Poslovni broj Gž Ob-215/2024-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj Gž Ob-215/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice S. Š. /OIB:…/ iz Z., koju zastupa J. B., odvjetnica iz Z., protiv tuženika F. Š. /OIB:…/ iz Z., koga zastupa S. P., odvjetnica iz Z., uz sudjelovanje maloljetne M. Š. /OIB:…/ iz Z., koju zastupa posebna skrbnica B. F., zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-8/2022-52 od 15. siječnja 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-8/2022-62 od 22. ožujka 2024., u sjednici održanoj 14. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj POb-8/2022-52 od 15. siječnja 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-8/2022-62 od 22. ožujka 2024. pod stavkom III. izreke kojim je određeno će majka S. Š. i otac F. Š. zajednički ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na maloljetnu M. Š..

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom, ispravljenom rješenjem:

 

-          razveden brak kojeg su 23. travnja 2016. u Z. sklopili S. Š., djevojački Č., rođena 14. studenog 1986. i F. Š., rođen … 1988., upisan u maticu vjenčanih matičnog područja S. za 2016. godinu pod rednim brojem 98 (stavak I. izreke);

 

-          određeno da će dijete maloljetna M. Š., rođena … 2016., stanovati sa majkom S. Š. (stavak II. izreke);

-          određeno da će majka S. Š. i otac F. Š. zajednički ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na maloljetnu M. Š. (stavak III. izreke);

 

-          određeno da će se osobni odnosi maloljetne M. Š. sa ocem F. Š. odvijati svaki tjedan utorkom i četvrtkom od 16:00 do 20:00 na način da otac preuzme dijete u školi, a vraća ga na adresu majke; svaku subotu i nedjelju u parnom tjednu od 11:00 do 20:00 sati, na način da otac preuzme dijete na adresi majke i vraća ga na istu adresu; svaki drugi blagdan od 10;00 sati do 20:00 sati, na način da otac preuzme dijete na adresi majke i vraća ga na istu adresu; za vrijeme godišnjih odmora majke i oca, kada u uobičajenom trajanju borave izvan Z., svaki drugi dan putem video-poziva u 19:00 (stavak IV. izreke);

 

-          naloženo ocu F. Š. na ime razlike naknade za uzdržavanje maloljetne M. Š. za razdoblje od 5. ožujka 2021. do 31. siječnja 2024. isplati iznos 3.295,00 eura, sa zateznim kamatama navedenim u stavku petom izreke (stavak V. izreke ispravljen rješenjem od 22. ožujka 2024.);

 

-          naloženo ocu F. Š. za uzdržavanje maloljetne M. Š. od 1. veljače 2024. nadalje dok za to budu ispunjeni uvjeti, plaćati mjesečni iznos od 550,00 eura, najkasnije do svakog petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznim kamatama (stavak VI. izreke).

 

Odbijen je tužbeni zahtjev za uzdržavanja maloljetne M. Š. preko iznosa od 450,00 eura mjesečno za razdoblje od ožujka 2021. do kolovoza 2023. i preko iznosa od 550,00 eura mjesečno za razdoblje od rujna 2023. nadalje (stavak VII. izreke).

 

Određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (stavak VII. izreke).

 

2. Protiv presude u dijelu kojim je određeno zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na maloljetnu M. Š. žali se tužiteljica iz razloga određenog člankom 353. stavkom 1.  točkom 1. ZPP-a[1]. Tužiteljica predlaže izmjenu odluku o zajedničkoj roditeljskoj skrbi na način da se odredi da ona samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, u dijelu prava i dužnosti zaštite osobnih prava maloljetne M. Š., koje se odnose na djetetovo obrazovanje, zdravlje, školske i druge aktivnosti, i promjenu adrese stanovanja.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu kao neosnovano i potvrditi prvostupanjsku presudu u djelu odluke o zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Donošenjem prvostupanjske presude pod stavkom III. izreke kojim je odlučeno da će roditelji maloljetne M. Š. (rođena 14. kolovoza 2016.) zajednički ostvarivati roditeljsku skrb nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (povrijeđena pravila o odlučivanju vezano za sadržaj presude), a niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, na koje se sadržajno poziva tužiteljica.

 

6. To što tužiteljica ocjenom dokaza i činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljna i što smatra da je iz provedenih dokaza trebalo prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje istinitog (da samostalno odlučuje o temeljnim sadržajem roditeljske skrbi koja se odnose na djetetovo obrazovanje, zdravlje, školske i druge aktivnosti, i promjenu adrese stanovanja) nije povrijeđeno niti jedno tužiteljičino pravo.  

 

7. Prvenstveno treba imati u vidu da roditeljska skrb kao pravni institut (članak 91. - 101. ObZ-a[2]), temeljni sadržaj koje je pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta, među kojima su zdravlje, razvoj, njega i zaštita, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja (članak 92. stavak 1. ObZ-a) postoji da bi se djetetu omogućilo ostvarivanje njegovih prava, a roditeljima čija je temeljna briga skrbiti o djetetu dao pravni legitimitet i pravna osnova prema trećima da skrbe o svojem djetetu (članak 91. ObZ-a), pri čemu se roditeljima jamče jednaka prava i obveze privatnopravne naravi, koja mogu biti ograničena radi zaštiti dobrobiti djeteta (članak 104. stavak 3. ObZ-a, članak 64. Ustava[3], članak 3., članak 5. i članak 18. Konvencije[4], članak 5. Protokola 7 uz EKZLJP-a[5]).

 

8. Prema tome, u predmetnom je postupku dužnost suda bila donijeti odluku o roditeljskoj skrbi u skladu sa onim što bi maloljetna M. Š., u dobi od nepunih 8 godina, u vrijeme zaključenja prvostupanjske rasprave, za sebe (i o sebi) odlučila da je za to bila sposobna, propitivanjem svih njezinih potreba i davanjem prednosti osnovnim potrebama, prosuđivanjem odlučuje li volja majke (tužiteljice) i oca (tuženika) što je u konkretnom slučaju najbolje za M., a ako odlučuje, prikriva li potpuno zanemarivanje prava M. i isključuje li njezinu samosvojnost kao civilizacijsku vrijednost.

 

9. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da u okolnostima konkretnog slučaja nema mjesta ograničenju prava tuženiku (ocu) na ostvarivanje roditeljske skrbi, kako je to predlagala tužiteljica (majka) i da je radi zaštite dobrobiti djeteta stranaka da oba roditelja zajednički skrbe o djetetu.

 

10. Naime, sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja prvenstveno sa aspekta osnovnih potreba maloljetne M. Š., drugostupanjski sud iskazuje suglasnost sa zaključkom prvostupanjskog suda da roditelji (tužiteljica i tuženik) zajednički ostvaruju skrbi, budući da se na strani tuženika (oca) ne nalaze okolnosti iz kojih bi proizlazilo zanemarivanje prava M. i isključenje njezine samosvojnosti nametanjem i nasilnim provođenjem svojih želje (otac se suglasio da dijete stanuje s majkom i sa promjenom prebivališta djetetu, sa izborom vrtića i škole, sa izborom logopeda i dao za pravo tužiteljici /majci/ da je ona "mama i da zna što treba"). To što je otac iskazao svoje mišljenje vezano za rolanje i gimnastiku, kad je dijete bilo u dobi od 5 godina, logopeda i plesanje na terasama uz glasnu glazbu, a na što ima pravo, ne može se tumačit kao zanemarivanje prava maloljetne M., niti nametanjem i nasilnim provođenjem svojih želja, kako to pokušava prikazati tužiteljica, a time niti ograničavati tuženika (oca) u ostvarivanju roditeljske skrbi u odnosu na maloljetnu M..

 

11. U prilog istom zaključku ide i činjenica da su oba roditelja kompetentna za pravilan fizički, intelektualni, obrazovni i socijalni razvoj maloljetne M., a što proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka, Prof. dr. sc. L. M. M., psihijatra, Mr. sc. I. T., spec. kliničke psihologije i A. A. K., prof. spec. kliničke psihologije (list 188. - 189., 241. - 242. spisa).

 

12. Prema tome, nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da su roditeljske kompetencije oca za zajedničku roditeljsku skrb manjkave, da bi po prvostupanjskom sudu bio zanemaren njezin iskaz arbitrarnim poklanjanjem vjere iskazu tuženika, a niti da nije ocijenjen svaki dokaz posebno i svi dokazi zajedno. Osim toga, iz iskaza tužiteljice i žalbenih navoda ne proizlazi da maloljetna M. (dijete koje pohađa osnovnu školu) ne sudjeluje u sportskim i drugim aktivnosti, da ne bi imala potporu oca, a niti bilo koja druga aktualna okolnost koja bi upućivala na očevo zanemarivanje prava M. i prava tužiteljice kao majke, nametanjem i nasilnim provođenjem svojih želja.

 

13. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj POb-8/2022-52 od 15. siječnja 2024., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-8/2022-62 od 22. ožujka 2024. pod stavkom III. izreke kojim je određeno će majka S. Š. i otac F. Š. zajednički ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na maloljetnu M. Š., nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužiteljici, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

14. Žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na odluku pod stavkom V. izreke prvostupanjske presude (razlika naknade za uzdržavanje) nisu razmatrani iz razloga što su po prijedlogu tužiteljice otklonjeni po pravilima o ispravku presude, rješenjem od 22. ožujka 2024., protiv kojeg rješenja stranke nisu podnosile žalbu.

 

 

U Zagrebu 14. svibnja 2024.

 

                                                                                                    Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.