1

 

Poslovni broj: Gž-4591/2022-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž-4591/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćnici E. M., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2403/21 od 26. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2403/21 od 26. listopada 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 622,14 eura.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Zadru posl. broj Ovr-1425/2013, koja ovrha je određena rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. broj Ovr-1255/05 od 4. listopada 2005. po prijedlogu tuženice Republike Hrvatske protiv tužitelja D. K., a koja ovrha je određena na nekretnini tužitelja u S., čest. zem. 54/5 k.o. S. stare izmjere, po novom premjeru čest. zem. 7249 k.o. S., u odnosu na preostali iznos od 150.608,87 kuna, kako u odnosu na glavnicu tako i u odnosu na kamatu (točka I. izreke). Tuženici je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 45.471,76 kn (točka II. izreke).

 

2.     Protiv presude žalbu je podnijela tuženica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba nije osnovana.

 

4.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem o nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru posl. broj Ovr-1255/05 od 4. listopada 2005.

 

5.     Tijekom žalbenog, a i ranije prvostupanjskog postupka, sporno je da li je preostali dio tražbine o kojem nije pravomoćno odlučeno nakon što je ranija prvostupanjska presuda suda prvog stupnja posl. broj P-2489/16 od 9. siječnja 2020., djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presudom i rješenjem ovog suda posl. broj Gž-1137/2020-2 od 16. studenog 2021., a koja se odnosi na naplatu tražbine od 150.608,87 kn, zastarjela.

 

6.     Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da je za taj preostali sporni dio tražbine tuženice nastupila apsolutna zastara prava na naplatu poreza i kamata jer je protekao apsolutni rok zastare od šest godina, te da je stoga ovrha koja je određena rješenjem suda prvog stupnja posl. broj Ovr-1255/05 od 4. listopada 2005. nedopuštena i u odnosu na taj iznos.

 

7.     Tuženica osporava utvrđenje suda prvog stupnja o nastupu apsolutne zastare ističući u žalbi, a to je tvrdila i u prvostupanjskom postupku, da je preostali dio tražbine osiguran založnim pravom koje je upisano u postupku prisilnog zasnivanja založnog prava temeljem rješenja o prisilnoj naplati poreza klasa UPI 415-06/99 - 01/04, ur. broj 513-07-13/99-1 od 25 veljače 1999. U tom smislu ističe i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i, posljedično tome, žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8.     Međutim, u tom dijelu sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje tako da žalbeni navodi tuženice nisu osnovani. Naime, sporna ovrha koja određena je temeljem ovršne isprave - rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Z. klasa UP/I-415-02/2004-01/00185, UP/I-415/02/2004-001/00185 od 12. srpnja 2004., dok je osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava određeno temeljem druge ovršne isprave točnije ranije citiranog rješenja o prisilnoj naplati poreza klasa UPI 415-06/99 - 01/04, ur. broj 513-07-13/99-1 od 25 veljače 1999.

 

9.     Sud prvog stupnja usporedio je tražbine iz navedene dvije različite ovršne isprave (rješenja od 12. srpnja 2004. i rješenja od 25. veljače 1999.), kako u odnosu na vrste tražbina koje su u njima navedene, tako i po visini, te je pravilno utvrdio da iz rješenja od 25 veljače 1999. ne proizlazi da se isto odnosi na preostali dio tražbine od 150.608,81 kn koja je u ovom postupku sporna, te da posljedično tome tražbina radi čije se naplate vodi ovršni postupak u predmetu suda prvog stupnja posl. broj Ovr-1425/13 nije osigurana prisilno zasnovanim založnim pravom.

 

10. Nisu dakle, osnovani žalbeni navodi tuženice kojima ističe da je preostali dio tražbine od 150.608,87 kn osiguran založnim pravom, te da je u tom dijelu sud prvog stupnja pogrešno ocijenio izvedene dokaze i utvrdio činjenično stanje. Naime, sud prvog stupnja je za utvrđenje da tražbina nije osigurana založnim pravom pravilno ocijenio izvedene dokaze, te je za svoje utvrđenje dao jasne, logične i razumljive razloge koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, a koje tuženica svojim žalbenim navodima kojima iznosi vlastitu ocjenu dokaza nije uspjela dovesti u sumnju. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi sadržajno ističe tuženica.

 

11. Tuženica u žalbi ističe i da sud prvog stupnja nije izvršio uvid u zemljišnoknjižni predmet Z-3215/99, te da je i zbog toga činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Međutim, tuženica u ponovljenom postupku nije predložila izvođenje navedenog dokaza, a niti je navela što bi se uvidom u isti trebalo utvrditi. Osim, toga, u prvostupanjskom postupku sud je izvršio uvid u prijedlog za osiguranje, ovršnu ispravu temeljem kojeg je osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava i određeno, kao i izvadak iz zemljišna knjige (list 50-56 spisa), pa se izvođenje dokaza uvidom u zemljišnoknjižni predmet ukazuje i nepotrebnim.

 

12. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku utvrdio u odnosu na preostali dio tražbine tuženice od 150.608,87 kn da taj dio tražbine nije osiguran založnim pravom. S obzirom da taj dio tražbine tuženice nije osiguran založnim pravom, te da je porezna obveza tužitelja utvrđena 2004. godine kada je donijeto rješenje na temelju kojeg je određena ovrha, to je tražbina tuženice zastarjela sukladno odredbi čl. 92. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 127/00, 86/01, 150/02) jer je sukladno navedenoj odredbi protekom zastarnog roka od šest godina nastupila apsolutna zastara prava tuženice da naplaćuje spornu tražbinu. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe prihvatio, tako da nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

 

13. Tuženica u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženice, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, logične i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi također ističe tuženica.

 

14. Neosnovano tuženica osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Naime, ista je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova. Pritom je sud prvog stupnja visinu troškova tužitelja pravilno utvrđivao prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje (prema početnoj vrijednosti predmeta spora od 874.722,20 kn, odnosno nakon djelomičnog potvrđivanja i ukidanja ranije prvostupanjske presude, prema vrijednosti predmeta spora od 150.608,87 kn) pri čemu je ukupno utvrđene troškove tužitelja umanjio za iznos troškova koji su tužitelju već pravomoćno dosuđeni. Stoga nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženice kojima osporava odluku o troškovima parničnog postupka.

 

15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

16. Tuženici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 14. svibnja 2024.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                                                Vesna Žulj, v.r.