REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Pn-1174/2024-22.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Natalija Weiss, odvjetnica, protiv tuženika NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Franjo Ribić, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 3. rujna 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mislava Gazilja, odvjetnika, i punomoćnika tuženika Fran je Ribića, odvjetnika, dana 1. listopada 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku NŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da na ime povrede prava osobnosti plati tužitelju RŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.260,00 Eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka pimijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi iz točke 1. izreke ove presude, tekućoj od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.465,49 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tužitelj dana 8.6.2021. od strane tuženika napadnut i pretučen metalnom šipkom po glavi, a zbog čega se protiv tuženika vodi pred Općinskim kaznenim sudom kazneni postupak pod poslovnim brojem K-2224/21. Uslijed tog napada tužitelj je zadobio brojne ozljede: natučenje glave, prijelom nosnih kostiju, razdernonagnječnu ranu tjemene regije glave i prijelom spinoznog nastavka i lamine 6. vratnog kralješka s pomakom, pretrpio je bolove i strah, bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega u znatnom obimu, a prema karakteru ozljeda zaostale su trajne posljedice po tužitelja, osobito nakon prijeloma 6-tog vratnog kralješka koji je bio i sa pomakom, a radilo se i o potresu mozga jer je gubio svijest te prijelomu nosnih kostiju. Sve navedeno predstavlja podlogu za glavobolje, bolove u vratnoj kralježnici uz kočenje kretnji i daljnje trajne posljedice, a zaostao je i ožiljak koji je vidljiv na tjemenu, što predstavlja naruženje. Opisanim ozljeđivanjem tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja mu je pružana tijekom liječenja potražuje iznos od 9.260,00 EUR sa pripadajućim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je tužba u cijelosti neosnovana pa osporava i protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako osnovi tako i visini postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i svim činjeničnim i pravnim navodima tužitelja na kojima temelji svoju tužbu, obzirom da isti predstavljaju isključivo paušalne i subjektivne stavove tužitelja. Ističe kako u dosadašnjem tijeku kaznenog postupka nije utvrđeno da je počinio kazneno djelo na koje se tužitelj poziva kao dokaz, odnosno na kojem temelji svoj tužbeni zahtjev. Osporava cjelokupni štetni događaj, uzročno-posljedičnu vezu, nastanak štete i njenu visinu budući da navedene pretpostavke odgovornosti tužitelj nije dokazao niti je za njih predložio adekvatne dokazne prijedloge pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Tijekom ovog postupka tuženik je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj K-2224/2021 od 8. svibnja 2024. osuđen da je na štetu tužitelja počinio kazneno djelo prijetnje i nanošenja teške tjelesne ozljede na način da je dana 8. lipnja 2021. nakon verbalnog sukoba s tužiteljem, nećakom RŠ u nakani da ga zastraši rekao "Ubit ću te, moraš se odseliti odavde" nakon čega je u nakani da ga teško tjelesno povrijedi željeznom šipkom koju je imao u rukama udario tužitelja po glavi i tijelu, koji je uslijed udaraca pao na tlo, a na koji način je istom nanio teške tjelesne ozljede u vidu rane razderotine u tjemenom području glave duljine oko 12 cm, oteklinu nosa uz prijelom nosnih kostiju bez značajnog pomaka i prijelom trnastog nastavka šestog vratnog kralješka s pomakom.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju (list 5- 10, 46-75 spisa), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj K- 2224/2021 od 8. svibnja 2024. (list 25-31 spisa), potvrdu pravomoćnosti (list 32 spisa) te dio presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Kž-403/2024 od 5. rujna 2024. (list 33-34 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Među parničnim strankama nesporna je pasivna legitimacija, a sporan je nastanak štetnog događaja, odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedična veza te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Temeljem odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

8. Iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj K -2224/2021 od 8. svibnja 2024. nesporno proizlazi da je ovdje tuženik nanio ovdje tužitelju ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji pa je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26, u daljnjem tekstu: ZOO).

9. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja na pripremnom ročištu održanom 4. studenog 2025. određeno je provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću, kirurgu te je naloženo tužitelju u roku od 30 dana uplatiti predujam za provođenje navedenog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, pod prijetnjom posljedica iz čl. 153. st. 3. ZPP-a.

10. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Ovaj sud ne raspolaže adekvatnim medicinskim znanjem da bi samostalno, bez sudjelovanja medicinskog vještaka, mogao ocijeniti kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u smislu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a odnosno činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te zaostalo naruženje, kao i trajanje i opseg potrebe za tuđom pomoći i njegom.

11. Temeljem odredbe čl. 153. st. 3. ZPP-a sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi te će, s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova.

12. Podneskom od 2. prosinca 2025. tužitelj je obavijestio sud da nije u mogućnosti uplatiti predujam za medicinsko vještačenje jer nije zaposlen i nema nikakvih primanja.

13. Sukladno čl. 153. st. 1. ZPP-a kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Tužitelj je već prilikom podnošenja ove tužbe 7. lipnja 2024., a budući je u istoj predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, mogao predvidjeti da će trebati snositi navedeni trošak. Ukoliko isti doista nema sredstava za snošenje navedenog troška tada je sukladno čl. 16. st. 1. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine" br. 143/13 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZBPP) trebao pred nadležnim tijelom pokrenuti postupak radi ishođenje sekundarne pravne pomoći u smislu čl. 12. st. 2. ZBPP- a odnosno oslobođenja od plaćanja troškova parničnog postupka, u kojem postupku bi nadležno tijelo u propisanom postupku utvrdilo da li tužitelj doista ispunjava pretpostavke za odobrenje sekundarne pravne pomoći i u kojem opsegu. Propust tužitelja da pokrene takav postupak i (eventualno) ishodi takvo oslobođenje, ukoliko za to ispunjava uvjete, ne može utjecati na tijek ovog postupka, a pritom nisu niti ispunjeni uvjeti da bi se navedeni trošak isplatio iz sredstava suda temeljem čl. 153. st. 6. ZPP-a jer u konkretnom slučaju sud nije po službenoj dužnosti odredio izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica u vezi s primjenom čl. 3. st. 3. ZPP-a, već je usvojio dokazni prijedlog stranke za izvođenje određenog dokaza.

14. Rješenjem od 21. svibnja 2026. naloženo je tužitelju da u daljnjem roku od 15 dana predujmi trošak provođenja dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 350,00 EUR. Podneskom od 3. lipnja 2026. tužitelj je obavijestio sud da nije u mogućnosti uplatiti navedeni iznos pa, budući tužitelj nije predujmio trošak u roku koji mu je sud odredio, sud je temeljem čl. 153. st. 3. ZPP-a rješenjem od 6. srpnja 2026. odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem.

15. Temeljem čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Da bi postojala odgovornost za štetu tuženika u ovom predmetu moraju biti ispunjene sljedeće pretpostavke: moraju postojati subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu – štetnik i oštećenik, mora postojati štetna radnja koju je počinio štetnik, a na strani oštećenika mora nastati šteta. Nadalje, mora postojati uzročna veza između izvršene štetne radnje štetnika i štete koja je nastala oštećeniku te mora postojati protupravnost štetne radnje. Na tužitelju je teret dokaza svih prethodno navedenih pretpostavki odgovornosti za štetu.

17. Budući sud nema dovoljno stručnog medicinskog znanja da bi samostalno, bez sudjelovanja medicinskog vještaka, mogao ocijeniti kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege, a kako je sud temeljem čl. 153. st. 3. ZPP-a odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem, tužitelj sukladno čl. 221.a ZPP-a nije dokazao visinu pretrpljene štete u smislu čl. 1045. st. 1. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

18. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari, a i preostali dokazni prijedlozi stranaka su odbijeni jer je sud temeljem čl. 304. ZPP-a smatrao da je predmet dovoljno raspravljen da se može donijeti odluka.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

21. Tuženik bi sukladno načelu "gubitnik plaća" iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a imao pravo na naknadu troškova postupka. Međutim, uzimajući u obzir opća načela iz prakse Europskog suda za ljudska prava izraženim između ostalog i u predmetima Klauz protiv Hrvatske, Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, Bursać i drugi protiv Hrvatske, Perša protiv Hrvatske, Marić protiv Hrvatske , Derbuc protiv Hrvatske, Svečak i drugi protiv Hrvatske, Stankov protiv Bugarske kao i okolnosti ovog konkretnog slučaja, odnosno da je tužitelju nedvojbeno nastala šteta zbog posljedica ozljeda koje mu je nanio tuženik, ali isti nije uspio u sporu jer nije dokazao visinu nastale štete, ovaj sud smatra da bi snošenje parničnih troškova tuženika bilo nepravično i da bi za tužitelja predstavljalo prekomjeran teret. Iako pravilo da "gubitnik plaća" teži legitimnom cilju osiguravanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova, u ovom slučaju, a s obzirom na posebne okolnosti ovog predmeta ovaj sud smatra da su ispunjeni uvjeti da se tužitelj oslobodi obveze plaćanja parničnih troškova tuženiku pa je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

22. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. listopada 2026.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.