Poslovni broj: Us I-1952/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Jurić, u upravnom sporu tužiteljice KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, Držićeva 4, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, OIB: 40781519492, Split, Domovinskog rata 2/V, radi utvrđenja poreza na kuću za odmor, nakon javne rasprave zaključene 3. rujna 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice Rina Petričića, odvjetnika u Splitu i generalnog opunomoćenika tuženika JC, objavljene 1. listopada 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Klasa: UP/II 410-06/25-0001/0020, Urbroj: 2181/1-09/04-25-0002 od 15. svibnja 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave rješenja tužiteljici, po pravomoćnosti, nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-06/25-0001/0020, Urbroj: 2181/1-09/04-25-0002 od 15. svibnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Općine Podstrana, Upravnog odjela za proračun i financije, Klasa: UP/I-410-15/23-02/940, Urbroj: 2181-39-05-1-23-1 od 1. prosinca 2023., kojim je tužiteljici utvrđen porez na kuću za odmor za 2023., za kuću na adresi [adresa], korisne površine 370,97 m2, u iznosu od 738,23 eura.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako je pogrešno utvrđena korisna površina zgrade od 370,97 m2 jer je kuća još u izgradnji i dovršen je samo dio od cca 85 m2, dok je ostali dio zgrade potpuno neuređen i neadekvatan za bilo kakvo korištenje bez struje, vode i dr. Prigovara utvrđenju tuženika kako spisu prileže dokazi da je tužiteljica uredno pozvana na očevid i da se nije očitovala na zapisnik s očevida, te ističe kako je očevid zakazan za dan 10. travnja 2024., a poziv je primila 12. travnja 2024., dakle, tužiteljica nije uredno primila poziv za očevid. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te u bitnom iste ponavlja te se poziva na utvrđenja iz Zapisnika sa očevida, kao i dopis od 25. rujna 2024. kojim je tužiteljica pozvana da dostavi fotografije unutrašnjosti nekretnine, što je trebao biti predmet očevida, čime je tužiteljici u smislu odredbe članka 30. ZUP-a omogućeno sudjelovanje u postupku. Ističe kako tužiteljica niti protekom roka od četiri mjeseca nije dostavila fotografije iako je u svom očitovanju navela kako će ih dostaviti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis, te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 3. rujna 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja koje je doneseno u postupku utvrđivanja obveze plaćanja poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi [adresa], korisne površine 370,97 m2, za 2023. godinu, na temelju članka 2. stavka 1. točke 12. i članka 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16., 101/17., 114/22., 114/23.).

8. Nije sporno kako je tužiteljica vlasnica predmetne kuće, niti da tužiteljica predmetnu kuću koristi povremeno/sezonski, pa slijedom toga da se ista smatra kućom za odmor u smislu odredbe članka 25. Zakona o lokalnim porezima.

9. Među strankama je sporna korisna površina predmetne kuće, slijedom čega i visina utvrđenog poreza.

10. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona lokalnim porezima kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

11. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona lokalnim porezima propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor.

12. Odredbom članka 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24) propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

13. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je u upravnom postupku utvrđeno da tužiteljica predmetnu nekretninu koristi povremeno, te da sama činjenica prijavljenog prebivališta na adresi nekretnine ne oduzima istoj status kuće za odmor, već je potrebno dokazati da u predmetnoj nekretnini uistinu i živi, te je temeljem zapisnika o očevidu, koji je dostavljen tužiteljici na očitovanje, na koji se nije očitovala, utvrđena korisna površina predmetne nekretnine od 370,97 m2, slijedom čega je tužiteljici za 2023. utvrđena obveza poreza za kuću na adresi na adresi [adresa], korisne površine 370,97 m2, u ukupnom iznosu od 738,23 eura.

14. Prema ocjeni ovog Suda, iz sadržaja spisa predmeta i obrazloženja osporenog rješenja ne može se na nedvojben način utvrditi pravilnost utvrđene korisne površine predmetne nekretnine od 370,97 m2, koju činjenicu tužiteljica osporava, niti spisu predmeta prileži dokumentacija iz koje bi proizlazila navedena činjenica, pa ovaj Sud ne može pravilnim i zakonitom ocijeniti utvrđeno činjenično stanje od strane upravnog tijela.

15. Nadalje, Sud ocjenjuje kako tužiteljici nije omogućeno sudjelovanje u postupku odnosno na zakazanom očevidu obzirom da iz sadržaja spisa upravnog tijela proizlazi kako je poziv za očevid zakazan za dan 24. rujna 2024. tužiteljica primila 28. rujna 2024., dakle, nije na vrijeme obaviještena. Sud također utvrđuje kako je u Zapisniku o očevidu od 24. rujna 2024. od strane komunalnih redara utvrđeno kako se stranka (ovdje tužiteljica) nije pojavila na zakazanom očevidu bez opravdanog razloga, što je prema ocjeni Suda pogrešno utvrđeno jer tužiteljica nije uredno zaprimila poziv za očevid.

16. Nastavno, ne može se opravdanim prihvatiti navodi iz odgovora na tužbu kao je dopisom od 25. rujna 2024. tužiteljica pozvana da dostavi fotografije unutrašnjosti nekretnine, što je trebao biti predmet očevida, čime je tužiteljici u smislu odredbe članka 30. ZUP-a omogućeno sudjelovanje u postupku, a da tužiteljica nije dostavila dokaze. To iz razloga što je upravno tijelo kod činjenice da je zakazalo očevid očito smatralo kako je isti nužan za utvrđenje korisne površine nekretnine, na koji očevid tužiteljica nije uredno pozvana, jer da upravno tijelo nije smatralo potrebnim izvršiti očevid (neposredno opažanje nekretnine) moglo je odmah dopisom pozvati tužiteljicu da dostavi fotografije. Stoga, Sud smatra kako u upravnom postupku, u smislu odredbe članka 88. OPZ-a, upravno tijelo nije na nedvojben način utvrdilo kako korisna površina predmetne nekretnine iznosi upravo 370,97 m2. Sud se slaže kako postoji i teret dokazivanja na strani tužiteljice u smislu citirane odredbe OPZ-a, međutim, prvenstveno je upravno tijelo dužno dokazati činjenice na kojima utemeljuju porez, a u konkretnom slučaju je to korisna površina, što je u konkretnom slučaju izostalo jer spisu ne prileži dokumentacija iz koje je razvidna utvrđena površina, niti je izvršena uredna dostava poziva za očevid i time tužiteljici nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku.

17. Dakle, prema stajalištu Suda, upravno tijelo je u smislu citiranih odredbi bilo dužno dokazati činjenice koje utemeljuju porez, u konkretnom slučaju spornu korisnu površine nekretnine, međutim, upravno tijelo nije na nedvojben način utvrdilo spomenutu činjenicu, već je teret dokaza isključivo prebacilo na tužiteljicu, dok je zanemarilo svoju zakonsku obavezu u smislu odredbe članka 88. točke 1. OPZ-a.

18. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, te odlučiti kao u izreci presude.

19. U ponovljenom postupku upravno tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, omogućiti sudjelovanje tužiteljici u postupku, odnosno zakazati očevid i na isti pozvati tužiteljicu, te utvrditi korisnu površinu predmetne nekretnine, a sve pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

21. Kako je tužiteljica uspjela u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužiteljici je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu od 3. rujna 2026. u iznosu od po 1.000,00 eura za svaku radnju, te uvećano za 500,00 eura na ime PDV-a, što ukupno iznosi 2.500,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 1. listopada 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužiteljice

2. Tuženiku

3. U spis,

4. Vratiti spis tuženom tijelu

5. Kalendar 30 dana