Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-5249/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Burza, u upravnom sporu tužitelja FG, kojeg zastupa opunomoćenica Neda Bahnjik, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Terešak & Partneri d.o.o, Zagreb, Kaptol 15, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za smještaj i prihvat tražitelja međunarodne zaštite, Ilica 335, OIB:36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, nakon održane usmene rasprave, 01. listopada 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za migraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216 03/25-06/11641, URBROJ: 511-01-213-26-9 od 21. kolovoza 2026.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Nadi Bahnjik, pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troška odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/25-06/11641, URBROJ: 511-01- 213-26-9 od 21. kolovoza 2026. ograničio tužitelju slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje od 2 (dva) mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke zbog nepravilne primjene zakona, nepostupanja prema pravilima postupka i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. Dalje ističe kako je tuženik zanemario okolnost da su 12.lipnja 2026. stupile na snagu izmjene Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti odnosno Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 59/26), te da je osporavano rješenje utemeljeno na pogrešnim zakonskim odredbama.

2.2. Navodi kako je tužitelju osporavano rješenje uručeno na hrvatskom jeziku, nije mu uručen njegov prijevod, a prilikom uručenja nije mu pojašnjen njegov sadržaj.

2.3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika, da se usvoji zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći te potražuje trošak upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja

3.1. Ističe kako je tužitelj izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu 18. prosinca 2025. te je istoga dana smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, koje je samovoljno napustio. Dan 17. srpnja 2026. tužitelj je temeljem čl.13.st.1 Uredbe (EU) br. 604/2013 vraćen iz Kraljevine Nizozemske u RH, s obzirom da je prema sustavu EURODAC prvi put evidentiran u RH. Tom prilikom tužitelj nije izrazio namjeru jer je njegov postupak i dalje bio u tijeku, te je ponovno smješten u Prihvatilište u Zagrebu. Tužitelj namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu nije izrazio nakon stupanja na snagu navedenih izmjena, već je u RH vraćen kao tražitelj međunarodne zaštite.

3.2. Naveo je kako se obzirom na naprijed navedeno u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o međunarodnoj zaštiti i privremenoj zaštiti koje su bile na snazi u trenutku pokretanja postupka, a pozivom na odredbe čl.53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kojim je propisano da će se postupci započeti prije stupanja na snagu navedenog Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17,33/23 i 17/25).

3.3. Tuženik je naglasio kako je u RH u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo, a obzirom na navedeno, osporavano rješenje je tužitelju uručeno i pročitano mu uz pomoć službenog prevoditelja za farsi (perzijski) jezik koji je tužitelj izjavio da govori i razumije, a na kojem je 24. srpnja 2026. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu.

3.4. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke izvršen je uvid u spis tuženika te je 24. rujna 2026., održana usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, tužitelja osobno i tuženika.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje od 2 mjeseca od dana uručenja rješenja, pozivom na odredbu članka 54. stavka 11. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25., dalje ZMPZ).

8. Prema odredbi članka 54. stavak 2. točke 3. ZMPZ tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.

8.1. Odredbom članka 54. stavka 5. točkom 3. ZMPZ-a, propisano je da se sloboda kretanja tražitelja može ograničiti smještajem u Prihvatni centar za strance.

8.2. Prema odredbi članka 54. stavka 9. ZMPZ-a, mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

9. Naime, u provedenom je postupku utvrđeno je da je 18. prosinca 2025. u PU Zagrebačkoj VIII policijska postaja Zagreb tužitelj izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i to kao NG, rođen **.**.1988. u [adresa], državljanin Islamske Republike Iran te je istog dana smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska cesta 41.

9.1. Uvidom u službenu bilješku Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu KLASA: UP/I-216-03/25-06/11641, UR.BROJ: 511-01-213-25-2 od 21.prosinca 2025 razvidno je da je tužitelj 18. prosinca 2025. napustio Prihvatilište, nakon čega se u njega više nije vratio niti je u zakonom propisanom roku prijavio promjenu boravišta u [adresa].

Tužitelj je 17. srpnja 2026. temeljem čl.13. stavka 1.Uredbe (EU) br.604/2013 vraćen iz Kraljevine Nizozemske u RH, obzirom je prema sustavu EURODAC prvi put evidentiran u RH, te je istoga dana smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite.

9.2. Predmetni tužitelj je dana 24. srpnja 2026. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu kojom prilikom je naveo kako su njegovi točni osobni podaci FG, rođen **.**.1984. u [adresa], državljanin Islamske Republike Iran, a tada je u nazočnosti prevoditelja za farsi jezik upoznat s pravima i obvezama tražitelja međunarodne zaštite, Kućnim redom Prihvatilišta te posljedicama njegova kršenja.

10. U postupku donošenja rješenja, utvrđeno je kako su 20. kolovoza 2026, prilikom obilaska Prihvatilišta djelatnici AKD-Zaštite d.o.o u 00,15 sati začuli buku i galamu iz sobe 118, te su utvrdili da je tužitelj u alkoholiziranom stanju, da viče i gura FGV, državljanina Islamske Republike Afganistan smještenog u istoj sobi, te mu prijeti.

10.1. Kako tužitelja nije bilo moguće smiriti djelatnik AKD-zaštite izveo je tužitelja iz Prihvatilišta, te je o događaju izvijestio policiju. Dok su čekali dolazak policije tužitelj se počeo unositi u lice tražitelju međunarodne zaštite HG, državljaninu Ruske Federacije i nekontrolirano i mahati rukama u namjeri da ga udari, SG ga je odgurnuo od sebe, nakon čega je tužitelj pao na pod, počeo tresti ogradu Prihvatilišta, te je izazvao osjećaj straha i uznemirenosti.

10.2. Tužitelj je bio pod utjecajem alkohola od 1,44 g/kg, a posjedovao je i paketić konoplje tipa droge, 0,17 grama. Zbog počinjenja prekršaja iz čl.6.st.1.Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te čl.54.st.1.toč.1 Zakona o suzbijanju zlouporabe droga izrečene su mu kazne zatvora u trajanju od 10 dana i kazna zatvora u trajanju od 5 dana, pri čemu se kazne zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od dvanaest mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja iza koje mu je izrečena ista vrsta kazne.

11. S obzirom na sve naprijed navedeno, u konkretnom slučaju, u odnosu na tužitelja, opravdano je procijenjeno kako je postojala opasnost rizika od bijega s obzirom na ranije opisano ponašanje tužitelja. Naime, radi se o osobi koja je napustila Republiku Hrvatsku dok je trajao postupak rješavanja ranijeg zahtjeva za međunarodnu zaštitu i o osobi koja je počinitelj naprijed opisanih prekršaja evidentirana Stoga je pravilno tuženik procijenio da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, ograničenje slobode kretanja potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako postoji rizik od bijega, a što prema ocjeni ovoga suda postoji, jer je to tužitelj upravo i pokazao svojim ponašanjem. Osim toga uzimajući u obzir i javni interes i prava pojedinca, u konkretnom slučaju tražitelja međunarodne zaštite opravdana je mjera smještaja u Prihvatni centar za strance, iako je Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predviđena mogućnost izricanja blažih mjera ograničenja slobode kretanje. Naime, tužitelj je i nakon razgovora koji je s njim obavljen nastavio s neprihvatljivim ponašanjem koje kod ostalih tražitelja izaziva osjećaj nelagode i straha, a Prihvatilište za tražitelje je ustrojstvena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova koja djeluje radi pružanja odgovarajućeg smještaja tražiteljima međunarodne zaštite i osiguranja sigurnosti smještaja u Prihvatilištu.

12. Ograničenje kretanja određeno je trajanju od dva (2) mjeseca, sukladno članku 54. stavku. 6. ZMPZ-a. Imajući u vidu razlog zbog kojeg je imenovanom potrebno ograničiti kretanje, utvrđeno je da je ograničenje kretanja na rok od 2 mjeseca prikladno i opravdano u konkretnom slučaju jer se ne bi se mogao postići potreban stupanj nadzora niti odgovarajuće otkloniti utvrđeni rizik za nacionalnu sigurnost i javni poredak kako to pravilno obrazlaže tuženik. Mjera smještaja kao i određeno trajanje te mjere opravdani su s obzirom na činjenicu da je tužitelj svojim ponašanjem prekršio zakone RH tako što je u više navrata u alkoholiziranom stanju uznemiravao druge tražitelje međunarodne zaštite i građane.

12.1. U konkretnom slučaju individualnom procjenom uzeta su u obzir prethodna upozorenja tužitelju, ponavljanje neprihvatljivog ponašanja, prijetnja drugim tražiteljima te pokušaj fizičkog napada. Pravilno je i po stavu ovog suda ocijenjeno da se blažim mjerama ne bi mogla učinkovito zaštititi sigurnost drugih u javni poredak.

12.2. U pogledu razmjernosti trajanja mjere, Sud utvrđuje da je ograničenje slobode kretanja određeno na razdoblje od 2 mjeseca radi kontinuirane kontrole postojećeg sigurnosnog rizika tijekom trajanja postupka međunarodne zaštite jer proizlazi da se radi o aktualnom i trajnom riziku koji se ne može učinkovito kontrolirati blažim mjerama. Kraće trajanje mjere ne bi omogućilo djelotvoran nadzor, jer ne bi osiguralo kontinuiranu i stabilnu kontrolu kretanja i ponašanja tužitelja u razdoblju u kojem njegov pravni status još nije konačno riješen, ali mjera traje samo dok postoje razlozi njezine primjene i ukida se bez odgode ako ti razlozi prestanu.

13. S obzirom na sve naprijed navedeno, Sud smatra pravilnim odluku tuženika, te smatra da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja u odnosu na tužitelja, i u odnosu na rok ograničenja kretanja.

14. Vezano na tužbeni navod kako je osporavano rješenje utemeljeno na pogrešnim zakonskim odredbama utvrđuje se kako je tužitelj izrazio namjeru za 18. prosinca 2025., te je istog dana smješten u Prihvatni centar za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu ,koje je potom samovoljno napustio. Dana 17. srpnja 2026. tužitelj je temeljem čl.13.st.1.Uredbe (EU) br.604/2013 vraćen iz Kraljevine Nizozemske u RH, obzirom da je prama sustavu EURODAC prvi put evidentiran u RH. Tom prilikom tužitelj nije izrazio novu namjeru jer je njegov postupak i dalje bio u tijeku te je ponovno smješten u Prihvatilište. Nesporno je, kako tužitelj namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu nije izrazio nakon stupanja na snagu navedenih izmjena, već je u RH vraćen upravo kao tražitelj međunarodne zaštite.

15. Slijedom navedenog pravilno je u konkretnom slučaju primijenjene odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti koje su bile na snazi u trenutku pokretanja postupka. Naime. Čl.53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o međunarodnoj zaštiti i privremenoj zaštiti propisano je da će se postupci započeti prije stupanja na snagu navedenog Zakona završiti prema odredbama Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17., 32/23 i 17/25). To je osporavano rješenje tuženika doneseno primjenom odgovarajućih, pravilnih odredbi i navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni zakona neosnovani su.

15.1. U odnosu na tužbeni navod koji se odnosi na dostavu rješenja tužitelju na hrvatskom jeziku, te da mu nije uručen njegov prijevod i nije mu pojašnjen njegov sadržaj koji ne razumije, ukazuje se da je u RH u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. A slijedom navedenog rješenje je tužitelju uručeno i pročitano uz pomoć službenog prevoditelja na farsi jezik koji tužitelj razumije, i na kojem je podnio 24. srpnja 2026. zahtjev za međunarodnom zaštitom.

16. Tužitelju će se i tijekom postupka međunarodne zaštite omogućit da u skladu s pravnom stečevinom EU iznese sve činjenice i okolnosti bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite te da priloži sve dokaze uključujući i dokaz o identitetu.

17. Sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je iskazao kako razumije tumača, a razumio ga je i prilikom izražavanja namjere za međunarodnu zaštitu. Odvjetnika je izabrao s liste koja mu je dostavljena, mada nije ništa znao o predmetu. Pojašnjen mu je sadržaj rješenja. Predložio je da ga se pusti iz Prihvatilišta jer je teško bolestan, svjestan je kako je pogriješio zbog konzumiranju alkohola i droge.

18. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I izreke.

19. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15.). Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik , naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 23. t. 1. i 2. Tarife priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja raspravi u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV (25%) sukladno odredbi članka 11. stavka 3. Pravilnika, odnosno ukupno 1.250,00 eura (točka II i III izreke presude), dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen budući spisu ne prileže dokazi da su navedeni putni troškovi zaista nastali.

U Zagrebu, 01. listopada 2026.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnica Neda Bahnjik – putem e komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis