Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: P-775/2025-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, u pravnoj stvari tužitelja 1. BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika 1. VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici Ivanki Bosotini, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. kolovoza 2026., u prisutnosti tužitelja pod 1) i 3) uz punomoćnicu, te tuženika pod 1) i 2) uz punomoćnicu, te objave 01. listopada 2026.
p r e s u d i o j e
I. „Utvrđuje se da su tužitelji pod 1. i 2. tužbe suvlasnici u udjelu od po 1/8 svaki tužitelji pod 3. i 4. tužbe u udjelima od po 1/4 svaki nekretnina
-čest.9004 k. o. [katastarska općina] „Bogančevo“, maslinik pov. 802 m2;
-čest.9091 k. o. [katastarska općina] „Pod vršine“, šuma pov. 170 m2;
-čest.9091 k. o. [katastarska općina] „Pod vršine“, mocira, gromača pov. 15 m2;
-čest.9091 k. o. [katastarska općina] „Pod vršine“, pašnjak pov. 620 m2;
-čest.9091 k. o. [katastarska općina] „Pod vršine“, maslinik pov. 150 m2;
-čest.9108 k. o. [katastarska općina] „Pod vršine“, mocira, gromača pov. 140 m2;
-čest.9108 k. o. [katastarska općina] „Pod vršine“, šuma pov. 632 m2;
-čest.9108 k. o. [katastarska općina] „Pod vršine“, maslinik pov. 200 m2;
-čest.9110 k. o. [katastarska općina] „Pod vršine“, voćnjak pov. 307 m2; što su tuženici dužni priznati.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi da su tuženici dužni trpjeti razvrgnuće suvlasničke zajednice radi namirenja njihova suvlasničkog udjela od ¾ iz suvlasničke zajednice.
III. Dužni su tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak ovog postupka u iznosu od 7.358,72 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U ovoj pravnoj stvari prethodno prednica tužitelja pod 1) i 2) i tužitelji pod 3) i pod 4) podnijeli su tužbi protiv prednika tuženika pod 1) i 2), te navode da su prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod posl. br.O-274/84 od 19. lipnja 1985. godine, osnove zakonskog nasljeđivanja, nasljednici iza smrti zajedničkog prednika ČF pok. B iz [adresa], svaki za po ¼ dijela. Suvlasničku zajednica tužitelja i tuženika, nastalu sa osnove nasljeđivanja ostavinske imovine ostavitelja pok. ČF, da predstavljaju i nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], oznake: - čest. 9004, "Bogančevo", maslinjak površine 802 m2, čest. 9091 "Pod vršine", šuma površine 170 m2, čest. 9091 "Pod vršine", mocira, gromača površine 15 m2, čest. 9091 "Pod vršine", pašnjak površine 620 m2, čest. 9091 "Pod vršine", maslinjak površine 150 m2, čest. 9108 "Pod vršine", mocira, gromača površine 140 m2, čest. 9108 "Pod vršine", šuma površine 632 m2, čest. 9108 "Pod vršine", maslinjak površine 200 m2, čest. 9110 "Pod vršine", voćnjak površine 307 m2, čest. 5789 "Polje", izgrađeno zemljište i dvorište površine 122 m2, i to kao izvanknjižno vlasništvo.
1.1. Postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, koji se vodio kod Općinskog suda u Zadru pod posl. br. R1-100/16, da je obustavljen u odnosu na navedene čestice zbog osporavanja diobene mase od strane tuženika, odnosno tužitelji u odnosu na čest. 9108 i čest. 9110 sve k. o. [katastarska općina], da su povukli prijedlog za diobu jer su te čestice učinjene spornim, dok za čest. 9091 i 9004, sve k. o. [katastarska općina], tuženik da je istaknuo da bi te čestice bile njegovo vlasništvo, pa je u odnosu na iste postupak obustavljen, dok čest. 5789 k. o. [katastarska općina], nije bila predmetom izvanparničnog postupka.
1.2. Sva imovina stranaka, uključujući i sporne čestice, da potječe od zajedničkog prednika ČF i na istoj stranke da postale suvlasnici i suposjednici u trenutku smrti ostavitelja, te nitko od stranaka, na predmetu postupka, da nije stekao pravo vlasništva po nekoj drugoj osnovi, osim nasljeđivanjem prednika. Tuženik u izvanparničnom postupku za određene nekretnine, koje je učinio spornim, je naveo da ih obrađuje preko 50 godina, da se radi o maslinicima koje je zasadio za života oca i uz suglasnost oca ČF, pa radi toga da bi ga pripadalo pravo vlasništva predmetnih čestica. Prednik stranaka, ostavitelj ČF, da je dijelom svoje imovine raspolagao oporukom u korist nasljednika uključujući i tuženika, pri čemu predmetne čestice koje je tuženik učinio spornim da nije rasporedio tuženiku. Tuženiku kao sudioniku ostavinskog postupka, iz kojeg proizlazi pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, da je poznato i da mu nije moglo ostati nepoznato da su predmetne čestice suvlasnička zajednica, na kojoj i tuženiku i tužiteljima, svakom za po ¼ dijela, pripada suvlasnički udio.
2. Prednik tuženika pod 1) i 2) u odgovoru na tužbu je naveo da tužitelji u ovom postupku traže da sud utvrdi da suvlasnici svaki za po 1/4 dijela na predmetnim nekretninama oznake č. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], što da je tuženik dužan priznati i trpjeti razvrgnuće suvlasničke zajednice radi namirenja njihova suvlasničkog udjela od 3/4 iz suvlasničke zajednice. Tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja pogledu č. zem. [katastarska čestica] sve k. o [katastarska općina], da se protivi, a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da ističe da se ove nekretnine ne navode u rješenju o nasljeđivanju iza pok. ČF, a uz tužbu da nije dostavljeno uvjerenje o uspoređenju č. zem. Na navedenim nekretninama da ima nešto starih maslina. U odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da nije moguće provesti razvrgnuće suvlasničke zajednice fizičkom diobom, već jedino civilnom diobom. Kao što je tvrdio u izvanparničnom postupku Općinskog suda u Zadru pod posl.br. R1-100/16, da i dalje drži da su čest. zem. [katastarska čestica] njegovo izvan knjižno vlasništvo.
2.1. Navod tužitelja, da mu je temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČF, poznato odnosno da mu nije moglo ostati nepoznato da su predmetne čestice zemlje, suvlasnička zajednica stranaka na kojoj da tuženiku i tužiteljima pripada svakom po ¼ dijela, da je suprotan sadržaju rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČF, jer čestice zemlje, koje su predmet ovog parničnog postupka, uopće da nisu navedene u rješenju o nasljeđivanju. Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČF da nije niti provedeno u zemljišnoj knjizi, jer oporučni nasljednici da nisu prethodno izvršili identifikaciju nekretnina koje su stekli temeljem oporuke, dok Rješenjem o nasljeđivanju, nekretnine koje nasljednici nasljeđuju, da nisu niti navedene kao izvanknjižno vlasništvo. Slijedom navedenog smatra da je njegov posjed u odnosu na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] savjestan posjed, jer nije pribavljen ni silom ni prevarom.
2.2.Tužitelji prvi put da su zatražili razvrgnuće suvlasničke zajednice u odnosu na predmetne nekretnine 30. rujna 2010., i već da je isticao da ove nekretnine ne čine sunasljedničku zajednicu, jer iste da drži u samostalnom posjedu 50 god., pa kako je od smrti ostavitelja do pokretanja postupka razvrgnuća proteklo više od 10 godina, da su protekli rokovi za postavljanje zahtjeva radi predaje ostavine određeni Zakonom o nasljeđivanju. Tužitelji da su nedvojbeno znali da je on u samostalnom posjedu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2.3. Pok. ČF da je preminuo **.**.1984. u [adresa], dok Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČF posl.br. O-274/84 od 19. lipnja 1985., da postalo je pravomoćno 11.10.1990. Navedene čestice zemlje da uopće nisu navedene kao ostavina ČF, dok da nije sporno da je pok. ČF dijelom svojih nekretnina oporučno raspolagao, te da predmetnim nekretninama nije raspolagao u korist tuženika. Pok. ČF, otac parničnih stranaka nakon što je sačinio oporuku 27. svibnja 1973., da je pojedinim svojim nekretninama raspolagao u korist pojedinih nasljednika, pa je tako za svoga života da mu je usmenim putem darovao nekretnine za koje tvrdi da su njegovo izvanknjižno vlasništvo. Otac da ga je uveo u samostalan posjed nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], a što da je bilo poznato i tužiteljima. Tuženik je od svoga oca primio uručene nekretnine, iako nije bilo pisanih isprava, no smatra, obzirom na držanje tužitelja naspram predmetnih nekretnina do 2010., dakle, punih 26 godina od smrti njihova zajedničkih prednika, da je došlo do konvalidacije usmenih dogovora između oca tuženika i tuženika. Sukladno odredbama Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" 52/71...... ), koje odredbe su se primjenjivale za vrijeme vođenja ostavinskog postupka iza pok. ČF, pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja, prema savjesnom posjedniku da zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držatelja stvari ostavine, najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Prema nesavjesnom držatelju ostavine, pravo zahtijevati ostavinu da zastarijeva za dvadeset godina.
2.4. Tužitelji da traže razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretninama koje su bile evidentirane u katastarskim evidencijama u Pl. br. 540 kao vanknjižno vlasništvo pok. ČF, dok rješenjem o nasljeđivanju iza njegove smrti, njegovi nasljednici da nisu tražili da se na istim rasporede navedene nekretnine kao vanknjižno vlasništvo. Tuženik od 1975. da drži u samostalnom i neometanom posjedu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. Bogančevo, u naravi maslinik. Kad mu je pok. otac dao ovu nekretninu zv. Bogančevo na istoj da su bile posađene 4 stare masline, a danas nekretnini da se nalazi 25 maslina. Otac prethodno da je zapustio maslinik, jer početkom 70-tih godina prošlog stoljeće u [adresa] da nije radila uljara, tako da je masline uglavnom pilao radi ogrjeva, radi čega da su tako ostala samo 4 stabla. Upravo on sa svojim sinovima, u razdoblju od 1980. do 1990. da je obnovio maslinik posadivši još 21 maslinu Tužitelji da su znali da je samostalno i nesmetano obrađivao maslinik, niti jedan od tužitelja da nije tražio za sebe dio uroda, niti je na bilo koji način sprječavan u korištenju predmetne nekretnine, radi čega, sve dok nije primio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice 30.09.2010., da nije imao saznanja da ostali nasljednici polažu neka prava na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pored čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], četrdesetak godina, da obrađuje i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj također da su nalazile 4 stare masline, a sada da se nalazi 15 maslina, s tim da je 11 maslina posađeno između 1985. i 1990. godine, dok u jednom dijelu da je ostalo nešto šume. Tužitelji prvi put da su postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice pokrenuli 21. rujna 2007. i to u odnosu na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stari (k. o. [katastarska općina]) te dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), te Rješenjem Općinskog suda u Zadru pod posl.br. R1-312/07 od 08. srpnja 2008., da je obustavljen postupak u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tužitelji da su bili upućeni u parnicu s prijedlogom za razvrgnuće na istima.
2.5. Čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] da nije moguće fizički podijeliti na način da se izdvoji 3/4 dijela tužiteljima, a da tuženiku u odvojenom posjedu ostane ¼, jer čest. zem. [katastarska čestica], površine 200 m², da se nalazi unutar granica građevinskog područja- stambena namjena, a djelom iste da prolazi vodovodna cijev, pa slijedom toga ista da nije upotrebljiva za individualnu stambenu izgradnju. Čestica zem. [katastarska čestica], površine 972 m² samo dijelom da se nalazi unutar granica građevinskog područja, u površini 370 m² koji dio prema nalazu vještaka Marina Beverina u postupku razvrgnuća pod brojem R1-100/2016 da vrijedi 129.500,00 kn, dok preostalih 602 m² da je izvan građevinskog područja, naravi šuma , da je znatno manje tržišne vrijednosti, pa stoga nekretnina takvog oblika da je nije prikladna za individualnu stambenu izgradnju, a istu da nije moguće podijeliti tako da svaki od diobenika dobije odgovarajući dio građevinskog dijela iste i odgovarajući dio šume. Matematički izračunom tužitelji da bi za 3/4 dijela trebali dobiti 729 m² od čega 277,5 m² je unutar građevinskog područja, dok 451 m² izvan građevinskog područja. Tuženiku na ime ¼ dijela da bi trebalo pripasti 92,5 m², a izvan građevinskog područja 150,5 m². Slijedom navedenog da predlaže sud odbiti tužbeni zahtjevu u dijelu koji se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], "Bogančevo", maslinjak površine 802 m², čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], "Pod vršine", šuma površine 170 m², čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], „Pod vršine", mocira, gromača, površine 15 m², čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ,,Pod vršine", pašnjak površine 620 m², čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], "Polje", izgrađeno zemljište i dvorište površine 122 m².
3. Po provedenom postupku, ovaj sud je presudom posl. broj P-620/2023-12 od 31. siječnja 2024., odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (toč. II. izreke), dok je u odnosu na ostale čestice zemlje usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, i utvrdio da su tužitelji pod 1) i 2) suvlasnici u udjelima od po 1/8, a tužitelji pod 3) i pod 4) u udjelu od po ¼, što su tuženici dužni priznati, te trpjeti razvrgnuće suvlasničke zajednice radi namirenja njihova suvlasničkog udjela od ¾ zajedno iz suvlasničke zajednice (toč.I.izreke).
4. Međutim, po izjavljenoj žalbi tuženika na citiranu presudu ovog suda, Županijski sud u Splitu, Rješenjem od 12. veljače 2025., pod posl. broj Gž-1083/2024- 5, je ukinuo citiranu presudu ovog suda u toč.I. i III., te u tom dijelu predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje, u bitnom navodeći da navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključci ovog suda u odnosu na dio tužbenoga zahtjeva kojeg prihvaća kao osnovan, za sada da se ne mogu prihvatiti kao pravilni jer da su žalbenim navodima tuženika dovedeni u sumnju, da osnovano tuženici ukazuju da je prvostupanjska presuda u tom dijelu opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno presuda da nema razloga o odlučnim činjenicama, razlozi da su nejasni ili proturječni, te o odlučnim činjenicama da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi od sadržaja isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nadalje, drugostupanjski sud ukazuje što treba sadržavati obrazloženje presude sukladno odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a, ukazuje na spornu činjenicu postupka, analizirajući određene zaključke i stavove ovog suda kao i odredbe Zakona na koje se ovaj sud pozvao, te zaključuje da sud prvog stupnja ne analizira predmet spora i odnose stranaka kroz odredbe citiranih propisa, pa obrazloženje pobijane presude u pretežitom dijelu da je nejasno i proturječno, da je u koliziji sa sadržajem isprava i zapisnika koji prilože spisu, te da ne sadrži valjane i argumentirano obrazložene razloge na kojima je utemeljena odluka, a ovo posebno da proizlazi iz činjenice što da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci naveo da bi sve predmetne nekretnine potpadale pod pravni režim pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, a iz kojeg rješenja to nije razvidno.
Tuženici da osnovano ukazuju kako u obrazloženju pobijane odluke sud prvog stupnja nije dao vlastitu ocjenu svih izvedenih dokaza, posebno iskaza saslušanih svjedoka i stranaka jer u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud da nije dao relevantne i dostatne razloge i zaključke o osnovanosti zahtjeva tužitelja i da je izostala ocjena suda sporne činjenice eventualnog raspolaganja spornim nekretninama od strane pok. prednika stranaka. Paušalno pozivanje suda prvog stupnja na odredbe propisa, a bez kritičkog pristupa i sveobuhvatne ocjene svih provedenih dokaza te navođenja koje to točno odredbe materijalnog prava upućuju na navedeno mišljenje, da nije niti može biti valjano obrazloženje sukladno citiranim odredbama ZPP-a. Zadatak suda da je u obrazloženju presude obrazložiti subjektivne i objektivne elemente spora i objasniti razloge zbog kojih je donio odluku sadržanu u izreci presude. Isto tako sud da je dužan stečeno uvjerenje o relevantnim okolnostima potkrijepiti uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što da je u konkretnom slučaju u odluci izostalo. Kako je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a kako nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje presude propisani odredbama članka 373.a ZPP-a, presudu u pobijanom dijelu da je valjalo ukinuo, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a koji u ponovljenom postupku da treba ukloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka imajući u vidu primjedbe i upute, te donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku o zahtjevu tužitelja na temelju pravilne i svestrane ocjene u postupku izvedenih dokaza uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalno pravnih zakonskih odredaba koje će u presudi citirati te će valjano obrazložiti razloge svojoj odluke.
5. U ponovljenom postupku tužitelji su naveli da i dalje ostali pri svim navodima koje su istakli u dosadašnjem tijeku postupka, te su dali svoje stav i mišljenje u svezi drugostupanjske odluke, dok su u podnesku dostavljenom sudu 17. lipnja 2026. istakli da pravo iz čl. 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jest pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice, koje pravo da je zakonom zajamčeno, pa iz toga razloga da uređuju tužbeni zahtjev, kako je pobliže naznačeno u dostavljenom podnesku (l.s.235-238).
6. Također i tuženici su istakli da ostaju kod odgovora na tužbu, kao i navoda istaknuti u dosadašnjem tijeku postupka, s tim da su se u podnesku od 20. srpnja 2026. očitovali na navode tužitelja u svezi drugostupanjske odluke, dok u pogledu uređenja tužbenog zahtjeva tužitelja su istakli da se radi o preinaci tužbenog zahtjev, odnosno da ne pristaju na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, napominjući da je ovaj postupak pokrenut radi razvrgnuća suvlasnike zajednice, a ne radi utvrđenja prava vlasništva.
7. Tužbeni zahtjev tužitelja je u pretežitom dijelu osnovan.
8. U ovoj pravnoj stvari predmet postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su suvlasnici u udjelu od po 1/8, a tužitelji pod 3) i 4) u udjelu od po ¼ svaki nekretnina oznake čest. 9004, 9091, 9108, 9110 sve k. o. [katastarska općina], te da su tuženici dužni priznati i trpjeti razvrgnuće suvlasničke zajednice radi namirenja njihova suvlasničkog udjela od ¾ zajedno iz suvlasničke zajednice, a što temelje na tvrdnji da su tužitelji i prvotni tuženik (EF) nasljednici iza smrti zajedničkog prednika ČF pok. B iz [adresa] prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru od 19. lipnja 1985. posl. br. O-274/84, svaki u udjelu od po 1/4 sa osnove zakonskog nasljeđivanja, a suvlasničku zajednicu da predstavljaju i predmetne nekretnine kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja.
9. Nasuprot tome tuženici, kao nasljednici pok. EF, (raniji tuženik) tvrde da su njihovom ocu ŠF usmeno darovane predmetne nekretnine, kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], od strane ČF pok. B, o čemu da svjedoči kontinuirani posjed tuženika i njihovog oca EF na spornim nekretninama.
10. U pogledu postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja od 17. lipnja 2026. (l.s. 235-238), ovaj sud drži da tužitelji nisu istim uredili tužbeni zahtjev, kako to navode, već su tužitelji time, u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, ispustili dio tužbenog zahtjeva kojim su tražili da su tuženici dužni priznati i trpjeti razvrgnuće suvlasničke zajednice radi namirenja njihova suvlasničkog udjela od ¾ zajedno iz suvlasničke zajednice, odnosno tužitelji su time prešutno povukli taj dio svog tužbenog zahtjeva, pa kako se tuženici usprotivili tom povlačenju, sud je o istom tijekom postupka odlučio na način da je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbio, jer smatra da tužitelju nisu imali pravnog interesa za podnošenje tužbe i postavljanja tužbenog zahtjeva u tom dijelu, s obzirom na to da je svakom suvlasniku zakonom zajamčeno pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina, koje pravo ne zastarijeva, a kako je i propisano odredbom čl. 47. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14 dalje ZV-a, pa radi toga valjalo je odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.
11. Ovdje je za ukazati da tužitelji nisu izvršili preinaku tužbenog zahtjeva, kako to drže tuženici, jer su tužitelj prešutnim povlačenjem toga dijela tužbenog zahtjeva, smanjili tužbeni zahtjev, a time Tužba nije preinačena kako je to propisano odredbom čl.191. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP-a)
12. Tijekom provedenog dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranaka izvršio uvid u dokumentaciju koja prilažu spisu i to u: Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O-274/84 (l.s.8-10), skicu sudskog očevida sudskog vještaka Vicka Burčula, dipl.ing.geod. od 13. rujna 2011. u predmetu ovog suda u posl. br. R1- 302/10 (l.s.11-14), prijepis posjedovnog lista br. 540 k. o. [katastarska općina], DGU, Područnog ureda za katastar Zadar od 26. srpnja 2017. (l.s.15-17), Rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. R1-100/16 od 9. ožujka 2017. (l.s.18-25), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-1113/18, UPP-OS-100/18 od 15. studenog 2018. (l.s.33-35), povijest posjedovanja DGU Područni ured za katastar Zadar čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 13. veljače 2018. (l.s.44-48), identifikaciju čestica stare i nove izmjere za k. o. [katastarska općina] DGU, Područnog ureda za katastar Zadar od 09. veljače 2018. (l.s.49), izvatke iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] (l.s.50-54), Presudu i Presudu zbog izostanka Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1028/2013 od 30. lipnja 2014. (l.s.59-62), preslike uplatnice GF za ČF i KF (l.s.63-66), proveo očevid 02. lipnja 2020. uz sudjelovanje vještaka Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod. i LF, dipl.ing.geod. iz Zadra, izvršio uvid u skicu sudskog očevida imenovanih vještaka od 08. lipnja 2020., kao i fotografije (l.s.87-93), pročitao očitovanje vještaka Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod. od 22. srpnja 2020. (l.s.104-105), pročitao iskaze saslušanih svjedoka DF (l.s.81), MF (l.s.126-128), PF (l.s.139-140), te ponovo proveo dokaz stranačkog saslušanja tužitelja pod 1) BF (l.s.141-144, 243-244), tužitelja pod 3) GF (l.s.144-146, 244-245), tuženika pod 1) VF (l.s.147-150, 246-248), tuženika pod 2) HF (l.s.150- 152, 248-249), te izvršio uvid u ovosudne predmete pod posl. br. R1-16/09 (ranije R1- 21/03), R1-312/07, R1-100/16 (ranije R1-302/10) i R1-395/25.
13. Na osnovu materijalnih dokaza koju prilažu spisu, ovaj sud je utvrdio da iza prednika stranka pok. TF, je proveden ostavinski postupak pred ovim sudom te je tijekom istog utvrđeno da ostavinu pok. ČF čine nekretnine u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina]-stari i k. o. [katastarska općina], kao knjižno vlasništvo i pokretnine, da su njegovim nasljednicima temeljem oporuke ostavitelja od 27. svibnja 1973. proglašeni za cijelo na određenim nekretnina, opisno označene u riješenu, supruga ĐF, sin EF i GF, dok su na preostaloj imovini nekretninama ostavitelja, proglašeni temeljem zakona svi nasljednici, supruga ĐF, sin EF i GF, te kći ŽF svaki za po ¼ dijela.
13.1. Na osnovu identifikacije čestica stare i nove izmjere za k. o. [katastarska općina] DGU, Područnog ureda za katastar Zadar od 09. veljače 2018. (l.s.49) utvrđuje se da predmetna čest. 9004 k. o. [katastarska općina] n.i. odgovara dijelu čest. 337/3 k. o. [katastarska općina] s.i., čest. 9091 k. o. [katastarska općina] n.i. odgovara dijelu čest. 383 k. o. [katastarska općina] s.i., čest. 9108 i 9110 k. o. [katastarska općina] n.i. odgovaraju dijelu čest. 406 k. o. [katastarska općina] s.i., pa po izvršenom uvidu u citirano Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČF sud utvrđuje da predmetne nekretnine, prema starim katastarskima oznakama nisu naznačene u istom, što znači da iste nisu po provedenom postupku utvrđene ostavinskom imovinom ostavitelja.
13.2. Nadalje iz prijepisa posjedovnog lista br. 540 k. o. [katastarska općina], DGU, Područnog ureda za katastar Zadar od 26. srpnja 2017. (l.s.15-17), slijedi da je prednik stranaka pok. ČF danas upisan kao posjednik za cijelo na nekretnina u k. o. [katastarska općina], a između ostalog i na predmetnim nekretnina, dok iz povijest posjedovanja DGU Područni ured za katastar Zadar čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 13. veljače 2018. (l.s.44-48) razvidno je da pok. ČF na predmetnim nekretnina, stare katastarske izmjere, bio upisan kao posjednik još od 1948. Pored toga utvrđeno je da na predmetnim nekretninama kao posjednici nisu upisane stranke, a niti njihovi prednici pok. RF, prednica tužitelja pod 1) i pod 2), i pok. EF, prednik tuženika pod 1) i pod 2).
14. Provedenim očevidom na licu mjesta, uz sudjelovanje sudskog vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. utvrđeno je da predmetne nekretnine danas u naravi predstavljaju maslinike, a što je razvidno iz priložene skice sudskog očevida imenovanih vještaka od 08. lipnja 2020., kao i fotografija (l.s.87-93), na koje stranke nisu imale prigovora, niti primjedbi.
15. Po izvršenom uvidu u predmet posl. br. R1-16/09 (R1-21/03) Općinskog suda u Zadru, utvrđeno je da je RF kao predlagateljica, protiv EF, GF i IF kao predležinika, dana 08. rujna 2003. podnijela prijedlog za diobu suvlasničke zajednice nekretnina položenih u k. o. [katastarska općina], navodeći da je suvlasnička zajednica stranaka na istima nastala nasljeđivanjem istih iza smrti pok. ČF pok.Tome po Rješenju o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-274/84, te je po provedenom postupk, ovaj sud Rješenjem posl. br. R1-16/09 od 15. travnja 2010. razvrgnuo suvlasničku zajednicu stranka na nekretnina u k. o. [katastarska općina], geometrijskom diobom i po ekvivalentu, kako je to pobliže nazančeno u izreci citiranog rješenja.
16. Po izvršenom uvidu u predmet posl. br. R1-312/07 Općinskog suda u Zadru, utvrđeno je da je RF kao predlagateljica, protiv EF, GF i IF kao predležinika, dana 21. rujna 2007. podnijela prijedlog za diobu suvlasničke zajednice nekretnina položenih u k. o. [katastarska općina]. Tijekom postupka predloženici GF i FF su prešli na stranu predlagatelja, tu su predlgatelj podneskom od 06. svibnja 2008. proširi prijedlog za razvrgnuće u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] s.i. koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] n.i. i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s.i. koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] n.i., a tome se usprotivio predloženik navodeći da nekretnine u k. o. [katastarska općina] su njegovo vanknjižno vlasništvo i da ne ulaze u diobenu masu jer još za života oca pok. ČF i to negdje 1971., svakako prije nego je otac sačinio oporuku, da je preuzeo obrađivanje ovih nekretnina i nikad nitko od braće i sestara da ga nije ometao, dok Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. oca ove nekretnine da nisu utvrđene njegovom ostavinom, pa stoga da nije moguća dioba ovih nekretnina. Obzirom na navode predloženika, ovaj sud je Rješenjem od 08. srpnja 2008. u odnosu na nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], obustavio izvanparnični postupak i predlagatelje s prijedlog za razvrgnuće suvlasnike zajednice uputio u parnicu, dok je u odnosu na nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], Rješenjem od 27. svibnja 2011. utvrdio da je prijedlog za razvrgnuće povučen, a to s obzirom na to da su predlagatelji podneskom od 13. svibnja 2011. izvijestili sud da povlače prijedlog.
17. Po izvršenom uvidu u predmet posl. br. R1-100/16 (ranije R1-302/2010) Općinskog suda u Zadru, utvrđeno je da su RF, GF i IF kao predlagatelji, protiv EF, kao predležinika, dana 30. rujna 2010. podnijeli prijedlog za diobu suvlasničke zajednice nekretnina položenih u k. o. [katastarska općina], da je predloženik u očitovanju na prijedlog između ostalog istakao da postoje nekretnine koje obrađuje više od 50 godina, to da se radi o maslinicima koje da je posadio uz odobrenje pok. oca ČF i nitko od predlagatelja da ga u tome nije ometao, te je predložio da mu predlagatelji prepuste ove parcele obzirom da ih obrađuje i daj im je time povećao vrijednost. Predlagatelji od smrti pok. oca da su imali dovoljno vremena zatražiti u predaju i posjed ove nekretnine, a kako to nisu zatražili u roku od 10 godina od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, na istima da je stekao pravo vlasništva i da iste ne mogu biti predmet diobe, da se radi o nekretninama zv. Bogančevo, Vrševo i Na vodovodu. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da su predlagatelji tijekom ovog izvanparničnog postupka povukli prijedlog za razvrgnuće čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] gdje su naveli da fizička dioba istih nije svrsishodna, te je ovaj sud Rješenjem od 09. ožujka 2017. u odnosu na iste utvrdio da je prijedlog povučen (toč. II. izreke rješenja), dok je u odnosu na čestice zemlje 9091k.o. [adresa] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obustavio izvanparnični postupak i predlagatelje sa zahtjevom za razvrgnuće uputio u parnicu, budući je predloženih istako da se radi o nekretninama koje su njegovo izvan knjižno vlasništvo, pa stoga da ne ulaze u diobenu masu.
18. Slijedom naprijed navedenog, ovaj sud utvrđuje da su prednica tužitelja pod 1) i 2) pok. RF, tužitelji pod 3) i 4), te prednik tuženika pod 1) i 2) pok. GF nasljednici zakonski nasljednici pok. oca ČF, da u ostavinskom postupku iza smrti istog, predmetne nekretnine nisu utvrđene njegovom ostavinskom imovinom kao izvan knjižno vlasništvo. Također je utvrđeno da su predmetne nekretnine danas upisane kao posjed prednika stranaka pok. ČF, te da su prije pokretanja ove parnice prednica tužitelja pod 1) i 2) pok. RF, i tužitelji pod 3) i 4), protiv prednika tuženika pod 1) i 2) pok. OF, pred ovim sudom pokretali postupke radi razvrgnuća suvlasniče zajednice nekretnina koje su naslijedi iza pok. oca ČF, i u donosu na predmetne nekretnine kao izvan knjižno vlasništvo, te je ova sud proveo sudsku diobu u odnosu na nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina], i određene nekretnine u k. o. [katastarska općina], dok je odnosu na predmetne nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] utvrdio da je prijedlog za razvrgnuće povučen, a u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obustavio izvan parnični postupak i predlagatelje u putio u parnicu jer je tada predloženik GF, prednik tuženika pod 1) i 2) tvrdio da ove čestice ne bi činile diobenu masu diobenu masu jer iste da obrađuje preko 50 godina.
19. Tijekom ovog parničnog postupka trebalo je raspraviti i odlučiti o spornoj činjenici je li prednik stranaka, pok. ČF bio stvarni vlasnik predmetnih nekretnina, s obzirom na to da tuženici tvrde da je za života raspolagao istima u korist njihova pok. oca EF, pa stoga tužitelji nisu mogli postati suvlasnici nekretnina u času otvaranja nasljedstva u omjeru i površini kako tvrde, posebno kod činjenice da ove nekretnine nisu navedene kao ostavinska imovina ČF u rješenju o nasljeđivanju iza njegove smrti.
20. U pogledu utvrđivanja ovih činjenica sud je saslušao predložene svjedoke, i proveo dokaz stranačkog saslušanja stranka.
21. Iz iskaza saslušanih svjedoka DF (l.s.81), MF (l.s.126- 128), PF (l.s.139-140), slijedi da su isti posvjedočili da predmetne nekretnine- maslinike su održavali i obrađivali tuženici pod 1) i 2) i njihov pok. otac OF jer iste da su viđali u maslinicima, te nikada da nisu vidjeli tužitelje, kao ni pok. ČF u tim maslinicima. Isto tako ovi svjedoci su iskazali da ne znaju, odnosno nemaju saznanja kako su to tuženici, odnosno pok. GF stekli te parcele, niti znaju čije je to bilo prije.
22. Tužitelj pod 1) UF (l.s.141-144) tijekom saslušanja je naveo da se postupak razvrgnuća vodio još od 2007., da im EF nema što nuditi kao suvlasnik, ono što nije njegovo. ČF da je umro 1983., a njegov otac da je preminuo 1981., i tada sa 25 godina da morao početi brinuti za obitelj, a i EF da se brinuo za sebe i svoju obitelj, te svatko da je gledao svoj posao. ČF da je ostavio testament, koji da je EF osporio, međutim, sud da je potvrdio istinitost testamenta. ČF žena J da je ostala kod njega živjeti do smrti, živjeli su u jednom domaćinstvu i za to nikada da nije tražio ništa. Ranije EF i ČF da su živjeli u zajedničkom domaćinstvu, međutim, njihovi odnosu da se prekinuti jer su se posvađali, i tada ČF i ĐF da su otišli živjeti u staru kuću. Da bi se riješili nekretnine [adresa] i srednji dio [adresa], i to što je bilo na ŽS u Velikoj Gorici, uvijek da je bio uvjet za nastavak postupka da se ove čestice ne spominju, jer onda još da ne bi bili kraju. Tada oni (tužitelji) da su bili malo ljuti, jer oni da nisu ušli u tuđe, a mogli su ući u dio svojeg, ali ni to da nisu htjeli. Zemlja o kojoj se govori u ovom postupku i prethodnim postupcima da je to zemlja ČF, knjižno i vanknjižno. Zemlje koje su bile predmet prethodnih postupaka diobe, za dio u [adresa] da su se suglasili, dogovorili, dok ostatak zemlje da je bilo i jedno i drugo, da su riješili. Pok. ČF sinu EF da je nešto ostavio testamentom, ali to da nisu predmetne zemlje, već druge i to da je definirano po ostavinskoj raspravi, te predmet diobe da nisu bile zemlje testamentom određeno. Ne može ulaziti u pitanje je li mu pok. EF sprječavao pristup na određene nekretnine, jer da ga nije interesiralo tko je na zemlji, već model podjele i postupak diobe da je pokrenuo 2007. a prije toga da nije mogao, jer da je bio u Domovinskom rat, kasnije da je bio načelnik Općine Preko dva mandata, i direktor Komunalnog poduzeća, pada kada se riješio tih funkcija, da je mogao se posvetiti svome. Ističe da kada je ĐF živjela kod njega, prije nego što je umrla, EF da je došao kod nje i pitao je da li može raditi da ne bude ledina, a ona da mu je rekla da može do ostavinske rasprave, i podjele, tu da misli na testament od ĐF, jer od TF da je bio poznat testament i po istom stara kuća da je pripala ĐF. Kako je ĐF živjela kod njega, tu kuću da je moga tražiti, međutim to da nije htio, već da je htio, da oni koji žive van [adresa], imaju negdje doći. I po testamentu Anđuline stara kuće ja pripala OF i DF, i od tada EF da je prekinuo kontakt, međutim isti da je nastavio raditi zemlju, suprotno onome što mu je majka rekla i što je dogovoreno kod njih u kući da može raditi zemlju samo do podjele iza ĐF i TF, Iza pok. TF da je provedena ostavinske rasprava, te majka i svi nasljednici da su primili rješenje o nasljeđivanju. Prvi puta da su zatražili diobu nekretnina protiv svih njih, negdje 2005., 2006., a prva ročišta da su bila 2007. U trenutku smrti pok. TF na nekretninama Bogančevo, Pod Vršine i Polje da se nalazilo ono što je on zatekao od svog oca, masline i ostale kulture. Nije brojao, a niti ga je interesiralo koliko je bilo maslina na Bogančevu i na Pod Vršinama kada je ČF umro, a niti ga interesira koliko ih je danas, dok se ne riješi vlasništvo od posjednika. Na samom početku da je objasnio zašto EF ili njihovim sinovima nisu rekli da ne mogu obrađivati predmetne nekretnine. Masline na nekretninama na Bogančevu, Pod Vršini da uređuje njegova nazočna rodbina, a druge rodbine da nema.
Na posebne upite u kojem razdoblju su zasađene masline na Bogančevu i Pod Vršinama i da li na istima ima novih stabala, tužitelj pod 1 je naveo da je tema dioba parcele, čestice, a ne broj stabala i za njega da nije bitno dali ima novih maslina, već kvadratura čestica pok. ČF.
22.1. U ponovnom saslušanju tužitelj pod 1) BF, (l.s.243-244) je ostao kod iskaza kojeg je ranije dao u ovom postupku, te je dodao da je 1991. protiv EF pokrenuo postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnim nekretninama. Na kraju je povukao taj prijedlog jer zajedno sa OF da je zaključio da nema smisla da isti putuje s Lošinja u vezi toga postupka. U drugom postupku koji je vodio njegov otac, da ga je zastupao odvjetnik Josip Husaković, i istom da su se obratili da pokrene ovaj postupak 1991. Sve da je bilo pripremljeno, odvjetnik da je to predao i povukao, pa misli da pok. EF nije mogao niti zaprimiti taj prijedlog. Po odvjetniku Franku Kotlaru, 2001. da su pokrenuli ponovno postupak za razvrgnuće nekretnina u k. o. [katastarska općina]. Pok. EF, OF i njegova majka da nisu bili u dobrim odnosima. Svi da su živjeli u istoj novoj kući, no njegova majka da je zamjerala pok. EF što je dopustio da djed i baka idu u staru kuću, koja je bila zapuštena. Pok. EF i njegova majka da nisu razgovarali. Mislim da je do čitanja testamenta pok. djeda, pok. EF došao kod pok. bake ĐF i pitao je da li može raditi zemlju, nastaviti tamo gdje je djed stao, da je rekla da može do podjele. Tada nije bilo nikakvog dogovora, niti se ulazilo u detalje. On tada da nije bio nazočan, već to da mu je rekla majka, a kasnije da ga je pitala za mišljenje u vezi toga. Predmetne čestice u ovoj tužbi da su iz katastra, a u Rješenju o nasljeđivanju iza pok. TF da su iz suda, da radi se o Austrougarskom katastru. Sve do ostavinske rasprava iza pok. djeda TF, EF uredno do je dolazio svaki vikend kod njih, nakon toga da je bila ostavinska rasprava i doneseno Rješenje gdje je naznačeno da svatko od njih ima po ¼. Na to rješenje EF da je izjavio žalbu koju je sud prihvatio ,a u istoj da je izjavio da je svojim radom povećao vrijednost imovine. Nakon toga majka da je rekla da je sramota tužiti se s bratom
23. Tužitelj pod 3) GF (l.s.144-146), tijekom iskazivanja navodi da je slušao iskaz BF i sa istim da se slaže i pojasnio da ga zovu G, ali da je njegovo ime OF. U više navrata da je pitao brata EF da se podijele i dogovore po testamentu, no, on da bi mu rekao da neće dobiti ništa, da je to sve njegovo i pokazao mu rukom od lakta. To da ga je pitao 2001., 2002. i 2004., svaki put kada bi došao u [adresa] iz [adresa], ovisno o tome kako bi došao sa broda jer je bio pomorac, i svaki put da bi bio isti odgovor. Kada je EF bio kod njega, na sahrani njegove punice, i tada je njegovoj ženi pokazao rukom od lakta, i rekao da neće dobiti ništa. Tek kada je BF pokrenuo sudski postupak da se počelo nešto događati, te on i sestra DF da su se pridružili BF. Sestra DF da živi u [adresa], u Italiju da je otišla još 1962., ali da je dolazila u [adresa] kada je mogla. Kada su se dijelili u [adresa], EF da je rekao da RF i DF neće dati ništa, a njemu da je nudio jedan komadić od tih ukupnih 4500 kvadrata. Na to da nije pristao, pa EF da je dao drugi plan da on dijeli sa AF, a on (tužitelj pod 3)) sa RF, i na kraju da su se nekako uspjeli dogovoriti. Tu da su malo popustili, jer su mislili da će EF imati malo sluha i da će malo popustiti, no nakon toga da je bilo još gore, te diobe da su teško išle, jer EF da se postavljao kao da je sve njegovo i da on njima nešto poklanja, tako da od svih zemalja da su preostale samo još ove predmetne. Prije 8 godina, jedne prigode kada je bio na Bogančevu sa suprugom, i sinovima, istima da je htio pokazati gdje je to, i ubrati nešto maslina za speći, međutim tada da su dotrčali EF, Tome i njegova žena D, i EF tada je vikao da je to njegovo, da je to on radio, a na što mu je rekao da ga pripada samo četvrtina i da toliko može radi a ne sve jer zemlja da od ČF. Bilo mu je bilo jako neugodno, jer kako je bila bonaca sve da se čulo. D da je vikala da neka se čuje, neka se zna, i onda da je otišao jer se nije htio svađati. Poljoprivredni vještak na očevidu da je procijenio da su oni tu imali desetak tisuća kuna godišnje zarade od tih maslina, i to i od njihovog dijela i dijela EF, no oni to sve da su zadržavali za sebe. Što se tiče obiteljske prilike, navodi da su u kuću zajedno prešli on, EF, otac i majka, i misli da je bio rođen i V. Kasnije kada se oženio 72., da je otišao na Lošinj, dok otac i majka da su ostali u kući zajedno sa EF, da bi 84. godine otac, i majka prešli u staru kuću. Stara kuća da je bila izgorila i u lošem stanju, pa mjesna zajednica da je skupila da se kuća obnovi, zatvori, U tome da su pomogli i popovi, a otac da je digao kredit kojeg da je on vratio, da bi mogao kupiti namještaj da pređe u staru kuću. U staroj kući otac da je umro, a majka da je bila kod sestre RF, jer tako da je otac rekao. Oni da su pazili majku, dok on da je financirao. Majka da je umrla u bolnici u Zadru, ali da je živjela sa BF i sestrom. EF da je izbjegavao TF i majku, i nikada da ih nije posjetio, dok BF da je svaku subotu kariolom išao po veš za oprati kod babe, držao je do toga. Ne sjeća se točno, no misli da je 85.-86. godine primio rješenje o nasljeđivanju iza TF. U trenutku smrti TF, na Bogančevu i Pod Vršini da su bile masline, a na Polju da se verdura sadila, kumpiri, od toga da su ljudi živjeli. I u trenutku kada su zatražili diobu da su bile masline, a na Polju da je bila loza, a ovo drugo da su bile masline. Dopšuta da su neku maslinu i posadili, ali da se vidi da su bile stare masline jer sredina da je popilana i da su izbrukvale mlade palice. Iza smrti TF masline da je obrađivao Frane koje da je uvik vikao da je to njegovo. EF da je uzurpirao sve tamo gdje se može doći autom, a tamo gdje se ne može autom to da je ostavio.
Na poseban upit da li je ikada pok. EF i njegovim sinovima rekao da ne mogu obrađivati te nekretnine, tužitelj pod 3 je naveo da je izbjegavao svađu, jer kada bi mu to spomenulo, EF da bi počeo vikati, lupati po stolu, htio se svađati, te se ponašao bahato, drsko, bezobrazno. 244-245
23.1. Prilikom ponovnog saslušanja tužitelj pod 3) GF (l.s.244-245), je izjavio da u cijelosti ostaje kod ranije danog iskaza. Ističe da je pok. EF i njegova djeca, tj ovdje tuženici, znali da se predmetne čestice dijele na njih četvero, jer sva djeca pok. TF da imaju ¼. Poslije da je EF došao i pitao svih njih, majku, pok. sestru RF, da li može raditi tu zemlju do diobe, sa time da su se suglasili i dozvolili mu to do diobe. HF jedne prilike da je rekao da su oni svjesni da se ovo jednog dana mora podijeliti. Par puta EF da je zvao da sjednu i da se podijele, a EF na to da bi mu pokazao "rukom od lakta". Što se tiče njihovih odnosa sa pok. EF, kao najmlađe dijete između njih da je bio kurir, povremeno da je razgovarao sa svima, a pok. bratu EF da je rekao da ode u staru kuću i sa sestrom RF da sjedne i pomiri se, no za to da nije htio ni čuti. Ne sjeća se da je pokretao postupaka da se donese rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza pok. ČF, u pogledu izvanknjižnog vlasništva.
Na poseban upit da li je ikada pok. EF pitao zašto smatra da je to sve njegovo, tužitelj pod 3) je naveo da bi mu EF uvijek pokazao od lakta i svađao se, pa radi toga da se povukao jer se nije želio svađati. Pita se zbog čega je EF došao njih pitati može li obrađivati zemlju, a to još da je pitao oca, a nakon toga sestre RF, DF i njega. Ne sjeća se da li je pokretao sudske postupke da se pok. EF zabrani obrađivanje i korištenje ove parcele. Njegov odnos sa EF da je bio jako često narušen, a to sve zbog ovih parcela. Nakon smrti oca da se s njim slizao da bi nešto dobio, i to jedno vrijeme da je trajalo, a nakon toga odnos da se ponovno narušio. Pok. EF da se naljutio i posvadio sa njim kada su on i sestre prodali svatko svoju četvrtinu dijela na jednoj parceli, misli da je to bilo 2015. Ističe da ova parcela je bila podijeljena na 4 dijela, a to da je učinio još pok. otac ČF, a pok. brat da je držao da je to sve njegovo. Nakon toga nisu imali nikakve komunikacije.
24. Tuženik pod 1) VF (l.s.147-150) tijekom saslušanja navodi da je ČF prestao raditi masline 1968-1969., kada je prestala sa radom uljara u [adresa] jer je bila stari model, i negdje 1976. da se obnovila uljara, nova Zadruga i tada da se ponovno pokrenulo maslinarstvo, te EF da je pitao oca može li on to raditi, ČF to da je dozvolio i uvijek da je dobivao svoj dio ulja. Tada EF da je uzeo tih 5-6 pozicija, parcela, i na ove dvije pozicije, koje predmet ovog postupka, da su posađene nove masline. Na Bogančevu da su bile 4 masline, sada da ih je 24, na Vršini da su bile 3, a sada da ih je 15. Na Vršini da obrađuju još 4 masline koje su bliže cesti, a još da ima 5-6 prema gori. Gdje je 15 maslina, da je stepenasti maslinik, dok nove masline da su sadili on i brat zajedno sa ocem. Misli da su oni (tužitelji) dobili četvrtinu po vrijednosti, možda i više, te da su birali pozicije za zemlju koja se može prodati jer njih da ne zanimaju masline, nego samo zemlje koje mogu prodati. EF da je za njih napravio jako puno. Oni da su se naljutili na tužitelje, jer oporuku koju je samo potpisao ČF, da su napisale NF i ĐF, a to da mu je kasnije rekao svjedok, pa zbog toga u početku da su se bunili, Međutim, kasnije iza smrti Anđuline, 92. da su se pomirili i smatra da nije bilo loših odnosa jer EF da je bio kum OF sinu na krizmi, tako da nije bilo onako kako je OF opisivao. Također da nije točno da je EF izbjegavao oca, jer EF da se brinuo za njega i za majku. Isto tako da nije točno da su potirali djeda i nanu iz nove kuće, već smatra da je RF svih njih usmjerila u tu staru kuću jer djed je dobio velike novce za zemlju koju su mu uzeli za Otočanku. RF da je rekla da djed digne novce i da ode u staru kuću, međutim, grom da je udario u staru kuću i oni da su se opet vratili kod njih. Bogančevo, Vršine i Polje da je bila zemlja od ČF na Katastru, ali ne zna kako je u zemljišniku, misli da ima neki dio. Ova zemlja nakon TF da je od njegovo oca EF zato što im je ČF dao toliko godina da rade na njoj, oni da su to radili i nitko da im nije zabranjivao to. Parcele Bogančevo, Polje, i Vršine, da nisu bile procijenjene u postupku u kojem je spomenuo da su dobili 450 tisuća kuna, parcele u parnici vještak da nije podijelio, i oni da su nastavili raditi na istima. Oporukom otac da je dobio teren gdje je sagradio kuću, no oporuka kasnije da je pisana i oni da su već živjeli u toj kući, misli da je otac već bio prenio teren na sebe. Otac da je morao pitati svoga oca TF može li obrađivati ove predmetne parcele, a na pod pitanje, zašto ako mu je te zemlje ČF darovao usmenim darovanjem, tuženik pod 1) je naveo da ga je EF vjerojatno pitao da li može, a ČF da je rekao da može, i po njemu da je to usmeno darovanje. Ove nekretnine, po smrti TF, otac da nije stekao na drugi način, pa tako niti kupoprodajom. Ne zna je li otac, nakon smrti TF, pitao sestre i brata da li može nastaviti obrađivati masline, no dopušta da je. Između njegovog oca i OF, da je bio spor, kada su im iza leđa prodali ¾ jedne velike njive, negdje oko 700 kvadrata, a oni i to da su obrađivali. Ne zna kada je bila sudska dioba, dok ovo da su tužitelji prodali 2007. ali tada su prodali svoj dio od ¾. Misli da se zemljište Bogančevo, Vršina i Polje nikada nije dijelilo između nasljednika pok. TF, pa čak ni sudski vještak.
Na poseban upit da li mu je pok. otac ikada govorio o sadržaju oporuke i rješenju o nasljeđivanju iza pok. TF, tuženik pod 1 je naveo da su pričali o tome, oni da su to radili, nisu osporavali da se jednog dana moraju podijeliti, ali ne ovako nepošteno. Iza smrti nane da su se pomirili međutim, kada su im iza leđa prodali onu zemlju opet da se zakuhalo. Osim predmetnih parcela, iza Bilog Briga, polje zvano Paprat, da je ostalo nepodijeljeno, dok ovo da smatra da nije pošteno, jer otac da je uložio puno toga u parcele, i ono što je uložio u ovu zemlju, da je uložio u njih sada da bi imali 5- 6 katova zgrade. Otac da se žalio na Rješenja o diobi, jer su dobili parcele koje su u šumi, daleko od puta, pa je htio jednu parcelu prema Zadru. Međutim, spis po žalbi da je otišao u Veliku Goricu, i oni da su to vratili nazad sa pečatom. Tada da nisu htjeli ići na nikakve parnice, jer su smatrali da će im ostati ovo na Bogančevu ta Vršina, taj jedan komad. Nitko od ostalih suvlasnika, sunasljednika iza pok. TF, da im nije rekao da će im ostati, ovo [adresa] i [adresa], a da su znali, da bi bili pokrenuli parnicu na ono što je napravio sudski vještak.
24.1. Tuženik pod 1) VF, (l.s.246-248), tijekom ponovnog saslušanja je iskazao da ostajem pri ranijem iskazu i da nema što tome dodati. Na poseban upit svoje punomoćnice je naveo da negdje 1968. -1969. su oni (on, roditelji brat i stric OF) stanovali u novoj kući koju je napravio njegov pok. otac. Otac da je teti RF besplatno napravio novu kuću u koju se uselila, a pok. djeda i baku da je poslala da žive u staroj kući jer u to vrijeme pok. djedu TF država da je oduzela imovinu u Gaženici, i za to da je dobio tada 3 milijuna dolara, pa radi tog novca, kako bi mogla doći do istog, da je poslala djeda i baku da žive u staroj kući. Teta RF da je bila glavna kad se sačinila oporuka, to je bilo 1973. Kada je 1975. grom udario u staru kuću i cijela izgorila do temelja, djed i baka da su se doselili kod njih u novu kuću. Obnova stare kuće da je trajala cca 2 godine i pok. otac sve da je besplatno radio da bi obnovio staru kuću roditelja, a pritom da su pomogli i ljudi i selo. Po obnovi stare kuće, djed i baka da su se ponovo vratili, i djed da je još živio nekih 5-6 godina. On, brat i njegovi roditelji da su jako puno pomagali baki i djedu, a time da želi reći da njihov odnos sa bakom i djedom nije bio kako su o tome iskazivali tužitelja. Po smrti djeda baka da je živjela još 7-8 godina. Pok. otac nikad da nije govorio da predmetne parcele treba podijeliti sa bratom OF i sestrama i nije mu poznato da bi pok. otac išao kod svog oca, a kasnije kod svoje majke, te sestara i brata tražiti dopuštenje da može obrađivati ove parcele. Jednom otac kada je išao kod sestre RF u posjetu majci, sestra da ga je potjerala. Otac za života sa pok. djedom da je imao dogovor, naime, kako su masline bile zapuštene, otac da je imao želju da ih obnovi, te pitao djeda i on mu je dozvolio da može slobodno obnoviti, a to je bilo 1976. Obnovio je 6-7 maslinika, a još toliko da je ostalo u šumi. Odnosi između pok. oca i strica OF da nisu bili dobro sve do smrti pok. bake, nakon toga da su se pomirili i međusobno se posjećivali. U međuvremenu da je došla ta dioba, tada su nešto uspjeli međusobno podijeliti nekretnine u [adresa], a kasnije kada je bilo snimanje iz zraka samo da su se upisivali na parcele na predjelu zv. Paprat. Nakon toga OF da je prodao te parcele, da oni ne znaju, a upravo te parcele oni da su obrađivali. Da nije istina to što OF tvrdi da je ta parcela bila podijeljena, i onda da su se posvađali oko toga, jer su tražili da se zamijene, oni (tuženikovi) da njima daju Paprat, a da njima (tuženicima) ostane preostali dio ove parcele koju su prodali. To da su tražili jer su smatrali da će Paprat prodati i radi toga da su se posvađali. Nakon toga vještak da ih je podijelio na parcelama na kojima su bile masline, i njegovi da su tu bili dosta oštećeni, a ovo [adresa] i [adresa] da su bile izuzete, ne zna zašto. Predmetne parcele da potječu od djeda TF, otac da je obrađivao 5-6 maslinika dok je još djed bio živ i kao maslinike koji su predmet spora. Ne zna što su se djed i otac dogovorili, samo zna da kad su počeli saditi masline, oca da su pitali zašto sade ako se to bude dijelilo, na što da je otac rekao da je to njegovo, da mu je djed to dao. Tih 6-7 parcela na kojima su bile masline, djed ocu dao je 1976., a djed masline da je prestao obrađivati 1960. -ih. Misli da je pok. otac, nakon ovog darovanja, počeo obrađivati masline na predmetnim parcelama. Zemljište na kojem je izgrađena nova kuća da je prvotno bilo ČF, a kasnije da je preneseno na njegovog oca, oporukom djeda. Tuženik pojašnjava da kada je u ranijem iskazivanju spominjao razliku u vrijednosti koju ste stekli u ranijim postupcima, parcele da su trebale se podijeliti na četvrtine, a vještak da nije podijelio niti jednu parcelu na četvrtine, tako da po njegovoj diobi tužitelji da su dobili i one masline koje su oni obrađivali, a oni (tuženici) da nisu dobili ništa od maslina. Pok. otac da je osporavao rješenje o nasljeđivanju iza pok. TF, ali da ne zna da li se žalio. Ne zna reći što je osporavao. Prema oporuci pok. djeda, OF da je dobio staru kuću, jednu građevinsku parcelu i dva vrta, i tada su se posvađani, ali na kraju da se pomirili i ostali pri tome da OF dobije staru kuću, jednu građevinsku parcelu i dva vrta. Ne zna zašto otac u katastru nije prebacio predmetne čest. na svoje ime, a iste da su izvorno vlasništvo pok. TF. Otac da je pok. TF pitao da radi ove parcele da bi se obrađivale, da ne stoje, jer sve to da je bilo obraslo i zaraslo. I tužitelji da su mogli obrađivati, zašto nisu to učinili. Nekretnine u [adresa] da su podijelili po dogovoru. Nadalje, tuženik pod 1) je naveo da je odgovorio ranije da je otac davao pok. TF njegov dio ulja, zato što ga se pitalo, ali da ga se nije pitalo o kojem ulju se radi, a djedu da su davali ulje i bez toga i još da su živjeli u zajednici. Pored toga djedu da su nabavljali provištu, meso i sve što je trebalo.
Smatra da je nakon TF ova zemlja je vlasništvo njegovo pok. oca, jer kad su išli saditi masline, da su pitali oca, a on da je rekao da mu je to djed dao. Ne zna zašto nije odgovorio kao danas, da nije bio skoncentriran. Na upit koje parcele i koje površine su iste koje pok. ČF darovao ocu, da ne zna što su oni dogovarali točno, sporne, parcele Bogančevo i Podpovršine i parcela gdje im je kuća. Nemam pojma koliko je kvadrata tih parcela, negdje 1.500-2000 m2. Oporukom da je obuhvaćena parcela na kojoj je izgrađena kuća. Nema pojma koja je razlika između oporuke i darovanja. Parcela na kojoj je njihova kuća da im je pripala prije oporuke pok. djeda. Ne zna zašto je ta parcela obuhvaćena oporukom, a sporne nisu. Po smrti pok. djeda, otac da je smatrao da je naslijedio predmetne parcele i druge parcele u [adresa] i dr. Ne zna je li djed pok. oca uveo u posjed Bogančevo, Podvršje i dr.
25. Tuženik pod 2) HF (l.s.150-152) tijekom saslušanja navodi da su ove nekretnine vlasništvo njega i brata, a otac iste da je stekao tako što je radio na njima u slobodno vrijeme, čistio ih, obnovio ih je, a to da je bilo sve u šumi, dok tužitelji da im nikad nisu ništa prigovarali za to. Na Bogančevu da je bilo 5-6 maslina, sada da ima 24, a na [adresa] je bilo 3-4, a sada da ima 15. Otac da je posadio nove masline koje su strane sorte. Većinom što je stric iskazivao za staru kuću, da nije točno jer stric da nije bio niti kada se gradilo, a niti kada se popravljalo. Godine 1975., u 8 mjesecu u kuću da je udario grom, on i otac da izvlačili dida iz kuće, i svi da su došli. Kasnije kuća da se uspjela brzo obnoviti, jer otac da je radio sa 7 građevinara jer je imao partnersku firmu, i zahvaljujući tome kuća da se brzo obnovila. U to vrijeme djed i baba da su bili kod njih, i odnosi između EF i TF nisu bili poremećeni. Djed i baka da su otišli živjeti u staru kuću, moguće zbog toga što da su se posvađali oko tete koja da je vukla neke konce. Svaki dan da je bio kod djeda u obnovljenoj staroj kući, a nakon njegove smrti baba da je otišla kod kćeri. Otac EF njima da je puno pomogao, pa tako BF za novu i staru kuću, i stricu OF, a sestra iz Italije da bi stala kod njih po mjesec dana. Izvan suvlasničkih udjela otac od djeda da je dobio to gdje kuća, a nekretnine Bogančevo, Vršine i Polja da je dobio usmeno pojašnjavajući da je otac rekao djedu da ima veliku želju to obnoviti, a djed da je rekao da može, da radi. Ne zna da li je djed tada ocu rekao da mu daje u vlasništvo ili da mu daje dozvolu da obnovi, ne zna što mu je rekao. Misli da nekretnine Bogančevo, Vršine i Polje se nikada nisu dijeljenje između nasljednika pok. TF. Otac da mu je rekao da je djedova oporuka falša jer da ju je napisala RF, i dala didu da je potpiše. Ne zna da li je otac vodio kakav sudski spor vezano za tu oporuku.
Iza smrti djeda, otac da je razgovarao sa bratom i sa sestrama u vezi ovih parcela, i OF nekoliko puta da je rekao da ga ništa ne zanima u [adresa], da s tim da radi što hoćeš, već da ga zanima Paprat i Pudarica, zemlje u Zadru. To da je bilo prije sudskih postupaka razvrgnuća suvlasničke zajednice, te mu nije jasno zbog čega su isti vođeni. Zna da iza TF još imaju tri sunasljednika pored oca EF.
25.1. Tuženik pod 2) HF, (l.s.248-249) u ponovnom saslušanju je naveo da ostaje kod prvotnog iskaza danog u postupku, s tim da se osvrnuo na navode strica OF u vezi parcele u polju, navodeći da je stric tada došao brati masline sa suprugom, misli da mu nisu bili sinovi kako navodi, dok tendu da je stavio kod masline koja je najbolje rodila. Stric da je došao ubrati masline, a brigu o održavanju maslina da nije činio. Tu maslinu, kao i ostale da je posadio pok. otac. Pok. djed da je rekao ocu da radi, da je to njegovo jer otac da je sve htio raditi i obrađivati, a to da mu je otac rekao. Na ovim parcelama i sam da je sadio masline kad je došao iz vojske 1980., misli da je posadio 8-10 maslina, a otac da je počeo saditi negdje 1976. Otac da je uređivao terene, a on brat i majka da su pomagali. Na [adresa] i [adresa] da su dovozili zemlju, cca 100 kubika. U to vrijeme da je vršio neke iskope po selu, pa to odvozio na ove njihove parcele. To sigurno da ne bi radio da je tada mislio da parcele nisu njihove. Inače otac da je bio jako veliki radnik koji je radio od jutra do mraka svoj posao i poljoprivredu. Otac da je govorio da bi to bilo njegovo, zato što mu je djed dao. Nikad od nasljednika pok. ČF da nisu ništa dobili da im se zabranjuju radovi na [adresa] i [adresa]. Nakon smrti pok. djeda i nakon što je otac i dalje nastavio obrađivati ove masline, nikada stric ili tete da nisu tražile da im dadu određeni udio u ulju, niti kakvu novčanu naknadu.
Na poseban upit, da li je djed ocu dao ove nekretnine u vlasništvo ili da ih obrađuje, održava i slično, tuženik pod 2) je iskazao da koliko zna, tata da je rekao da mu je djed to dao., a na upit zbog čega tijekom ranijeg saslušanja na je odgovorio da ne zna što mu je rekao, tuženik pod 2) je ponovio da je tata rekao da je to njemu dido dao i to da rekao. Ne zna zašto je otac govorio da je djedova oporuka falša.
26. S obzirom na navode tuženika da je pok. djed ČF, njihovom pok. ocu CF ove nekretnine usmeno darovao 1976., to u konkretnom slučaju na ovaj pravni posao trebalo primijeniti pravna pravila Općeg Građanskog zakona (OGZ-a) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., ("narodne Novine" br. 73/91).
26.1. Prema pravnom pravilu paragrafa 983. OGZ-a pogodba, kojom se kakva stvar daje kome bez plaće, se zove darovanje, dok pravnim pravilom paragrafa 943. propisano je da iz darovane pogodbe, koja je učinjena samo usmeno bez prave predaje darovane stvari, daroprimac ne zadobiva nikakva tužbena prava. Ovo pravo treba da je na pismenoj ispravi osnovano.
27. Tijekom saslušanja tužitelji tvrde da pok. otac ČF nikada nije predmetne nekretnine darovao predniku tuženika pok. CF, dok tuženici tvrde da je pok. djed ČF njihovom ocu usmeno darovao ove nekretnine 1976. i otada da ih obrađuju, a u naravi to da su maslinici.
28. Analizirajući iskaze stranka razvidno je da tuženici pod 1) i 2) tijekom prvog i drugog saslušanja identično iskazuju da je pok. otac ČF, pok. EF, ocu tuženika predmetne parcele dozvolio da obrađuje, a ne da mu ih darovao, te isti ne poriču da je pok. EF obrađivao predmetne nekretnine i tome da se oni nisu protivili. Da je pok. EF i njegova obitelj to obrađivala, to su potvrdili i saslušani svjedoci.
29. Analizirajući iskaze tuženika pod 1) i 2) razvidno je da su tuženici prilikom drugog saslušanja izmijenili svoje prvotne iskaze koje su dali pred ovim sud u pogledu činjenice darovanja predmetnih nekretnina njihovom pok. ocu EF od strane pok. djeda ČF. Naime tuženik pod 1) tijekom prvog saslušanja navodi da je otac pitao TF dali to može radi i ČF da mu je to dozvolio i uvijek da je dobivao svoj dio ulja, pok. otac da je morao pitati TF da li to može obrađivati, i po njemu to što je otac pitao, a pok. ČF odobrio da je usmena dioba. Također je naveo da su oni to radi, ali da nisu osporavali da se jednog dana moraju dijeliti, te da ne zna je li otac, nakon smrti TF, pitao sestre i brata da li može nastaviti obrađivati masline, no dopušta da je. Prilikom drugo saslušanja tužen pod 1) je naveo da Pok. otac nikad nije govorio da predmetne parcele treba podijeliti sa bratom OF i sestrama i da mu nije poznato da bi pok. otac išao kod svog oca, a kasnije kod svoje majke, te sestara i brata tražiti dopuštenje da može obrađivati ove parcele. Otac za života sa pok. djedom da je imao dogovor, naime, kako su masline bile zapuštene, otac da je imao želju da ih obnovi, te pitao djeda i on da mu je dozvolio da može slobodno obnoviti, a to da je bilo 1976. Predmetne parcele da potječu od djeda TF, otac da je obrađivao 5-6 maslinika dok je još djed bio živ, kao i maslinike koji su predmet spora. Ne zna što su se djed i otac dogovorili, samo zna da kad su počeli saditi masline, oca da su pitali zašto sade ako se to bude dijelilo, na što da je otac rekao da je to njegovo, da mu je djed to dao. Isto tako tuženik pod 2) prvo je iskazao da je otac ove parcele stekao tako što je radio na njima u slobodno vrijeme, čistio ih, obnovio ih jer to da je bilo sve u šumi, dok tužitelji da im nikad nisu ništa prigovarali za to. Ove nekretnine otac EF da je dobio usmeno pojašnjavajući da je otac rekao djedu da ima veliku želju to obnoviti, a djed da je rekao da može, da radi. Ne zna da li je djed tada ocu rekao da mu daje u vlasništvo ili da mu daje dozvolu da obnovi, ne zna što mu je rekao. U ponovnom saslušanju tuženik pod 2) je naveo da je pok. djed ocu dao radi, da je to njegovo jer otac da je sve htio raditi i obrađivati. Otac da je govorio da bi to bilo njegovo, zato što mu je djed dao. Pored ovako izmijenjenih iskaza tuženika pod 1) i 2), a kako je naprijed već izloženo, niti jedan svjedok njie potvrdio navode tuženika o darovanju predmetnih nekretnina ocu tuženika, pok. EF, od strane pok. ČF, a u konačnici ni pok. EF tijekom postupka diobe ovih nekretnina nije eksplicite iskazivao da bi mu predmetne nekretnine bile darovane od pok. oca TF, već je tvrdio da bi mu u diobi iste trebale pripasti jer ih je obrađivao preko 50. godina, a tome tužitelji da se nisu bunili, pa slijedom naprijed navedenog, sud smatra da tuženici nisu dokazali da je njihov pok. otac EF predmetne nekretnine stekao usmenim darovanjem od pok. TF jer je očito da je pok. ČF svome sinu EF dozvolio da iste obrađuje jer je ovaj iskazao takvu želju i volju, a ne da mu ih daruje da postanu vlasništvo EF, a to znači da su predmetne nekretnine, u trenutku smrti pok. ČF, bile njegovo izvanknjižno vlasništvo, pa su časom smrti istog, tužitelji pod 3) i 4) te prednica tužitelja pod 1) i prednik tuženika pod 2), naslijedili predmetne nekretnine temeljem zakona u jednakim dijelovima, kako je i propisano odredbom čl. 135. Zakona o nasljeđivanju („Službeni list SFRJ 42/65), radi čega je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.
30. Što se tiče istaknutog prigovora zastare prava zahtijevati ostavinu iz čl. 144 ZN-a, ova sud smatra da prigovor tuženika nije osnovan jer se u konkretnom slučaju se ne radi o nasljedničkoj tužbi (hereditatis petitio) već o vlasničkoj tužbi, pa se ne primjenjuju zastavni rokovi iz citiranog članka ZN-.a.
Naime, nasljednička tužba moguća je samo između osoba koje se spore o pravu nasljedstva od koji jedna ističe svoje jednako ili jače pravo nasljedstva prema osobi koja posjed stvari ostavine također temelji na pravu nasljedstva. Kako u konkretnom slučaju tuženici tvrde da je njihov prednik pok. otac EF predmetne nekretnine stekao pravnim poslom-usmenim darovanjem sa pok. TF, a ne temeljem nasljeđivanja, to znači da se u konkretnom slučaju radi o vlasničkoj tužbi, rad čega prigovor tuženika nije osnovan.
31. Odluku o trošku sud temelji sukladno odredbi čl. 154. st.5. ZPP-a, te je tužiteljima priznao trošak koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika) i to: za sastav tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr.7.1.), za zastupanje na ročištu od 10. prosinca 2019. godine u iznosu od 125 bodova (Tbr.9.2.), za sastav obrazloženog podneska od 09. prosinca 2019.g. u iznosu od 250 bodova (Tbr.8.1.),za zastupanje na ročištu od 4.ožujka 2020. godine u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 2.lipnja 2020. godine u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 6. rujna 2023. godine u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 22. siječnja 2023. godine u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu od 29. siječnja 2023. godine u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu od 13. svibnja 2025. u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu od 12. lipnja 2026. u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1), za zastupanje na ročištu od 26. kolovoza 2026. u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.), za sastav obrazloženog podneska od 17. lipnja 2026. u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.1.), ukupno 2.875 bodova, uz vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr.54). daje iznos 5.750,00 EUR-a, PDV iznos od 750,00 eur (Tbr.46), te materijalni trošak koji se odnosi za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 2.360,00 kuna/ 313,23 eur, za sudsku pristojbu na presudu 313,22 Eur-a, i uplaćeni predujam očevida u iznosu od 1.750,00 kuna/232,26 eur, što u konačnici daje iznos od 7.358,72 eur.
Zadar, 01. listopada 2026.
S u t k i nj a
Jasni Baričević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po pun.,
2. Tuženicima po pun.
