REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1290/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Damiru Vukoja-Trošiću, odvjetniku u Zagrebu, Cankareva 7, protiv tuženika Službeničkog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, zastupanog po Mateji Cvitić Gašparac, predsjednici vijeća, radi udaljenja iz službe, 1. listopada 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Službeničkog suda, KLASA: UP/II-114-02/25-01/08, URBROJ: 514-30/13-25-03 od 27. veljače 2025. i rješenja Ureda za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-114-01/25-01/1, URBROJ: 50403-03- 25-1 od 22. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Službeničkog suda, KLASA: UP/II-114-02/25-01/08, URBROJ: 514-30/13-25-03 od 27. veljače 2025. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ureda za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-114-01/25-01/1, URBROJ: 50403-03-25-1 od 22. siječnja 2025. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je udaljen iz službe do okončanja kaznenog postupka te mu je za vrijeme udaljenja iz službe određena naknada plaće u iznosu od 60% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatra da izreka prvostupanjskog rješenja nije dostatno određena, da je pogrešno tumačen i primijenjen propis na osnovi kojeg je udaljen iz službe i da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju diskrecijske ocjene koja nije dostatno obrazložena. Dodatno napominje da je u dosadašnjoj službi bez mrlje u karijeri, da mu se stavlja na teret kazneno djelo koje je rezultiralo ogrebotinom na ruci, a da je u kaznenom postupku oslobođen od optužbe i to u odnosu na kazneno djelo koje nema veze s njegovom službom, odnosno interesima službe. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 10. rujna 2026.

6. Prema članku 126. stavku 4. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" broj 155/23 i 85/24; dalje: ZDS) rješenjem čelnika tijela državnog službenika može se udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe.

7. Iz podataka spisa upravnog postupka nedvojbeno proizlazi da je u odnosu na tužitelja pred Općinskim sudom u Zlataru pod broj K-34/2022 pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela protiv života i tijela iz članka 117. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/5, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje: KZ), odnosno kaznenog djela tjelesne ozljede počinjeno prema bliskoj osobi, i da je potvrđena optužnica kojom se tužitelj tereti za navedeno kazneno djelo. O navedenom je prvostupanjsko tijelo obaviješteno dopisom Općinskog suda u Zlataru, broj Su-440/2024-5 od 27. studenog 2025., a elektroničkom porukom od 13. siječnja 2025. je obaviješteno o održanoj glavnoj raspravi 8. siječnja 2025. i daljnjoj raspravi koja je zakazana za 11. ožujka 2025.

8. Prvostupanjsko tijelo smatra da su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 126. stavka 4. ZDS-a. Imajući u vidu kazneno djelo nanošenja tjelesne ozljede koje se tužitelju stavlja na teret i okolnost da tužitelj, koji između ostalog radi na poslovima održavanja i stručnog nadzora informatičkih uređaja i opreme, poslovima održavanja korisničkih uređaja, poslovima podrške i poslovima pružanja stručne pomoći korisnicima u korištenju s uređajima i/ili opremom, u obavljanju poslova i zadaća radnog mjesta ulazi u štićene objekte i dolazi u neposredni kontakt s velikim brojem korisnika uređaja i/ili oprema, a koji su čelnici i službenici stručnih službi, ureda Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora i obzirom da već postoji saznanje među većim brojem službenika o postupku koji se vodi protiv tužitelja, zbog čega u uredovno radno vrijeme traži i izlazi s radnog mjesta, ocijenjeno je da bi ostanak tužitelja u službi za vrijeme trajanja kaznenog postupka mogao štetiti interesima službe. Takvo obrazloženje u pogledu primjene članka 126. stavka 4. ZDS-a tuženik je prihvatio kao valjano.

9. Suprotno tužbenim navodima, sud smatra da je u konkretnom slučaju ispravna i dostatno obrazložena ocjena javnopravnih tijela o postojanju interesa službe da se tužitelj udalji iz službe do okončanja kaznenog postupka. Naime, tužitelju se u kaznenom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede prema bliskoj osobi, zbog čega se postupak i vodi po službenoj dužnosti. S obzirom na obilježja njegovog posla u pogledu radnih zadataka, čije izvršenje notorno uključuje i ulazak u štićene objekte (tužitelj je zaposlen u stručnoj službi Ureda za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske), uz rašireno saznanje o pokrenutom kaznenom postupku radi kojeg je tužitelj tražio i izlazak s radnog mjesta, to se primjena udaljenje iz službe radi zaštite interesa službe, uz obrazloženje kakvo je dano prvostupanjskim rješenjem, kreće unutar ovlasti i svrhe radi koje je ta ovlast dana. Pri tome, a suprotno navodima tužitelja, opis terećenog kaznenog djela ne uključuje "samo" oguljotinu kože, već i primanje za vrat i naguravanje koje je dovelo do zadobivanja tjelesne ozljede. Uvažavajući navedeno, kao i činjenicu da se stavlja na teret počinjenje djela u odnosu na blisku osobu, to se ne može govoriti o povredi manjeg intenziteta ili o povredi koja nema relevantan značaj za interese državne službe koji legitimno podrazumijevaju i izostanak osnovane sumnje – izražene potvrđenom optužnicom u kaznenom postupku – o ponašanju s elementima nasilja kod službenika. Za primjenu članka 126. stavak 4. ZDS-a relevantno je to da je kazneni postupak pokrenut, a to je bio slučaj u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja. Naime, sud ocjenjuje zakonitost osporenog udaljenja iz službe prema stanju u vrijeme donošenja odluke o udaljenju. Činjenica da je naknadno donesena nepravomoćna presuda kojom se tužitelj oslobađa od optužbe nije odlučna, jer je postupak bio u tijeku u trenutku donošenja odluke o udaljenju. Za napomenuti je da se udaljenje primjenjuje do okončanja kaznenog postupka, a u konkretnom slučaju je postupak nedvojbeno još uvijek u tijeku povodom izjavljene žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru.

10. U odnosu na pozivanje tužitelja na načelo razmjernosti, sud je uzeo u obzir da tužitelj za vrijeme trajanja udaljenja ima pravo na 60 % plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio mjesecu u kojem je udaljen iz službe, dok ne dokazuje neke posebno otegotne okolnosti u kojima bi se nalazio uslijed udaljenja iz službe. Osim toga, u slučaju pravomoćne oslobođajuće presude tužitelj ima pravo na naknadu štete za izgubljenu zaradu. U svezi navoda tužitelja o besprijekornom obavljanju službe, ukazuje se da iz spisa upravnog postupka proizlazi da je na rad tužitelja zaprimljen veći broj pritužbi, pri čemu je isti bio i stegovno kažnjen zbog lake povrede službene dužnosti, a i upozoren na obveze iz radnog odnosa i obveze ponašanja u skladu s etičkim načelima za državne službenike. Navodi tužitelja o diskriminaciji u odnosu na druge službenike u svezi njihova izbivanja s radnog mjesta zbog sudjelovanja u sudskim postupcima, nepotkrijepljeni su i neodređeni (nije vidljivo o kojim službenicima je riječ, u kojoj vrsti postupka su sudjelovali – kaznenom ili nekom drugom postupku, u kojem svojstvu i iz kojeg razloga). Stoga su isti neprikladni za njihovo daljnje razmatranje. U odnosu na navode o nedostatnoj izreci prvostupanjskog rješenja, sud smatra da se iz tog rješenja, kao i njegovog obrazloženja, može u dostatnoj mjeri zaključiti o kojem je kaznenom postupku riječ, pred kojim sudom se vodi taj postupak, pod kojim poslovnim brojem i zbog kojeg kaznenog djela. Nadalje, s obzirom na normativni izričaj članka 126. stavak 4. ZDS-a dovoljno je da se protiv službenika vodi kazneni postupak, dok nije nužno da je riječ o točno određenoj vrsti kaznenih djela ili kaznenim djelima iz točno određene glave KZ-a, npr. glave XXVIII. KZ-a kako to sugerira tužitelj. Naime, formulacija "povreda je takve prirode da bi ostanak u službi … mogao štetiti interesima službe" odnosi se na narav povrede propisa iz područja kaznenog zakonodavstva zbog koje se vodi kazneni postupak , ali bez sužavanja na neku određenu vrstu kaznenih djela ili neku glavu KZ-a. U suprotnom, udaljenje iz službe bilo bi isključeno kod velike većine kaznenih djela, uključujući i ona posebno teška kaznena djela, što zasigurno nije svrha odredbi o udaljenju iz službe.

11. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora jer tužitelj nije uspio u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS).

U Zagrebu 1. listopada 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. tužitelj

2. tuženik