Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-495/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Anamarije Milovac, u kaznenom predmetu protiv optuženika OO, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/2011, 144/2012, 56/2015 i 61/2015 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog OO protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 9. svibnja 2024., broj K-45/2017, u sjednici održanoj 1. listopada 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog OO kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom na temelju odredbe članka 544. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19,80/22, 36/24 - dalje: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ref: 14 K.45/1733 od 21. srpnja 2017. stavljen je izvan snage.

1.1. Na temelju odredbe članka 227. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 optuženik OO je za kazneno djelo iz članka 227. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku OO je izrečena uvjetna osuda, s tim da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti ne počini novo kazneno djelo u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude.

1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi tog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. točka 1 do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, iznosi 200 eura, trošak prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Vinku Bašiću u ukupnom iznosu od 525,051 eura, trošak prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Peru Todoroviću u ukupnom iznosu od 1854,44 eura, trošak prometnog vještačenja po Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u iznosu od 1.651,73 eura, trošak sudskomedicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Boriću u iznosu 376,66 eura, kao i trošak pristupa na raspravu i usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja vještaka, nositelja zadatka vještačenja Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Tomislava Perića, a o kojem trošku će biti doneseno posebno rješenje po pribavi istog, padaju na teret optuženika JO koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana, od pravomoćnosti ove presude a pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-4517 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-45/2017), dokaz o uplati dostaviti ovom Sudu.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljeni OO po branitelju Draganu Pištalu, odvjetniku u Dubrovniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470 ZKP/08. s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak i oduku.

3. U odgovoru na žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku pobija navode žalbe i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu.

4. Spis je, u smislu članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024, 72/2025., 13/2026. – dalje u tekstu ZKP/08), dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, koje je spis vratilo 19. rujna 2024.

5. Žalba optuženog OO nije osnovana.

6. Okrivljeni u žalbi navodi da smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, budući pojedini provedeni dokazi dovode u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđene odlučne činjenice. Naime, prikupljeni činjenični supstrat ne upućuje da bi bilo bez ikakve razumne dvojbe utvrđeno da bi se optuženik nalazio na iscrtanom otoku – bilo zaustavljen, bilo u poziciji kretanja, te da bi se upravo s tog mjesta koje je sud ocijenio mjestom koje nije namijenjeno za vožnju, uključio u kolničku traku, kojom prilikom je došlo do sraza vozila optuženika i motocikla oštećenika. Vještaci u ovom predmetu su u svom nalazu i mišljenju iskazali da nema tehničkih mogućnosti utvrditi niti način, niti pravac kretanja motocikla prije nastanka nesreće te jednako tako položaj vozila optuženika prije nastanka nesreće. Pogrešnom premisom da se isti nalazio na iscrtanom otoku uslijedio je i razvojni put dinamike nastanka prometne nesreće koja je dala sasvim jedan drukčiji pristup od one koja se uistinu dogodila. Dalje, sud u ocjeni iskaza ispitanih svjedoka zanemaruje postojanje potpunih kontradiktornosti i istina, kako pojedinačno, tako i u njihovom međusobnom odnosu. Pitanje je, ako su dijelovi i relevantne spoznaje iz tih iskaza u suprotnosti s ostalim prikupljenom podacima kao i u sadržaju drugih svjedočkih iskaza, kojom metodologijom se razlučuje što je još od nedvojbeno pogrešno u iskazu svjedoka lažno prikazivanje događaja, a upravo tome je sud poklonio vjeru. Pri tome se ističe iskaz svjedokinje AO i ocjena tog iskaza, koja je opisala kretanje motocikla oštećenika i u svom iskazu navodi da je nakon naleta motocikla oštećenika na vozilo optuženika odletjela na suprotnu kolničku traku, dijagonalno lijevo od mjesta udara, no ista svjedokinja navodi da je optuženik pomakao svoje vozilo nekoliko metara unazad, što je bilo nemoguće kod utvrđenih okolnosti s potpuno probušenom lijevom gumom koja bi kao takva ostavila trag na kolniku. Suprotno tome, optuženik je po dopuštenju promijenio probušenu gumu, a da bi istu mogao promijeniti spustio je svoje vozilo par metara naprijed i okrenuo upravljač vozila jače u lijevo da bi mjesto za promjenu gume bilo tehnički dostupno. Isto tako svjedokinja OOB navodi da je sve slikala svojim mobitelom i da može dostaviti fotografije te radnje optuženika, ali nije sigurna je li optuženik imao upaljen pokazivač smjera te je li prije udara bio u stajanju ili pokretu. Također, iako je ova svjedokinja navela da je snimke događaja poslala policiji, to demantira policijski službenik O, saslušan kao svjedok. Isto tako, svjedokinja je rekla da iako je sve snimala, ne zna koju je gumu optuženik mijenjao, ali zna da je motocikl oštećenika imao registarsku tablicu, iako je nedvojbeno utvrđeno da motocikl oštećenika nije bio registriran, da nikakve fotografije i tehnički zapisi nisu dostavljeni policiji, te da je vozilo optuženika nakon nesreće, iz naprijed opisanih razloga odmaknuto par metara naprijed. Iskazi svjedoka se ne mogu "cijepati" pa navedeni detalji koji su korišteni kao podloga i za vještačenje i za odluku suda o krivnji optuženika, su nedvojbeno laž, to dokazuje da se izvan razumne dvojbe ne može istima pokloniti povjerenje. Nemogućnost da se tehničkim putem nedvojbeno utvrde relevantne okolnosti, kao što su pravac kretanja motora prije nesreće, jednako tako način kretanja vozila optuženika, doveli su do situacije u kojoj se daju hipotetski prikazi pojedinih mogućnosti pri čemu je to napravljeno upravo na štetu optuženika. Ukoliko se oštećeni kretao lijevom stranom kolnika taj dio je namijenjen za kretanje vozila koja skreću lijevo u [adresa], a nikako za vozila koja se kreću u pravcu [adresa]. Za taj pravac je dozvoljena isključivo desna prometna traka. Osim okolnosti da vozi neregistrirani motor, da je netom prije nesreće položio vozački ispit, a upravlja znatno jačim motorom, oštećenik se kreće pogrešnom trakom. Da se kretao trakom namijenjenom za kretanje svih vozila niza navedeni pravac, ne bi bilo ni tehničke niti bilo koje druge opcije za nastanak nesreće. Jednako tako odlučna činjenica d ali je optuženik bio sa svojim vozilom na iscrtanom otoku nije utvrđena na nedvojben i pouzdan način, a upravo ova okolnost je relevantna za inkriminaciju koja se istom stavlja na teret. Okrivljeni je u svojoj obrani vrlo jasno i bez ikakvog uljepšavanja događaja, dao sve bitne segmente i podatke pa žalba upućuje upravo na te njegove navode, posebno da se nije nalazio na iscrtanom otoku niti prije, a niti u momentu nastanke nesreće. Sud je u obrazloženju prepisao dijelove raspravnih zapisnika, ali i to je sadržajno selektivno i u svrhu opravdanja osuđujuće presude. Upravo nedostaju oni dijelovi sa usmenog ročišta ispitivanja vještaka u kojima vještaci iskazuju i o tehničkim nemogućnostima uočavanja motocikla od strane optuženika. Potpunom, objektivnom i svestranijom analizom ove prometne nesreće svakako bi se ukazala dvojbenom i sama optužba prema optuženiku. Istaknute činjenice predstavljaju upravo one odlučne koje se odnose na samo kazneno djelo u kontekstu primjene pravnih propisa, u ovom slučaju blanketnih normi iz Zakona osiguranosti prometa na cestama. Jednako tako sud spočitava optuženiku da ima položen vozački ispit i da je dužan ponašati se u skladu i suglasju s pravilima vožnje, a to jednako vrijedi i za drugog učesnika u prometu – vozača motocikla koji je nedvojbeno upravljao istim na nepropisan način kršeći sve propise. Stoga nije na nedvojben način pravilno, pouzdano i točno utvrđena kaznena odgovornost optuženika.

7. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je za svoja utvrđenja naveo jasne, potpune i neproturječne razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

8. Prigovori koje optuženik iznosi na račun suda prvog stupnja zbog toga što je ocijenio iskaze svjedokinja AO i OOB vjerodostojnima, iako ih on smatra lažnima, ne stoje. Naime, svjedokinje su iskazivale o onom što smatraju da su vidjele i zapamtile u vezi inkriminiranog događaja, što zbog vanjskih i unutarnjih utjecaja na osobu svjedoka, ne mora odgovarati stvarnom događaju, ali to ne upućuje, samo po sebi, na namjerno neistiniti, odnosno lažni iskaz, jer se iskazi svjedoka kao i drugi dokazi cijene samostalno i u vezi s drugim izvedenim dokazima. U konkretnom slučaju tvrdnja svjedokinje AO da je optuženik pomaknuo svoje vozilo nekoliko metara unazad ne mora biti nemoguća, kako to tvrdi optuženik, jer tu okolnost dopušta i prometni vještak, ali ju smatra irelevantnom zbog toga što bi se radilo o neznatnom pomicanju, ali pomicanje vozila nije bila nemoguće, kako to tvrdi optuženik, samo zbog toga što je na njegovom vozilu bila probušena prednja lijeva guma. Isto tako, tvrdnja svjedokinje da je njena prijateljica OOB sve to snimila mobitelom i da može dostaviti fotografiju te radnje optuženika, da nije sigurna da li je optuženik imao upaljen pokazivač smjera te da li je prije udara bio u stajanju ili u pokretu, ni na koji način ne utječu na vjerodostojnost iskaza svjedokinje AO. Što se tiče iskaza svjedokinje OOB, koja navodi da je stigla na mjesto događaja nekoliko minuta nakon prometne nesreće i fotografirala vozilo optuženika dok je mijenjao gumu na svom vozilu, on nije neistinit samo iz razloga što djelatniku prometne policije koji je provodio očevid, nije poznato da bi fotografije OOB bile dostavljene policiji "jer njemu nitko nije poslao fotografije". Dalje, činjenica da se ova svjedokinja, iako je "sve" snimala, ne može sjetiti koju je gumu mijenjao optuženik – prednju ili zadnju, ne upućuje na neistinit iskaz, obzirom da nije neuobičajeno da snimatelj, koncentriran na sam akt snimanja, ne zapazi detalje snimanog događaja, a na lažni iskaz ne upućuje ni njena tvrdnja "da misli da je motocikl oštećenika imao registarsku tablicu". Također, tvrdnja optuženika da motocikl oštećenika nije bio registriran, da je oštećenik iskazao da je vozio registrirani motor te da se uključio u lijevu prometnu traku prije sudara jer je ta traka bila slobodna, ne upućuje na nevjerodostojnost iskaza oštećenika. Naime, iako motocikl oštećenika, kojim je sudjelovao u prometnoj nesreći, nije imao istaknutu registarsku tablicu, iz podataka sadržanih u zapisniku o očevidu (list 9 spisa) proizlazi da je oštećenik imao prometnu dozvolu za navedeni motocikl, koja je važila do **.**.2017., a do istog dana je motocikl bio osiguran kod Osiguravajućeg društva Euroherc. Također, utvrđena veća vjerojatnost da se oštećenik prije naleta na vozilo optuženika kretao pravilno, koja proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Pere Todorovića ne govori u prilog žalbenom navodu optuženika kojim prigovara pravilnosti ocjene iskaza oštećenika

9. Navedene iskaze svjedoka i oštećenika, na način kako ih on cijeni, optuženik koristi kao sredstvo dovođenja u pitanje vjerodostojnosti provedenog prometnog vještačenja. Međutim, iz sadržaja nalaza i mišljenja prometnih vještaka Pere Todorovića i Tomislava Perića (potonji je nalaz i mišljenje izradio kao imenovani vještak Zavoda za prometno-tehnička vještačenja Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu) proizlazi da su vještaci za izradu nalaza i mišljenja koristili, prije svega, materijalne tragove fiksirane zapisnikom o očevidu s pripadajućom skicom mjesta događaja i foto-elaboratom, dok su iskaz oštećenika i obrana optuženika korišteni samo radi provjere rezultata izračuna i zaključaka o dinamici prometne nezgode te iznošenja različitih varijanti događaja (na primjer kakav bi bio tijek događaja ako bi se nalet motocikla oštećenika na vozilo optuženika zbio u situaciji da je optuženik kretao iz zaustavnog položaja, a kakav ako je naletu prethodilo kontinuirano kretanje vozila optuženika, kakva je bila mogućnost uočavanja vozila oštećenika ako bi se on motociklom kretao pravilno, desnom trakom u smjeru njihovog kretanja prije suženja prometnih traka, a kakva da se kretao lijevom prometnom trakom prije suženja, i slično). Tako iz sadržaja nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su ključni za njihova utvrđenja trag koji je ostavio lijevi prednji kotač vozila optuženika, položaj zaustavljenog vozila evidentiran na skici očevida i vidljiv na fotografijama mjesta događaja, oštećenja na vozilima koja su sudjelovala u inkriminiranom događaju te tragovi struganja motocikla.

9.1. U svim varijantama istaknutim u nalazima i mišljenjima prometnih vještaka, optuženik se uključivao u promet s površine za usmjeravanje prometa, koja nije vozna površina, i imao je mogućnost uočavanja vozila oštećenika prije no što je poduzeo radnju uključivanja u promet, bilo da se oštećenik iza njega kretao pravilno, po desnoj traci u smjeru kretanja, bilo nepravilno, po lijevoj trci u smjeru kretanja, a prije dolaska do križanja iza kojeg se prometna nesreća dogodila (s time da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi veća vjerojatnost da se oštećenik kretao svojim motociklom propisno, desnom trakom u smjeru kretanja oba vozila). Jedino što nije bilo moguće utvrditi je činjenica je li optuženik radnju uključivanja u promet započeo kada mu je vozilo bilo zaustavljeno ili se u promet uključio vozilom koje je prije toga bilo u pokretu. No, ova okolnost nije od utjecaja na zaključak vještaka da je vozilo optuženika dolazilo s mjesta, odnosno prostora, s kojeg je optuženik, uključujući se u promet, morao propustiti sva vozila koja su se kretala po desnoj prometnoj traci u smjeru kretanja vozila optuženika i oštećenika, što je on inkriminirane zgode propustio učiniti.

10. Iz tih je razloga utvrđeno da nalazi i mišljenja prometnih vještaka Pere Todorovića i Tomislava Perića nisu proizvoljni, da se ne temelje na lažnim iskazima koje je sud parcijalno koristio radi opravdanja svoje odluke, a osobito da nalazima i mišljenjima vještaka ne bi trebalo pokloniti povjerenje zbog toga što su u suprotnosti s obranom optuženika.

11. Na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je utvrdio da je optuženik kriv radi počinjenja konkretnog kaznenog djela radi čega ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uz primjenu uvjetne osude, tako da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik ne počini novo kazneno djelo u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude. Izrečenu kaznu ovaj sud smatra odgovarajućom okolnostima počinjenog djela i osobi optuženika - radi se o najmanjoj mjeri kazne propisanoj za navedeno kazneno djelo jer optuženik do sada nije osuđivan, a otegotnih okolnosti sud prvog stupnja na strani optuženika nije našao. Stoga i ovaj sud smatra, kao i prvostupanjski sud, da će se izrečenom minimalnom kaznom, i bez njenog izvršenja, ostvariti svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 41. KZ/11.

12. Iz tih je razloga utvrđeno da navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a kako pobijanom presudom nisu ostvarene ni povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08, presuditi kao u izreci.

U Karlovcu 1. listopada 2026.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević