- 1 -              III Kr-12/2024-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr-12/2024-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika T. Č. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 3. travnja 2023. broj K-755/2020 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 29. kolovoza 2023. broj Kž-559/2023-4, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Utvrđuje se da je zahtjev osuđenika T. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 3. travnja 2023. broj K-755/2020 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 29. kolovoza 2023. broj Kž-559/2023-4 te se na temelju članka 452. točke 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/24.)

 

protiv osuđenika T. Č. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

 

ODBIJA OPTUŽBA

 

da bi

 

30. ožujka 2019. u Z., ..., u nakani da se nepripadno okoristi, neistinito predočio D. A. da će mu za iznos od 28.000,00 kuna izraditi i montirati nadstrešnicu ispred obiteljske kuće u Z. s rokom do 20. svibnja 2019., što sukladno unaprijed stvorenoj prijevarnoj namjeri nije imao nakanu učiniti, pa kada mu je D. A. povjerovao i na ruke predao iznos od 14.000,00 kuna na ime predujma, isti je zadržao za sebe, a nadstrešnicu nije izradio, čime je D. A. oštetio, a sebe okoristio za iznos od 14.000,00 kuna,

 

dakle, da bi s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

 

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevara iz članka 236. stavka 1. KZ/11.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/24. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/24. te nužni izdaci osuđenika T. Č. kao i nagrada i nužni izdaci njegove braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 3. travnja 2023. broj K-755/2020 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 29. kolovoza 2023. broj Kž-559/2023-4, osuđenik T. Č. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevara iz članka 236. stavka 1. KZ/11., za koje je osuđen na kazne zatvora od šest mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 71. stavaka 1. i 2. KZ/11, osuđenicima E. J., M. J., M. V. i D. Š. izrečena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja određene djelatnosti ili dužnosti u odnosu na djelatnosti vezane uz gospodarenje otpadom i to osuđenicima E. J., M. J. i D. Š. u trajanju od četiri)godine i šest mjeseci, a osuđeniku M. V. u trajanju od pet godina, za koje vrijeme se navedeni osuđenici ne smiju baviti djelatnošću vezanom uz gospodarenje otpadom samostalno, za drugu pravnu osobu, niti ovlastiti drugu osobu da se bavi tom djelatnošću u njihovo ime i po njegovim uputama.

 

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.; dalje: ZKP/22.), prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenika D. A. u iznosu od 1.858,12 EUR[1], što iznosi 14.000,00 kn te je naloženo osuđeniku T. Č. uplatiti oštećeniku D. A., OIB ..., Z., ... iznos od 1.858,12 EUR u roku šest mjeseci od dana pravomoćnosti presude. S preostalim dijelom postavljenog imovinsko-pravnog zahtjeva koji se odnosi na kamate, oštećenik D. A. upućen je u parnicu.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/22., osuđenik T. Č. je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

 

2. Osuđenik T. Č. je pravovremeno po braniteljici M. T., odvjetnici iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, „iz razloga navedenog u čl. 517. st. 1. t. 1. ZKP-a u vezi s čl. 469. st. 1. t. 3. ZKP-a, odnosno zbog povrede kaznenog zakona jer je stvar već pravomoćno presuđena.“. U zahtjevu je predloženo „temeljem čl. 519. ZKP-a u vezi s čl. 513. ZKP-a, utvrditi da je zahtjev osuđenog T. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan te preinačiti pravomoćnu presudu koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 03.04.2023. g., posl. br. 92 K-755/2020 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 29.08.2023. g., posl. br. 9 Kž-559/2023-4 te odbiti optužbu u odnosu na osuđenog T. Č.“.

 

3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/22.

 

4. Zahtjev osuđenika T. Č. je osnovan.

 

5. Prema ocjeni ovog suda, s pravom osuđenik tvrdi da je djelo koje je predmet optužbe u ovom postupku već pravomoćno presuđeno presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 19. veljače 2021. broj K-387/2019-79.

 

6. Naime, za ocjenu radi li se doista o presuđenoj stvari, kao okolnosti koja isključuje kazneni progon u smislu članka 469. točke 3. ZKP/22., odlučna je usporedba radnji zbog kojih je osuđenik pobijanom presudom proglašen krivim s onim radnjama zbog čijeg je počinjenja proglašen krivim ranijom pravomoćnom presudom. Upravo o odgovoru na pitanje predstavljaju li sve te radnje zajedno jedno produljeno kazneno djelo u smislu članka 52. stavka 1. KZ/11. ovisi i zaključak je li stvar (predmet na koji se odnosi pobijana presuda) već pravomoćno presuđena.

 

6.1. Dakle, ako radnje iz pobijane i ranije pravomoćne presude predstavljaju (jedno) produljeno kazneno djelo, riječ je o presuđenoj stvari, a suprotan zaključak - da stvar nije pravomoćno presuđena - bio bi moguć samo ako se utvrdi da radnje zbog kojih je osuđenik proglašen krivim pobijanom presudom predstavljaju drugo kazneno djelo zbog kojega bi on, da je za to bio optužena u istom kaznenom postupku u kojem je donesena ranija pravomoćna presuda, mogao biti osuđena za stjecaj s kaznenim djelom iz te presude.

 

7. Prema odredbi članka 52. stavka 1. KZ/11., produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. To je upravo ovdje slučaj.

 

7.1. Naime, osuđenik je i pobijanom presudom i ranijom pravomoćnom presudom proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela prijevare iz članka 236. KZ/11., dakle, i radnjama iz pobijane presude i radnjama iz ranije pravomoćne presude ostvario je bića istog kaznenog djela. Razlika je jedino u visini pribavljene imovinske koristi pa je pobijanom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11., a ranijom koja se sastoji od više radnji u okviru produljenog kaznenog djela zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

7.2. Prostorna povezanost radnji iz pobijane presude s onima iz ranije pravomoćne presude nedvojbeno proizlazi iz okolnosti da ih je osuđenik, prema činjeničnim opisima iz izreka prvostupanjskih presuda, počinio na području Republike Hrvatske i Republike Slovenije (prema ranijoj pravomoćnoj presudi), a to onda obuhvaća i područje grada Z., gdje je počinjeno i djelo iz pobijane presude.

 

7.3. Vremenska povezanost svih tih radnji proizlazi iz činjenice da je ranijom pravomoćnom presudom osuđenik proglašen krivim za počinjenje djela „u vremenu od neutvrđenog dana u prvoj polovini siječnja 2018. do 1. lipnja 2020.“, a pobijanom presudom proglašen je krivim za počinjenje djela „30. ožujka 2019.“, što ulazi u vremenski okvir u kojem su činjene radnje kaznenog djela prijevare iz ranije pravomoćne presude. Dakle, postoji jasan vremenski kontinuitet činjenja ovog kaznenog djela.

 

7.4. Zaključak da radnje osuđenika zbog kojih je pobijanom kao i ranijom pravomoćnom presudom proglašen krivim predstavljaju jedinstvenu cjelinu u pravnome smislu jasno proizlazi i iz drugih sjedinjavajućih okolnosti: sve su radnje počinjene na isti način, premda su počinjene na štetu različitih oštećenika, s kojima je optuženik zaključio posao izvođenja bravarskih radova (izrada i montaža kovanih ograda, balkonskih ograda, nadstrešnica), pri čemu je osuđenik u jednom dijelu radnji iz ranije presude, jednako kao i u pobijanoj presudi, postupao u svojstvu odgovorne osobe u pravnoj osobi R. D. j.d.o.o., u kojem je svojstvu zaključivao poslove izrade ograde ili nadstrešnice, uzimao određeni dio novca na ime predujma, pri čemu ugovoreni posao nije odradio, a novac koji mu je predan na ruke nije vratio, nego ga je, prema unaprijed stvorenoj namjeri zadržao za sebe.

 

7.5. Konačno, u odnosu na propisani uvjet da kazneno djelo, da bi bilo pravno označeno kao produljeno, mora biti počinjeno s namjerom, treba istaknuti da se postojanje tzv. jedinstvene (skupne, sveobuhvatne) namjere počinitelja koja se trebala odnositi ne samo na prvu od radnji, nego i na sve kasnije radnje tog djela (odnosno zahtjev da je počinitelj već u vrijeme počinjenja prve od tih radnji morao imati formiranu odluku o nastavljanju takvih aktivnosti) tražilo u starijoj sudskoj praksi. Novija sudska praksa prihvaća kao dostatnu za primjenu konstrukcije produljenog kaznenog djela tzv. produljenu ili nastavljenu namjeru, odnosno stvaranje, nakon počinjenja jedne od radnji koja ulazi u sastav produljenog djela, nove odluke počinitelja da ponovi takvu radnju. Zapravo, riječ je o više namjera koje se sukcesivno stvaraju na način da se svaka novostvorena namjera nastavlja na staru odnosno o ponavljanju odluka o djelu njegovim ostvarenjem „korak po korak“ (tako i u odlukama ovog suda od 20. ožujka 2013. broj I Kž-88/2013., od 4. lipnja 2013. broj I Kž-888/2011-4 i od 1. rujna 2021. broj III Kr-94/2020-5).

 

7.6. Osim toga, ni odnos visina imovinske koristi pribavljene radnjama opisanima u pobijanoj i u ranijoj pravomoćnoj presudi ne može biti osnova za zaključak da su radnje iz pobijane presude novo kazneno djelo, a ne samo novootkrivene radnje već presuđenog produljenog kaznenog djela. Naime, u konkretnom predmetu ostvarena protupravna imovinska korist iznosi 14.000,00 kuna, a takva korist iz ranije pravomoćne presude iznosi 170.333,00 kuna, dakle, osuđenik je pobijanom presudom proglašen krivim zbog prisvajanja znatno manje imovinske koristi od one iz ranije pravomoćne presude.

 

8. Zbog svega iznesenog, radnje osuđenika zbog kojih je pobijanom presudom proglašen krivim, zajedno s radnjama zbog kojih je već proglašen krivim ranijom pravomoćnom presudom, čine jedinstvenu cjelinu u pravnome smislu pa se u konkretnoj situaciji radi o presuđenoj stvari, kako to s pravom tvrdi podnositelj zahtjeva.

 

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ZKP/24., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 14. svibnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Damir Kos, v.r.