-21 od 25. studenoga  2021. i protiv dopunske presude toga suda poslovni broj P-8781/2019-30 od 10. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2024.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8781/2019-21 od 25. studenoga 2021. i dopunska presuda istog suda poslovni broj P-8781/2019-30 od 10. veljače 2023. i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje. 

 

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

 

"I Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z. OIB:…, isplatiti tužiteljici Ž. S. iz V. G., OIB:…, s osnova promjene kamatne stope, iznos od 10.197,20 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 93,36 kn počev od 05.12.2007.,

na iznos od 92,88 kn počev od 01.01.2008.,

na iznos od 94,58 kn počev od 01.02.2008.,

na iznos od 95,50 kn počev od 01.03.2008.,

na iznos od 97,09 kn počev od 01.04.2008.,

na iznos od 94,69 kn počev od 01.05.2008.,

na iznos od 188,08 kn počev od 01.06.2008.,

na iznos od 190,42 kn počev od 01.07.2008.,

na iznos od 186,99 kn počev od 01.08.2008.,

na iznos od 187,16 kn počev od 01.09.2008.,

na iznos od 189,20 kn počev od 01.10.2008.,

na iznos od 204,60 kn počev od 01.11.2008.,

na iznos od 194,28 kn počev od 01.12.2008.,

na iznos od 207,39 kn počev od 01.01.2009.,

na iznos od 209,41 kn počev od 01.02.2009.,

na iznos od 210,32 kn počev od 01.03.2009.,

na iznos od 207,81 kn počev od 01.04.2009.,

na iznos od 208,29 kn počev od 01.05.2009.,

na iznos od 204,45 kn počev od 01.06.2009.,

na iznos od 201,63 kn počev od 01.07.2009.,

na iznos od 202,38 kn počev od 01.08.2009.,

na iznos od 203,86 kn počev od 01.09.2009.,

na iznos od 203,74 kn počev od 01.10.2009.,

na iznos od 202,23 kn počev od 04.11.2009.,

na iznos od 205,06 kn počev od 06.12.2009.,

na iznos od 207,33 kn počev od 01.01.2010.,

na iznos od 210,55 kn počev od 01.02.2010.,

na iznos od 209,81 kn počev od 01.03.2010.,

na iznos od 214,18 kn počev od 17.04.2010.,

na iznos od 213,36 kn počev od 01.05.2010.,

na iznos od 214,97 kn počev od 01.06.2010.,

na iznos od 238,64 kn počev od 01.08.2010.,

na iznos od 323,02 kn počev od 01.10.2010.,

na iznos od 100,83 kn počev od 01.02.2011.,

na iznos od 54,28 kn počev od 01.04.2011.,

na iznos od 3,53 kn počev od 23.04.2011.,

na iznos od 30,99 kn počev od 22.05.2011.,

na iznos od 33,25 kn počev od 25.06.2011.,

na iznos od 33,47 kn počev od 24.07.2011.,

na iznos od 41,73 kn počev od 01.09.2011.,

na iznos od 120,83 kn počev od 23.09.2011.,

na iznos od 3.571,03 kn počev od 13.06.2012.,

po stopi od 15% sve do 31.07.2008., a od 01.08.2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB:…, isplatiti tužiteljici Ž. S. iz V. G., OIB:…, s osnova valutne klauzule, iznos od 118.038,21 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 253,44 kn počev od 01.08.2010.,

na iznos od 300,66 kn počev od 05.08.2010.,

na iznos od 394,03 kn počev od 22.09.2010.,

na iznos od 361,76 kn počev od 13.10.2010.,

na iznos od 309,87 kn počev od 11.11.2010.,

na iznos od 419,35 kn počev od 07.12.2010.,

na iznos od 558,63 kn počev od 13.01.2011.,

na iznos od 460,01 kn počev od 15.02.2011.,

na iznos od 494,60 kn počev od 01.03.2011.,

na iznos od 450,61 kn počev od 05.04.2011.,

na iznos od 458,51 kn počev od 05.05.2011.,

na iznos od 645,21 kn počev od 05.06.2011.,

na iznos od 663,40 kn počev od 05.07.2011.,

na iznos od 819,39 kn počev od 05.08.2011.,

na iznos od 739,26 kn počev od 16.09.2011.,

na iznos od 739,26 kn počev od 15.10.2011.,

na iznos od 642,14 kn počev od 06.11.2011.,

na iznos od 635,38 kn počev od 04.12.2011.,

na iznos od 677,22 kn počev od 17.01.2012.,

na iznos od 713,69 kn počev od 01.03.2012.,

na iznos od 718,58 kn počev od 22.03.2012.,

na iznos od 693,35 kn počev od 26.04.2012.,

na iznos od 710,38 kn počev od 25.05.2012.,

na iznos od 722,04 kn počev od 01.06.2012.,

na iznos od 104.457,44 kn počev od 09.06.2012.,

do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.260,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 25. studenog 2021., pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, podredno za ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

3. Dopunskom presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog tužene za donošenje dopunske presude o "dijelu tužbenog zahtjeva koji je tužiteljica povukla".

 

4. I protiv ove presude tužena je izjavila žalbu zbog bitnih povreda odredbi parničnoga postupka s prijedlogom za preinačenje.

 

5. Žalba protiv presude i dopunske presude je osnovana.

 

U odnosu na presudu:

 

6. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, a kojim odredbama je ugovorena glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i redovna kamatna stopa, promjenjiva jednostranom odlukom tužene, tužiteljica zahtijeva isplatu iznosa koje je uplatila temeljem ništetnih odredbi.

 

7. Neosnovan je žalbeni navod koji se odnosi na povišenje iznosa dijela tužbenog zahtjeva pod točkom I. izreke presude (po osnovi preplaćene kamate). Naime, za pravilno utvrđenje pripadajućeg iznosa tražbine bilo je potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem pa tužiteljica bez svoje krivnje nije do tada tj. do zaključenja prethodnog postupka, mogla postaviti određen zahtjev. Stoga dopuštenje suda povišenju iznosa tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja nije protivno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP. Osim toga, kako je riječ o generičkom tužbenom zahtjevu, čiji identitet je određen činjeničnom osnovom a ne iznosom, povišenjem iznosa nije istaknut ikakav novi tužbeni zahtjev, i nadalje je riječ o istom zahtjevu o kojem je postupak pokrenut tužbom.

 

8. Nesporno je da su stranke sklopile dana 7. srpnja 2005. ugovor o stambenom kreditu za  iznos od 76.975,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, po srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita (čl. 1. ugovora), s rokom otplate od 300 mjeseca. Odredbom čl. 2. ugovora ugovorena je kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke, koja na dan sklapanja toga ugovora iznosi 4.95 % godišnje.

 

9. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., povodom kolektivne tužbe Saveza udruge Potrošač protiv banaka među kojima je i ovdje tužena, pravomoćno je utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su  u ugovorima o kreditu koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pregovaralo, a koja je ništetna.

 

10. Nadalje, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/18 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod točkom 1., 2., 3., 4., 5. 6. i 7. izreke kojim je utvrđeno da su tužene, među njima i ovdje tužena, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

 

11. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev temeljem pravnih utvrđenja u citiranim presudama iz postupka kolektivne zaštite potrošača.

 

12. Pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen je kao neosnovan prigovor zastare.

 

13. Iz navoda tužbe proizlazi da je tužena ovdje sporni iznos glavnice i ugovorene kamate primila temeljem ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, njena obveza vraćanja proizlazi i iz odredbe čl. 1111. ZOO koja regulira institut stjecanja bez osnove, a zastara potraživanja stečenog bez osnove nastupa u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO).

 

14. Nadalje, pokretanjem parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. za kamatu i od 14. lipnja 2018. za valutu. Na takav zaključak upućuje i već citirana odredba čl. 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer u protivnom zbog relativno kratkih zastarnih rokova restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora, vođenje postupka kolektivne zaštite ne bi imalo smisla. Kako je tužba podnesena 12. lipnja 2019. zastara nije nastupila.

 

15. Međutim, žaliteljica osnovano ukazuje da su u obrazloženju prvostupanjske presude izostali razlozi o njenom prigovoru da se o spornim odredbama ugovora s tužiteljicom pregovaralo, da su joj objašnjene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, predložila je tu okolnost saslušanje djelatnice banke S. N..

 

16. Naime, ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora. Ako tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj i očito jedinoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (a koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu), temeljila na pravnoj presumpciji koja u nijednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom (U-III/3581/21).

 

17. Kako o ovom odlučnom prigovoru i dokaznom prijedlogu tužene u obrazloženju presude nisu navedeni ikakvi razlozi (iz spisa proizlazi da o dokaznom prijedlogu nije niti odlučeno) njenu pravilnost nije moguće ispitati čime je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju žaliteljica ističe.

 

U odnosu na dopunsku presudu:

 

18. Dopunskom presudom odbijen je prijedlog tužene za donošenje odluke o iznosu za koji je tužiteljica nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem snizila iznos tužbenog zahtjeva po osnovi valutne klauzule, tužena se protivila toj dispoziciji kao povlačenju (djelomičnom) tužbe.

 

19. Po shvaćanju ovog suda ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koji žaliteljica ističe.

 

20. Naime, prema pravnom shvaćanju zauzetom na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske smanjenje tužbenog zahtjeva, iako nije preinaka tužbe djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari uvijek potreban pristanak tuženika.

 

21. Budući da se u ovom slučaju tuženik protivio povlačenju tužbe sniženjem iznosa tužbenog zahtjeva o tome dijelu zahtjeva je trebalo odlučiti. Odbijanjem prijedloga za donošenje dopunske presude stoga je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 339. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP.

 

22. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, presuda i dopunska presuda je u cijelosti ukinuta i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. U daljnjem postupku valja, radi otklanjanja opisane procesne povrede, odlučiti o dokaznom prijedlogu i prigovoru tužene te ovisno o utvrđenju i ocjenom svih ostalih žalbenih navoda, o tužbenom zahtjevu donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku.

 

23. Odluka o parničnom trošku je ukinuta sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

 

                                                U Zagrebu, 14. svibnja 2024.

 

 

                                                                                                       Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.