REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-3360/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Žanet Vidović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi ponovnog određivanja starosne mirovine, 1. listopada 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/25-01/03246808425, URBROJ: 341-99-05/3-25-1526, broj spisa: 734301 od 6. kolovoza 2025. i za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/24-01/OB, URBROJ: 341-25-05/3-24-143166, BROJ SPISA: 1150841 od 11. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/25-01/03246808425, URBROJ: 341-99-05/3- 25-1526, broj spisa: 734301 od 6. kolovoza 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/21-01/OB, URBROJ: 341-25-05/3-21-8049, BROJ SPISA: 1150841 od 20. prosinca 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za ponovnim određivanjem starosne mirovine.
2. Tužitelj osporava zakonitost osporavanih rješenja i ističe da tuženik ima pogrešan pristup pri interpretaciji relevantne materijalne odredbe i to članka 85. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju koji članak je stupio na snagu 1. siječnja 2023. Naime, tuženik smatra da se navedena odredba primjenjuje samo na korisnike koji će pravo na mirovinu ostvariti nakon tog datuma dok bi pravilnom primjenom tuženik navedenu odredbu trebao dovesti u vezu s člankom 134. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13. 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22. dalje – ZOMO), provesti obnovu postupka na temelju te nove činjenice. Tvrdi da je promjena propisa nova činjenica jednako kao što je i aktualna vrijednost mirovine nova činjenica ili ukidanje penalizacije a da je jedina razlika u tome što neke promjene upravno tijelo provodi po službenoj dužnosti dok druge može samo na zahtjev stranke. Ovo jer stranka može ali i ne mora podnijeti zahtjev za mirovinu. Kada stranka podnese novi zahtjev za mirovinu tvrdi da je tuženik dužan ponovno izračunati i odrediti mirovinu prema propisima koji su na snazi u vrijeme podnošenja tog novog zahtjeva. Smatra da je tuženik trebao usvojiti njegov zahtjev za obustavom ranije priznate mirovine i donijeti novo rješenje o mirovini prema propisima koji su na snazi u vrijeme podnošenja novog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev usvojiti i poništiti rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela te predmet vratiti na ponovni postupak radi određivanja mirovine prema navodima tužbe.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da promjena materijalnog propisa nije nova činjenica, da nije razlog za obnovu postupka, da je tužitelj korisnik mirovine prema ranijim propisima te da nema zakonske mogućnosti da mu se mirovina ponovno prizna na temelju novog zahtjeva također prema općem propisu kako isti glasi nakon stupanja na snagu članka 85. st. 3. ZOMO: Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.
4. Sud je spor riješio bez rasprave u smislu članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj. 36/24. i 39/26. dalje ZUS) jer je među strankama prijeporna primjena prava, stranke činjenice nisu osporavale te u tužbi ili u odgovoru na tužbu nisu zahtijevale održavanje rasprave. Sud također nalazi da je u ovom predmetu prijeporna interpretacija relevantnih materijalnih odredbi te da činjenice nisu prijeporne.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
7. Prema podacima spisa predmeta, tužitelju je rješenjem Područne službe u Zagrebu od 9. travnja 2019. godine priznato počevši od 3. siječnja 2019. pravo na starosnu mirovinu prema odredbama općeg propisa, ZOMO-a te je prema odredbama tog propisa određen i predujam mirovine koji će se isplaćivati do donošenja rješenja o određivanju pripadajuće svote mirovine.
8. Pravomoćnim rješenjem Područne službe u Zagrebu od 20. prosinca 2021. tužitelju je počevši od 3. siječnja 2019. određena starosna mirovina u iznosu od 8.844,78 KN mjesečno, a isplata te mirovine određena je također od 3. siječnja 2019. te je određeno da će se mirovina određena tim rješenjem obračunati sa svotama već isplaćenog predujma. Navedena mirovina određena je prema odredbama općeg propisa ZOMO-a a kako je tužitelj hrvatski branitelj i dragovoljac iz Domovinskog rata te pripadnik borbenog sektora tužitelju je osobni bod koji služi za određivanje mirovine povećan sukladno odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata ("Narodne novine", broj: 121/17, 98/19., 84/21., dalje ZHBDR).
9. Dakle iz naprijed navedenoga jasno proizlazi da je tužitelj od 3. siječnja 2019. korisnik starosne mirovine, a što među strankama ni nije prijeporno.
10. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je u povodu zahtjeva tužitelja od 13. rujna 2024. kojim traži ponovno određivanje mirovine primjenom polaznog faktora izračunatog prema članku 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 119/22. dalje ZiDZOMO).
11. Člankom 85. stavkom 3. ZOMO koji je bio na snazi u vrijeme priznavanja i određivanja prava na starosnu mirovinu tužitelju bilo je propisano da se polazni faktor za određivanje starosne mirovine osiguraniku, koji prvi put stječe mirovinu nakon navršene starosne dobi propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema tom Zakonu i ima 35 godina mirovinskog staža, utvrđuje tako da se polazni faktor iz stavka 1. tog čanaka poveća za 0,34% po mjesecu za svaki mjesec nakon navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, a najviše za pet godina.
12. ZiD ZOMO stupio je na snagu 1. siječnja 2023., a njime je izmijenjen članak 85. stavak 3. ZOMO-a tako da se broj 0,34 zamjenjuje s brojem 0,45.
13. Prema ocjeni ovog suda pravilno su prvostupanjsko javnopravno tijelo i tuženik odbili zahtjev tužitelja za ponovno određivanje mirovine primjenom članka 7. ZiD ZOMO.
14. Naime, navedena odredba stupila je na snagu 1. siječnja 2023. godine, dakle kada je tužitelj već bio korisnik mirovine. Iz izričaja navedene odredbe jasno proizlazi da se ona odnosi na osiguranike koji prvi put stječu pravo na starosnu mirovinu. Kako tužiteljeva činjenična situacija nije takva da prvi put stječe pravo na mirovinu, a niti je osiguranik (koji uvjet propisuje navedena odredba) već je korisnik mirovine to ne postoje zakonske pretpostavke za primjenu navedene odredbe i udovoljenje zahtjevu tužitelja.
15. U odnosu na navode tužbe tužitelju se napominje da izmjena materijalnog propisa na temelju kojeg je riješena upravna stvar (o čemu je ovdje riječ) se ne smatra ni novom činjenicom ni novim dokazom za obnovu postupka. Dodatno se tužitelju napominje da nove činjenice koje mogu biti razlog za obnovu postupaka trebaju postojati u vrijeme vođenja prethodnog postupka, a što dodatno ukazuje na neosnovanost tvrdnji tužitelja.
16. Osim toga analogija na koju upućuje tužitelj u žalbi nije primjenjiva jer je zakonodavac materijalnim propisom propisao usklađivanje mirovina svake godine i to dva puta godišnje dok člankom 7 ZiD ZOMO-om nije propisano da se navedena odredba primjenjuje i na ranije korisnike (već upravo suprotno samo na osiguranike koji prvi put stječu pravo na mirovinu) i to od stupanja na snagu te odredbe.
17. Okolnost koju tužitelj navodi da je trebalo ukinuti njegovu raniju mirovinu i priznati mu pravo na novu prema novim materijalnim propisima nije valjan argument jer u sustavu mirovinskog osiguranja treba razlikovati korisnike mirovina i osiguranike, a tužitelj nakon 2019. nema status osiguranika u sustavu mirovinskog osiguranja.
18. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 1. listopada 2026.
Sutkinja:
Žanet Vidović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. BE, [adresa]
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, putem e-kom
3. U spis
