Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, S. Radića 27
Poslovni broj: Povrv-64/2026-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Damiru Palatinuš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ranije ovrhovoditelja Hrvatska radiotelevizija, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305 , zastupanog po punomoćniku Đini Lukac Novaković, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ranije ovršenika ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 24. rujna 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika UR, te tuženika ZR osobno, temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dana 01. listopada 2026. godine
p r e s u d i o j e
I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv - 1100/2026 od 17. veljače 2025. godine donesen od javnog bilježnika Ivane Mrsin Kusturin iz Čazme, te se tužitelj odbija sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova, kao neosnovanim.
II Nalaže se tužitelju Hrvatska radiotelevizija, Prisavlje 34, Zagreb, OIB: 68419124305, da tuženiku ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 19,54 eur, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Kod Javnog bilježnika Ivane Mrsin Kusturin iz [adresa] tužitelj kao ovrhovoditelj Hrvatska radiotelevizija, protiv tuženika kao ovršenika ZR, podnesao je ovršni prijedlog radi ovrhe općenito na imovini ovršenika u svezi novčanog iznosa od 106,20 eur uvećano za zakonske zatezne kamate do isplate. U prijedlogu se navodi da ovršenik ČR u odnosu na ovrhovoditelja ima dospjelo potraživanje u iznosu od 106,20 eur, te se predlaže da se isti obveže na plaćanje istog iznosa, kao i da naknadi troškove ovršnog postupka.
2. Predloženu ovrhu javni bilježnik Ivana Mrsin Kusturin usvojio je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-1100/2026 od 17. veljače 2026. godine, te je navedenim rješenjem odredio i troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 eur.
3. Na navedeno rješenje o ovrsi tuženik kao ovršenik izjavio je prigovor (list 22-24) kojim pobija rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti u odnosu na glavnu novčanu tražbinu i pripadajuće zakonske zatezne kamate, odmjerene troškove postupka ovrhovoditelja te troškove javnog bilježnika, kao i bilo koje druge eventualne troškove. Prvenstveno ističe prigovor apsolutne nenadležnosti javnog bilježnika za donošenje predmetnog rješenja. Postupak ovrhe na temelju vjerodostojne isprave pred javnim bilježnikom protivan je temeljnim načelima prava Europske unije i jamstvima pravičnog suđenja. Naime, rješenje se odnosi isključivo na temelju prijedloga ovrhovoditelja, čime se presumira istinitost njegovih navoda bez ikakve prethodne provjere i bez mogućnosti da se ovršenik očituje o osnovanosti duga prije donošenja rješenja. Budući da javni bilježnik nije "sud" u smislu prava EU, on nema ovlast donositi odluke kojim se nameću novčane obveze na temelju jednostranih i, u ovom konkretnom slučaju, dokazno lažnih navoda ovrhovod itelja. Ovakvim se postupkom ovršeniku uskraćuje pravo na obranu i pravo na saslušanje (načelo audiatur et altera pars), a teret dokazivanja nepostojanja duga neopravdano se prebacuje na ovršenika uz nametanje dodatnih troškova postupka. Sukladno praksi Suda EU (predmeti Zulfikarpašić i Pula Parking), javni bilježnici u RH ujedno tako nisu "sud" i ne mogu donositi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
Dana 28.2.2023. elektroničkom poštom ovršenik je podnio zahtjev za odjavu TV prijamnika, jedinog prijamnika u kućanstvu, kojeg je 10 dana ranije predao na odvoz prilikom tada svake treće subote u mjesecu organiziranog uličnog sakupljanja glomaznog i elektroničkog otpada od strane tvrtke Komunalije d.o.o. [adresa]. Ovrhovoditelj mu je izdao potvrdu o provedenoj odjavi s primjenom od 1.3.2023. od kojeg datuma više nije obveznik plaćanja mjesečne pristojbe. Od tada niti ovršenik niti ukućani ne posjeduju niti drže u posjedu bilo kakav uređaj koji podliježe plaćanju pristojbe prema Zakonu o HRT-u. Unatoč tomu ovrhovoditelj je ovršenika temeljem lažnog zapisnika ovlaštenog kontrolora ponovno prijavio u evidenciju obveznika plaćanja mjesečne pristojbe te nastavio slati nove naloge za plaćanje, ignorirajući vlastitu potvrdu o odjavi i nepostojanje zakonske osnove za naplatu, čime vrši kontinuirani pritisak na njega kao građanina.
Tzv. "vjerodostojna isprava" temelji se na u potpunosti lažnom zapisniku kontrolora Z U od 7.11.2024. Ovršenik napominje da toga dana tijekom prijepodneva nije bio kod kuće. Kontrolor je postupao protivno članku 34. Ustava RH (nepovredivost doma), neovlašteno ušao u zatvoreno dvorište i u pratnji ženske osobe došao do ulaznih vrata kuće te počeo uporno pritiskati zvono i lupati po vratima, što je kod ovršenikove supruge i sina koji su potom otvorili vrata izazvalo vidnu uznemirenost. Dotični kontrolor počeo se raspitivati o ovršeniku navodeći kako je na adresi odjavljen prijamnik na njegovo ime i prezime, predstavivši se tek na upit ovršenikovog sina, ali pri tome ne predstavljajući žensku osobu u pratnji koja nije spomenuta u spornom zapisniku. Ovršenikov sin i supruga jasno su se tom prilikom izjasnili o tome da nakon odjave TV prijamnika više nitko od njih nema niti jedan prijamnik koji podliježe plaćanju mjesečne pristojbe. Također su napomenuli da imaju potvrdu ovrhovoditelja s tim u vezi, međutim ista ga nije zanimala. U svom nastupu prilično agresivan kontrolor nadalje je uporno inzistirao na ulasku u kući radi obavljanja kontrole što mu dodatno uznemirena ovršenikova supruga i sin nisu dozvolili, nakon čega se supruga povukla u kuću ne želeći se dalje raspravljati, dok ga je sin navodeći kako je dobro upoznat sa svojim pravima, prije svega pravom na privatnost i pravom na nepovredivost doma pristojno zamolio da napusti privatni posjed te da će, nastavi li inzistirati na ulasku u kuću bez sudskog naloga, pozvati policiju. Kontrolor se od negodovanja zatim udaljio u dvorište. Tako je u zapisnik unio sljedeće neistine:
1. Vizualni uvid: tvrdnja da je "vidio TV radi u boravku" je materijalna laž. S obzirom na visinu zida od 2,5 m do donjeg dijela jedinog prozora i to onog blagovaonice, a ne boravka, kontrolor s tla nikako nije mogao ostvariti uvid u unutrašnjost prostora kuće dodatno zaklonjenu zavjesom i dekorom.
2. Identifikacija: kontrolor je proizvoljno pretpostavio identitet osoba (supruga i sin) bez identifikacije te im pripisao nepostojeće iskaze.
3. Uvreda: ovlašteni kontrolor uvrijedio je ovršenikovog sina okarakteriziravši ga kao "prilično bezobraznog", što u službenom dokumentu predstavlja grubo subjektivno vrijeđanje građanina koji se samo koristio svojim zakonskim pravom na zaštitu privatnosti.
4. Vozilo: dotični između ostalog navodi da je u dvorištu uočio osobni automobil čiju je registarsku oznaku unio u zapisnik uz lažnu napomenu da je "u dvorištu vidio osobni automobil sa radio prijamnikom". Naime, ovršenik je vlasnik vozila registracije Č i to automobila Fiat Doblo bez ugrađenog radijskog prijamnika. Automobil se pritom nalazio u pritvorenoj garaži u koju kontrolor nije ulazio, a kroz čija je pritvorena vrata prije odlaska počeo zavirivati iz dvorišta time ne mogavši utvrditi postojanje radijskog prijamnika u automobilu. Osim toga nije niti naveo niti priložio dokaz o marci, modelu ili tipu nepostojećeg radijskog prijamnika.
Kontrolor nije postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika (čl. 6. st. 3. Općih uvjeta Hrvatske radiotelevizije) niti pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima) jer je kao profesionalna osoba svjesno zanemario stvarno stanje (nepostojanje uređaja) i radi pukog ispunjenja kvote odnosno neopravdane prijave u službeni dokument unio neistinite podatke o posjedovanju prijamnika. Svjesnim unošenjem neistinitih podataka u ispravu također je počinjeno kazneno djelo Krivotvorenja službene ili poslovne isprave (čl. 279. st. 1. i 2. Kaznenog zakona). Ovršenik se poziva i na praksu Visokog upravnog suda RH iz presuda Usoz-321/13-8 i Usoz-322/13-5. Ovim odlukama ukinute su odredbe koje su HRT-u dopuštale samovoljno nametanje obveze plaćanja pristojbe u slučajevima kada kontrolor nije neposredno utvrdio posjed prijamnika, a posebno je zabranjeno kažnjavanje građana (ponovnom prijavom) zbog zaštite ustavom zajamčene nepovredivosti doma. Slijedom navedenog ovršenik zahtijeva da se rješenje o ovrsi u cijelosti stavi izvan snage, sve provedene radnje ukinu, a prijedlog za ovrhu u cijelosti odbaci/odbije kao neosnovan, uključujući sve troškove. Također ovršenik potražuje trošak poštarine za slanje preporučene pošiljke s povratnicom.
4. Kod ovog suda zaprimljen je predmetni spis koji je dostavio javni bilježnik radi donošenja odluke povodom prigovora ovršenika i isti je zaveden pod brojem Povrv - 64/2026.
5. Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru donesao je rješenje broj Povrv-64/2026-4 od 22. svibnja 2026. godine kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave doneseno do strane javnog bilježnika Ivane Mrsin Kusturin iz [adresa] u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
6. Tijekom dokaznog postupka saslušan je tuženik ČR te je izvršen uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga s prilozima (list 12-13), potvrdu MUP-a u pogledu boravišta (list 14), zahtjev za odjavu plaćanja mjesečne pristojbe s potvrdom o odjavi prijemnika (list 26-28), obavijest o prijavi (list 29), zapisnik o kontroli p laćanja mjesečne pristojbe (list 30), zapisnik o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe s priloženim izvodima (list 43-46), potvrdu o odjavi prijemnika s priloženim fotografijama i dokumentima (list 50-56).
7. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:
8. Tužitelj svoje potraživanje u ovom postupku temelji na izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 17. siječnja 2026. godine (list 12) kojim se potražuje mjesečna pristojba Hrvatske radiotelevizije za period od siječnja do listopada 2025. godine. U svezi prethodno navedenog tuženik osporava svoju obvezu uz obrazloženje da u spornom vremenskom periodu nije imao u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijemnik, niti je u pogledu navedene obveze potpisao bilo kakav akt temeljem kojeg bi preuzeo obvezu plaćanja pristojbe tužitelju.
9. Člankom 34. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji propisano je kako svatko tko je imao u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijemnik dužan je HRT-u platiti mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. istog Zakona.
10. U svezi prethodno citirane zakonske odredbe tužitelj svoje potraživanje temelji na zapisniku o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe od 07. studenog 20204. godine (list 30) iz kojeg proizlazi da kontrolor tužitelja nije zatekao tuženika na adresi njegovog prebivališta, isti je naveo da je razgovarao sa suprugom i sinom tuženika, te je u zapisniku naveo da je vidio tv u boravku tuženika te radioprijemnik u osobnom automobilu, a upravo na osnovu istog zapisnika tužitelj je tuženika utvrdio kao obveznika plaćanja RTV pristojbe s datumom 07.11.2024. godine (list 46). Prethodno navedeni zapisnik o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe ima karakter privatne isprave HRT-a koja bilježi zatečeno stanje, dok isti ne predstavlja upravni akt koji sam po sebi stvara obvezu za tuženika. Sukladno prethodno navedenom citirani zapisnik bez potpisa tuženika nije dovoljan sam po sebi za nesporno utvrđenje obveze koja bi postojala za tuženika, te je samo jedno od dokaznih sredstava kojim tužitelj raspolaže i isti sam po sebi nije dokaz kojim se nesporno utvrđuje da tuženik ima u posjedu ili vlasništvu prijemnik temeljem kojeg bi postojala obveza plaćanja RTV pristojbe tužitelju. Kada se uz prethodno navedeno uzme u obzir da tužitelj nije predložio nikakve daljnje dokaze (saslušanje svjedoka, eventualno druge isprave), onda sve navedeno upućuje na zaključak da od strane tužitelja nije dokazano da za tuženika postoji obveza plaćanja sporne RTV pristojbe u periodu od siječnja do listopada 2025. godine, a koja je predmet tužbenog zahtjeva u ovom predmetu.
11. Uzimajući u obzir prethodno navedeno temeljem članka 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ukinut je platni nalog određen od strane javnog bilježnika, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog postupka s obzirom da je u cijelosti izgubio parnicu, a sve na način kako je to navedeno u točki I izreke ove presude.
12. U pogledu troškova tuženika odluka je donesena temeljem članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku je priznato pravo na troškove poštarine, materijala i fotokopiranja u ukupnom iznosu od 19,54 eur, a sve uzimajući u obzir da je u pogledu istog tuženik dostavio odgovarajuću dokumentaciju iz koje proizlazi da je navedeni trošak za tuženika doista nastao. U pogledu putnih troškova koji su zatraženi od strane tuženika isti nisu specificirani niti iznosom, niti odgovarajućom dokumentacijom, te stoga isti tuženiku nisu priznati. Sukladno prethodno izloženom tužitelj je obvezan da tuženiku naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 19,54 eur, a sve na način kako je to navedeno u točki II izreke ove presude.
13. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Daruvaru, 01. listopada 2026. godine
S U D A C:
Damir Palatinuš
P O U K A: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetnica Đina Lukac Novaković, Zagreb
2. ČR, [adresa]