REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U
ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5175/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Mariji Maričević, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska 69, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 1. listopada 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka čl.3. Ugovora o kreditu broj 528-50- 3063218, zaključenog između tužitelja SJ i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d, kojim je ugovorena jednokratna naknada u visini 3,30% iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju UJ iznos od 254,75 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 27.09.2005. pa do 31.12.2007.po kamatnoj stopi temeljem čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 153/04), a od 1.1.2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju UJ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 162,50 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 1. listopada 2026. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio 26.09.2005. Ugovor o kreditu broj 528-50-3063218, na iznos od 12.168,74 CHF.
Ugovorena je jednokratna naknada za obradu zahtjeva 3,30% od iznosa kredita, temeljem čega je 27.09.2005. naplaćena odnosno od iznosa kredita ustegnuta tzv. ulazna naknada od 1.919,46 kn/254,75 EUR. Tužitelj smatra da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora i drugih akata tuženika o navedenim naknadama - jer su ugovorene zajedno prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, po principu “uzmi ili ostavi”, a na temelju sklopljenog ugovora niti na temelju dobivenih informacija od banke tužitelj nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice i kako utječu na ukupan trošak kredita, niti na što se odnose ulazne naknade, a koje odredbe su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja, osobito kraj činjenice da tužitelju nije isplaćen puni iznos kredita, već iznos umanjen za naknadu, a kamate su obračunavane na puni iznos.
Slijedom navedenog, tužitelj smatra da su navedene odredbe ugovora i Općih akata tuženika nepoštene i ništetne u smislu čl. 81 i 87. Zakona o zaštiti potrošača, kao i temeljem odredaba ZOO/91, Čl. 10., Član 11., Član 12., Član 13., Član 15.,Član 16., Član 18., Član 49., Član 50., Član 51., Član 103., Član 109., Član 143., Član 565., te čl. 1068., sve kraj neravnoteže na štetu tužitelja i otežavanja ispunjenja obveza, odnosno neodređenosti i neodredivosti obveza, te postupanja tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Iz navedenog proizlazi da je tuženik na štetu tužitelja bez valjane pravne osnove stekao nepripadajuću imovinsku korist u utuženom iznosu, a koja se ogleda u neosnovano naplaćenim naknadama. Tužitelj se obratio tuženiku 16.08.2025. sa zahtjevom za mirnim rješenjem i dostavom kreditne dokumentacije (Tbr.32 Tarife), sukladno čemu je tuženik postupio, ali nije pristao na sporazumno rješenje.
Tužitelj traži donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Kako su tuženiku tužba i prilozi te poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni uz upozorenje na posljedice propuštanja, a tuženik nije podnio odgovor na tužbu te kako su ispunjeni uvjeti iz čl. 331b st. 1 toč.1-4 ZPP odlučeno je kao u izreci ove odluke.
3. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.
4. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1 ZPP (VPS 254,75 eur – kako za odluku o troškovima postupka nije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio, već novčani iznos koji on potražuje nije bilo potrebno niti ispitivati je li tužitelj vrijednost predmeta spora označio suviše visoko. Naime, kada se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu tužitelj nije mogao naznačiti drugu vrijednost predmeta spora – različitu, odnosno višu od one koja proizlazi iz novčane svote koju potražuje. Deklaratorni dio tužbenog zahtjeva u ovom slučaju služi samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na isplatu. Stoga iz tužbenog zahtjeva proizlazi da se radi o vrijednosti predmeta spora od 254,75 eur.)
Tužitelju je priznat trošak zahtjeva u mirnom postupku (list 14 spisa) -25 bodova kao trošak nastao povodom postupka-čl. 151 ZPP, a potrebnog radi eventualnog izbjegavanja pokretanja sudskog postupka
sastava tužbe po tbr 7/1 – 25bodova,
trošak PDV 25% -25,00 EUR,
trošak sudske pristojbe na tužbu po tbr 1 t1 TSP u iznosu od 30,00 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznose od 7,50 EUR tj. ½ sudske pristojbe zbog e-komunikacije – tbr2 t2 TSP ili ukupni parnični trošak u iznosu od 162,50 EUR.
Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Zagrebu, 1. listopada 2026.
Sutkinja:
Snježana Lukša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude (čl. 348. st. 1. ZPP). Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
Dna:
pun. tužitelja
tuženiku
