REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U
ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.broj: P-5187/2025-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari I-tužiteljice NFV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (obje kao nasljednice iza pok. DF) obje zastupane po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate,nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. rujna 2026. u nazočnosti I-tužiteljice NFV i zamjenika punomoćnika I-II tužitelja FF, odvjetničke vježbenice te zamjenice punomoćnika tuženika ČF, dana 1. listopada 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj 045-50- 2933741, kojeg su prednik tužitelja DF, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditor sklopili 7.7.2005.g., ovjeren kod javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba, dana 8.7.2005.g. pod poslovnim brojem OU- 630/2005-1, koji glasi:
„...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…“
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljima DFV OIB: [osobni identifikacijski broj] i NF OIB: [osobni identifikacijski broj] svakome u 1/2 dijela isplati iznos od 2.154,67 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:
iznos od 6,57 eur od 13.9.2005.g.,
iznos od 4,21 eur od 2.10.2005.g.,
iznos od 3,87 eur od 2.11.2005.g.,
iznos od 4,45 eur od 1.12.2005.g.,
iznos od 2,26 eur od 1.1.2006.g.,
iznos od 1,66 eur od 1.2.2006.g.,
iznos od 8,04 eur od 1.11.2008.g.,
iznos od 11,82 eur od 1.1.2009.g.,
iznos od 14,54 eur od 1.2.2009.g.,
iznos od 15,77 eur od 1.3.2009.g.,
iznos od 12,59 eur od 1.4.2009.g.,
iznos od 13,25 eur od 1.5.2009.g.,
iznos od 7,97 eur od 1.6.2009.g.,
iznos od 4,09 eur od 1.7.2009.g.,
iznos od 5,12 eur od 1.8.2009.g.,
iznos od 7,17 eur od 1.9.2009.g.,
iznos od 6,99 eur od 1.10.2009.g.,
iznos od 4,92 eur od 1.11.2009.g.,
iznos od 8,80 eur od 1.12.2009.g.,
iznos od 11,92 eur od 1.1.2010.g.,
iznos od 16,34 eur od 1.2.2010.g.,
iznos od 15,33 eur od 1.3.2010.g.,
iznos od 21,34 eur od 1.4.2010.g.,
iznos od 20,20 eur od 1.5.2010.g.,
iznos od 22,42 eur od 1.6.2010.g.,
iznos od 41,65 eur od 1.7.2010.g.,
iznos od 37,69 eur od 1.8.2010.g.,
iznos od 49,78 eur od 1.9.2010.g.,
iznos od 45,60 eur od 1.10.2010.g.,
iznos od 38,88 eur od 1.11.2010.g.,
iznos od 53,06 eur od 1.12.2010.g.,
iznos od 71,10 eur od 1.1.2011.g.,
iznos od 58,33 eur od 1.2.2011.g.,
iznos od 62,81 eur od 1.3.2011.g.,
iznos od 57,11 eur od 1.4.2011.g.,
iznos od 58,14 eur od 1.5.2011.g.,
iznos od 82,32 eur od 1.6.2011.g.,
iznos od 84,68 eur od 1.7.2011.g.,
iznos od 104,73 eur od 1.8.2011.g.,
iznos od 94,37 eur od 1.9.2011.g.,
iznos od 83,02 eur od 1.10.2011.g.,
iznos od 82,76 eur od 3.11.2011.g.,
iznos od 80,66 eur od 1.12.2011.g.,
iznos od 86,05 eur od 3.1.2012.g.,
iznos od 90,75 eur od 1.2.2012.g.,
iznos od 90,68 eur od 4.3.2012.g.,
iznos od 88,54 eur od 4.4.2012.g.,
iznos od 89,84 eur od 4.5.2012.g.,
iznos od 91,83 eur od 1.6.2012.g.,
iznos od 89,30 eur od 1.7.2012.g.,
iznos od 89,35 eur od 9.8.2012.g.,
po kamatnoj stopi do 31.12.2007. u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.974,98 eur sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 1. listopada 2026.g. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
V. Odbija se zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ništetan dio odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu broj 045-50-2933741, kojeg su prednik tužitelja DF, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditor sklopili 7.7.2005.g., ovjeren kod javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba, dana 8.7.2005.g. pod poslovnim brojem OU-630/2005-1, koji glasi:
„Kunska protuvrijednost…po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“
VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa od 2.154,67 eur pa do iznosa navedenog u tužbi 3.261,63 eur tj. za 1.106,96 eur kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na te razlike pojedinih mjesečnih iznosa.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 26.1.2023. prednik tužitelja DF navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 045-50-2933741 dana 7.7.2005. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 28.979,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci uz redovnu kamatu koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama kreditora, a na dan sklapanja je ista iznosila 5,85% godišnje.
Ukazuje da je Trgovački sud u Zagrebu donio presudu P-1401/2012 u sporu tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika, koja presuda je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, potvrđena presudom Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. g. Visokog trgovačkog suda RH te presudom Rev-2221/2018 od dana 3.9.2019.g. Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je u bitnom utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da tuženik (banka) prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nije u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003 do 6.8.2007. i to čl. 81., 82., 90, a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96., 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Povodom istaknutih revizija tuženika, Vrhovni sud RH je u presudi Rev- 2221/18 od 3.9.2019. odbio revizije tuženih i potvrdio presudu nižestupanjskih Trgovačkih sudova. Presuda Rev-2221/18 je obvezujuća za nižestupanjske sudove. Nadalje, tužitelji ne spore činjenicu da je odredbama Ugovora o kreditu ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno da je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute RH (kuna) u odnosu prema stranoj valuti to jest u ovom pojedinačnom slučaju, vrijednost švicarskog franka - CHF, ali tužiteljska strana osporava valjanost njenog ugovaranja sukladno odredbama kako tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o obveznim odnosima. Prednik tužitelja prilikom zaključenja ugovora kao prosječni potrošač nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, dok je tuženiku, kao specijaliziranoj novčarskoj ustanovi, to bilo poznato ili moglo biti poznato, iz čega proizlazi da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije postupao u dobroj vjeri.
S obzirom da odredbe Ugovora nisu bile razumljive te se o njima nije pojedinačno pregovaralo iste su nepoštene te posljedično tome ništetne. Tužitelji ističu da je Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu. Konačno postavljenjem tužbenim zahtjevom traže donošenje presude kojom će se prihvatiti zahtjev sadržaja navedenog kao u izreci, a potražuju i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu (list 42) u kojem osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Smatra da je na tužitelju teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne. Ističe kako su odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi Ugovora jasne, uočljive i razumljive te da tuženik nije postupao nepošteno prilikom sklapanja Ugovora. Ističe prigovor zastare potraživanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Ističe (list 133) da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe jer je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za isplatu. Naime, u tužbi je tražio 3.261,63 eur, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom( l129-131) kojeg je uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka 2.154,67 eur.
Uvažavajući stajalište Građanskog odjela VSRH da smanjenje tužbenog zahtjeva u procesnom smislu predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193 ZPP, iako se prema čl. 191 st. 3 ZPP smanjenje tužbenog zahtjeva ne smatra preinakom tužbe, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 2.154,67 eur do navedenog u tužbi 3.261,63 eur za zakonskim zateznim kamatama.
3. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u ugovor o kreditu broj 045-50- 2933741 sklopljen između tuženika kao kreditora i prednika tužitelja DF kao korisnika kredita 7.7.2005., ovjeru javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina od 8.7.2005., otplatni plan, kontrolni ispis unosa korištenja, dopis tuženika UF od 11.2.2009., prijepis knjigovodstvene kartice za sud za razdoblje od 31.7.2005. do 11.1.2023., izračun mjesečnih više plaćenih iznosa na ime otplate kredita radi promjenjive kamatne stope i radi valutne klauzule a po predmetnog ugovoru o kreditu, promotivne uvjete za odobrenje kredita građanima – za kupnju novih automobila, nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze BF iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., rješenje o nasljeđivanju O-2416/2024, UPP-OS-O-27/2024 javnog bilježnika Mirte Marijan kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću u ostavinskom predmetu iza pok. DF sa potvrdom pravomoćnosti, izjavu DF u preslici sa ovjerom javnog bilježnika Željka Petrušića broj OV-9091/2024 od 28.5.2024. u koje se navodi da istu daje s obzirom na svoje teško zdravstveno stanje i nemogućnost pristupa na ročišta, a koja je sukladna navodima iz tužbe, očitovanje sudskog vještaka financijske struke (list 109-113 spisa i 126-127 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice NFV, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (ročište 10.9.2006. -list 139) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa. Tuženik (ročište 10.9.2025.) je odustao od prijedloga za saslušanjem javnog bilježnika, a tužitelji su odustali od saslušanja II-tužiteljice( majke pok. DF) te isti očito nemaju bitnih saznanja u svezi predmeta spora.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.
Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.
5. Nije sporno da su stranke i to prednik I i II tužitelja kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili predmetni Ugovor o kreditu od 7.7.2005. potvrđen kod javnog bilježnika na iznos 28.979,14 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja uz redovnu kamatu od 5,85% godišnje, promjenjivu uz rok otplate 84 mjeseci (dalje: Ugovor o kreditu). Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije prednika tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno je li riječ o ništetnim odredbama i pripadaju li u tom slučaju tužiteljima utuženi iznosi.
6. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 28.979,14 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Prema čl. 6 namjena je kupnja vozila.
7. Slijednik tužitelja NFV (ročište 10.9.2026.), u svom odlučnom, logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu navodi da je ona supruga pok. korisnika kredita DF i svrha kredita bila je kupnja osobnog vozila za osobne potrebe, a ne za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti. Ističe da to vozilo ona i danas koristi za svoje osobne potrebe. Radilo se o tipskom ugovoru koji mu je ponuđen i zna da se nije pojedinačno pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama jer joj je to suprug rekao premda ona nije bila zajedno s njim u banci kada je on tražio kredit. Ne zna da li je banka u ponudi imala kredite u kunama ili u eur u protuvrijednosti kuna, ali je njemu kao najpovoljniji kredit ponuđen kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti. Ističe da koliko zna suprug nije upozoravan na nikakve rizike vezane za predmetni ugovor o kreditu. Ne sjeća se točno na koliko je godina iznosio rok otplate kredita no misli da je to bilo 5 ili 8 godina. Kredit je otplaćen u roku, ali ističe kako su rate rasle jer je tečaj CHF sve više i više rastao. Svojstvo potrošača utvrđeno je na osnovi iskaza I.tužiteljice NFV, slijednika korisnika kredita.
Naime, rješenjem poslovni br. P-560/2023-23 od 13. svibnja 2025. postupak se nastavlja( list 100 spisa).
Rješenjem ovog suda poslovni broj P-560/2023-19 od 19.7.2024.-l 85 utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je tužitelj DF umro te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada nasljednik ili skrbnik ostavine preuzme postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.
Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju (l 92-94 spisa) utvrđeno je da su nasljednicima iza pokojnog DF proglašene supruga NFV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i majka NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], a između ostalog ostavinsku imovinu čini pravo iz tužbe pod poslovnim brojem P-560/2023 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.
Kako su nasljednici preuzeli ovaj parnični postupak, odlučeno je da se postupak nastavlja (čl. 215/1 ZPP).
9. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. 1. 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. 1. 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10. U smislu čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
11. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.
12. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između prednika tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između prednika tužitelja i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
13. Ovaj sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je prednik tužitelja mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.
14. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Trgovac ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.
15. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, smatra se da se o prijepornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo – dio čl. 7 u svezi načina otplate kojim je ugovoreno ispunjenje kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF.
16. Uvažavajući presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj poslovni Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbe ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18 i 126/21 dalje: ZOO).
17. Kako odluka o tome je li odredba Ugovora o kreditu ništetna predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatom, to je sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, uvažavajući sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio ništetnom dio odredbe čl. 7 prijepornog Ugovora o kreditu kako je zatraženo i navedeno u izreci, tj. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.
18. U dijelu čl.1 kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja nije ništetna jer je navedenom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita koji je tuženik isplatio predniku tužitelja. Ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužitelja kao potrošača jer definira obvezu tuženika, a ne prednika tužitelja, a iznos visine kredita je bitan sastojak ugovora o kreditu te bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. Tužitelji nisu dokazali ništetnost odredbe čl.1 pa je u tom dijelu zahtjev valjalo odbiti.
19. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužiteljice imaju pravo na zatraženu isplatu.
20. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Čl. 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
21. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom te visina potraživanja između stranaka u matematičkom smislu nije sporna po tužbenom zahtjevu usklađenom sa stručno, objektivno, jasno i obrazloženo izrađenim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka koji je jasno i obrazloženo odgovorio na sva pitanja i primjedbe( list 111-113 spisa)pa ga stoga sud prihvaća to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljima. Ugovaranjem srednjeg tečaja kreditora za CHF ,tuženik je sam propustio prednika tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljima pripada od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa odnosno kako je zatraženo pa je valjalo odlučiti kao u izreci.
22. Kamatna stopa dosuđena je po Uredbi o visini stope zatezne kamate( Narodne novine 153/04) do31. 12 2007. , a od 1.1.2008. po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.
23. U pogledu ništetnosti valutne klauzule mjerodavna je pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. Pravomoćne presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju se primijeniti u ovom slučaju kako u pogledu ništetnosti tako i kod rješavanja prigovora zastare. Prednik tužitelja je tužbu podnio 26.1.2023. (list 1 spisa) pa je ista podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225 ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). Pravomoćnim okončanjem spora (14.6.2018.) pred Visokim trgovačkim sudom RH zastara počinje teći iznova. Slijedom svega navedenog neosnovan je prigovor zastare.
24. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
25. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 3 ZPP jer je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio glede osnove gotovo 100%( te zbog toga nije nastao poseban trošak) i glede visine 100% prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu pa je stoga valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
Tužitelju je priznat potrebni trošak ( vps 3.261,63 eur u tužbi za radnje do 24.2.2026., a od 25.2.2026. 2.154,67 eur).
Kako smanjenje tužbenog zahtjeva / djelomično povlačenje tužbe nije utjecalo na visinu troškova zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (jer i iznos od 3.261,63 eur iz tužbe i iznos 2.154,67 eur prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu su unutar istog tzv. platnog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tuženiku se ne priznaje trošak za taj smanjeni dio.
U ovom predmetu riječ je o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže, slijedom čega bi odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjerni teret za tužiteljsku stranu, kao potrošača, a koja nije dala povod za parnicu. Osim toga, takva odluka o troškovima parničnog postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit prava tužitelja na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba.
Prema tome, tužiteljima je priznat potrebni trošak i to:
- sastava tužbe od 26.1.2023. poTbr. 7/1 - 100 bodova
- sastava podneska od 3.5.2023. po Tbr 8/1 - 100 bodova
- zastupanja na ročištu 11.5.2023. po Tbr 9/1 - 100 bodova
- sastava podneska od 17.5.2023. po Tbr 8/4 - 25 bodova
- sastava podneska od 8.7.2024. po Tbr 8/1 - 100 bodova + tbr.40-10 %-110 bodova (tbr. 40 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za radnje nakon nastavka postupka sa nasljednicima prvobitnog tužitelja)
- sastava podneska od 13.2.2025. po Tbr 8/1 - 100 bodova+ tbr.40-10 %-110 bodova
- sastava podneska od 30.9.2025. po Tbr 8/1 - 100 bodova + tbr.40-10 %-110 bodova
- zastupanja na ročištu 8.10.2025. po Tbr 9/1 - 110 bodova -uključen tbr 40- 10 %
- sastava podneska od 14.10.2025. po Tbr 8/4 - 25 bodova + tbr.40-10 %-27,5 bodova
- sastava podneska od 25.2.2026. po Tbr 8/3-50 bodova + tbr 40-10 %-55 bodova
- sastava podneska od 20.3.2026. po Tbr 8/4 - 25 bodova + tbr.40-10 %-27,5 bodova - sastava podneska od 29.7.2026. po Tbr 8/3-50 bodova + tbr 40-10 %-55 bodova
- zastupanja na ročištu 10. 9. 2026. po Tbr 9/1 - 110 bodova -uključen tbr 40- 10 %tj. 1040 bodova X 2,00 eur= 2.080,00 eur te
trošak PDV 25% 520,00 eur
- trošak sudske pristojbe na tužbu 39,54 eur - list 10 po Tbr 1 t.1. TSP , trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,44 eur-list 79 spisa te za dopunu financijskog vještačenja u iznosu od 70,00 eur- list 120 i 125 spisa ili ukupni parnični trošak u iznosu od 2.974,98 eur.
26. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Zagrebu, 1. listopada 2026.
Sutkinja:
Snježana Lukša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).
DNA:
- pun. stranaka
