REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. Pr-2558/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivana Starčević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice IB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi poništenja rješenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 11. rujna 2026., u odsutnosti tužitelja i prisutnosti punomoćnice tuženika EB punomoćnice po zaposlenju, dana 01. listopada 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Poništava se Odluka, broj: HP – 02/8 – 26651/24 od 6. 6. 2024. godine i Odluka, broj: REG - 04/7 – 19599/24 od 29. 4. 2024. godine.

I. Tužiteljica se oslobađa obveze naknade štete u navedenom iznosu od 800,00 USA.

III. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak."

Obrazloženje

1. Spornom Odlukom, broj: HP – 02/8 – 26651/24 od 6. 6. 2024. godine odbijen je kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava, protiv Odluke o naknadi štete, broj: REG –04/7 - 19599/24 od 29. 4. 2024. godine, prema kojoj je tužiteljica tuženiku dužna nadoknaditi štetu u iznosu od 800,00 USA. Tuženik spornom Odlukom, zbog pogrešnog tumačenja i primjene pravnog instituta krajnje nepažnje, neosnovano tereti tužiteljicu za naknadu štete u navedenom iznosu, nastaloj u poslovanju sa gotovim novcem, kada je tužiteljica zaprimila krivotvorene novčanice u ukupnom iznosu od 800,00 USA. Krivotvorene novčanice su zaprimljene u poštanskom uredu organizacijske jedinice Regija 4, na području Zadarske županije, gdje tužiteljica prema ugovoru o radu radi na radnom mjestu kao operater u poštanskom uredu. Pogrešno tumačenje i primjena pravnog instituta krajnje nepažnje, kod donošenja sporne Odluke od strane tuženika, sastoji se u sljedećem: Tuženik tvrdi da je navedena šteta nastala kao rezultat propusta tužiteljice da upotrijebi pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. Međutim, ta tvrdnja ne stoji jer vještak HNB - a smatra da operater u poštanskom uredu mora biti izvrstan a ne prosječan da bi prepoznao krivotvorene novčanice. Također, djelatnici koji su poslani na obuku III razine u HNB svjedoče i tvrde da nije jednostavno ručno prepoznati srednje kvalitetnu krivotvorinu za što se traži dodatna i izvrsno poznavanje obilježja u svim detaljima. Da bi se za pouzdanu provjeru autentičnosti novčanica mogao koristiti model uređaja s UV svjetlom potrebno je da osoba koja rukuje uređajem izvrsno poznaje izgled orginalne novčanice pod UV svjetlom, odnosno zna koji elementi autentičnosti novčanice moraju pri određenoj valnoj duljini biti vidljivi i u kojoj boji. Također provjera ovisi i o ostalim okolnostima poput starosti uređaja, odnosno jačine UV osvjetljenja, kao i pozicije na kojoj se nalazi uređaj budući da velika količina dnevnog svjetla može znatno smanjiti uvid u elemente koji fluoresciraju pod UV svjetlom od 365 nm. Bez obzira na položeni on – line ispit tužiteljice i stečeno uvjerenje HNB – a ovolika količina novčanica nigdje se ne obrađuje ručno, već mora proći strojnu obradu, koja je jedini alat i stroj je morao izdvojiti sumnjive novčanice, ali nije. Tužiteljica je prilikom obavljanja posla koristila brojačicom za koju od prvog dana nema upute. Tužiteljica je sumnjala u ispravnost iste te je o tome usmeno obavijestila voditeljicu i tražila provjeru točnosti rada, ali nikada nije poslana na servis. Radi se o uređaju Ribao BC – 55, koji je u ured pristigao 9. 4. 2021. godine te se bitno razlikovao od dotadašnjih uređaja za brojanje. Upute za rad na brojačici su spuštene u zajedničku mapu tek u listopadu 2023. godine. Na uređaju je trebalo već nekoliko puta ažurirati softver, koji se mora po nekoliko puta godišnje osuvremenjavati, a što je tuženik propustio ugovoriti sa dobavljačem, premda ga na to obvezuje ESB. Dodatni uređaj za provjeru ispravnosti novčanica je SAFESCAN 70, to je uređaj otvorenog tipa i ne pruža sigurnost prilikom provjere bez obzira na položeni on – line ispit i stečeno uvjerenje HNB - a. Nadalje, tužiteljica radi u visoko učinkovitom poštanskom uredu, koji je dostavni ured, a [adresa] je tranzitna luka i nema drugih banaka i Fina, te su nositelji cjelokupnog platnog prometa, zbog čega ručna provjera novčanica nije primjerena za ovakve poštanske urede. Prema naputku ESB, provjera se vrši osjetilima, pri čemu je potrebno provjeriti autentičnost i prikladnost u gotovo 20 -tak točaka, što je fizički nemoguće odraditi i zadovoljiti broj usluga po zahtjevu tuženika, gdje bi polog gotovine iz dnevnog utrška samo jednog poslovnog subjekta od nekih cca 300 komada novčanica trajao 83,4 minute, prema normama koje je propisao tuženik. O neprikladnosti takvog ponašanja u prisutnosti korisnika da se i ne govori (pipanje novčanica, dizanje i gledanje prema svjetlu, šuškanje, nakretanje novčanica i dr.). Logično je da radeći tako normirane poslove nemamo dovoljno stručnosti ni vremena za desetke detalja koje treba provjeriti kod utvrđivanja autentičnosti novčanica.

Očito je da tuženik ne vodi računa o servisiranju opreme i ažuriranju softvera te obuci zaposlenika, čime je doveo zaposlenike u opasnost od počinjenja kaznenog djela. Kada je tuženik nabavom novih uređaja uveo novu tehnologiju isti je temeljem članka 54. st. 3. Zakona o radu bio dužan organizirati edukaciju radnika za rukovanje uređajima

– brojačicama, koje se bitno razlikuju od starih modela, koju dobavljač izvodi u svim poslovnicama poslovnih subjekata, pa stoga nije bilo razloga zašto se isto ne bi odradilo i u poštanskim uredima. Također nema edukacije o održavanju uređaja, kako bi uređaj ispravno radio, koju su prošli svi zaposlenici banaka, ali ne i Hrvatske pošte. Radnik koji rukuje gotovim novcem mora prema Zakonu o radu imati sigurna sredstva za rad koja su prilagođena količini i brzini obavljanja poslova koje tuženik zahtjeva od zaposlenika. Redovan rad sa novcem ne smije se oslanjati na ručni pregled novčanica, već mora biti automatiziran, putem certificiranih brojačica ili uređaja za pojedinačnu strojnu detekciju novca. A znanje stečeno na edukaciji mora biti „alat“ za eventualno objašnjenje kod izuzimanja sumnjivih novčanica. Tužiteljica smatra da tek od dana kada tuženik sve gore navedeno provede i omogući može zahtijevati i potraživati naknadu po štetnom događaju prouzrokovanom od strane radnika, ne prije. Očito je da prema opisanim okolnostima i navodima tužiteljice šteta nije prouzročena iz krajnje nepažnje, kao što tvrdi tuženik, već se radi o običnoj nepažnji za koju tužiteljica ne može biti odgovorna. Budući da tuženik odbija tužiteljicu osloboditi plaćanja naknade štete, tužiteljica zbog svega navedenog podnosi ovu tužbu s prijedlogom da naslovni sud po provedenom postupku, donese Presudu kojom se poništava Odluka, broj: HP – 02/8 – 26651/24 od 6. 6. 2024. godine i Odluka, broj: REG - 04/7 – 19599/24 od 29. 4. 2024. godine i tužiteljica oslobađa obveze naknade štete u navedenom iznosu od 800,00 USA.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nesporno je da je tuženik donio Odluku o naknadi štete pod poslovnim brojem REG-04/7-19599/24 od 29.4.2024. godine kojom je tužiteljica obvezao naknaditi štetu tuženiku u iznosu od 800,00 USD. FINA je vršila obradu suviška PU 23244 Starigrad Paklenica od dana 30.9.2023. godine, te su zbog sumnje u krivotvorinu izdvojili sumnjive novčanice od 100,00 USD (8 komada). Novčanice su poslane u HNB na analizu te je utvrđeno da se radi o krivotvorinama: TIP OSREDNJE. Temeljem čl. 37. st. 6. Okvirnog ugovora o strateškom partnerstvu i eksternalizaciji zaključenog između ovdje tuženika i HPB d.d. utvrđuje se plaćanje naknade štete od tuženika. Obzirom da je tužiteljica stekla uvjerenje HNB-a Nacionalni program obuke kojim se potvrđuje da je uspješno savladala edukaciju koja ima za cilj stjecanje vještina za djelotvornu ručnu provjeru autentičnosti novčanica i kovanog novca i da svi uredi raspolažu sa UV lampama ili certificiranim brojačima novca koji izdvajaju sumnjive novčanice te je na temelju svih raspoloživih alata tužiteljica mogla utvrditi da se radi o sumnjivim novčanicama za navedene tipove krivotvorina, a sukladno čl. 24. st. 7. Uputa za blagajničko i računsko poslovanje, manjak podmiruju radnici koji su preuzeli novčanicu ili kovanicu od korisnika. Tužiteljica je u svojoj izjavi od dana 21.3.2024. godine navela da se ne osjeća odgovornom za štetu koja je nastala. U vrijeme zaprimanja novčanica poštanski ured u kojem radi bio je opremljen UV lampom otvorenog tipa starije proizvodnje koji je u međuvremenu zamijenjen novim i brojačicom koja bi trebala detektirati krivotvorine, ali nije mogla pronaći upute za rukovanje niti ju je itko obučio, te je isti isključivo koristila kao brojač novčanica. Tuženik navodi da je tužiteljica postupala krajnje nepažljivo jer je konkretna šteta rezultat propusta tužiteljice da upotrijebi pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. Opisano postupanje tužiteljice predstavlja nemarno i neodgovorno ponašanje u izvršavanju svojih radnih zadataka i kao takvo predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa koje za posljedicu ima i nastalu štetu tuženiku. To tim više kada se uzme u obzir da tužiteljica radi s novcem te da je prilikom obavljanja takvih radnih zadataka ista bila dužna postupati sa pažnjom dobrog stručnjaka u smislu odredbe čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj odredbi je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze i svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima kao i sukladno internim propisima tuženika. Tužiteljica je na tako donesenu Odluku o naknadi štete uložila Zahtjev za zaštitu prava u kojemu se u bitnome protivi pobijanoj Odluci. Tuženik je odgovorio na Zahtjev za zaštitu prava i donio Odluku poslovnog broja HP-02/8-26651/24 od 6.6.2024. godine kojom je potvrđena Odluka poslovnim brojem REG-04/7-19599/24 od 29.4.2024. godine. Kako se radi o novčanici tip OSREDNJI, tužiteljica je morala prepoznati da se radi o sumnjivim novčanicama, te uz pomoć UV lampe samo potvrditi svoju sumnju. Tuženik se oslanja na ručnu provjeru autentičnosti novca, a ne strojnu te se u Odluci o kontroli provjere autentičnosti i prikladnosti gotovog novca eura (NN 134/22) jasno naznačuju da se provjera autentičnosti putem osposobljenog osoblja smatra ručnom provjerom. Tu istu provjeru novca smije provesti ručno osposobljeni zaposlenik kako je uređeno čl. 2. toč. 7. Odluke ESB/2010/14, a u RH to je zaposlenik koji ima valjano uvjerenje kojim se potvrđuje da je prošao obuku koju organizira i provodi Odjel nacionalnog centra za borbu protiv krivotvorenja (NCBK) u Hrvatskoj narodnoj banci, a u skladu s nacionalnim programom za obuku zaposlenika banaka i financijskih institucija za postupak provjere autentičnosti novčanica i kovanica. Tuženik zaključno navodi da je provjera autentičnosti novčanica obvezna i tužiteljica je mora izvršiti neovisno o utrošenom vremenu i navedenoj nelagodi i stresu. Tuženik također navodi kako predmetnu zaprimljenu tužbu treba odbaciti jer pobijane odluke ne predstavljaju odluke koje tužiteljica u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu može pobijati pred sudom.

Dakle, u ovoj pravnoj stvari potrebno je prvenstveno utvrditi predstavljaju li te dvije pobijane Odluke, odluke kojima se tužiteljičino pravo iz radnog odnosa povređuje te imaju li iste neposredni učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa. Prema već postojećoj sudskoj praksi pobijane Odluke nisu odluke kojima se tužiteljičino pravo iz radnog odnosa povređuje niti iste imaju neposredni učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa u smislu naplate predmetne štete, odnosno iste ne proizvode negativni pravni učinak na pravo tužiteljice iz radnog odnosa niti mijenjaju sadržaj radnog odnosa na štetu tužiteljice. To stoga što je spornim odlukama tuženik okvalificirao štetu i pozvao tužiteljicu na plaćanje utvrđenog iznosa čime iste nisu stekle svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti pa ne predstavljaju isprave koje obvezuju tužiteljicu na plaćanje. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da Naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po kamatnoj stopi iz čl. 29. ZOO-a, u roku od 8 dana.

3. Sud je proveo dokaze: Odluka od 29. travnja 2024.g, Zahtjev za zaštitu prava, Odluka kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 6.06.2024.g,Upute za blagajničko i računsko poslovanje, sudsku praksu, Radni nalozi i Otpremnice za brojač novčanica.

4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za stavljanje van snage Odluka, broj: HP

– 02/8 – 26651/24 od 6. 6. 2024. godine i Odluka, broj: REG - 04/7 – 19599/24 od 29. 4. 2024. godine.

8. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.

9. Dana 17. ožujka 2025.g tužiteljica je povukla tužbu, i sud je donio odluku dana 19. ožujka 2025.g kojom se tužba povlači, no po žalbi tuženika spis je upućen sudu II stupnja na odlučivanje. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku GžR-313/2025, od 19. studenog 2025.g, Žalba je uvažena i predmet vraćen prvostupanjskome sudu na ponovno odlučivanje.

10. Na ročištu dana 11. rujna 2026.g punomoćnik tužene ostao je kod svojeg protivljenja povlačenju tužbe od strane tužitelja, te je sud sukladno odredbi članka 193. st 2 zakona o parničnom postupku, obzirom da se tužena usprotivila povlačenju tužbe, a time zakonska pretpostavka za dovršetak spora povlačenjem nije ispunjena, nastavio postupak i donio meritornu odluku.

11. Uvidom u dokumentaciju utvrđeno je :

- Odlukom o naknadi štete, broj: REG –04/7 - 19599/24 od 29. 4. 2024. godine, tužiteljica je tuženiku dužna nadoknaditi štetu u iznosu od 800,00 USA.

- Odlukom, broj: HP – 02/8 – 26651/24 od 6. 6. 2024. godine odbijen je kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava

- tuženik tereti tužiteljicu za naknadu štete u navedenom iznosu, nastaloj u poslovanju sa gotovim novcem, kada je tužiteljica zaprimila krivotvorene novčanice u ukupnom iznosu od 800,00 USA

- krivotvorene novčanice su zaprimljene u poštanskom uredu organizacijske jedinice Regija 4, na području Zadarske županije, gdje tužiteljica prema ugovoru o radu radi na radnom mjestu kao operater u poštanskom uredu

- uređaj za provjeru ispravnosti novčanica je SAFESCAN 70

- FINA je vršila obradu suviška PU 23244 Starigrad Paklenica od dana 30.9.2023. godine, te su zbog sumnje u krivotvorinu izdvojili sumnjive novčanice od 100,00 USD (8 komada)

- Novčanice su poslane u HNB na analizu te je utvrđeno da se radi o krivotvorinama: TIP OSREDNJE

12. Slijedom navedenoga sud je utvrdio kako je tužena novac propisno proslijedila na tehničku analizu u HNB sumnjivu krivotvorinu te je utvrđeno kako je ista osrednje kvalitete. Ukoliko se potvrdi da se radi o krivotvorini, temeljem čl. 24. st 7 Uputa za blagajničko i računsko poslovanje, u vezi čl.37 st.6 Okvirnog ugovora o strateškom partnerstvu i eksternalizaciji, službenik ne odgovara ukoliko je krivotvorina izuzetno visoke kvalitete (superkrivotvorina), međutim kada se dokaže kako se radi o osrednjoj krivotvorini, radnik odgovara za štetu.

13. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je u cijelosti, na način opisan u točki I izreke.

14. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 01. listopada 2026.g.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa presude . O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud .

DNA

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika