REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Posl. br: Pr-1613/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivana Starčević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antu Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, Bužanova 6, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu Zagreb, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 18. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, dana 01. listopada 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju UI na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 2.175,54 EUR (slovima: dvije tisuće sto sedamdeset pet eura i pedeset četiri centa) zajedno sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 504,56 EUR od 15.08.2019. godine

- na iznos od 156,72 EUR od 15.09.2019. godine

- na iznos od 438,75 EUR od 15.08.2020. godine

- na iznos od 117,33 EUR od 15.11.2020. godine

- na iznos od 10,13 EUR od 15.12.2020. godine

- na iznos od 322,77 EUR od 15.08.2021. godine

- na iznos od 475,30 EUR od 15.09.2021. godine

- na iznos od 140,66 EUR od 15.05.2022. godine

- na iznos od 9,32 EUR od 15.06.2023. godine pa sve do isplate kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.206,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik kod tuženog MORH – Glavni stožer – Središnjica za upravljanje osobljem, sa sjedištem zapovjedništva u Zagrebu, na poslovima djelatne vojne osobe.

U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina (a i ranije) tuženik nije isplaćivao tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima, posebice odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama (“Narodne novine“ broj 38/18) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14, 70/18), a kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, zbog čega im je isplaćeni iznos naknade za godišnje odmore bio znatno manji od iznosa koji im pripada.

Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se bio obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, ali je tuženik to odbio učiniti.

Podneskom od 30. rujna 2025. tužitelj je uredio tužbu i tužbeni zahtjev na način opisan u izreci presude.

Slijedom svega navedenog predlaže tužbu i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti te dosuditi troškove ovog parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je izračun naknade za godišnji odmor za tužitelja vršeni temeljem čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 30/18) i Pravilnika o izmjenama i dopunama i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 70/18). U izračunu su uključivana sva priznanja koja predstavljaju naknadu za rad (s dodacima i minulim radom) koje su djelatnici ostvarili u tri mjeseca prije mjeseca u kojem su koristili godišnji odmor.

Radi navedenog, osporava se osnov i visina tužbenog zahtjeva za tužitelja, kao i tijek kamate, jer tužitelj potražuje kamate od 1.kolovoza 2015.g, a predmet tužbenog zahtjeva je naknada za godišnji odmor za razdoblje od 25. siječnja 2019.g do 25. siječnja 2024.g.

Stoga se predlaže da odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženoj sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, po kamatnoj stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 155/23).

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora, Odluku o rasporedu od 05.05.2023.g, , Karton primanja, obračunske platne liste, evidenciju o korištenju radnog vremena i naloge za slobodne dane tužitelju, i provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću

–„Ručević vještačenja d.o.o.“.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, u daljnjem tekstu : ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelj u spornom razdoblju koristio pravo na godišnji odmor, dok je sporan način obračuna i visina potraživanja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora.

6. Tužitelj je u utuženom razdoblju zaposlen u MORH-u na poslovima djelatne vojne osobe. Tužbeni zahtjev odnosi se na razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 25. siječnja 2019. do 31. svibnja 2023.

7. U utuženom razdoblju naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uređivale su odredbe čl.142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZOR)1, te čl. 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, kojima je propisano, djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

8. Uvidom u obračunske platne liste tužitelja proizlazi da je tužitelju u razdoblju od siječnja 2019. do srpnja 2021. naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunana i isplaćena prema satnici redovnog rada, a minuli rad i dodatak za vojnu službu su za sate godišnjeg odmora iskazani u ukupnom minulom radu, odnosno u ukupnom dodatku za vojnu službu pojedinog mjeseca, u razdoblju od kolovoza 2021. do konca utuženog razdoblja naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora je obračunana i isplaćena prema satnici redovnog rada uvećanoj za minuli rad, te za sve pripadajuće bruto dodatke koji se smatraju redovnom plaćom (dodatak za vojnu službu), u utuženom razdoblju je tužitelju obračunavana i isplaćivana (bruto) naknade za ekshumaciju, u utuženom razdoblju su tužitelju obračunavane i isplaćivane (neto) naknade za posebne oblike rada (naknada za dežurstvo i naknada za rad u terenskim uvjetima).

9. Slijedom navedenoga proizlazi kako je tužitelju u utuženom razdoblju pripadala povoljnija od dvije propisane naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora (kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca).

10. Iz nalaza i mišljenje sudskog vještaka financijske struke Ručević vještačenja proizlazi kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 1. lipnja 2023. s osnova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 2.175,54 EUR (zbroj kunskih konvertiranih iznosa i iznosa u valuti EUR).

11. Tužena osporava nalaz vještaka obzirom da nije na ispravan način utvrdio parametre za izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor. Za izračun razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za slijedeće mjesece; 07/2019, 08/2019, 07/2020, 10/2020, 11/2020 i 07/2021 u obračun uzimao iznose naknade za ekshumaciju koji je tužitelj ostvario na plaći u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora. Tužena isto smatra neutemeljenim jer se u ovakvim izračunima ne uračunavaju ona primanja koja nemaju karakter plaće. Prema odredbama Zakonu o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) u tromjesečni prosjek računanja naknade plaće ulaze primici radnika koji se smatraju plaćom, a ne ulaze primici koji predstavljaju materijalna prava iz radnog odnosa. Potraživanje tužitelja za razdoblje nakon kolovoza 2021. tužena smatra neutemeljenim iz razloga što se od 1. kolovoza 2021. pri isplati naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora primjenjuje Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/18). Prilikom izračuna uspoređivani su iznosi godišnjeg odmora tekućeg mjeseca i iznos godišnjeg odmora na temelju prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije godišnjeg odmora uzimajući u obzir sva primanja koja predstavljaju naknadu plaće. Usporedbom ta dva iznosa uzeto je u obzir ono što je povoljnije za djelatnika, sukladno Pravilniku. Ako bi djelatnik više primio na bazi tekućeg mjeseca, što je za njega povoljnije, nije bio uključen u isplatu na temelju prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (npr. u slučajevima ako se plaća ne mijenja, onda je naknada isplaćena na bazi tekućeg mjeseca i /ili prosjeka tri mjeseca ista, ali može se dogoditi da je npr. zbog povećanja minulog rada došlo do veće plaće u tekućem mjesecu, pa je povoljnija plaća tog tekućeg mjeseca).

12. Sud je odbio ovaj dokazni prijedlog obzirom da je temeljem pravila in favorem laboris, ukoliko postoji kolizija pravnih pravila, primjenjuje se ono pravo koje je povoljnije za radnika.

13. Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 30. rujna 2025.g. te je potraživao isplatu iznosa 2.175,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama koji teku na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

Tako je tužitelju priznat trošak zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe, podnesaka 28.05.2024.g, 18.07.2024.g, 17.01.2025, 30.09.2025.g, 14.11.2025.g te zastupanja na roč. 15.10.2024.g, 14.02.2025.g, 3.11.2025.g, 18.12.2025.g svako po 125 bodova, te sastav podnesaka od 26.02.2025.g, 20.03.2025.g, 31.03.2025.g svaki po 31,25 bodova, ukupno 1.562,50 bodova, što uz vrijednost boda od 2 ,00 eura sveukupno iznosi 3.125,00 eura, na koji iznos 25% PDV 781,25 eura, trošak financijskog vještačenja i razlike financijskog vještačenja 300,00 eura ili sveukupno 4.206,25 eura.

15. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe prema čl. 16 Zakona o sudskim pristojbama.

U Zagrebu 01. listopada 2026.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom drugostupanjskom sudu.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Tuženoj po OGDO

3. U spis