REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: P Ob-44/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Ani Vlainić, u pravnoj stvari tužiteljice AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, protiv tuženika AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Sladaković, odvjetnik u Puli, radi povišenja uzdržavanja, dana 1. listopada 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja:

" Povisuje se iznos kojeg je tuženik AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan doprinositi za uzdržavanje tužiteljice AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s dosadašnjeg iznosa od 1.000,00 kn/132,72 € određenog presudom Općinskog suda u Puli posl.br. P-2433/07 od 22.srpnja 2010. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli posl.br. Gž- 3709/10 od 16.studenog 2010., te se nalaže tuženiku da tužiteljici svakog mjeseca uplaćuje novi povećani iznos od 500,00 € mjesečno počevši od podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti time da dospjele, a neplaćene obroke uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja je određena čl. 29 st. 2 ZOO (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23), uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dospijeća svakog obroka uzdržavanja pa do plateža, a dospijevajuće obroke uzdržavanja dužan je plaćati najkasnije do svakog 15. dana u mjesecu za tekući mjesec na račun tužiteljice IBAN: [broj bankovnog računa], te je tuženik dužan naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po po stopi od 6,15% godišnje od podnošenja tužbe do isplate, a u slučaju promjene po kamatnoj stopi koja je određena čl. 29 st. 2 ZOO (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,155/23), uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 6. veljače 2025. podnijela tužbu radi povišenja uzdržavanja sa 132,72 eura na 500,00 eura mjesečno. Navela je da je uzdržavanje određeno ranijom pravomoćnom presudom dok je bila maloljetna te da su se okolnosti u međuvremenu promijenile jer je postala punoljetna i upisala studij prava na Sveučilištu u Murciji. Povišenje uzdržavanja obrazložila je povećanim troškovima stanovanja, prehrane, studiranja i drugim životnim potrebama uz tvrdnju da tuženik ostvaruje prihode koji mu omogućuju plaćanje zatraženog iznosa. Na posljednjem ročištu dostavila je specifikaciju osnovnih mjesečnih troškova u iznosu od 980,72 eura.

2. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Na ročištu 16. srpnja 2026. posebno je osporio da dostavljena dokumentacija dokazuje stvarno i kontinuirano školovanje tužiteljice, istaknuvši da se dokumentacija priložena tužbi odnosi na studij prava, dok se naknadno dostavljene isprave odnose na drugi studijski program. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu na naknadu troškova postupka.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica sud je pročitao i ocijenio presudu Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-3709/10-2 od 16. studenoga 2010., izvadak iz obrtnog registra za obrt MOTO LUX II od 8. listopada 2024., ispravu Sveučilišta u Murciji naslovljenu „Rezervacija upisa” za akademsku godinu 2024./2025. s ovjerenim prijevodom od 16. listopada 2024., ugovor o privremenom najmu od 1. rujna 2024. s ovjerenim prijevodom, uvjerenje o vlasništvu vozila od 8. prosinca 2025., obavijest Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 10. prosinca 2025., dopis Porezne uprave, Ispostave Pula – Pola, od 12. prosinca 2025., potvrdu Zemljišnoknjižnog odjela Pula od 4. prosinca 2025., obavijest Središnjega klirinškog depozitarnog društva od 18. prosinca 2025. te uvjerenje Područnog ureda za katastar Pula – Pola od 16. prosinca 2025. Sud je ocijenio i dokumentaciju o upisu studija Oglašavanje i odnosi s javnošću za akademsku godinu 2025./2026., s ovjerenim prijevodom od 21. listopada 2025. te specifikaciju mjesečnih troškova dostavljenu 16. srpnja 2026. Izveden je i dokaz saslušanjem tuženika na ročištu 16. srpnja 2026.

4. Navedene dokaze sud je ocijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, imajući u vidu cjelokupan tijek postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – ZPP)P).

5. Među strankama nije sporno da je tuženik otac tužiteljice i da je ranijom pravomoćnom odlukom obvezan doprinositi njezinu uzdržavanju iznosom od 1.000,00 kuna mjesečno, odnosno 132,72 eura. Tužiteljica je rođena **.**.2006. pa je u vrijeme podnošenja tužbe bila punoljetna. Sporno je jesu li ostvarene pretpostavke za traženo povišenje uzdržavanja, osobito je li tužiteljica u relevantnom razdoblju redovito i uredno ispunjavala svoje studentske obveze.

6. Sud je razmotrio izjavu punomoćnika tuženika s ročišta 11. veljače 2026. da ne osporava osnovu tužbenog zahtjeva, ali da tuženik može doprinositi najviše 200,00 eura mjesečno. Ta je izjava dana prilikom razmatranja mogućnosti sklapanja sudske nagodbe, nakon čega je tuženik ostao kod odgovora na tužbu. Ocjenjujući izjavu u njezinu procesnom kontekstu, sud je nije protumačio kao jasno i nedvojbeno priznanje tužbenog zahtjeva ili njegova određenog dijela, odnosno kao priznanje odlučnih činjenica, obzirom da je bilo riječ samo o financijskim mogućnostima tuženika u pogledu uzdržavanja. Ona ne sadržava ni konkretno priznanje činjenice o položenim ispitima ili drugim izvršenim studentskim obvezama tužiteljice. Do zaključenja glavne rasprave tuženik je izričito osporio tvrdnju o redovitom školovanju pa je sud o tim činjenicama odlučio ocjenom izvedenih dokaza.

7. Budući da tužiteljica ima uobičajeno boravište u [adresa], a tuženik u Republici Hrvatskoj, spor ima međunarodno obilježje. Nadležnost hrvatskog suda temelji se na članku 3. točki (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009, prema mjestu uobičajenog boravišta tuženika. Na temelju članka 15. navedene Uredbe, u vezi s člankom 4. stavkom 3. Haškog protokola od 23. studenoga 2007. o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja, prvenstveno je mjerodavno hrvatsko pravo jer je tužiteljica kao vjerovnik uzdržavanja pokrenula postupak pred sudom države uobičajenog boravišta dužnika.

8. Prema članku 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine”, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; dalje: ObZ), osoba koja prima ili daje uzdržavanje može zahtijevati promjenu ranije određenog uzdržavanja ako su se okolnosti promijenile. Budući da tužiteljica svoj zahtjev temelji na pohađanju studija nakon punoljetnosti, potrebno je utvrditi i postojanje pretpostavki iz članka 290. stavka 1. ObZ-a.

9. Odredba članka 290. stavka 1. ObZ-a jasna je jer, uz pohađanje odgovarajućeg studija, izričito zahtijeva da punoljetno dijete „redovito i uredno ispunjava svoje obveze”. Riječ je o zasebnoj, kumulativno propisanoj zakonskoj pretpostavci. Stoga sama činjenica upisa na fakultet, odnosno postojanje formalnog studentskog statusa, nije dovoljna za zaključak da su ispunjene pretpostavke uzdržavanja punoljetnog djeteta po toj osnovi. Potrebno je utvrditi i da student stvarno redovito i uredno izvršava obveze koje proizlaze iz upisanog studija.

10. Takvo tumačenje prihvaćeno je u praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U odluci Rev-4648/2019-2 od 9. lipnja 2021. naglašeno je da se redovitost školovanja ocjenjuje prema stvarnom ispunjavanju obveza, što se može očitovati u polaganju ispita i kolokvija, pohađanju nastave te upisivanju godine, uključujući djelomičan upis, neovisno o formalnoj oznaci studija kao redovitog ili izvanrednog. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-834/2021-2 od 27. veljače 2024. istaknuta je potreba ocjene konkretnih okolnosti studiranja, među ostalim njegova trajanja, dinamike izvršavanja obveza, njihova opsega te učestalosti i razloga ponavljanja godine.

11. Iz isprave Sveučilišta u Murciji za akademsku godinu 2024./2025. proizlazi da je tužiteljica upisala predmete prve godine studija prava u ukupnom opsegu od 60 ECTS bodova. Međutim, isprava izrijekom navodi upisane ECTS bodove, a ne bodove ostvarene izvršavanjem studentskih obveza. Ne sadržava podatke o ocjenama, položenim ispitima ili kolokvijima, ostvarenim ECTS bodovima, izvršenim nastavnim obvezama ili ispunjenim uvjetima za upis više godine. Stoga njezin sadržaj ne omogućuje zaključak da je tužiteljica navedene obveze i izvršila.

12. Dokumentacija za akademsku godinu 2025./2026. odnosi se na drugi studijski program, preddiplomski studij Oglašavanje i odnosi s javnošću pri Fakultetu komunikologije i dokumentacije Sveučilišta u Murciji. U njoj je naveden upis od 7. srpnja 2025., a kod prikazanih kolegija oznake prve godine i prvog upisa. Ni ta dokumentacija ne sadržava prijepis ocjena, potvrdu o položenim ispitima ili kolokvijima, ostvarenim ECTS bodovima ili izvršavanju drugih studentskih obveza. Navod da je studentica obvezna prisustvovati predavanjima opisuje njezinu obvezu, ali ne potvrđuje da je nastavi doista prisustvovala.

13. Sud je imao u vidu da je dokumentacija za akademsku godinu 2025./2026. dostavljena 16. srpnja 2026., nakon zaključenja prethodnog postupka 28. studenoga 2025., premda njezin ovjereni prijevod nosi datum 21. listopada 2025. Dakle, i isprava i njezin prijevod postojali su prije zaključenja prethodnog postupka, pri čemu punomoćnik tužitelja na pripremnom ročištu nije izričito predložio dokumentaciju za akademsku godinu 2025./2026 kao dokaz koji se treba izvesti u ovom postupku. Prema članku 299. stavcima 2. i 3. ZPP-a nakon zaključenja prethodnog postupka novi se dokazi mogu predlagati samo ako ih stranka bez svoje krivnje nije mogla ranije predložiti, dok zakašnjelo predložene dokaze za koje takvi razlozi nisu dokazani sud neće uzeti u obzir. Tužiteljica nije navela okolnosti iz kojih bi proizlazilo da predmetnu ispravu bez svoje krivnje nije mogla dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka. Stoga se na toj naknadno dostavljenoj ispravi ne može temeljiti utvrđenje novih činjenica koje tužiteljica nije pravodobno iznijela.

14. Međutim, čak i kada bi se navedena isprava uzela u obzir u cijelosti, odluka suda ne bi bila drukčija. Ona dokazuje novi administrativni upis na prvu godinu drugog studijskog programa, ali ne dokazuje redovito i uredno izvršavanje studentskih obveza ni tijekom 2024./2025. niti tijekom 2025./2026. Tužiteljica do zaključenja glavne rasprave nije dostavila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je u razdoblju za koje traži povišenje uzdržavanja redovito i uredno ispunjavala studentske obveze. Nije dostavila prijepis ocjena, potvrdu o položenim ispitima ili kolokvijima, potvrdu o ostvarenim ECTS bodovima, pohađanju nastave, izvršenim praktičnim ili drugim obvezama, niti drugi dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi stvarno izvršavanje obveza na bilo kojem od navedenih studijskih programa. Dostavljene isprave sadržavaju podatke o upisu i predviđenim obvezama, ali ne i o njihovu ispunjavanju. Iz spomenutih isprava koje se nalaze u spisu nije moguće s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrditi da je tužiteljica redovito i uredno ispunjavala studentske obveze.

15. Navedeno se odnosi zasebno na obje akademske godine obuhvaćene zahtjevom. Za akademsku godinu 2024./2025. nije dokazano izvršavanje obveza na studiju prava, a za akademsku godinu 2025./2026. nije dokazano izvršavanje obveza na novom studiju. Sud pritom ne izvodi zaključak o novom studiju samo iz nedostatka podataka o prethodnom studiju. Odlučno je da ni za jednu od tih godina nije dokazano redovito i uredno ispunjavanje studentskih obveza.

16. Prema članku 219. stavku 1. ZPP-a stranka iznosi činjenice i predlaže dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Ako sud nakon ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi odlučnu činjenicu, o njezinu postojanju zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a. Pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a u vezi sa čl. 8. tog Zakona) u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (VSRH, Rev- 664/07 od 26. ožujka 2008.).

16.1. Na tužiteljici je teret dokazivanja činjenice da redovito i uredno ispunjava studentske obveze jer upravo na toj pozitivnoj zakonskoj pretpostavci temelji svoj zahtjev za povećanje uzdržavanja zbog studiranja nakon punoljetnosti. Tuženik nije dužan dokazivati negativnu činjenicu da tužiteljica nije položila ispite. Sud nije ovlašten tumačiti nedokazanu pretpostavku u dokazanu niti pretpostaviti uredno studiranje samo na temelju upisa.

17. Uzimajući u obzir činjenicu da je tužiteljica u dvije uzastopne akademske godine formalno upisala prvu godinu dvaju različitih fakulteta odnosno studijskih programa, a da pritom nije dostavila niti jedan dokaz o redovitom i urednom ispunjavanju studentskih obveza, ovaj sud ne može zaključiti da je tužiteljica takve obveze redovito i uredno ispunjavala. Iz dva uzastopna upisa prve godine ne proizlazi samo po sebi ni izvršavanje obveza ni napredovanje tijekom studija. Budući da tužiteljica nije dokazala navedenu odlučnu činjenicu, posljedice njezine nedokazanosti snosi tužiteljica, sukladno članku 221.a ZPP-a.

18. Sud ne smatra da promjena fakulteta sama po sebi isključuje pravo na uzdržavanje niti da je za očuvanje tog prava nužno položiti sve ispite ili ostvariti svih 60 ECTS bodova u svakoj akademskoj godini. Odlučno je stvarno izvršavanje obveza, uz uvažavanje opravdanih razloga iz članka 290. stavka 6. ObZ-a. U ovom slučaju takvo izvršavanje nije dokazano, a nisu iznesene ni dokazane konkretne okolnosti koje bi upućivale na bolest ili drugi opravdani razlog za neispunjavanje obveza. Zaključak suda jest da uredno ispunjavanje obveza nije dokazano, a ne da je neposredno utvrđeno kako tužiteljica nije položila nijedan ispit.

19. Ugovor o najmu i specifikacija životnih troškova odnose se na stanovanje i opseg potreba tužiteljice. Sami po sebi ne dokazuju redovito i uredno ispunjavanje studentskih obveza. Jednako tako, podatak o školarini, planu njezina plaćanja ili uplati naknade za formalizaciju upisa nije dokaz o položenim ispitima ili izvršenim nastavnim obvezama. Ni općepoznatost činjenice da stanovanje, prehrana i školovanje stvaraju troškove ne dokazuje da upravo tužiteljica ispunjava zakonsku pretpostavku urednog studiranja.

20. Iskaz tuženika i isprave o njegovoj imovini i primanjima odnose se na njegove mogućnosti uzdržavanja. Tuženik je iskazivao o obrtu, zaradi, vozilima, stanovanju s roditeljima i nepostojanju drugih obveza uzdržavanja. Tim dokazima nije utvrđeno izvršavanje studentskih obveza tužiteljice. Stoga ni eventualna mogućnost tuženika da plaća veći iznos ne može nadomjestiti nedokazanost pretpostavke na kojoj tužiteljica temelji zahtjev. Odluka se ne temelji na prihvaćanju tuženikove procjene mjesečne dobiti ili vrijednosti vozila kao odlučne za odbijanje zahtjeva.

21. Dokaz saslušanjem tužiteljice nije izveden. Sud njezino nesaslušanje ne izjednačuje s priznanjem navoda tuženika niti samo iz te okolnosti izvodi zaključak o neurednom studiranju. Zaključak o nedokazanosti redovitog i urednog ispunjavanja studentskih obveza proizlazi iz sadržaja ocijenjenih dokaza, koji ne potvrđuju izvršavanje tih obveza. Izjave punomoćnika da tužiteljica živi i studira u Španjolskoj predstavljaju stranačke navode i ne mogu same zamijeniti dokazivanje osporenih činjenica. Sud je izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice odredio na pripremnom ročištu 28. studenoga 2025., a potom ponovno na ročištu 11. veljače 2026., pri čemu su primjerci zapisnika uručeni njezinu punomoćniku. Njezin se punomoćnik suglasio s određivanjem ljetnog termina radi mogućnosti dolaska tužiteljice u [adresa]. Tužiteljica na glavnu raspravu 16. srpnja 2026. nije osobno pristupila, a njezin punomoćnik na tom ročištu nije iznio konkretne okolnosti njezine spriječenosti niti predložio odgodu radi njezina saslušanja, već je predložio saslušati tuženika. Iz navedenog proizlazi da je punomoćniku tužiteljice bilo poznato da je njezino saslušanje određeno, ali je na posljednjem ročištu predložio donošenje odluke na temelju dotad izvedenih dokaza i iskaza tuženika.

22. Slijedom navedenog, tužiteljica nije dokazala redovito i uredno ispunjavanje studentskih obveza kao pretpostavku iz članka 290. stavka 1. ObZ-a na kojoj temelji traženo povećanje uzdržavanja. Zbog toga nisu dokazane pretpostavke za prihvaćanje postavljenog zahtjeva za povišenje uzdržavanja primjenom članka 285. u vezi s člankom 290. stavkom 1. ObZ-a, pa je odlučeno kao u točki I. izreke.

23. Ovom presudom ne utvrđuje se prestanak ranije određene obveze uzdržavanja od 132,72 eura mjesečno. Takav zahtjev tuženik nije postavio. Predmet odluke isključivo je zahtjev tužiteljice za povećanje tog iznosa, pa odbijanje tužbenog zahtjeva ne mijenja raniju ovršnu ispravu.

24. O troškovima je odlučeno na temelju članka 366. stavka 1. ObZ-a. Sud je, uz neuspjeh tužiteljice u postupku, uzeo u obzir da je riječ o sporu roditelja i tek punoljetnog djeteta radi povećanja uzdržavanja određenog još 2010., kao i da je tuženik tijekom raspravljanja o nagodbi iskazao spremnost doprinositi 200,00 eura mjesečno. Ocjenjujući te konkretne okolnosti zajedno s ishodom postupka, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, kako je navedeno u točki II. izreke.

U Puli, 1. listopada 2026.

Sudac:

Ana Vlainić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.