Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ovr-342/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Eurostroj Nova d.o.o. u stečaju (ranije: Eurostroj Nova d.o.o.), OIB: 84567277611, Kikovica bb, Čavle, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Ljiljani Augustin, protiv ovršenika EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Ovr-338/2016 od 23. svibnja 2016., dana 1. listopada 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Ovr-338/2016 od 23. svibnja 2016., izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona o kojima će odlučiti prvostupanjski sud.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi je na temelju ovršne isprave , i to presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-608/01-8 od 3. siječnja 2002., koja je postala pravomoćna i ovršna 30. listopada 2002. i Ugovora o cesiji od 2. studenog 2015., na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni kod javnog bilježnika Vesne Šeškar iz Čavala pod brojevima OV-6900/15 i OV-6901/15, određena predložena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika. Ujedno, istim rješenjem o ovrsi je ovrhovoditelju odmjeren trošak u iznosu od 810,00 kn.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je ovršenik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i odbije prijedlog za ovrhu, te naloži ovrhovoditelju da mu naknadi troškove žalbenog postupka ili podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Spis je povodom žalbe ovršenika izjavljene 30. prosinca 2016. dostavljen ovome sudu 21. rujna 2026.

5. Žalba ovršenika nije osnovana.

6. U žalbi ovršenik prije svega ističe prigovor zastare. Nadalje, navodi da ovrhovoditelj prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu na nekretnini nije poštovao Ovršni zakon u pogledu oblika i sadržaja prijedloga za ovrhu. Ističe da iznosi, obračun, stopa i vrijeme za koje ovrhovoditelj potražuje zatezne kamate su pogrešno naznačeni i netočni, a traži se i plaćanje kamata na kamate. Smatra da na potraživani devizni iznos ovrhovoditelju ne pripada pravo na zateznu kamatu, već kamatu po viđenju kod poslovnih banaka. Ističe i da je predmetni Ugovor o cesiji nevaljan iz razloga što je tražbina već ranije ustupljena Ortis Commerce d.o.o., pa Adelchi Ortis više nije raspolagao tražbinom, odnosno ovrhovoditelj da nema pravo potraživati isplatu od njega. Također, ističe da je svoju obvezu prema navedenoj ovršnoj ispravi ispunio u cijelosti prema Ortis Commerce d.o.o., koji je pokrenuo ovrhu kod istog suda u predmetu Ovr-1193/03. Navodi i da ga ovrhovoditelj nakon što je sklopio Ugovor o cesiji o istom nije obavijestio, što je bio dužan učiniti.

7. Iznijetim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.

8. Naime, pobijano rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, dalje: OZ-a) - ovršne sudske odluke, i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-608/01-8 od 3. siječnja 2002., kojom je naloženo ovršeniku da DF namiri tražbinu u iznosu od 12.522,47 DEM u kunskoj protuvrijednosti preračunato prema prodajnom tečaju NBH na dan dospijeća 25. rujna 1998. (tj. u iznosu od 6.402,63 EUR) sa zateznim kamata tekućim od 25. rujna 1998. do isplate i naknadi mu troškove postupka u iznosu od 3.920,00 kn, te Ugovora o cesiji od 2. studenog 2015., zaključenog između Adelchi Ortis kao cedenta i Eurostroj Nova d.o.o. kao cesionara, na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni kod javnog bilježnika Vesne Šeškar iz Čavala pod brojevima OV-6900/15 i OV-6901/15, a kojim ovrhovoditelj u smislu odredbe čl. 32. st. 1. OZ-a dokazuje da je tražbina iz navedene ovršne isprave prenesena na njega.

8.1. Pri tome ovršenik neosnovano u žalbi navodi da ovrhovoditelj prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu na nekretnini nije poštovao OZ u pogledu oblika i sadržaja prijedloga za ovrhu, jer se, prije svega, u konkretnom slučaju ne radi o ovrsi na nekretnini, a predmetni prijedlog za ovrhu sastavljen je u cijelosti u skladu s odredbom čl. 39. OZ-a.

8.2. Neosnovani su i žalbeni navodi ovršenika koji se tiču zatezne kamate, čija naplata, tijek i stopa je određena navedenom ovršnom ispravom, te u skladu s tom ispravom i odredbama čl. 30. st. 1. i 2. OZ-a potraživana predmetnim prijedlogom za ovrhu, te u konačnici sukladno prijedlogu ovrhovoditelja pravilno određena pobijanim rješenjem o ovrsi, pri čemu nema govora o traženju plaćanja kamate na kamatu, kao ni da bi od 1. siječnja 2002. bila na snazi stopa zatezne kamate od 15% godišnje, koja je sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj 72/02) u primjeni od 1. srpnja 2002. (do kada je na snazi bila stopa zatezne kamate od 18% godišnje, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, „Narodne novine“ broj 76/96).

8.3. Kako je dakle pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom ovdje žalitelju naloženo da predniku ovrhovoditelja namiri navedenu tražbinu (koju je isti prenio na ovrhovoditelja), a što žalitelj prema navodu prijedloga za ovrhu nije učinio, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je donio pobijano rješenje o ovrsi.

9. Prilikom donošenja pobijanog rješenja nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a, a pravilno je primijenjeno i materijalno pravo, te nije počinjena niti jedna od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

10. Prigovor zastare, kao i da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, te da je tražbina u međuvremenu podmirena, žalbeni su razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ-a o kojima ne odlučuje ovaj drugostupanjski sud već će o istima, sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ-a, odlučiti prvostupanjski sud upućivanjem (zaključkom) na parnicu žalitelja radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe iz tih žalbenih razloga.

11. Iz navedenih razloga (izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ-a o kojima će odlučiti prvostupanjski sud) valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi, koje je u odnosu na odluku o troškovima doneseno uz pravilnu primjenu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a.

12. Obzirom da ovršenik nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a).

Varaždin, 1. listopada 2026.

Sudac

Snježana Šaško