Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2
Posl. br. P-94/2025-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud Đakovu, sudac Željko Samardžić, u parničnom predmetu tužiteljice GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Draženu Oreškoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tužene MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Zdenku Krstiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja sastava ostavinske imovine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. rujna 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, tuženice i punomoćnika tuženice, 1. listopada 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. SV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] ulazi novčani iznos od 485,76 €/3.660,00 kuna, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice GV odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužiteljici GV tuženici MV na ime troškova parničnog postupka isplatiti iznos od 6.250,00 EUR (šesttisućadvjestopedeset eura), sve to u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženice za isplatu parničnog troška u preostalom iznosu odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 20. travnja 2023. podnijela tužbu u kojoj je navela da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku, donešenom po povjereniku toga suda, javnom bilježniku Ivani Kovačević iz Osijeka, broj: O-356/2019-4 UPP/OS-11/2019-4 od 22.veljače 2019.g. raspravljena je ostavina iza pok. SV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. Istim rješenjem je utvrđeno da je ostaviteljica SV većim dijelom svoje imovine raspolagala na način da je zaključila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa MV, ovdje tuženom, koji je ovjeren kod Općinskog suda u Osijeku dana 21.12.2017.g. pod brojem: R2- 434/2017. Navodi da je odredbama 3.,4.,5. i 6. predmetnog ugovora u kojima je navedena sva nepokretna i pokretna imovina primateljice uzdržavanja – pok. MV SV koja danom ovjere potpisa ima biti prenijeta u vlasništvo davateljice uzdržavanja MV nisu obuhvaćena druga novčana sredstva osim novčanih sredstava u valuti EUR položena kao oročeni depozit na računima Addiko Bank d.d. broj: 743-205-514138932 i broj:743-205-514139267. Prijedlogom od 26. siječnja 2022. zakonska nasljednica GV, ovdje tužiteljica, je predložila raspravljanje naknadno pronađene imovine iza pok. SV i to novčanog iznosa od 47.500,00 eura i 3.660,00 kuna koji su iznosi bili pohranjeni u KBC Osijek prilikom prijema ostaviteljice na bolničko liječenje dana 13.12.2018.g. Zakonska nasljednica – tužena MV osporila je navode sunasljednice da navedeni novčani iznos predstavlja naknadno pronađenu imovinu navodeći da je isti iznos predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojeg je ostaviteljica zaključila s njom kao davateljicom uzdržavanja, a što, po njenom tumačenju, proizlazi iz točke 6. ugovora. Obzirom na ovako izloženi stav zakonske nasljednice MV, a pozivom na odredbe čl. 234. st. 1., 224. st. 1. i čl. 225. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03. 163/03, 35/05, 127/13, 33/15), ovaj sud je rješenjem br: O-443/2023-4 od 20.03.2023.g. utvrdio da je u ostavinskom postupku već doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju (rješenje o nasljeđivanju od 22. veljače 2019.), te da nema mjesta prekidanju postupka pokrenutog povodom prijedloga za raspoređivanje naknadno pronađene imovine (jer je ostavinski postupak okončan) i stoga je prijedlog zakonske nasljednice GV odbijen uz napomenu da ista svoja prava može ostvarivati u posebnom parničnom postupku. Slijedom navedenog, ista predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi da u ostavinu iza pok. SV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] ulazi novčani iznos od 485,76 €/3.660,00 kuna i 47.500,00 €/375.888,75 kn.
2. Tuženica je 29. rujna 2023. podnijela odgovor na tužbu u kojemu je prije svega prigovorila naznačenoj vrijednosti predmeta spora na način da ističe da je pogrješno označena vrijednost spora sa 1.500. -EUR-a. Iz tužbenog zahtjeva je vidljivo da predmet spora čine dva novčana iznosa i to od 485,76. - EUR-a i 47.500.- EUR-a što zbrojeno čini iznos od 47.985,76.- EUR-a pa taj iznos predstavlja vrijednost predmeta spora. Zato predlaže da sud temeljem odredbe čl. 35 st. 1 i 37 st. 1 ZPP rješenjem odredi vrijednost predmeta spora u skladu s ukupnim tužbenim zahtjevom. Nadalje, navodi da tužiteljica pogrješno drži da sada pok. SV nije ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju raspolagala novčanim iznosom od 47.500. - EUR-a. Navedeni novac nalazio se u času sklapanja ugovora položen na dva devizna štedna računa u Addiko Bank u Osijeku s oročenjem na godinu dana. Prvi od ta dva računa nosio je u času sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju broj: 743-205-514138932, a na njemu je bio 01.07.2017. g. položen iznos od 31.262,96.- EUR.-a s rokom oročenja od jedne godine, tj. do 02. 07. 2018..g. Drugi od dva računa nosio je u času sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavnju broj: 743 205-5t14139267, a na njemu je bio 03. 07. 2017.g. položen iznos od 23.065,01. - EUR-a s rokom oročenja od jedne godine, tj. do 04. 07. 2018.g. Oba ta računa navedena su u toč. 6. ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopljen 06. prosinca 2017.g. Po isteku roka oročenja od jedne godine oročenje je produljeno za daljnjih godinu dana i tada je prvi račun zamijenjen novim brojem 743-205-514287711. Tom prilikom je s tog računa skinut iznos od 5.000.- EUR-a koji novac sam darovala svojoj kćerki povodom njene udaje. Tako je na novom računu ostao iznos od 26.425,55. - EUR-a. Istovremeno su na račun pripisane kamate na oročenu štednju za prethodnu godinu. Jednako tako postupljeno je i s drugim računom. Istekom godine dana produljena je oročena štednja za daljnjih godinu dana, a račun je dobio novi broj 743-205-5141288925. Prethodno položeni iznos od 23.06z5.01.- EUR-o uvećan je za dospjele kamate tako da je novi iznos bio 23.164,95. - EUR-a. Navodi da iako je ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju ona postala vlasnicom novca položenog na oba navedena računa nije prilikom ponovnog oročenja na tim računima mijenjala ime njezine majke SV jer uopće nije namjeravala za njezinog života podizati taj novac. Međutim, kada se u jesen 2018.g. pogoršalo zdravstveno stanje majke ona ju je počela nagovarati da novac podigne iz banke. Saznala je da je prednik Addiko Bank - bivša Hyppo Alpe Adria Bank u stvari propala što je jako poljuljalo njeno povjerenje u banke pa je zaključila da je bolje da novac drži u kući nego u banci. Zato je na njezin zahtjev otišla zajedno s njom 17. 10. 2018. g. u banku gdje je provedeno razročenje oba štedna uloga i ukupni novac s oba računa preuzela je tužiteljica i ponijela kući. Oko dva mjeseca nakon toga zdravstveno stanje njezine majke se pogoršalo i trebala je biti primljena na bolničko liječenje. Tada je izrazila strah što će biti s njom ako se za vrijeme njenog boravka u bolnici nešto tužiteljici dogodi jer će u tom slučaju ona ostati sama, bez ičije skrbi i bez bilo kakvog uzdržavanja. Da bi ju umirila tužiteljica joj je predložila da sav novac koji je podignut u banci polože prilikom njenog dolaska u bolnicu u bolnički trezor na njeno ime. Istovremeno joj je predložila da u bolnički trezor predaju i zlatninu koja se također nalazila kod tužiteljice u kući. Njezinoj majci je to odgovaralo i to ju je umirilo, a za nju je to bilo jako dobro rješenje. Njenim odlaskom u bolnicu kuća bi tijekom velikog dijela dana ostajala potpuno prazna, a u toj kući nema nikakvih sigurnih prostora za smještaj tolikog iznosa novca kakav se u kući nalazio od časa kada je novac donesen iz banke. Postojao bi izvanredno velik rizik od provale i pljačke. Kada se tomu doda i zlatnina koja je ranije bila vlasništvo njezine majke i za koju su znali brojni znanci i neznanci bio bi to prevelik mamac za provalnike. I prije toga je bila vrlo uznemirena zbog razmjeno velike svote novca koja se nalazila u kući, a bez ikakve zaštite. Zato je prilikom primitka u bolnicu 13. 12. 2018.g., njezina majka imala sa sobom sav novac ranije podignut s dva štedna računa u banci, a i svu zlatninu (toč. 5 ugovora). Tako je postupila da bi svoju majku riješila straha koji ju je mučio, ali i sebe riješila brige za novac i zlatninu u nezaštićenoj praznoj kući. Sve je to predano u bolnički trezor pri čemu je sastavljen potanki popis. Kada se zdravstveno stanje njezine majke poboljšalo otpuštena je iz bolnice 31. 12. 2018. g. Tada joj je predan isti novac koji je bio položen u bolnički trezor, a to je bilo i potvrđeno novim zapisnikom koji je potpisala tužiteljica, a potpisala ga je i njezina majka. Navodi da što se tiče iznosa od 3.660. - Kn nije sporno da navedeni iznos novca nije bio predmetom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Zato nema nikakve zapreke da se tužiteljica i tuženica dogovore o podjeli toga novca. Slijedom navedenog, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osim u dijelu koji se odnosi na 3.660.- Kn. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u osporenom dijelu, a tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška.
3. Prije svega, valja napomenuti kako je sud raspravnim rješenjem od 7. svibnja 2025. godine odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 47.985,76 EUR budući da tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevom i predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi da navedeni novčani iznos ulazi u sastav ostavinske imovine iza njezine pokojne majke, pa je prema pravnom shvaćanju ovoga suda bilo opravdano utvrditi i vrijednost predmeta spora u takvom iznosu, a sve to na temelju č. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje ZPP).
4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid i spis i pročitao dokumentaciju dostavljenu uz tužbu od 20. travnja 2023. (str. 5-17 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužiteljice od 31. listopada 2023. (str. 38-57 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženice od 22. travnja 2025. (str. 75-87 spisa), dopis Addiko Bank d.d. (str. 112-115 i 118-145 spisa), ostavinski spis Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. O- 443/23, te su saslušane tužiteljica GV i tuženica MV.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je tek djelomično osnovan.
6. Među parničnim strankama nije sporno da su iste jedine zakonske nasljednice iza svoje majke SV koja je preminula **.**.2019., te iza koje je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju po javnom bilježniku Ivani Kovačević iz Osijeka pod posl. br. O-356/2019-4 od 22. veljače 2019. Nije sporno niti da je u istom ostavinskom postupku, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, ovdje tužiteljica ostavinskom sudu podnijela prijedlog 26. siječnja 2022. radi rasprave naknadno pronađene imovine i to veće količine novca zbrinutog u bolničkoj blagajni 13. prosinca 2018. prilikom prijma ostaviteljice u Kliniku za psihijatriju KC Osijek, a koji prijedlog je ostavinski sud odbio (nakon prethodno održanog ročišta pred javnim bilježnikom na kojemu je tuženica osporila da navedeno ulazi u ostavinsku imovinu) uputivši predlagateljicu da ista svoja prava može ostvarivati u posebnom parničnom postupku. Nadalje, nije sporno niti da su pokojna ostaviteljica kao primateljica uzdržavanja i tuženica kao davateljica uzdržavanja, 6. prosinca 2017. sklopile ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a koja imovina iz predmetnog ugovora nije ulazila u ostavinsku imovinu iza pokojne ostaviteljice. Također, među parničnim strankama nije sporno niti da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. P-259/2020-47 od 8. rujna 2023. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice GV protiv tuženice MV kojim je ista tražila raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji su SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženica MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sklopili dana 05. prosinca 2017. godine. Na kraju, valja naglasiti kako nije sporno niti da novčani iznos od 3.660,00 HRK ulazi u ostavinu iza pokojne ostaviteljice budući da sama tuženica potvrđuje takve navode i čini ih nespornim.
7. Naime, među parničnim strankama je sporno ulazi li u ostavinsku imovinu novčani iznos od 47.500,00 EUR koji je bio pohranjen u KBC Osijek prilikom prijma ostaviteljice na bolničko liječenje 13. prosinca 2018. ili je takav novčani iznos predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 5. prosinca 2017. godine.
8. Iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 5. prosinca 2017., potvrđenog od strane Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. R2-434/2017-3 dana 21. prosinca 2017. (str. 7-10 spisa), proizlazi da je isti sklopljen između tuženice kao davateljice uzdržavanja i njezine majke, sada pokojne SV kao primateljice uzdržavanja. Iz t. 2. istog ugovora proizlazi da je navedeno da je primateljica uzdržavanja vlasnica različite nepokretne i pokretne imovine i da ovim ugovorom želi svoje vlasništvo na cjelokupnoj njezinoj imovini prenijeti na davateljicu uzdržavanja, uz pridržaj određenih prava. Nadalje, iz t. 6. ugovora proizlazi da primateljica uzdržavanja ima određena novčana sredstva u valuti EUR položena kao oročeni depozit na računima Addiko Bank d.d. broj: 743-205-514138932 i broj: 743-205-514139267.
9. Iz dopisa Addiko Bank od 25. svibnja 2026. (str. 118-145 spisa) proizlazi da su sredstva po dospijeću s oročenog depozita 514138932 isplaćena na način da je 5.000,00 EUR isplaćeno u gotovini, a 2. srpnja 2018. je napravljeno novo oročenje na partiju depozita 5142877115 u iznosu od 26.425,55 EUR, a koji depozit je prekinut 17. listopada 2018. Nadalje, proizlazi i da je za sredstva s oročenog depozita 514139267 4. srpnja 2018. napravljeno novo oročenje na partiju depozita 514288925 u iznosu od 23.164,95 EUR, a koji depozit je također prekinut 17. listopada 2018.
9.1. Naime, iz istog dopisa proizlazi i da su s navedenih uloga sredstva isplaćena u gotovini 19. listopada 2018. u ukupnom iznosu od 49.500,00 EUR, za koju isplatu je istom dopisu priložen i termalni listić. Iz navedenog termalnog listića proizlazi da je navedenog dana iznos od 49.500,00 EUR isplaćen u gotovini i to u sljedećim apoenima: 13 komada apoen od 500,00 EUR, 9 komada apoen od 200,00 EUR, 312 komada apoen od 100,00 EUR, 200 komada apoen od 50,00 EUR.
10. Iz zapisnika Kliničkog bolničkog centra Osijek od 13. prosinca 2018. (str. 14 spisa) proizlazi da je istog dana pokojna SV prilikom dolaska na Kliniku za psihijatriju predala na čuvanje iznos od 3.660,00 HRK, te iznos od 47.500,00 EUR u sljedećim apoenima: 13 komada apoen od 500,00 EUR, 5 komada apoen od 200,00 EUR, 300 komada apoen od 100,00 EUR, 200 komada apoen od 50,00 EUR.
10.1. Iz zapisnika od 31. prosinca 2018. (str. 15 spisa) proizlazi da je pokojna SV istoga dana primila novac predan na čuvanje kako je to navedeno u t. 10. obrazloženja, a koju primopredaju su potvrdili i potpisani svjedoci.
11. Preostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući da se ista ne odnosi na sporne i odlučne činjenice za predmetni postupak. Naime, u predmetnom postupku je isključivo potrebno utvrditi činjenice koje se odnose na novčana sredstva u iznosu od 3.660,00 HRK i 47.500,00 EUR, koja su bila pohranjena u KBC Osijek prilikom prijma ostaviteljice na bolničko liječenje 13. prosinca 2018., a utvrđivanje kojih činjenica je potrebno za donošenje odluke ulaze li takva novčana sredstva u ostavinsku imovinu pokojne SV ili su ona predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, što ujedno predstavlja i predmet ovoga postupka. Sve druge okolnosti vezane za oporuku ostaviteljice, odnos između tuženice i pokojne SV, kao i okolnosti izvršavanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nisu od značaja za predmetni postupak budući da nije sporno da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju važeći i da je i trenutno na snazi, odnosno da nije raskinut ili utvrđen ništetnim.
12. Tužiteljica GV saslušana je na ročištu od 31. ožujka 2026. te je ista navela kako mora naglasiti da su njezini roditelji bili imućni ljudi i zna da je majka osim oročenih novaca imala i gotovine, pa ne može znati je li novac koji je predan na čuvanje bolnici zapravo novac koji se nalazio na računima koji su bili predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Navodi da su prihodi od njezinih pokojnih roditelja bili višestruki, kako od mirovine i plaće, tako i od određenih zakupnina. Mora naglasiti da je ona svojim roditeljima tijekom 26 godina plaćala zakupninu u iznosu od otprilike 500,00 EUR i to za lokal koji je bio u njihovom vlasništvu, a ona ga je koristila za svoju firmu. Nakon smrti oca 2016. godine majka je pronašla određenu količinu novca u nekakvim vrećicama no ne zna o kojem se iznosu radi. Ima saznanja da je njezina majka osim oročenih sredstava imala i gotovine koju je držala u vrećicama. Zna da je majka od 2018. godine uvijek sa sobom nosila sve novce i zlatninu iz razloga što se bojala da ju se ne opljačka. Navodi da je zadnji puta sa svojom majkom komunicirala u listopadu 2018. godine, a zadnji razgovor je bio u prosincu 2018. godine. Nije bila u sukobu sa majkom, već je ona bila u sukobu sa njezinim suprugom. Navodi da joj je poznata oporuka iz ostavinskog postupka.
13. Tuženica MV također je saslušana na ročištu od 31. ožujka 2026. te je ista navela da je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopila sa svojom majkom na njen izričit zahtjev u prosincu 2017. godine. Predmet navedenog ugovora su bila i dva računa u Addiko Banci sa oročenim depozitom. Nije znala točno koliko ima novaca na takvim računima u trenutku sklapanja ugovora, no bilo joj je poznato da bi to moralo biti otprilike oko 49.000,00 EUR. Osim novca na navedenim računima majka je nakon očeve smrti 2016. godine imala i nešto gotovinskog novca, no koji novac se trošio. Na oba štedna računa oročenja su isticala u srpnju 2018. godine, pa je tada zajedno s majkom otišla u banku da obave daljnje oročenje. Nije htjela prebaciti račune na svoje ime iako je to mogla i to iz razloga što je rekla da to neće učiniti za života majke da se ne osjeća ugroženom. Njezina majka je u zadnje vrijeme pred smrt postala dosta bojažljiva i nepovjerljiva, pa tako i prema bankama, te su u dogovoru u listopadu 2018. godine podigle novac sa oba štedna računa kako bi ga čuvale kod sebe. Novac su čuvale malo kod nje, malo kod mame, ovisno kako je tuženica radila i to im je predstavljalo problem. Kada je ona radila majka je taj novac uvijek nosila uz sebe u vrećici. Kako je imala zdravstvenih problema morala je biti prisilno smještena u bolnicu, pa je tako sa sobom ponijela i novac skinut sa štednih uloga i predala ga bolnici na čuvanje u trezor. Mora naglasiti i da je prilikom isteka prvog oročenja u srpnju 2018. godine, sa jednog računa su podigli iznos od 5.000,00 EUR koji je bio potreban kćeri tuženice za svatove. Zna da su na navedene račune pripisane i kamate. Ne spori da iznos od 3.660,00 HRK koji je također bolnici predan na čuvanje, može ući u ostavinsku imovinu iza pokojne majke, budući da to nije novac sa štetnih uloga koji su bili predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Navodi da ne zna kada je kupljena kuća u [adresa], na adresi: [adresa], a koja je kupljena od strane roditelja možda 1995. godine. Poznato joj je da su u kolovozu i rujnu 2018. godine podnesene kaznene prijave između nje i njezine majke zbog određenih kaznenih djela. Navedene kaznene prijave mogu biti samo odraz tada privremeno loših odnosa između nje i majke. Bez obzira na navedeno njezina majka i ona su i dalje komunicirale, te je ista čak i spavala kod nje i isto nije utjecalo na novce koje su čuvale.
14. Sud prihvaća svu reproduciranu materijalnu dokumentaciju budući da stranke niti nisu osporavale istu, odnosno nisu osporavale činjenice navedene u istoj.
15. Također, sud prihvaća i iskaz tuženice MV budući da isti iskaz djeluje životno, logično, te posebice uvjerljivo uzimajući u obzir način na koji ista opisuje radnje nje i njezine majke u odnosu na štedne uloge, odnosno, daljnja oročenja, podizanje iznosa od 5.000,00 EUR i dr. Naime, takvi navodi u potpunosti odgovaraju navodima iz dopisa Addiko Bank d.d. u kojima banka opisuje radnje vezane za razročenja i daljnja oročenja na štednim ulozima SV, a koji računi su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Valja napomenuti kako tuženica navedene radnje još detaljnije opisuje u svome odgovoru na tužbu, te koji navodi se u cijelosti poklapaju s dostavljenom dokumentacijom banke.
16. Naime, sud prihvaća i iskaz tužiteljice GV kao takav budući da ista iskazuje da ne može znati je li novac predan na čuvanje bolnici zapravo novac koji se nalazio na računima koji su bili predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Naime, ista iskazuje životno, te u odnosu na spornu i odlučnu činjenicu ("je li novac predan na čuvanje bolnici zapravo novac koji se nalazio na računima koji su bili predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju") ne daje tvrdnju koju ne može sa sigurnošću potvrditi.
17. Iz ovako reproduciranih i ocijenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da je s računa pokojne SV, navedenima u t. 6. ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između tuženice kao davateljice uzdržavanja i njezine pokojne majke SV kao primateljice uzdržavanja, 19. listopada 2018. godine podignut iznos od strane SV i to 49.500,00 EUR u apoenima kako je to navedeno u t. 9.1. obrazloženja ove presude. Nadalje, utvrđeno je da je SV prilikom dolaska na psihijatrijsko liječenje u KBC Osijek, 13. prosinca 2018. bolnici predala na čuvanje iznos od 3.660, HRK i 47.500,00 EUR, a koji iznos je po izlasku s liječenja ista 31. prosinca 2018. ponovno preuzela. Naime, uzimajući u obzir vremenski slijed podizanja novca sa štednih uloga koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (19. listopad 2018.) i predaje na čuvanje novca bolnici (13. prosinac 2018.), te uzimajući u obzir apoene i broj komada takvih apoena naveden u termalnom listiću banke koji opisuje isplatu iznosa od 49.500,00 EUR (str. 120 spisa) i apoene i broj komada takvih apoena naveden u izvješću KBC-a Osijek kada je SV bolnici novac predala na čuvanje (str. 14 spisa), utvrđeno je da pokojna SV bolnici na čuvanje predala upravo novac koji se nalazio na štednim računima iste koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Naime, apoeni i broj komada apoena na termalnom listiću banke i izvješću KBC-a u potpunosti odgovaraju i preklapaju se, pri tome uzimajući u obzir, da je SV KBC-u na čuvanje predala 2.000,00 EUR manje u odnosu na podignuti iznos sa štednih računa. Također, utvrđeno je da predani iznos na čuvanje KBC-u od 3.660,00 HRK nije novac koji se nalazio na štednim računima SV koji su bili predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a koju činjenicu ne spori niti sama tuženica.
18. Odredbama čl. 586. Zakona o obveznima odnosima (NN, 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015) propisano je da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. Davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kad mu, na temelju toga ugovora, te stvari ili ta prava budu preneseni na zakonom predviđeni način stjecanja.
19. Dakle, uzimajući u obzir kako je izvođenjem dokaza u ovome postupku nedvojbeno utvrđeno da iznos od 47.500,00 EUR koji je pokojna SV predala na čuvanje KBC-u Osijek, te ga naknadno preuzela, predstavlja novac koji se nalazio na računima SV koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te uzimajući u obzir da se SV kao primateljica uzdržavanja istim ugovorom obvezala vlasništvo na istoj imovini prenijeti na davateljicu uzdržavanja, to tužiteljica nije u pravu kada navodi da bi takav iznos novca trebao ulaziti u ostavinsku imovinu iza pokojne SV.
19.1. Naime, valja uzeti u obzir i pravnu prirodu samog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je strogo formalni dvostranoobvezni ugovor, a prema kojemu prijenos imovine na davatelja uzdržavanja nije uvjetovan nikakvim pretpostavkama, te kao takav predstavlja pravni temelj za stjecanje vlasništva na imovini koja je predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i to za života primatelja uzdržavanja, a koja pravna osnova može tek naknadno otpasti u slučaju raskida ugovora ili utvrđenja ništetnosti istoga, što u predmetnom postupku nije slučaj.
19.2. U odnosu na navedeno, nije od značaja niti prigovor tužiteljice da u odnosu na predmetne štedne uloge nije ispunjen afirmativni uvjet stjecanja budući da tuženica nije po isteku oročenja iste štedne uloge prebacila na svoje ime. Naime, čl. 7. st. 4. predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ne predstavlja nikakav uvjet za stjecanje prava vlasništva tuženice na imovini iz čl. 6. istog ugovora, već ista odredba isključivo predstavlja ovlaštenje tuženici kao davateljici uzdržavanja da po isteku oročenja iste račune prenese na svoje ime uz daljnje oročenje, a koje daljnje oročenje je i učinjeno, no ne na ime tuženice već ponovno na ime njezine Majke SV, no koja činjenica nije odlučna budući da je nesporno da je novac na takvim računima predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te da ga je tuženica stekla na temelju istog ugovora (tuženica i majka SV zajedno čuvale gotovi novac) koji nije raskinut ili utvrđen ništetnim.
20. Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir i nespornu činjenicu da iznos gotovog novca od 3.660,00 HRK ulazi u ostavinsku imovinu iza pokojne SV, odlučeno je kao u t. I. izreke presude.
21. Sud je o troškovima parničnog postupka odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.
22. Tuženica je postavila zahtjev za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 7.562,50 EUR. Sud je tuženiku priznao troškove u skladu s vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT). Tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR u skladu s Tbr. 8. t. 1. OT-a, te trošak pristupa ročištima od 8. studenog 2023., 7. svibnja 2025., 31. ožujka 2026. i 1. rujna 2026. i to za svako ročište iznos od 1.000,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT-a. Na navedene iznose tuženici je priznati i PDV od 25% pa je tako tuženici dosuđen ukupan iznos troškova od 6.250,00 EUR.
22.1. Naime, tuženici nije priznat trošak sastava podneska od 10. travnja 2025. budući da istim podneskom punomoćnik tuženika samo dostavlja punomoć za zastupanje tuženice, a također tuženici nije priznat niti trošak sastava podneska od 22. travnja 2025. budući da navodi iz istog podneska (oporuka pok. SV) prema pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u obrazloženju, nisu potrebni za vođenje ove parnice, pa takav podnesak nije niti bio potreban radi raspravljanja o meritumu spora.
22.2. Slijedom navedenog, o troškovima je odlučeno kao u t. II. izreke presude, dok će se zatraženim troškovima punomoćnika tuženika koji se odnose na trošak putovanja i izbivanja iz pisarnice odlučiti posebnim rješenjem.
U Đakovu 1. listopada 2026.
Sudac
Željko Samardžić
POUKA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DNA
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženici po punomoćniku
