Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Osijek
Broj: Pp-3190/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Bertok, uz sudjelovanje Mateje Mihačić kao zapisničarke, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku iz Osijeka i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi NP iz [adresa], zastupane po branitelju Dragi Aćimoviću, odvjetniku iz Osijeka, zbog prekršaja iz čl.229.st.1.t.3. i st.2. Zakona o radu (Narodne novine, brojevi: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), prekršaja iz čl.166.st.2.t.5. i st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", brojevi: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21) i prekršaja iz čl.150.st.1.t.2. i st.2 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", brojevi: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 i 105/25) iz u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, klasa: UP/I-116-02/25-01/266, urbroj: 443-02-01-25-3 od 17. srpnja 2025., nakon glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti predstavnika I.okr.pravne osobe, drugookrivljenika i branitelja okrivljenika, a u odsutnosti tužitelja te odluke javno objavljene 1. listopada 2026.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl.183. Prekršajnog zakona
okrivljena pravna osoba Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, sa sjedištem u [adresa], OIB: 16275571737, koju zastupa VP punomoćnica, predmet poslovanja: umjetničke i dr. izvedbe, 191 zaposlenih, posluje s gubitkom u iznosu oko 98.000,00 eura, prekršajno nekažnjavana
okrivljenik PP, odgovorna osoba u pravnoj osobi, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i V, rođene P, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, VSS, po zanimanju dipl. ekonomist, oženjen, otac jednog djeteta, zaposlen u I. okr., plaća oko 1.962,00 eura, vlasnik osobnog automobila i suvlasnik ½ stana, neodlikovan, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, nije izdržavao kaznu zatvora, vodi se drugi prekršajni, ali ne kazneni postupak, prema vlastitoj izjavi
k r i v i s u
a) što su kao poslodavci 3. travnja 2025. u sjedištu okrivljene pravne osobe u [adresa] radno angažirali na poslovima knjigovođe obračuna plaća i educiranja s tim poslovima drugih radnica JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], a da s istom nisu prije početka rada sklopili ugovor o radu u pisanom obliku niti su joj prije početka rada istog dana izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu te je ista zatečena na radu prilikom inspekcijskog nadzora 14. svibnja 2025. u 10,27 sati na obavljanju poslova obračuna izlaznih računa u računovodstveno financijskoj službi te dostave istih računa na urudžbiranje,
time je okrivljena pravna osoba počinila prekršaj opisan u čl.14.st.3., a kažnjiv po čl.229.st.1.t.3. Zakona o radu, a okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi počinila prekršaj opisan u čl.14.st.3., a kažnjiv po čl.229.st.1.t.3. i st.2. Zakona o radu
te im se na temelju citiranog članka navedenog Zakona, a primjenom odredbi iz čl.33. i čl.37. Prekršajnog zakona
u t v r đ u j e
okrivljenoj pravnoj osobi Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku novčana kazna u iznosu od 1.040,00 eura
okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi ŽP novčana kazna u iznosu od 100,00 eura
b) što kao poslodavci i obveznici doprinosa tijelu obveznog mirovinskog osiguranja u Osijeku nisu za radnicu JP koja je radno angažirana od strane poslodavca na poslovima knjigovođe obračuna plaća i educiranja s tim poslovima drugih radnica, izvršili prijavu o početku njezina osiguranja u zakonskom roku osam dana prije početka rada 3. travnja 2025., a najkasnije prije samog početka rada 3. travnja 2025.,
time je okrivljena pravna osoba počinila prekršaj opisan u čl.109.st.1.t.2., a kažnjiv po čl.166.st.2.t.5. Zakona o mirovinskom osiguranju, a okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi počinila prekršaj opisan u čl.109.st.1.t.2.a kažnjiv po čl.166.st.2.t.5. i st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju,
te im se na temelju citiranog članka navedenog Zakona, a primjenom odredbi iz čl.33. i čl.37. Prekršajnog zakona
u t v r đ u j e
okrivljenoj pravnoj osobi Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku novčana kazna u iznosu od 260,00 eura
okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi ŽP novčana kazna u iznosu od 100,00 eura
c) što kao poslodavci nisu dostavili podatke o početku osiguranja tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja Područnom uredu Osijek za radnicu JP koja je započela s radom 3. travnja 2025. na obavljanju poslova knjigovođe obračuna plaća i educiranja s tim poslovima drugih radnica, najkasnije 8 dana od dana početka rada 3. travnja 2025., odnosno najkasnije 14. travnja 2025.,
time je je okrivljena pravna osoba počinila prekršaj opisan u čl.120.st.4., a kažnjiv po čl.150.st.1.t.2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi počinila prekršaj opisan u čl.120.st.4., a kažnjiv po čl.150.st.1.t.2. i st.2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju,
te im se na temelju citiranog članka navedenog Zakona, a primjenom odredbi iz čl.33. i čl.37. Prekršajnog zakona
u t v r đ u j e
okrivljenoj pravnoj osobi Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku novčana kazna u iznosu od 1.040,00 eura
okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi ŽP novčana kazna u iznosu od 100,00 eura
II. Na temelju čl.39.st.1.t.2. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku izriče se ukupna novčana kazna u iznosu od 2.340,00 eura (slovima: dvije tisuće tristo četrdeset eura), a okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi ŽP izriče se ukupna novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (slovima: tristo eura).
III. Na temelju čl.33.st.11. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti novčanu kaznu u roku od tri (3) mjeseca po pravomoćnosti presude.
IV. Na temelju čl.138.st.2.t.2. i t.3.a u sv.čl.139.st.3. Prekršajnog zakona svaki okrivljenik je dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura (slovima: četrdeset eura) u roku od tri (3) mjeseca po pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio optužni prijedlog protiv okrivljenika broj gore navedeni, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, a raspravni sud je proveo redovan postupak.
2. Predstavnica I. okr.pravne osobe VP porekla je krivnju za prekršaje, navodeći u obrani kako smatra da nisu počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret. Navela je nespornim je da je njihova bivša djelatnica JP bila zaposlena u I. okr. na radnom mjestu knjigovođe obračune plaće 46 godina, sve do 31. prosinca 2024. kad je otišla u mirovinu. Ista je i prije tog datuma započela s obukom za isto radno mjesto obračuna plaće djelatnice LP, međutim kazalište je od 1. siječnja 2024., ne zna točno kojeg datuma, prešlo u riznicu Grada Osijeka što znači da od tada više nemaju svoj račun, već se sve šalje putem programa u Grad Osijek, a u toj riznici ima puno ustanova i vrlo je kompleksno raditi u programu. Zbog naveden okolnosti se nitko nije mogao snaći. Na obračunanima plaća radile su djelatnice ĆP i AP, ali se nisu snalazile jer je vrlo kompleksan obračun plaća s obzirom da imaju djelatnike s beneficiranim radnim stažom, posebnim uvjetima rada, dvokratnim, noćnim radom i dr., zbog čega su bili prisiljeni pozvati JP da educira ĆP i AP koje su bile novozaposlene kako bi mogle uspješno odraditi posao obračuna plaće. S JP su 3. travnja 2025. sklopili ugovor o djelu jer je ona trebala samo educirati djelatnice da obavljaju posao obračuna plaće, te isto smatra zakonitim. Navela je da JP nije radila pet dana u tjednu, nekad možda jest, ali je dolazila prijepodne oko 8,00 sati, bila bi tri do četiri sata u kazalištu, nekad niti toliko. Radila je sa sredstvima kazališta, ali nije obavljala rad, već samo educirala u prostoru kazališta navedene djelatnice i zato su joj isplatili naknadnu za obavljeni rad tri mjeseca. Smatra da njezin rad nije bio radni odnos, zbog čega joj nisu bili niti dužni izdati potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada niti ju prijaviti u zakonskim rokovima tijelima obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Nakon odlaska LP zaposlili su dvije osobe na obračunima plaće. Navela je da JP nije niti željela sklopiti ugovor o radu s I. okr. s obzirom da je otišla u mirovinu.
3. Drugookrivljenik odgovorna osoba u pravnoj osobi PP također je porekao krivnju za prekršaje, navodeći u obrani da se u cijelosti priklanja obrani punomoćnice I. okr., dodajući kako nisu mogli ni na koji drugi način organizirati edukaciju djelatnica koje su nakon odlaska JP započele s radom obračuna plaće u ustanovi. Napomenuo je da nisu mogli organizirati da se rad npr. odvija izvan kazališta ili u popodnevnim satima, a bilo im je bitno održati kontinuitet poslovanja. JP su isplatili naknadu, odnosno honorar za ugovor o djelu, a honorar je veći nego što bi mogla iznositi plaća za obavljeni rad. Napomenuo je da na tržištu nije bilo osobe koja bi mogla obaviti ovaj rad, te naglasio da su u kazalištu vrlo male plaće i nije bilo zainteresiranih koji su bili kompetentni obaviti ovaj posao. Naveo je da JP nitko nije davao radne naloge, s njom je ugovoreno da ona educira navedene djelatnice i za to im je podnosila mjesečna izvješća. JP je dobro odradila navedeno ugovoreno djelo i imenovane djelatnice samostalno odrađuju taj posao.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedokinje UP, višu inspektoricu rada, JP, AP i ĆP, te je pročitao i izvršio uvid u: povijesni izvadak iz sudskog registra za I. okr. od 20. svibnja 2026. iz kojeg je razvidno da je II. okr. intendant I. okr. koji zastupa ustanovu samostalno. Ujedno se čita ugovor o radu br. 13 poslodavca HNK Osijek i radnice VP od 3. siječnja 2024. i u odluku o imenovanju VP, predstavnicom I. okr. u ovom prekršajnom postupku od 19. svibnja 2026., potvrde iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za okrivljenike od 20. svibnja 2026., iskaz svjedokinje JP iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru DI, PU Osijek od 14. svibnja 2025., zapisnik o inspekcijskom nadzoru DI, PU Osijek od 17. svibnja 2025., ugovor o djelu naručitelja HNK u Osijeku, izvršiteljice JP od 3. travnja 2025., rješenje Državnog inspektorata PU Osijek, klasa: UP/I-116-02/25-01/266, urbroj: 443-02-01-25-01 od 25. lipnja 2025., tužbu tužitelja HNK u Osijeku, tuženika RH, Državni inspektorat, radi poništenja rješenja tuženika klasa: UP/I-116-02/25- 01/266, urbroj: 443-02-01-25-01 od 25. lipnja 2025., rješenje Upravnog suda u Osijeku, broj: Us I-781/2025-7 od 25. studenog 2025. o određivanju privremene mjere na način da se HNK u Osijeku briše sa popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada koji se vodi kod Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike RH, a koji je objavljen na mrežnim stranicama tog Ministarstva do pravomoćnog okončanja upravnog spora.
5. Svjedokinja UP u iskazu je navela da je 14. srpnja 2025. počela obavljati inspekcijski nadzor u I. okr. pravnoj osobi povodom anonimne predstavke tijekom kojeg je saslušala u svojstvu svjedoka određene radnike, koliko se sjeća pravnicu TP, zatim JP, potom je otišla tijekom istog nadzora u računovodstvo okrivljene pravne osobe, gdje je zatekla JP koja je obavljala posao evidentiranja pristiglih računa u I. okr. i istu je saslušala u svojstvu svjedoka. Tom prigodom je utvrdila da je JP na temelju ugovora o djelu obavljala računovodstvene poslove i mentorirala nove radnike na tim poslovima. Ista radnica je izjavila da nije sklopila ugovor o radu, radila je sredstvima poslodavca u radnom vremenu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 12,00 sati. Tijekom nadzora je ispitala i NP, drugookr. o navedenom. Svjedokinja je navela da se u konkretnom slučaju radilo o poslovima JP koji su računovodstveni poslovi za što je bilo potrebno sklopiti s istom ugovor o radu jer je obavljala računovodstvene poslove okrivljenika, a ista je sve do par mjeseci prije ovog događaja bila zaposlenica I. okr. upravo na poslovima računovodstva. Zakon o mirovinskom osiguranju omogućuje zapošljavanje osoba u mirovini na nepuno radno vrijeme do 20 sati tjedno, što je ovdje bilo potrebno učiniti. Obavljala je klasične poslove računovodstva, sredstvima poslodavca, za račun poslodavca u radno vrijeme poslodavca. Svjedokinja je napomenula u svezi mentoriranja JP novih radnica da je i prema Kolektivnom ugovoru HNK 2023., odredbama čl. 6., 7. i 8. Kolektivnog ugovora predviđeno zapošljavanje pripravnika što su ove dvije osobe bile, a koje su trebale imati mentora zaposlenog u I. okr., za iste je trebalo napraviti program obuke, a što ovdje nije bio slučaj. Naglasila je da prema Zakonu o kazalištima postoji mogućnost sklapanja ugovora o djelu za umjetnike, vanjske suradnike, za obavljanje pojedinih dijelova kazališnog programa, no ovdje to nije bio slučaj jer je JP obavljala redovan rad u računovodstvu pravne osobe ustanove. Na upit branitelja jesu li ĆP i AP bile pripravnice u I. okr. navela je da iste nije zatekla u računovodstvu u financijskoj službi i ne zna jesu li bile pripravnice , isto pretpostavlja. Zbog proteka vremena ne može se referirati na ovu okolnost jesu li iste bile pripravnice ili ne. Nije bila dužna utvrđivati namjeru JP i I. okr. u svezi obavljanja navedenog posla te je dodala da se tijekom inspekcijskog nadzora držala svoje nadležnosti, a to je bilo da utvrdi postoje li elementi radnog odnosa kod JP u I. okr. Državni inspektorat ima stav da se u konkretnom slučaju ne može sklopiti ugovor o djelu jer se primjenjuje kao lex specialis Zakon o kazalištima, u kojem je decidirano navedeno za što se može sklopiti ugovor o djelu. Napomenula je da su okrivljenici mogli za specifične poslove za koje nisu registrirani, sklopiti ugovor o djelu kao što je izlučivanje arhivske građe i sl., no ne i za računovodstvene poslove. Nadalje je navela da se u konkretnom slučaju radilo o klasičnom prikrivanju radnog odnosa od strane poslodavca. Nije se mogla očitovati o okolnosti postoji li u pisanom obliku naputak Državnog inspektorata o kojem je govorila.
6. II. okr. je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje UP navodeći da ĆP i AP nisu bile pripravnice niti su to mogle biti s obzirom da su imale određene godine radnog staža, no nisu imale stručnog specifičnog znanja za obavljanje predmetnih poslova.
7. Branitelj je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje UP, na okolnost ispitivanja iste u svojstvu svjedoka, a napisala je ujedno i optužni prijedlog u ime tužitelja navodeći da ovu okolnost smatra nezakonitom jer se miješaju uloge stranaka u postupku i to na štetu okrivljenika i samim time povrjeđuje pravo na obranu. U odnosu na iskaz svjedokinje stavio je primjedbu da se radi o osobnom tumačenju razlike između ugovora o radu i ugovora o djelu, a koje nije u skladu sa stvarnim stanjem, odnosno poslovnim odnosom između okrivljenika i radnice JP jer u stvari isključuje ugovor o djelu kao način obavljanja poslova, a što nije zakonito jer je ugovor o djelu uređen Zakonom o obveznim odnosima, zakonit je i moguć , te je tumačenje inspekcije rada u konkretnom slučaju nezakonito i neosnovano. Primjedbama branitelja priklonili su se okrivljenici.
8. Svjedokinja JP, ispitana na sudskom ročištu 1. srpnja 2026. izjavila je da je do 31. prosinca 2024. bila zaposlena u I. okr. na radnom mjestu knjigovođe obračuna plaća, a kako je to specifičan posao i dosta kompleksan i radi se o posebnom programu, pozvana je od strane nadređenih u kazalištu i s istima je sklopila ugovor o djelu 3. travnja 2025. da mentorira nove djelatnice za posao knjigovođe obračuna plaća. Ugovor o djelu je trajao do 3. srpnja 2025. i za to joj je isplaćen honorar. Nije obavljala obračune plaća, niti je uvodila račune za pravnu osobu, već je isključivo educirala, odnosno mentorirala djelatnice na način da su one sjedile za računalom, a ona je bila iza jedne ili druge i govorila im što trebaju raditi. Navela je da joj nije bila želja raditi za I. okr., osim toga upravo je bila otišla u mirovinu, a htjela je pomoći kazalištu. Navela je da joj nitko nije davao radne naloge kako i što treba raditi. Uglavnom je svaki dan dolazila raditi, ne baš svaki dan, po potrebi prijepodne od 8,00 do 12,00 sati, nekad od 10,00 sati. Nije imala točno određeno vrijeme. Navela je da je u trenutku kada je inspektorica došla u inspekcijski nadzor bila u računovodstvu i držala papir, gledala što su kolegice napravile, a one su taman bile otišle za dogovor oko godišnjeg odmora. Nije imala pauzu tijekom mentoriranja, mjesečno je službi podnosila izvješće o obavljenom djelu.
9. Sud je pročitao iskaz svjedokinje JP iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslovanja DI, PU Osijek od 14. svibnja 2025., u kojem je svjedokinja navela da kod poslodavca HNK Osijek u Računovodstveno-financijskoj službi obavlja poslove knjigovođe obračuna plaće tj. educira i upoznaje s poslom obračuna plaće novozaposlene radnice AP i ĆP. Navela je da posao obavlja temeljem ugovora o djelu od 3. travnja 2025., a nakon obavljenog mjesečnog rada mora izraditi izvješće o obavljenom radu na temelju kojeg će biti obavljena isplata za njezin obavljeni rad knjigovođe obračuna plaća. Rad joj se sastojao od educiranja, osposobljavanja i upoznavanja djelatnica AP i ĆP s problematikom vezanom za rad knjigovođe obračuna plaća. Navela je da iste uvodi u rad kroz aplikaciju u programu LC, evidencije pripremne radnje za obračun i isplate djelatnicima, te ih uči poslu kao npr. poslovnim procesima specifičnim za rad u kazalištu. Navela je da je iste poslova obavlja u ime i za račun poslodavca HNK Osijek temeljem ugovora o djelu od 3. travnja 2025., a na poseban upit inspektorice izjavila je da joj je radno vrijeme od ponedjeljak do petka od 8,00 sati do 12,00 sati. Nakon odlaska u starosnu mirovinu 31. prosinca 2024. pozvana je od strane poslodavca na razgovor koncem ožujka 2025., kako bi joj bilo ponuđeno da ponovo dođe obavljati poslove knjigovođe obračuna i mentora novozaposlenih knjigovođa obračuna AP i ĆP. S obzirom da je u HNK radila 46 godina, a dobro se zdravstveno osjeća, prihvatila je prijedlog poslodavca da ponovno radi, te je zadovoljna ponuđenim uvjetima rada, radnim vremenom, sredstvima rada tj. računalom. Nije s poslodavcem prije početka rada sklopila ugovor o radu u pisanom obliku, niti joj je poslodavac dostavio pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada 3. travnja 2025., već je sklopila ugovor o djelu 3. travnja 2025. s obz irom da je u starosnoj mirovini. Poslodavac ju nije prijavio nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja prije početka rada jer je sklopila ugovor o djelu. U razdoblju rada radila je od 3. travnja 2025. od ponedjeljka do petka od 8,00 do 12,00 sati prema nalogu poslodavca, a i osobno joj tako odgovara.
10. Nakon što je sud pročitao iskaz svjedokinje JP dan inspekciji rada na zapisnik svjedokinja je izjavila da ne sjeća točno sve što je rekla, no navela je da nije stavljala primjedbe na zapisnik, odnosno izjavu i istu je vlastoručno potpisala.
11. Sud je zapisnički utvrdio da kad je želio postaviti upit svjedokinji JP o razlogu drukčijeg svjedočenja na zapisnik inspekcije, branitelj je pokušao obraniti svjedokinju, te je upozoren od strane suda da ne može stavljati primjedbe ili nešto govoriti bez dopuštenja suda. Nakon toga je svjedokinja na upit suda izjavila: "Ja ne znam što sam drukčije rekla. Nisam radila na računalu, a radila sam od 8,00 do 12,00 sati jer mi je tako odgovaralo, drugih objašnjenja nemam.".
12. Svjedokinja AP ispitana na sudskom ročištu 1. srpnja 2026. izjavila je da je zaposlena od 24. ožujka 2025. ili negdje oko tog datuma, ne zna točno kojeg datuma, kao knjigovođa obračuna plaća u I. okr. i njoj i kolegici ĆP je tri mjeseca mentorica bila JP koja ih je uputila u rad na poslovima obračuna plaće. JP nije radila svaki dan, dolazila je učestalo od 8,00 do 12,00 sati jer joj je to vrijeme odgovaralo za obuku. Navela je kako JP nije obavljala poslove obračuna plaća, knjiženja računa i slično kada ih je mentorirala, već su te poslove obavljale samo kolegica i ona.
13. Svjedokinja ĆP ispitana na sudskom ročištu 28. rujna 2026. izjavila je da je zaposlena u HNK Osijek na mjestu knjigovođa obračuna plaća od 2. travnja 2025., a prije nje je bila na tom radnom mjestu JP, no ona je otišla u mirovinu, te je tijekom ožujka zaposlena kolegica AP na istom radnom mjestu, odnosno istom nazivu radnog mjesta kao i ona. Gđa JP im je bila mentorica, ona ih je učila poslu, no nije obavljala posao zajedno s n jima, najčešće je dolazila prijepodne na par sati, nekada i poslijepodne, nije bila tu svakodnevno, već po potrebi i učila ih je poslu do nekog datuma srpnja 2025., ne zna sad točno kojeg datuma.
14. Sud je odbio dokazni prijedlog branitelja za pribavom spisa Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Us-781/2025 poradi utvrđivanja okolnosti da se u konkretnoj situaciji radi o ugovoru o djelu, a ne o radnom odnosu jer predloženi dokaz nije bitan za odlučivanje u prekršajnom postupku u smislu čl. 165. st. 9. Prekršajnog zakona s obzirom da se navedeni predmet Upravnog suda odnosi na upravni spor koji vodi HNK kao tužitelj protiv Državnog inspektorata RH u svezi poništenja rješenja Državnog inspektorata od 25. lipnja 2025. u upravnom postupku, a kojim rješenjem je HNK Osijek kao poslodavcu naloženo da za radnicu JP podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje na puno radno vrijeme od 3. travnja 2025., te izvrši uplatu iznosa od 2.650,00 eura za imenovanu u korist Državnog proračuna RH. Naime, odluka Upravnog suda u Osijeku u sporu o poništenju inspekcijskog rješenja nema obvezatni učinak na utvrđivanje obilježja prekršaja u prekršajnom postupku. Nadalje, rješenje Upravnog suda u Osijeku od 25. studenog 2025. o određivanju privremene mjere brisanja HNK s popisa poslodavca kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad, samo potvrđuje da niti sam Upravni sud nije ocijenio da je pravno pitanje nedvojbeno u korist okrivljenika.
15. Branitelj je u završnom govoru naveo da su t ijekom dokaznog postupka provedene radnje ispitivanja okrivljenika i svjedoka te su iskazi istih prema mišljenju obrane suprotni navodima iz optužnog prijedloga, kao i iskazu svjedokinje UP, inspektorice rada. Smatra da u radnjama I. i II. okr. nema elemenata prekršaja koji im se stavljaju na teret jer se u konkretnom slučaju nije radilo o ugovoru o radu niti su okrivljenici radili na način kako je i svjedokinja navela da se radilo o klasičnom prikrivanju radnog odnosa od strane poslodavca. Napomenuo je da je sukladno Zakonu o obveznim odnosima dopušteno sklapati ugovore o djelu, slijedom čega i ovaj ugovor sadrži sve bitne elemente ugovora o djelu. Činjenica je da je posao obavljan u Hrvatskom narodnom kazalištu i da je obavljan stvarima u vlasništvu poslodavca, ali okrivljenici su u svojoj obrani jasno naveli razloge zbog čega se taj posao nije mogao odrađivati na drukčiji način, budući da se plaće isplaćuju u programu Libusoft i JP je posao obavljala jer je bila mentorica djelatnicama. Uzimajući u obzir navedeno, praktične i pravne razlike između ugovora o djelu i ugovora o radu, uzimajući u obzir sve izvedene dokaze, obrana smatra da se radi o ugovoru o djelu te da u tom smislu okrivljenici nisu počinili prekršaje koji im se stavlja na teret. Osim toga, po usmenim rješenjima inspektorata okrivljenici su izvršili prijave djelatnice JP, uplatili doprinose i isplatili plaće kao što je inspektorica naložila, ali su isto tako pokrenuli postupak na Upravnom sudu radi zaštite svojih prava, odnosno osporavanja nezakonitoga rada. Dakle, namjera okrivljenika nije bila prikrivanja radnog odnosa, već omogućavanje rada instituciji. Okrivljenici su se u cijelosti pridružili završnom govoru branitelja.
16. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka na nedvojben način utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret.
17. Obrane okrivljenika u kojima negiraju prekršaje ocijenjene su neutemeljenima jer su suprotne dokazima koje je sud izveo tijekom postupka na kojima je utemeljio odluku. Punomoćnica okrivljene pravne osobe u obrani je tvrdila kako nije bilo redovnog radnog vremena za JP, dok je u istoj obrani potvrdila da je JP morala dolaziti isključivo u jutarnje sate i biti u prostorijama kazališta, zbog čega su navodi obrane međusobno proturječni. Obrane okrivljenika u bitnome su identične u tvrdnji da u konkretnom slučaju nije bilo radnog odnosa JP s kojom su sklopili ugovor o djelu jer je ista obučavala novozaposlene djelatnice ĆP i AP za poslove knjigovođe obračuna plaća, posebno ih educirala za rad u aplikaciji i smatraju da se radilo isključivo o ugovoru o djelu, nikako o ugovoru o radu. Nadalje, branitelj je isticao kako JP nije niti željela sklopiti ugovor o radu, no odredbom iz čl. 10. st. 2. Zakona o radu izričito je propisana zakonska pretpostavka radnog odnosa da ako poslodavac sklopi ugovor za obavljanje poslova koji s obzirom na narav i vrstu rada, te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je sklopljen ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno, a teret dokaza da ne postoji radni odnos je na poslodavcu te u konkretnom slučaju iznesene tvrdnje obrane kao što su volja stranaka, mentorstvo i složenost programa, nisu dostatne za prevladavanje zakonske pretpostavke radnog odnosa. Bitni sastojci ugovora o djelu su djelo i naknada, pri čemu je nužno postizanje određenog rezultata, a ne samo obavljanje rada, dok za razliku od navedenog, bitan element ugovora o radu jest sam rad, neovisno o rezultatu, kao i subordinacija kao ključni element radnopravnog odnosa. U predmetnom slučaju nije utvrđeno nijedno konkretno jasno opisano i vremenski ograničeno "djelo" koje bi svjedokinja JP trebala isporučiti. Za napomenuti je da je mentoriranje kontinuirani procesni rad, a ne individualizirani rezultat.
18. Svjedokinja UP, viša inspektorica rada, svjedočila je uvjerljivo i pouzdano, te iscrpno i detaljno, a njezin iskaz potkrijepljen je dokumentacijom iz inspekcijskog nadzora, te je protupravne radnje okrivljenika utvrdila i neposrednim opažanjem, odnosno zatekla je JP u računovodstvu dok je obavljala posao evidentiranja pristiglih računa I. okr., dakle zatečena je u konkretnom računovodstvenom poslu, a ne mentoriranju. Svjedokinja UP detaljno je obrazložila da je radnica JP obavljala klasične računovodstvene poslove sredstvima poslodavca, za račun poslodavca, u radnom vremenu poslodavca od ponedjeljka do petka od 8,00 do 12,00 sati, te je napomenula kako je Zakonom o mirovinskom osiguranju izrijekom omogućeno zapošljavanje umirovljenika na nepuno radno vrijeme do 20 sati tjedno, što je trebalo biti i u ovom slučaju učinjeno. Također, ista svjedokinja je napomenula kako je Zakonom o kazalištima predviđena mogućnost sklapanja ugovora o djelu s kazališnim umjetnicima za umjetničke projekte i programske cjeline, a ne za računovodstvene poslove redovnog poslovanja ustanove. Isto tako, svjedokinja je napomenula da je prema Kolektivnom ugovoru HNK 2023. za mentoriranje pripravnika trebao biti zaposlen mentor unutar ustanove s programom obuke, što ovdje nije bio slučaj. Braniteljev pokušaj diskreditacije svjedokinje UP pozivanjem da je ista ispitana kao svjedok, a ujedno je i osoba koja je napisala optužni prijedlog, nije pravno utemeljen. Inspektorica rada je ovlašteni tužitelj koji u prekršajnom postupku nastupa kao javnopravno tijelo i istu ništa ne sprječava da bude ispitana kao svjedok o činjenicama koje je osobno utvrdila inspekcijskim nadzorom, pri čemu njezin iskaz treba cijeniti sa svom pažnjom. Sud ima slobodnu ocjenu dokaza, a u ovom slučaju iskaz UP u potpunosti se poklapa s pisanom dokumentacijom iz spisa.
19. Svjedokinja JP svjedočila je neuvjerljivo i proturječno samoj sebi jer je pred sudom iznijela bitno drukčiji iskaz od iskaza danog inspekciji na zapisnik, a kad joj je sud postavio upit zašto je drukčije svjedočila, ista nije dala argumentiran odgovor i nije osporila iskaz dan inspekciji na zapisnik, nije uložila primjedbu na svoj iskaz i vlastoručno je potpisala zapisnik, te takav zapisnik ima dokaznnu snagu javne isprave. Naime, iznošenjem pred sudom bitno drukčijeg iskaza bez ikakvog argumentiranog pojašnjenja svjedokinja je sama sebi srušila vjerodostojnost. Tvrdnja svjedokinje pred sudom da je bila u računovodstvu jer su kolegice otišle, nije uvjerljivo objašnjenje za okolnost što je zatečena od strane inspekcije s dokumentacijom u rukama pri evidentiranju pristiglih računa. Osim toga, svjedokinja JP je pred sudom potvrdila da je dolazila svaki dan od 8,00 do 12,00 sati, što je upravo radno vrijeme koje je odredio poslodavac i temeljno obilježje radnog odnosa iz čl. 4. st. 1. Zakona o radu. Svjedokinja JP je na zapisnik inspekcije rada opisala način rada, da je radila svaki radni dan od 8,00 do 12,00 sati, sredstvima poslodavca, po nalogu poslodavca i takav njezin iskaz potkrijepljen je iskazom svjedokinje UP koja je imenovanu zatekla u obavljanju rada kod okrivljenika.
20. Svjedokinja AP svjedočila je neuvjerljivo, u korist poslodavca kao aktivna zaposlenica, te iskazom pogodovala okrivljenicima, a njezin iskaz je suprotan iskazu svjedokinje UP, ali i iskazu svjedokinje JP danom
1 0
inspekciji na zapisnik kada tvrdi da JP nije obavljala poslove obračuna plaća, knjiženja računa i sl., već ju je samo mentorirala, kao i kolegicu ĆP.
21. Svjedokinja ĆP također je svjedočila neuvjerljivo i prema mišljenju suda u korist i prema dogovoru s poslodavcem, te je iskazom pogodovala okrivljenicima, a indikativno je da je ista zaposlenica okrivljene pravne osobe i u interesu joj je pogodovati poslodavcu poradi vlastite poslovne egzistencije. Naime, njezin iskaz je suprotan iskazu svjedokinje JP danom inspekciji na zapisnik u kojem je svjedokinja JP opisala svo j radnopravni odnos kod poslodavca I.okrivljenika.
22. Ugovor o djelu sukladno čl. 590. Zakona o obveznim odnosima , uređuje obvezu obavljanja određenog posla s ciljem postizanja određenog rezultata, a izvođač radi samostalno, prema vlastitoj organizaciji, snosi rizik rezultata i nema prava iz radnog odnosa. Nasuprot tome, odredbom iz čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu, definiran je radni odnos kao obavljanje određenih poslova za poslodavca, a čl. 10. st. 2. cit. Zakona propisana je zakonska predmnijeva da svaki posao koji ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos znači ugovor o radu. U konkretnom slučaju , svi odlučni indikatori upućuju na radni odnos JP koja je dolazila svaki dan od ponedjeljka do petka od 8,00 do 12,00 sati u poslovne prostorije okrivljenika, ista radno vrijeme nije birala samostalno, nego je prema iskazu okrivljene odgovorne osobe, radno vrijeme odgovaralo potrebama kontinuiteta poslovanja. Nije sporno da je imenovana radnica koristila sredstva i opremu I. okr., a zatečena je inspekcijom nadzorom na poslovima evidentiranja poslovnih računa, odnosno na konkretnim računovodstvenim poslovima koji su redoviti i trajni poslovi I. okr.. Naime , radi se o radnom mjestu knjigovođe obračuna plaće na kojem je ista radnica bila prethodno zaposlena 46 godina do odlaska u mirovinu. Ugovor o djelu pretpostavlja jasno određen i vremenski ograničen isporučivi rezultat. No ovdje djelo nije individualizirano, nije propisan program edukacije, nije definiran broj edukacijskih sati, nije navedeno koji konkretan modul znanja treba biti isporučen i kad. Okrivljenici su sami rekli da je JP podnosila mjesečna izvješća o obavljenom djelu, ali u ugovorima o djelu izvješća se podnose o procesu rada, a ne o postignutom rezultatu , što dodatno potvrđuje da se radilo o radnom procesu, a ne o djelu. JP je na identičnim poslovima bila zaposlena dugi niz godina, a odmah po odlasku u mirovinu angažirana je za obavljanje identičnih poslova, te nije slučajno što su okrivljenici upravo imenovanu radnicu angažirali za iste poslove koje je godinama obavljala jer u pitanju nije nikakvo djelo, već supstitucija radnog mjesta. Odredbom iz čl. 34. st. 2. Zakona o kazalištima dopušteno je sklapanje ugovora o djelu samo za kazališne umjetnike, za pojedine projekte ili programske cjeline, a JP nije kazališna umjetnica, nego računovodstveni djelatnik. Tumačenje branitelja prema kojem bi I. okr. mogao s bilo kim zaključiti ugovor o radu za bilo koje poslove suprotno je smislu i tekstualnom dosegu citirane odredbe Zakona o kazalištima jer navedeni zakon nije lex specialis za ove konkretne poslove.
23. Sud je okrivljenike proglasio krivima te im je za svaki prekršaj utvrdio ublažene novčane kazne, a potom izrekao i ukupne novčane kazne, cijeneći da su kazne razmjerne stupnju krivnje, društvenoj opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Za okrivljenu pravnu osobu sud je kao olakotnu okolnost cijenio prekršajnu nekažnjavanost, dok nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti. Za okrivljenu odgovornu osobu u pravnoj osobi sud je kao olakotnu okolnosti cijenio prekršajnu
1 1
nekažnjavanost, dok nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti koje bi zahtijevale strože kažnjavanje.
24. Okrivljenici su obvezani na plaćanje troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu razmjerno dužini trajanja postupka i njegovoj složenosti.
U Osijeku 1. listopada 2026.
Sutkinja
Dunja Bertok
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se može podnijeti ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja.
DOSTAVITI:
1. Okrivljenicima,
2. Branitelju,
3. Tužitelju,
4. Arhiv.
