Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžzd-64/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i mr.sc. Aleksandre Leljak, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SĐ, zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 16. rujna 2026. broj Kovm-28/2026-10, u sjednici održanoj 1. listopada 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog SĐ.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 123. stavkom. 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP) protiv okrivljenog SĐ produljen je istražni zatvor te je određeno da se u trajanju istražnog zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode, od uhićenja okrivljenika 22. kolovoza 2026.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni SĐ, po branitelju, odvjetniku Tinu Ružiću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te "pogrešne primjene članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP-a, s prijedlogom Županijskom sudu u Varaždinu da žalbu prihvati i pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor protiv okrivljenika i odredi mu mjere opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP-a, podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu okrivljeni SĐ kada tvrdi da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da se zbog toga ono ne može ispitati, ističući time bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP -a. Naime, ova žalbena tvrdnja okrivljenika odnosi se na razloge zbog kojih prvostupanjski sud nalazi da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti blažim mjerama. Međutim, prvostupanjski je sud u točki 19. obrazloženja konkretnim i opširnim razlozima obrazložio na temelju kojih okolnosti zaključuje da na strani okrivljenika postoji konkretna i realno predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela te je ocjenjujući značaj tih okolnosti, a osobito činjenicu da inkriminirano postupanje okrivljenog SĐ za koje je ovdje osnovano sumnjiv nije izolirani eksces u njegovom ponašanju, nego je u pitanju obrazac ponašanja prema žrtvi, iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti blažim mjerama.
5.1. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.
6. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da, pored opće zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora – osnovane sumnje da je okrivljeni SĐ počinio kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., u konkretnom slučaju postoji i posebna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, jer okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv, a osobito činjenica da je fizičku agresivnost manifestirao prema svojoj izvanbračnoj supruzi u vrijeme kada je na rukama držala dijete, pri čemu je iskazao izrazitu upornost i značajan stupanj kriminalne volje, pa i bešćutnosti prema žrtvi, uz činjenicu njegove ranije kažnjavanosti za prekršaje iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, ukazuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, koja opasnost se ne može prevenirati drugim, blažim mjerama.
6.1. Prema tome, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio konkretne i individualizirane okolnosti koje i po stavu ovog drugostupanjskog vijeća ukazuju na realnu opasnost od ponavljanja kaznenog djela, čime su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a. Što se tiče žalbenih prigovora o tome da se pojedini zaključci prvostupanjskog suda temelje na iskazu žrtve, za koju okrivljenik tvrdi da je "neposredno zainteresirana za ishod kaznenog postupka", treba prije svega žalitelju odgovoriti da kod odlučivanja o istražnom zatvoru sud nije ovlašten ocjenjivati vjerodostojnost dokaza, jer je to zadatak raspravnog suda pred kojim se dokazi provode. Stoga će raspravni sud nakon što budu provedeni svi dokazi, analizirati iskaz žrtve i iznijeti svoju ocjenu vjerodostojnosti tog, kao i svih drugih provedenih dokaza. Međutim za sada, iz iskaza žrtve, pribavljene medicinske dokumentacije i fotografija ozljeda koje je žrtva zadobila, pa i iz iskaza svjedoka koji o pojedinim okolnostima imaju određena neposredna saznanja (svjedokinja S) ili pak posredna saznanja (svjedok R) proizlazi osnovana sumnja da je okrivljeni SĐ počinio terećena kaznena djela, a ujedno i zaključak o tome da je inkriminirano ponašanje okrivljenika prema žrtvi trajalo određeno vrijeme, zbog čega se postupanje okrivljenika može ocijeniti izrazito okrutnim. Opravdano je prvostupanjski sud na temelju iskaza žrtve koja je primijetila da je okrivljenik bio pod utjecajem alkohola i droge kao i na temelju njezinog opisa inkriminiranog događaja (da je okrivljenik preko požarnih stepenica ušao u stan, probudio dijete, u spavaćoj sobi ju je uhvatio rukama za vrat i gušio ju je, uhvatio je rukama za noge i pritiska za natkoljenice istovremeno joj prijetio da će je zaklati, primijenio silu prema njoj dok je na rukama držala dijete tako da je nekoliko puta s djetetom koje je plakalo i vrištalo pala na pod, a kada je pokušala pobjeći zatvorenom šakom ju tri ili četiri puta udario u glavu i čupao za kosu) zaključio da kod okrivljenog SĐ postoji sklonost nasilju. Stoga, iako u konkretnom slučaju kaznena odgovornost okrivljenika za terećena kaznena djela nije utvrđena pravomoćnom sudskom presudom, prvostupanjski je sud opravdano okolnosti počinjenja i to tri kaznena djela za koja je okrivljeni SĐ osnovano sumnjiv uzeo kao temelj za ocjenu opasnosti od ponavljanja djela, čime, suprotno žalbenim tvrdnjama okrivljenika nije povrijeđena presumpcija okrivljenikove nedužnosti.
6.2. Ujedno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio okolnosti na strani okrivljenog SĐ koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela. Naime, činjenica da je do sada u dva navrata pravomoćno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, a jednom zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, kraj činjenice da se protiv njega vodi prekršajni postupak zbog prekršaja iz sfere nasilja u obitelji, upućuje na zaključak o sklonosti okrivljenika protupravnim oblicima ponašanja, dok se žalbene tvrdnje o tome da se osude za prekršaje odnose na sasvim drugu vrstu protupravnih djela ukazuju promašenim. Naime, počinjenje dva prekršaja iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja upućuje na zaključak da se okrivljeni SĐ ne libi nabavljati oružje, dok činjenica da je do sada u tri navrata prekršajno kažnjavan upućuje na zaključak da izrečena kazne za prekršaje na njega nisu utjecale u smislu da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonom. Vezano za žalbenu tvrdnju da je prvostupanjski sud uzimajući u obzir činjenicu da se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak zbog nasilja u obitelji predstavlja povredu presumpcije nedužnosti, treba odgovoriti da je sud dužan, kod ocjene opasnosti na ponavljanje djela, uzeti u obzir sve okolnosti koje bi mogle biti od značaja za procjenu budućeg ponašanja okrivljenika, a radi poduzimanja mjera radi otklanjanja opasnosti od daljnje izloženosti žrtve nasilju, čime se ne presumira prekršajna niti kaznena odgovornost za protupravna djela radi kojih se vodi određeni sudski postupak.
6.3. U pravu je okrivljeni SĐ kada u žalbi tvrdi da je njegovo ustavno i konvencijsko pravo braniti se na način koji je za njega najpovoljniji . Međutim, ocjena prvostupanjskog suda kod odluke o istražnom zatvoru, kada se ne odlučuje o njegovoj kaznenoj odgovornosti, o tome da je kod okrivljenika izostala samokritičnost, protivno žalbenim tvrdnjama, ne predstavlja povredu navedenog ustavnog i konvencijskog prava, a ocjena o (ne)kritičnost okrivljenika prema svom postupanju značajna je okolnost za ocjenu opasnosti od ponavljanja djela.
7. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se zbog iskazane upornosti, značajne količine kriminalne volje te bešćutnosti prema žrtvama koja je iskazana prilikom počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljeni SĐ osnovano sumnjiv upućuju na zaključak da se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a ne može ostvariti drugim, blažim mjerama, pa ni kombinacijom mjera opreza koje u žalbi sugerira okrivljenik te da je stoga daljnja primjena mjere istražnog zatvora po navedenoj zakonskoj osnovi opravdana i nužna. S obzirom da u konkretnom slučaju potreba zaštita žrtava i otklanjanja svakog oblika nasilja od žrtve RĐ i djeteta SĐG preteže i ima veći značaj od okolnosti koje u žalbi ističe okrivljenik, to su žalbene tvrdnje okrivljenika da je direktor trgovačkih društava, otac još jednog djeteta i da je u tijeku njegovo liječenje ozljede noge, u cijelosti neosnovane.
8. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog SĐ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Varaždin, 1. listopada 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
