REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj Psp-43/2025-17

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Heleni Božović Sladaković, kao sucu pojedincu u građanskoj pravnoj stvari tužiteljice AI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Almi Kulenović odvjetnici iz Pule protiv tuženika JI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Pajiću, odvjetniku iz Pule, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave zaključene 12. lipnja 2026., u prisustvu tužiteljice uz punomoćnika i tuženika uz punomoćnika, 1. listopada 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tuženik JI (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] smetao tužiteljicu AI (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu objekata kuće za odmor, situirane u Premanturi na adresi [adresa] i [adresa], nalazećih na k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] također k. o. [katastarska općina] na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima oba objekta i ključeve istih nije dao tužiteljici kao suposjednici, čime je onemogućio istu ući u spomenute objekte te doći i do svojih osobnih stvari kao i stvari njezinih roditelja i koristiti objekte na način kao prije smetanja suposjeda.

II Nalaže se tuženiku JI (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] uspostava ranijeg suposjedovnog stanja na objektima kuća za odmor, pobliže opisanih u toč.1. tužbenog petita kako je bilo izvršavano prije čina smetanja suposjeda oba objekta na način da vrati brave na oba objekta za koje tužiteljica ima ključeve ili joj dadne nove ključeve kako bi ista mogla nastaviti koristiti suposjed predmetnog objekta te mu se zabranjuje svako takvo smetanje suposjeda predmetnog objekta ubuduće, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom izricanja novčane kazne.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od presuđenja pa do isplate."

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi postupovni trošak u iznosu od 625,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. listopada 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 21. srpnja 2025. navodi da su tužiteljica i tuženik dijelom u vanbračnoj, a dijelom u bračnoj zajednici koja traje od 1990. -2025., pored ostalog stekli i dva stambena objekta i to kuća za odmor u [adresa] na adresi [adresa] i [adresa], nalazećih na k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] također k. o. [katastarska općina]. Na označenim nekretninama na temelju pravomoćnog Rješenja o izvedenom stanju izdano po Istarskoj županiji, Odsjek za prostorno uređenje i gradnju Pula, klase: UP/I-361-05/13-06/6874 urbroj:2163/1-18- 06/2-14-10 od 04. studenog 2014. ozakonjuju se dovršene zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a potonja je u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretninama dobila novu oznaku k. č. br. [katastarska čestica], u kojem zemljišnoknjižnom izvatku je zabilježeno navedeno Rješenje o izvedenom stanju od 04. studenog 2014. U navedenim objektima se nalaze zajedničke stvari pokućstva, kao i tužiteljičine osobne stvari i stvari tužiteljičinih roditelja koje su u uporabi ili su ugrađene u navedeni objekt. Tužiteljica i tuženik su do kraja 2024. zajedno koristili navedene objekte da bi dolaskom u [adresa] dana 22. lipnja 2025. sa sinom CI i NI, zatekla zaključana vrata na oba objekta i na taj način je onemogućena ući u iste, iste koristiti čime je smetana u suposjedu. Zatražila je usmeno objašnjenje od tuženika da bi joj on izričito odgovorio da je to sve njegovo i da ona nema što tu tražiti. Na opisani način tuženik je smetao tužiteljicu u njezinom posljednjem, mirnom i faktičnom suposjedu objekata, nalazećih na adresi u [adresa] i MUNTE 155 C pa tužiteljica sukladno odredbi čl.21. i 22. u svezi sa čl. 16. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predlaže da sud donese rješenje kao u izreci. Tužiteljica je uz tužbu podnijela prijedlog za određivanjem privremene mjere koji je izdvojen u zaseban spis.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Uvodno, netočan je navod tužiteljice da su parnične strane “dijelom u vanbračnoj, a dijelom u bračnoj zajednici koja traje od 1990.-2025., pored ostalog stekli i dva stambena objekta kuća za odmor u [adresa], na adresi [adresa] i [adresa]...” Parnične stranke nisu nikad zaključile brak, te su bili u izvanbračnoj vezi od 1985. godine do 2025. Tokom trajanja njihove izvanbračne zajednice oni nisu zajedno ništa stekli u [adresa], već je stjecao isključivo tuženik. Obje nekretnine predstavljaju vlastitu imovinu tuženika u smislu članka 39. stavak 2. Obiteljskog zakona. Iz svega navedenog evidentno je kako tužiteljica na predmetnoj nekretnini ne može polagati nikakav stvarnopravni zahtjev jer se ne radi o bračnoj stečevini kako se to indikrektno imputira u samoj tužbi. Iako pitanje prava na posjed i pravnog temelja posjeda u načelu ne bi trebalo biti bitno za odlučivanje o smetanju posjeda (članak 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dalje: ZV, te članak 441. Zakona o parničnom postupku), tuženik smatra da je to ovdje ipak bitno. Parnične stranke svoj su zajednički život do jeseni 2024. proveli u kući tužiteljice u [adresa]. Iako je unazad 35 godina zajedničkog života tuženik itekako ulagao u nekretninu tužiteljice, on dosad nije potraživao nikakvu isplatu nakon što je iselio iz tog objekta 2024. i vratio ključeve kuće tužiteljici. Tim činom on je trajno napustio zajedničko kućanstvo te se tuženik tada preselio u [adresa] pa je objekt na adresi [adresa] trenutno njegov dom. Tužiteljica nikad nije imala ključeve od objekata tuženika u [adresa], kako od onog na adresi [adresa], tako i od onog na adresi [adresa]. Parnične stranke bi uvijek zajedno dolazile u [adresa], a jedino je tuženik imao ključeve od predmetnih objekata. Tuženik nikad nije mijenjao bravu na predmetnim objektima već tužiteljica nikad niti nije imala ključeve od njih. Tužiteljica je u njegove objekte dolazila tek povremeno, nekoliko puta uglavnom tokom ljetnih mjeseci. U tim objektima su se svojevremeno doista nalazile nekakve osobne stvari tužiteljice, no ona je iste uzela iz tih objekta: 1) nešto u ljeto 2024. godine (kada je ona zadnji put bila unutar tih objekata), 2) nešto u svibnju ili lipnju 2025. godine (kada joj je tuženik u [adresa] sam uručio tražene stvari) te 3) nešto u kolovozu 2025. godine (dakle nakon podnošenja tužbe) – tada je neovlašteno preskočila ogradu nekretnine i uzela iz dvorišta dvije tegle sa cvijećem i inox tavu. Sve u svemu, u spornim objektima više nema nikakvih stvari tužiteljice koje joj se imaju vratiti. Iz svega proizlazi da tužiteljica nikad nije imala neposredan suposjed tih nekretnina, već je njezino posredno posjedovanje proizlazilo iz posrednog posjeda tuženika, a koji pak proizlazi iz njegovog samovlasništva nekretnine (kao vlastite imovine). Kako je tuženik u listopadu 2024. godine dobrovoljno napustio posjed njezine kuće u [adresa], tako je tužiteljica u kolovozu 2024. godine dobrovoljno napustila posjed tuženikovih objekata u [adresa] pa je njezin posjed prestao (članak 28. stavak 1. ZV-a). Dogovor parničnih stranaka je tada bio da ono što je u trenutku prestanka izvabračne zajednice na tuženiku je njegovo, a ono što je na tužiteljici je njezino. Tuženica nema nikakav smisleni razlog, pa ni pravni interes da zadrži suposjed objektata u [adresa] na adresi [adresa] i [adresa]. Uz to, tužiteljica kao svojevremeni posredni suposjednik nema pravo na sudsku zaštitu smetanja (su)posjeda od tuženika kao neposrednog posjednika, a sve temeljem članka 23. stavak 2. ZV-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari je za donošenje pravilne odluke od odlučnog značaja odlučivanje o pravnom odnosu parničnih stranaka. Kako tužiteljica po stavu tuženika nema pravo na nikakvu posjedovnu zaštitu, tuženik predlaže da sud rješenjem odbije tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu, fotografije (list 6-9 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga (list 33-38 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka SI, OI, II, AIF, MI, RI, VI, PI i [adresa] ŠI te tužiteljice i tuženika kao parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Prema članku 21. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Stavkom 3. propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

5.1. Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, kako je propisano člankom 22. stavkom 1. i 2. ZVDSP-a.

7. Iz iskaza svjedoka CI, sina tužiteljice proizlazi da je u [adresa] dolazio 35 godina, objekte su koristili za obiteljski vikend. Dolazio je i sam sa svojim društvom i tada bi uzeo ključeve od doma, bili su u [adresa], u stanu u kojem su stanovali tužiteljica i tuženik. Mama je u [adresa] dolazila i samo sa njim, vjerojatno je nekada bila i sama jer bi tuženik zbog obaveza odlazio u Sloveniju na par dana. U [adresa] je boravio zadnji puta u periodu od maja do listopada 2024., tada bi dolazio vikendima za godišnji. Dana 18. svibnja 2025. došao je u [adresa] zajedno sa mamom jer je trebala se dogovoriti oko tih kuća sa tuženikom. Tada su vidjeli da je u [adresa] i njegova polusestra A, nisu znali da će biti proslava. Toga dana on nije ulazio u sporne nekretnine, mama je ušla, uzela je svoje stvari. Kada su došli, kuće su bile otvorene, kasnije, nakon sat vremena što su bili tamo došao je tuženik. U to vrijeme nije bila zaključana niti ograda niti objekti. Nakon toga zna da je mama bila u [adresa] sama u 6. mjesecu. Na kraju sezone zaključavala se kapija na objektu 155c na način da se stavljao lokot od bicikla. Taj objekt je bio ograđen posljednjih par godina zbog divljih svinja. Objekt 155b nema ograđeno dvorište, zatvarao se ulaz u terasu na koju se stavljao lokot. U 6. mjesecu mama je došla u [adresa] sa svojim autom, a on sa svojim, jer ima parcelu pored pa je došao da vidi što se dešava. Kada su došli mama nije ušla u objekte jer je tuženik stavio lokot. Na ulazu u 155c bio je isti lokot od njegovog bicikla kao što su stavljali i prije a to zna jer je to bio lokot njegovog bicikla. Na 155b bio je samo lokot. Ključ od tog lokota od bicikla kada bi se zaključalo držao se zajedno sa svim ključevima od [adresa] sa vodom, sa objektima i to je bilo kod tuženika, ti su se ključevi nalazili u stanu u kojem su oni živjeli u [adresa]. Kada su bili u [adresa] ključevi su se držali na stablu, svi su znali gdje su. Ne zna gdje se nalazio ključ od lokota od 155b. Ne zna zašto mama nije uzela ključeve iz Slovenije za te lokote kada je došla. Kada je odlazio u [adresa] nije trebao nikakvu dozvolu da uzme ključeve nego je samo došao, uzeo ključeve i rekao da ide. Uglavnom je koristio manju kuću jer je ona bila namijenjena za djecu, a veća je bila za mamu i JI. Objekt na broju 155b je dijelom izgrađen na nekretnini u njegovom vlasništvu i to u širini od 1,5 m, a on je parcelu pored kupio jer su imalo problema sa parkingom, tuženik je odbio kupiti tu parcelu jer je rekao da je 155b za djecu i neka se oni snalaze. Njegova mama i danas ima ključeve od tih objekata. Moja je mama zbog zdravlja i duže ostajala sama u [adresa]. On na svoju parcelu pristupa neovisno on parceli na kojoj se nalazi objekt 155b po putu koji je u suvlasništvu. Dana 18.05.2025. isti dan su se vratili u [adresa]. Kada su bili u lipnju 2025. to je bilo negdje krajem mjeseca. Kada je njegova mama dolazila u [adresa] nije trebala ničije odobrenje niti je nekoga pitala da li smije doći.

8. Svjedok ŠI, sin tužiteljice u svome je iskazu naveo da je u [adresa] dolazio kada je imao 12 godina. Dolazio je sa mamom, sa JI sa bratom sa A, kasnije je dolazio i sam. A je njegova polusestra. U zadnje vrijeme mama je puno boravila u [adresa], po nekoliko mjeseci. U [adresa] je dolazila sa JI, sa sinom PI, sama. Ključeve od [adresa] imali su u kući u [adresa] gdje su živjeli. Kada bih on dolazio sam, samo bi pitao kući da li je slobodno, da li može ići u Prematuru, uzeo ključeve i otišao. Njegova mama je imala ključeve od [adresa], a ima ih i danas. Ključeve je imala od obje kuće. Kada bi bili u [adresa] ključevi su se držali na drvetu svi su znali gdje su. Kada se sezona zatvarala, nije bio prisutan, ali misli da se na ogradu izvana stavljao lokot od bicikla. Zadnji put je u [adresa] bio u 6. mjesecu sa bratom PI, mamom, ženom i sinom. Tada su unajmili jedan apartman. Nisu boravili u ovim objektima koji su predmet postupka jer je bilo zaključano, a oni nisu imali ključ. Nisu mogli ući jer je ograda bila zaključana. Nisu ni probali otključati sa ključevima. Kada su došli nisu pokušali preskočiti ogradu i otključati objekt. Kada su krenuli u [adresa] u lipnju krenuli su da bi spavali u [adresa] ili 155c ne zna točno. Na putu za Pulu nisu razgovarali o tome da li je slobodno, da li je netko unutra. Nisu ni rekli JI da dolaze.

9. Svjedokinja RI u svome je iskazu navela da je susjeda od tužiteljice i tuženika 30-40 godina u [adresa]. Oni u [adresa] dolaze povremeno kako imaju vremena. Koliko zna tužiteljica u [adresa] nikada nije bila sama. Ne prati ih i ne zna kako i kada je tko dolazio, ono što zna da je ona nekada bila sa tuženikom. Oni tamo imaju dva objekta, jedan preko puta drugoga. Ne zna šta su oni koristili oni su došli i tamo bili. Bila je kod tužiteljice i tuženika u njihovom objektu, ne sjeća se kada je AI zadnji puta vidjela u tim kućama.

10. Iz iskaza svjedoka KI proizlazi da poznaje tužiteljicu i tuženika kao susjede više od 20 godina. AI je dolazila u [adresa], a koliko često i sa kime ne može reći. Tužiteljicu je zadnju put vidio u [adresa] prije 2-3 mjeseca ne zna točno reći, došla je ona kod njega kao susjeda.

11. Svjedok SI u svome je iskazu naveo da poznaje stranke 30-40 godina, susjedi su u [adresa]. Oni bi u [adresa] dolazili uglavnom preko ljeta. Tužiteljicu neko vrijeme nije viđao a sada je zadnji put bila prije jedno 15 dana. Misli da oni tamo koriste dva objekta. Ne bi znao da li su njihove parcele ograđene, pod ključem, ima puno svoga posla. Tužiteljicu je zadnji put vidio prije 2-3 mjeseca u dvorištu tih objekata. Misli da je tada bila sama, a zadnji puta je bila sa sinom. Tada ju je vidio u dvorištu, u prolazu, da li je išla od jednog objekta do drugog ne bi znao reći ali je u dvorištu bila.

12. Svjedok HI je naveo da stranke poznaje 5-6 godina, oni su susjedi od njegovog brata u [adresa] gdje brat ima zemljište. Zna da JI tamo ima vikendicu, da su on i tužiteljica zajedno živjeli. Tužiteljica je tamo dolazila pretežno ljeti. Zna da imaju živicu oko parcele za ključeve ne zna. JI je napravio i neku ogradu zbog divljih svinja. Tužiteljicu je zadnji puta vidio prije par mjeseci ove godine na parceli. JI je non stop tamo. Zadnji puta kada ju je vidio ona je bila tamo sama, došla je kod njega da ga pozdravi. Možda i nije bila sam ali je on samo nju vidio, ne gleda preko ograde, došla mu se javiti, a bila je na parceli svoga sina. Nije preko ograde gledao di se ona kretala.

13. Iz iskaza svjedokinje VI proizlazi da je tužiteljicu JI dovezao u [adresa], ona bi dolazila par puta godišnje, a JI je više bio tamo. Prva kućica ima neku ogradu, JI je ključeve stavljao na drvo, a druga nema. Tužiteljicu je posljednji put na tim parcelama u [adresa] vidjela prošle godine 18.05. kada je njezina kćer imala rođendan i došla je na njezinu parcelu tražiti kćer. Poslije ju je još viđala ali u prolazu, nije dolazila do nje. Nikada je nije vidjela da je bila sama i da bi sama došla. Njoj je tuženik posudio struju za njezin objekt. Nije joj poznato da li je tužiteljica 18.05.2025. odnosila neke stvari iz tih objekata.

14. Svjedok JIF u svome je iskazu naveo da poznaje stranke 10-15 godina, ima parcelu 100 m od njihove. Tužiteljica je dolazila u [adresa] i to obično sa mužem, ovdje tuženikom. Ona bi dolazila par puta godišnje. Nije nikada vidio da bi bila sama. Zadnji put ju je vidio prije 15 dana u dvorištu tih kuća, obilazila je sve. Vidio ju je svugdje i oko velike i oko male kuće i na parceli sina. Sa tužiteljicom prije ove rasprave nije razgovarao, pokušala ga je zvati ali je njegov poziv bio prebačen na telefon od supruge i ona je razgovarala sa njegovom suprugom. Ne zna, šta su razgovarale.

15. Svjedokinja ZI u svome je iskazu navela da stranke poznaje dvije godine, dalja je susjeda u [adresa]. Tužiteljicu je upoznala tako da je prolazila blizu njezine kuće i pozvala ju da idu zajedno na tjelovježbu. Prije ju je viđala da sa tuženikom ide zajedno u čamac. Bila je prisutna 18.5.2025. na rođendanu od kćerke stranka kada je tužiteljica došla na rođendan na kojem je njezina kćerka dobila slom živaca, ne opravdava je to što ona ima sa svojim mužem. Tada je kćerka uzela ključeve od te kuće i otišla, otac ju je tražio da da ključeve da otključa da tužiteljica može uzeti stvari iz kuće jer tužiteljica nije imala ključ. Da tužiteljica nije imala ključ zna jer je čekala da se kćer vrati da da ključeve. Nije vidjela, ali su rekli da je tužiteljica 18.5. uzela stvari iz kuće i da joj to nije bio prvi put. Ne zna kada je prije nosila stvari iz kuće, ona je nije vidjela.

16. Tužiteljica je u svome iskazu navela da je zajedno sa tuženikom u [adresa] bila u 5. mjesecu 2024. kada su došli da pripreme za ljetovanje. U tim nekretninama je nekada boravila i sama, kao primjerice u razdoblju kada je tuženiku bila majka bolesna, zatim posljednjih 5-6 godina je zbog svoje bolesti u [adresa] provela 5-6 mjeseci godišnje u kojem razdoblju je tuženik znao otići iz [adresa], a ona bi ostala. I danas ima ključeve od obje zgrade. Međutim, tuženik je zaključao ograde na ulazu u dvorište tih zgrada. Na ogradi zgrade [adresa] dok su još bili zajedno stavljao se lokot od bicikla njezina sina kada bi odlazili. Dok se od 155 b nije zaključavala ograda, do prije godinu dan nije je ni bilo, a danas je na nju stavio taj sporni lokot od kojeg ona nema ključ. Nije imala ključ od tog lokota od bicikla njezina sina. Taj se ključ stavljao na drvo da bi svatko od njih mogao otvoriti kad bi morao ići na wc ili mu je nešto drugo trebalo. Krajem listopada 2024. tuženik je došao u [adresa], rekao joj da oni više nisu za zajedno i vratio joj ključeve njezine kuće. Ona ključeve od [adresa] tuženiku nije vratila, niti ju je on pitao da ih vrati. U [adresa] je došla sama autom 22.06.2025. jer su se ona i tuženik dogovorili da dođu u [adresa] da se dogovore oko imovine. Kada je došla, njega tamo nije bilo, na ogradama obje kuće bio je lokot od kojih ona nije imala ključ. Pojašnjava da kuća Munte 155c je imala dvije ograde, prvu do terase i za tu su puštali ključ na drvetu i drugu uz put. Ta ograda uz put se zaključavala samo sa žicom kada su odlazili iz [adresa] u Sloveniju. Ta prva ograda uz put imala je i bravu ali je bila bezveze jer si mogao malo podignuti kapiju i otvoriti. Na adresi [adresa] do 22. lipnja 2025. nije se stavljao nikakav lokot niti je imala ograda ključ, dok istoga nije postavio tuženik. U tim kućama još uvijek ima svoje stvari. Tuženiku je dala i popis da se dogovore ali do dogovora nije došlo. Njoj ne treba vlasništvo na tim objektima, ali joj treba posjed. Ne zna da li je tuženik mijenjao brave na ulaznim vratima jer nije mogla do objekta doći. Na kući na adresi [adresa] ograda nikada nije imala bravu. Na adresi [adresa] na ogradi nikada nisu postojale brave. Ona i tuženik su zajedno bili 35 godina, i tada je otprilike i prvi put došla u [adresa].

17. Iz iskaza tuženika proizlazi da su on i tužiteljica u [adresa] uvijek dolazili zajedno, 35 godina, sve do listopada 2024. U 2024. i nije baš dolazila, bila je samo jedan tjedan kada ju je doveo sin. Nije znao da ona ima ključeve od objekata, možda je napravila duplikat. Nakon što je njihova zajednica prestala 2024. promijenio je brave na ulaznim vratima u objekte i stavio je lokot od bicikle na brojeve na ogradu, kapiju od obje kuće i za [adresa] i Munte 155b. I ranije su imali lokote, na obje ograde. Prije zbog krađe, a kasnije zbog svinja. Ključ od tih lokota i prije 2024. imao je samo on, a kad bi djeca dolazila u [adresa] on bi im ključ dao u [adresa]. Sada su na obje ograde novi lokoti na brojeve koji se koriste za bicikle. Šifru od tih lokota zna samo on. Dok su radili u [adresa] su dolazili za godišnji odmor i koji vikend ako je bilo lijepo vrijeme. On je uvijek u [adresa] bio od kraja 5. mj do kraja 10 mjeseca. Tužiteljica je dolazila vikendima. Kada mu tužiteljica predočava tri ključa navodi da prepoznaje dva ključa od ulaznih vrata kuće na adresi [adresa] i 155 b dok treći ključ ne prepoznaje. Dana 18. svibnja 2025. njihova je kćerka u [adresa] slavila rođendan, bio je prisutan, došla je i tužiteljica i ona je tada ušla u kuću i uzela stvari koje je mogla uzeti, osim onih koje su bile ugrađene kao npr. sudoper kojeg je ona kupila. Ispočetka su koristili objekt na adresi [adresa], a nakon što mu je mama darovala 155c prešli su u tu kuću, a 155b su koristili sinovi tužiteljice i njihova kćerka. On je za svo to vrijeme i tu kuću održavao i o njoj brinuo. Oba dvoje su sudjelovali u održavanju te kuće, jedan unutra, a drugi vani.

18. U odnosu na navode tuženika glede posrednog neposrednog posjeda propisanog odredbom čl. 23. ZV-a, valja ukazati kako takav odnos, prema stajalištu ovoga suda nastaje isključivo kao pravni odnos gdje jedna osoba prenosi izravno upravljanje stvari na drugu osobu. U konkretnom su slučaju tužiteljica i tuženik, koji su živjeli u zajednici do kraja listopada 2024. sporne objekte koristili zajednički, za godišnji odmor pa nema riječi o odnosu neposredan – poredan posjednik ne koji se tuženik poziva, već je riječ o suposjedu tužiteljice i tuženika spornih nekretnina sukladno čl. 10. st. 6. ZV-a, posebno obzirom je u postupku, iz iskaza svih saslušanih svjedoka i stranaka utvrđeno da je tužiteljica sa tuženikom i djecom dolazila i koristila sporne nekretnine, a i sam je tuženik u iskazu naveo da su njih dvoje zajedno održavali sporne nekretnine, jedan vani a drugi unutra.

19. U odnosu na navod tuženika da je tužiteljica napustila posjed spornih nekretnina i da joj stoga ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu, ovaj sud smatra da s obzirom na činjenicu da je tužiteljica zadržala ključeve spornih objekata, koje je tuženik prepoznao na ročištu pred ovim sudom, unatoč činjenici što je iz istih odnijela dio svojih stvari, (sam tuženik u iskazu navodi da je ostao tužiteljičin sudoper, dok tužiteljica u iskazu navodi da je tuženiku dostavila popis njezinih stvari radi dogovora), da se vratila kao bi ušla na nekretnine, da se činjenica što je nakon prestanka zajednice tužiteljice i tuženika, tužiteljica odnijela dio svojih stvari, ne može smatrati napuštanjem posjeda u smislu odredbe čl. 28. ZV-a.

20. Tužitelj u svojem iskazu ne spori da je nakon prestanka zajednice sa tužiteljicom, koja zajednica je prestala u listopadu 2024. promijenio brave na ulaznim vratima u objekte i stavio je lokot od bicikle na brojeve na ogradu - kapiju od obje kuće i za Munte 155 c i Munte 155b, od kojih ključeve danas ima samo on.

21. Međutim, u odnosu na pravovremenost podnesene tužbe, na što sud pazi po službenoj dužnosti, sud smatra kako ista nije podnesena unutar zakonskog roka iz čl. 21. ZV-a.

21.1. Naime, u tužbi tužiteljica navodi kako je dana 22. lipnja 2025. došla u [adresa] sa sinom CI i NI, kada je zatekla zaključana vrata na oba objekta, zbog čega je unajmila u [adresa] drugi prostor u kojem je boravila neko vrijeme sa djecom. Na navedenu je okolnost predložila svoje saslušanje i saslušanje svjedoka PI i NI.

21.2. Nadalje, u svom iskazu tužiteljica navodi da je dana 22. lipnja 2025. u [adresa] došla sama jer se sa tuženikom dogovorila da dođu u [adresa] da se dogovore oko njihove imovine, kada tuženik nije došao. Svjedok CI u iskazu navodi da zna da je mama u [adresa] bila sama u 6. mjesecu, zatim u nastavku iskaza navodi da kada su on i mama došli u 6. mjesecu, krajem 6. mjeseca, svaki sa svojim autom, u objekte nisu ušli jer je tuženik stavio lokot, on i mama tada su unajmili apartman u [adresa]. Svjedok ŠI u pogledu dolaska u [adresa] u lipnju mjesecu navodi da je on u [adresa] zadnji put bio sa bratom PI, mamom, ženom i sinom i tada su unajmili jedan apartman, jer nisu mogli ući u objekte. Ne zna tko je i kada bukirao apartman u [adresa] u kojem su boravili. U Pulu su došli možda sa dva auta, tri, nije siguran.

21.3. Iskaze tužiteljice i saslušanih svjedoka PI i ŠI u pogledu činjeničnog navoda o dolasku u [adresa] dana 22. lipnja 2025. , i saznanja za čin smetanja, sud smatra kontradiktornim, neistinitim, subjektivnim i usmjerenim na uspjeh tužiteljice, njihove majke u ovome postupku, obzirom je tužba podnesena 21. srpnja 2025. Naime, tužiteljica u tužbi navodi da je za čin smetanja saznala 22. lipnja 2025. kada je bila u [adresa] sa sinom CI i NI, zatim u svom iskazu navodi da je u [adresa] došla sama 22. lipnja 2025. radi dogovora sa tuženikom oko imovine, svjedok CI u iskazu navodi da zna da je mama bila u 6 mjesecu sama u [adresa], a da kada su krajem 6 mjeseca došli on i mama da nisu mogli ući. Tada su on i mama unajmili apartman. Svjedok CI u iskazu ne spominje da su s njima tada, krajem 6 mjeseca bili i neki drug članovi obitelji. Nadalje, svjedok ŠI u iskazu navodi da je u [adresa] u 6 mjesecu bio sa mamom, bratom PI, ženom i svojim sinom kada su unajmili jedan apartman, a isti u tužbi, niti do zaključenja prethodnog postupka, nije ni predložen kao svjedok na navedenu okolnost, što bi zasigurno bio, da se tijek događaja odvijao na način opisan u tužbi.

21.4. Tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, nije po stavu ovoga suda, na temelju provedenog postupka, dokazala da je za čin smetanja saznala 22. lipnja 2025., već iz provedenog dokaznog postupka, sud utvrđuje da je tužiteljica za navedeno saznala prije 22. lipnja 2025., kada je kako u iskazu navodi sama došla u [adresa] u 6 mjesecu radi dogovora sa tuženikom, a i svjedok CI u iskazu navodi da zna da je mama u [adresa] bila i sama u 6 mjesecu. Kako je tužba u ovome predmetu podnesena 21. srpnja 2025., to je tužiteljica prekludirana u traženju predmetne posjedovne zaštite, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

22. Tužiteljica, u tužbi navodi da je 22. lipnja 2025. unajmila apartman u kojem je boravila sa svojom obitelji, no na navedenu okolnost ne dostavlja dokaze u vidu potvrde rezervacije apartmana ili sl., a u odnosu na navedeno su i iskazi svjedoka PI i ŠI kontradiktorni i sudu nevjerodostojni, obzirom CI navodi da su on i mama došli u [adresa] 22. lipnja 2025. i unajmili apartman, a svjedok ŠI navodi da su 22. lipnja 2025. u [adresa] bili on, mama, brat PI, supruga, sin i tada su unajmili apartman.

23. Ukazuje se da je sud odlučio odbiti tužbeni zahtjev (a ne odbaciti tužbu) s obzirom na mnogobrojnu praksu u tom smjeru (rješenje Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž- 600/2023-2 od 7. listopada 2024. i posl.br. Gž-445/2023 od 29. svibnja 2023., rješenje Županijskog suda u Zagreb posl.br. Gž-171/2018-2 od 12. travnja 2018. i posl.br. Gž- 390/19-2 od 12. veljače 2019.).

24. Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz čl. 21. st. 3. ZV-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) i odvjetničke Tarife.

25.1. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u vidu jednokratne nagrade od 500,00 EUR prema Tbr. 7. točki 2. i Tbr. 52. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.), što uvećano za pripadajući PDV prema Tbr. 46. Tarife, iznosi 625,00 EUR.

25.2. Tužiteljice je postupak izgubila, slijedom čega je odbijen i njezin zahtjev za naknadom troškova postupka.

U Puli, 1. listopada 2026.

S u d a c

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovomu sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu i uručenje rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po punomoćnici uz sp na rješenje

- tuženiku po punomoćniku