Poslovni broj: P-921/2026-11
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja: 1) AJ rođ. FJ, pok. PJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) DJ rođ. FJ, pok. PJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3) ČJ rođ. FJ, pok. PJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4) FJ udove EJ pok. PJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednica sada pok. EJ pok. PJ, 5) RJ iz [adresa], 6) UJ, [adresa], Bitke na Neretvi 4/2, Republika Srbija, 7) NJ iz [adresa], tužitelji pod 5) do 7) kao nasljednici sada pok. VJ pok. PJ, svi pod 1) do 7) zastupani po punomoćniku PJ, odvjetniku u Odvjetničkom društvu „Lubina i Čutura“ j.t.d. Split, Gundulićeva 48, Split, protiv tuženika Komunalac d.o.o, Petra Svačića 28, 23 210 Biograd na Moru, OIB: 79399174783 zastupan po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru i umješača na strani tuženika Općine Pakoštane, Kraljice Jelene 78, 23 211 Pakoštane, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po općinskom načelniku GJ, a ovaj po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, radi prestanka uznemiravanja i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 20. kolovoza 2026. u nazočnosti tužiteljice pod 1), punomoćnika tužitelja pod 1) do 7) Branka Čuture, odvjetnika iz Splita, zamjenice punomoćnika tuženika i zamjenice punomoćnika umješača na strani tuženika, TJ, odvjetnice u [adresa], te objave 1. listopada 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja pod 5) do 7) koji glasi:
„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana da prestane uznemiravati tužitelje u ostvarivanju vlasničkih prava glede čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kao oranica, površine 4471 m2, i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kao oranica, površine 5621 m2, obe k. o. [katastarska općina], pa mu se nalaže da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloni vodovodne cijevi mjesnog cjevovoda/vodovoda i vodovodna okna, a sve položeno na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], i na čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], obe k. o. [katastarska općina], i u “Geodetskom vještačenju s nalazom i mišljenjem”, oznake 1- 2022-1627-001 od 20.12.2022. izrađenom od Igora Gulan, stalnog sudskog vještaka za geodeziju 20.12.2022., sve označeno slovima B-M-N-O-P-E, a koje vještvo čini sastavni dio ove presude, na način da u istom roku i pod prijetnjom ovrhe navedene cijevi i vodovodna okna iskopa iz navedenih čest. zem. i ukloni sa istih te da zatrpa kanale u kojima su cijevi i vodovodna okna bili položeni na navedenim čest. zem. odnosno da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], obe k. o. [katastarska općina], u prvobitno stanje u kakvom su navedene čest. zem. bile prije polaganja vodovodnih cijevi i vodovodnih okna mjesnog cjevovoda na iste. U protivnom tužitelji su temeljem ove presude ovlašteni sami ukliniti cijevi mjesnog cjevovoda/vodovoda i vodovodna okna sa čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] i sa čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], obe k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana i o trošku tuženog.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) do 7) koji glasi:
„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima ukupan iznos od 144.510,00EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja naslovne tužbe (02.03.2021.) pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl.29. ZOO-a i to :
- tužiteljici AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 28.902,00EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja naslovne tužbe (02.03.2021.) pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl.29. ZOO-a;
- tužiteljici DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj],iznos od 28.902,00EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja naslovne tužbe (02.03.2021.) pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl.29. ZOO-a;
- tužiteljici ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 28.902,00EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja naslovne tužbe (02.03.2021.) pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl.29. ZOO-a;
- tužiteljici FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 28.902,00EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja naslovne tužbe (02.03.2021.) pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl.29. ZOO-a;
- tužitelju RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.634,00EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja naslovne tužbe (02.03.2021.) pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl.29. ZOO-a;
- tužiteljici IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.634,00EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja naslovne tužbe (02.03.2021.) pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl.29. ZOO-a;
- tužiteljici NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.634,00EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja naslovne tužbe (02.03.2021.) pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl.29. ZOO-a.“
III. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
Obrazloženje
1. Tužitelji pod 1) do 7) u tužbi podnesenoj 3. ožujka 2021. navode da su suvlasnici i kvalificirani suposjednici čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina]. U odnosu na preostale suvlasničke dijelove koji u zemljišnim knjigama nisu upisani na imena tužitelja, a budući takav zemljišnoknjižni upis ne predstavlja stvarno stanje, ističe se kako su tužitelji pod 1) do 7) stvarni i isključivi suvlasnici, kao i da su kvalificirani suposjednici čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], i to baš u onom dijelu koji je predmet ove tužbe, a što se dokazuje postupkom koji se između tužitelja u ovom postupku i preostalih suvlasnika pred naslovnim sudom pod posl.br. P-3481/15 vodi radi utvrđenja i uknjižbe, a sve kako bi se na predmetnim nekretninama izvršio upis prava suvlasništva i u preostalim dijelovima na imena tužitelja te kako bi se tako uskladio faktično stanje sa stvarnim stanjem na terenu, a koje stanje treba samo deklarirati ne i konstituirati. Štoviše, u rečenom postupku preostali suvlasnici na predmetnim nekretninama potvrđuju i priznaju da su upravo tužitelji isključivi vlasnici i posjednici upravo onog dijela predmetnih nekretnina kojim dijelom prolaze od strane tuženih protupravno postavljene cijevi mjesnog cjevovoda.
1.1. Nadalje se u tužbi navodi da su tužitelji pribavili odluku Općine Pakoštane od 23. travnja 2002. Klasa: 022-05/02-01/146 iz koje odluke je razvidno da je Općina Pakoštane bez suglasnosti i pristanka tužitelja, izvela mjesni cjevovod u [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], a na kojim česticama su tužitelji upisani kao suvlasnici i na kojim česticama isti imaju kvalificirani suposjed. Istom odlukom Općina Pakoštane je utvrdila ukoliko predmetni cjevovod bude tužiteljima smetao da će tada Općina Pakoštane o svom trošku izmjestiti predmetni cjevovod. Suvlasnici i kvalificirani suposjednici prijepora su upravo tužitelji, a bez njihove ikakve suglasnosti, pristanka ili ovlaštenja, iskopala šahtu, kanal i položila vodovodne cijevi odnosno instalacije. Dakle, Općina Pakoštane je izgradila mjesni cjevovod u [adresa] u duljini od 8,00 km, te je dio tog cjevovoda izvela/izgradila odnosno položila i na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], i to na način da dio cjevovoda prolazi kroz sredinu površine čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čitavim njezinim promjerom (širinom) dok dio prolazi kroz sredinu površine 666/7 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čitavim njezinim polumjerom (pola širine). Općina Pakoštane za izvedene radove nije ishodila potrebne lokacijske i građevinske dozvole od strane nadležnih tijela. Tužitelji su onemogućeni odnosno zasmetani u svojim vlasničkim pravima prvenstveno jer im je onemogućeno kvalitetno korištenje predmetnim nekretninama te je na taj način uznemiren njihov posjed. Bespravnim polaganjem cijevi mjesnog cjevovoda po sredini predmetnih čestica tužiteljima je u cijelosti onemogućena izgradnja u skladu s prethodno citiranim odredbama Prostornog plana uređenja. Dana 2. prosinca 2019. Općina Pakoštane je donijela odluku o prijenosu prava vlasništva nad komunalnim vodnim građevinama u korist tuženika trgovačkog društva Komunalac d.o.o. Biograd na Moru, pa su vodovodne instalacije, cijevi i šahta čije se uklanjanje traži ovom tužbom temeljem rečene odluke postali vlasništvo tuženika koji do dana podnošenja ove tužbe sudu iste nije uklonio sa nekretnina tužitelja pa je tuženik posljedično navedenim činjenicama pasivno legitimiran u ovom postupku. Tužitelji ističu kako ih tuženik bespravno uznemirava u vršenju njihovih vlasničkih ovlaštenja na njihovoj nekretnini, a čime ujedno umanjuje i vrijednost njihove nekretnine, te da imaju pravo i na naknadu štete sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima budući su im tuženici bespravno izvedenim radovima na njihovim nekretninama umanjili vrijednost istih.
2. Tuženik Komunalac d.o.o. se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Ističe da tužitelji nisu sudu dostavili dokaze iz kojih je razvidno da su oni jedini suvlasnici nekretnina sa koji traže izmještanje cjevovoda, nego samo paušalno upućuju na spis P-3481/15 iz čega proizlazi kako nije ispunjen prvi uvjet za podnošenje tužbe za zaštitu vlasništva od uznemiravanja, a to je vlasništvo odnosno suvlasništvo predmetnih nekretnina. Također da tužitelji ni sa čim ne dokazuju ni da bi bili predmnijevani vlasnici predmetne nekretnine pa da bi eventualno imali pravo na zaštitu svog prava vlasništva sukladno članku 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, budući da uvid u spis suda koji predlažu tužitelji ne predstavlja nikakav dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da tužitelji imaju nekakva prava u svezi predmetne nekretnine, već isključivo činjenicu da je sudu podnesena tužba radi utvrđenja prava vlasništva. Osim toga, tužitelj u tužbi označava tužitelje pod 5) do 7) kao nasljednike iza pok. OJ pok. PJ, međutim sudu ne dostavlja rješenje o nasljeđivanju iz kojeg bi se eventualno moglo utvrditi jesu li isti uopće ovlašteni za podnošenje tužbe. Upravo suprotno navodima tužitelja, tuženik je stekao pravo stvarne služnosti predmetnih cjevovoda dosjelošću, budući da je predmetni cjevovod postavljen na predmetnim nekretninama preko 30 godina te se postavljanju istoga nitko nikada nije protivio. Postavljeni cjevovodi čine sastavni dio vodovodno-kanalizacijske mreže tuženika te tuženik izričito osporava da predmetne nekretnine predstavljaju vlasništvo odnosno suvlasništvo tužitelja kako to neosnovano tvrdi. Tuženik naglašava da je prilikom postavljanja cjevovoda postupao sukladno Zakonu o vodnim uslugama pa tužiteljica nije ovlaštena tužbom zahtijevati izmještanje cjevovoda sa nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se u zemljišnoj knjizi vodi kao vlasništvo općenarodne imovine. Također, članak 23. st. 3. Zakona o vodama (NN broj 153/09, 63/11 i 130/11) propisivao je da su komunalne vodne građevine javna dobra u javnoj uporabi i u vlasništvu su javnoga isporučitelja vodne usluge ili jedinice lokalne samouprave. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku.
2.1. Umješač na strani tuženika Općina Pakoštane je podneskom zaprimljenim 8. ožujka 2022. (l.s. 69-70) izjavio da stupa u parnicu kao umješač na strani tuženika. Dodatno navodi da u ovom predmetu nije ispunjen uvjet za zaštitu vlasništva od uznemiravanja propisan člankom 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pretpostavka da bi tužitelj mogao ostvariti zaštitu svog prava vlasništva od uznemiravanja jeste to da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina te da ga treća osoba uznemirava u izvršavanju vlasničkih ovlasti u pogledu te stvari. Tužitelji da nisu sudu dostavili dokaze iz kojih je razvidno da su oni jedini suvlasnici nekretnina sa koji traže izmještanje cjevovoda, nego samo paušalno upućuju na spis P-3481/15 iz čega proizlazi kako nije ispunjen prvi uvjet za podnošenje tužbe za zaštitu vlasništva od uznemiravanja, a to je vlasništvo odnosno suvlasništvo predmetnih nekretnina. Također da tužitelji ni sa čim ne dokazuju ni da bi bili predmnijevani vlasnici predmetne nekretnine pa da bi eventualno imali pravo na zaštitu svog prava vlasništva sukladno članku 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženik je stekao pravo stvarne služnosti predmetnih cjevovoda dosjelošću budući da je predmetni cjevovod postavljen na predmetnim nekretninama preko 30 godina te se postavljanju istoga nitko nikada nije protivio.
2.2. Sud je raspravnim rješenjem od 9. ožujka 2022. (l.s. 73) prihvatio zahtjev Općine Pakoštane za miješanjem u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika, sukladno čl. 207. ZPP-a.
3. Općinski sud u Zadru je presudom poslovni broj P-412/2021 od 26. studenog 2025. usvojio tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) do 4) kojim traže zaštitu uznemiravanja prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je ovaj sud naložio tuženiku da ukloni s tih nekretnina vodovodne cijevi mjesnog cjevovoda/vodovoda i vodovodna okna. Sud je odbio identičan takav zahtjev tužitelja pod 5) do 7) za zaštitom od uznemiravanja prava vlasništva i uklanjanja cjevovoda radi nedokazane aktivne legitimacije ovih tužitelja, te je odbio tužbeni zahtjev svih tužitelja za naknadom štete koju trpe uslijed toga što je tuženik bespravno postavio cjevovod na njihovim nekretninama.
3.1. Županijski sud u Velikoj Gorici je presudom i rješenjem poslovni broj Gž- 326/2026-2 od 21. travnja 2026. je postupajući po žalbi djelomično potvrdio presudu ovog suda u kojem je usvojen zahtjev tužitelja pod 1) do 4) za zaštitom od uznemiravanja i zahtjev za uklanjanjem cjevovoda, dok je djelomično ukinuo presudu ovog suda u odnosu na zahtjev tužitelja pod 5) do 7) za zaštitom od uznemiravanja prava vlasništva i zahtjev za uklanjanjem cjevovoda, kao i u odnosu na odbijajući dio presude ovog suda kojim je odbijen zahtjev svih tužitelja za naknadom štete. Iz upute odluke višeg suda proizlazi da ovaj sud treba kod utvrđivanja aktivne legitimacije tužitelja pod 5) do 7) uzeti u obzir iskaze tužiteljica pod 1) do 4), te da treba pozvati tužitelje da urede neodređeni tužbeni zahtjev, koji u odnosu na naknadu štete nije bio izražen u novčanom iznosu, a sve kako bi isti bio podoban za odlučivanje (čl. 109. ZPP).
4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: odluku Općine Pakoštane od 2. prosinca 2019. (l.s. 11), zk. izvadak (l.s. 22-29), izvod iz katastarskog plana (l.s. 30-31, 83-84 i 98), presudu Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3051/14-7 od 18. prosinca 2015. (l.s. 32-34 i 109-111), presudu Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-362/14-38 od 28. kolovoza 2014. (l.s. 35-39 i 104-108), presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-3481/15 od 22. studenog 2017. (l.s. 40-44), prijedlog nagodbe (l.s. 45-46), odluku Općine Pakoštane od 23. travnja 2002. (l.s. 54), Potvrdu Ureda državne uprave u Zadarskoj Županiji od 29. travnja 2005. (l.s. 55), Izjavu ĆJ od 2. travnja 2002. (l.s. 65 i 82), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 3. ožujka 2003. (l.s. 75-77), presudu zbog izostanka Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj P-545/03 od 4. ožujka 2004. (l.s. 78-79), Izvode iz posjedovnog lista (l.s. 80-81), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-206/09 od 5. ožujka 2009. iza smrti ĆJ (l.s. 85-86), smrtni list za OJ (l.s. 87), presudu zbog izostanka Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj P-248/94 od 25. studenog 1994. (l.s. 88-89), rješenje Ureda za katastarsko-geodetske poslove Ispostava Biograd na Moru od 10. travnja 1995. (l.s. 90-91), skicu premjeravanja od 21. ožujka 1995. (l.s 92-93), fotografije (l.s. 94-97 i 233), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-5659/18 (Rz-370/17) od 8. ožujka 2018. (l.s. 99-101), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z- 3157/2020 od 8. srpnja 2020. (l.s. 102-103), proveden je očevid na licu mjesta 5. prosinca 2022. uz sudjelovanje vještaka mjernika Igora Gulana (l.s. 122-124), nalaz vještaka geodetske struke Igora Gulana zaprimljen 23. prosinca 2022. (l.s. 130- 155), nalaz vještaka Ante Vukovića zaprimljen 13. veljače 2023. (l.s. 157-167), saslušana je svjedokinja LJ (l.s. 171-172), očitovanje vještaka Ante Vukovića od 17. ožujka 2023. (l.s. 185) i od 29. rujna 2023. (l.s. 191), očitovanje vještaka Igora Gulana od 30. kolovoza 2023. (l.s. 189-190), dopuna nalaza vještaka Ante Vukovića zaprimljen 15. studenog 2024. (l.s. 204-221) i od 10. siječnja 2025. (l.s. 242-243), saslušan je vještak Ante Vuković na raspravi pred sudom 3. prosinca 2024. (l.s. 227), saslušani su svjedoci HJ (l.s. 228), GJ (l.s. 229-230), ZJ (l.s. 230-231), pročitani su spisi Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2385/16, P-3481/2015 i P- 828/17 (u privitku), pročitan je dopis Upravnog odjela za prostorno uređenje zaštitu okoliša i komunalne poslove od 29. travnja 2025. (l.s. 260), te je proveden dokaz stranačkog saslušanja tužiteljice pod 1) AJ (l.s. 250-251), tužiteljice pod 2) DJ (l.s. 251) i 3) ČJ (l.s. 251), te je pročitano rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1736/2024-13 od 30. travnja 2026. iza smrti OJ pok. PJ (l.s. 401-402 i 406-409),
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Kako je u ranijem postupku P-412/2021 sud pružio vlasničkopravnu zaštitu tužiteljima pod 1) do 4) u odnosu na prestanak uznemiravanja i uklanjanje dijelova mjesnog cjevovoda na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio ranije presude je postao pravomoćan, u ponovljenom postupku je preostalo za raspraviti osnovanost istog tužbenog zahtjeva tužitelja pod 5) do 7) radi prestanka uznemiravanja i uklanjanja dijelova mjesnog cjevovoda na istim nekretninama. Nadalje je u ponovljenom postupku trebalo raspraviti i zahtjev svih tužitelja za naknadom štete radi umanjenja vrijednosti nekretnine uslijed postavljanja cjevovoda.
6.1. Sud je sukladno uputi iz odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-326/2026-2 od 21. travnja 2026. pozvao tužitelje raspravnim rješenjem od 7. srpnja 2026. (l.s. 416-417) da prema čl. 109. ZPP urede neodređeni tužbeni zahtjev za naknadom štete.
6.2. Tužitelji su uredili tužbeni zahtjev podneskom zaprimljenim 16. srpnja 2026. (l.s. 418-424), sadržaja naznačenog kao u izreci ove presude, i to na način da u odnosu na naknadu štete potražuju ukupan iznos od 144.510,00 eura, odnosno za svakog od tužitelja pod 1) do 4) iznos od po 28.902,00 eura, a za svakog od tužitelja pod 5) do 7) iznos od po 9.634,00 eura, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
7. Nesporno je da je prednik tuženika Općina Pakoštane, ovdje umješač na strani tuženika, postavio predmetnu trasu mjesnog cjevovoda na zemljište u privatnom vlasništvu i da su tužitelji kao suvlasnici zemljišta pokrenuli sudski postupak pred Općinskim sudom u Zadru, Stalnom službom u Benkovcu, pod poslovnim brojem P- 828/2017 (u privitku) 15. svibnja 2017.
7.1. Nadalje je nesporno da je umješač na strani tuženika Općina Pakoštane dana 2. prosinca 2019. prenijela vlasništvo predmetnog cjevovoda na tuženika Komunalac d.o.o., kako to proizlazi iz odluke Općine Pakoštane (l.s. 11), te da su tužitelji radi prijenosa vlasništva predmetnog cjevovoda pokrenuli ovaj postupak protiv tuženika Komunalac d.o.o.
8. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja pod 5) do 7), kada je izgrađen predmetni krak cjevovoda i da li su se na strani tuženika ostvarile pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti cjevovoda dosjelošću.
9. Sud je radi identifikacije prijepora proveo očevid na licu mjesta 5. prosinca 2022. (l.s. 122-124) uz sudjelovanje vještaka mjernika Igora Gulana i vještaka građevinske struke Ante Vukovića. Temeljem nalaza vještaka geodetske struke Igora Gulana zaprimljenog 23. prosinca 2022. (l.s. 130-155) i očitovanja vještaka Igora Gulana od 30. kolovoza 2023. (l.s. 189-190) utvrđena je pozicija vodovodnih metalniih okna na čest. zem. [katastarska čestica] označenih u točkama M i N nalaza vještaka geometra, te pozicija cjevovoda na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označena likom B-M-N-O-P- E-D-O površine 1.068 m2 i da je ukopani cjevovod na prijeporu pozicioniran na udaljenosti od najmanje 6,9 m do najviše 10,7 m od javne prometnice- Ulice dr. Franje Tuđmana na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9.1. Stranke nisu osporavale ispravnost identifikacije prijepora i nalaza vještaka geometra, odnosno da je cjevovod uistinu ukopan na površini označenoj na skici vještaka likom B-M-N-O-P-E-D-O koji se sastoji od dijelova čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da se metalna vodovodna okna cjevovoda nalaze na pozicijama označenim M i N na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9.2. Uvidom u zk. izvadak (l.s. 22-29) proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica], oranica površine 4.471 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist suvlasnika: SJ, AJH za 1/12 dijela, JJ, AJH za 1/12 dijela, ŽJ pok. A za 3/12 dijela, FJH za 248/1728 dijela, KJ za 132/1728 dijela, SJ za 242/1728 dijela, FJ za 386/1728 dijela, OJ pok. PJ za 386/1728 dijela, DJ za 386/1728 dijela, AJ za 386/1728 dijela, ČJ za 386/1728 dijela. Nadalje proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica], oranica površine 5.621 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] u korist suvlasnika: SJ, AJH za 1/4 dijela, ŽJ pok. A za 1/4 dijela, ĆJ pok. PJ za 1/20 dijela, OJ pok. PJ za 1/20 dijela, DJ za 1/20 dijela, AJ pok. PJ za 1/20 dijela, ČJ za 1/20 dijela i ĐJ za ¼ dijela.
9.3. Iz izvoda iz posjedovnog lista (l.s. 80-81) proizlazi da su posjednicima predmetnih čest. zem. [katastarska čestica], površine 2.235 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 2.999 m2 upisani ĐJ VJ, ČJ, AJ, CJ i ĆJ pok. PJ, za 1/5 dijela svaki. Prema rješenju Ureda za katastarsko- geodetske poslove Ispostava Biograd na Moru od 10. travnja 1995. (l.s. 90-91) je vidljivo da se mijenja stanje posjeda na način da su ranije posjednicima čest. zem. [katastarska čestica] bili upisani Babić Mile 400 m2, MJ za 1.723 i 1.500 m2, SJ 1.722 m2 i 500 m2, te da ostaju upisani dosadašnji posjednici s tim da je površina posjednika MJ pok. F umanjena temeljem očevida i snimanja stvarnog stanja na način da je površina njegovog posjeda sada 1.723 m2 i 1.276 m2. Iz rješenja ovog suda poslovni broj Z-5659/18 (Rz-370/17) od 8. ožujka 2018. (l.s. 99-101) i poslovni broj Z-3157/2020 od 8. srpnja 2020. (l.s. 102-103) proizlazi da se ispravlja zk. stanje u pogledu čest. zem. [katastarska čestica], oranica površine 1.136 m2, koja je nastala od matične čest. zem. [katastarska čestica] (oranice površine 4.471 m2), na način da se briše pravo vlasništva s imena dosadašnjih vlasnika i određuje se uknjižba prava vlasništva u korist MJ za cijelo.
9.4. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O- 206/09 od 5. ožujka 2009. iza smrti ĆJ (l.s. 85-86) proizlazi da ga je naslijedila supruga FJ za cijelo, te da su predmetne nekretnine ušle u ostavinsku masu kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja. Iz smrtnog lista za OJ (l.s. 87) slijedi da je preminuo **.**.2012. u Italiji, a da je rođen **.**.1958. od oca MJ i majke ŠJ.
9.5. Prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O- 1736/2024-13 od 30. travnja 2026. iza smrti OJ pok. PJ (l.s. 401-402 i 406-409) su tužitelji pod 5) RJ, 6) UJ i 7) NJ djeca i nasljednici pokojnog ostavitelja, kao i izvanbračna supruga BJ koja nije stranka ovog postupka, te proizlazi da su predmetne nekretnine ušle u ostavinsku masu kao knjižno vlasništvo ostavitelja.
9.6. Iz odluke Općine Pakoštane od 2. prosinca 2019. (l.s. 11) proizlazi da prenosi pravo vlasništva nad komunalnim vodnim građevinama putem povećanja temeljnog kapitala u korist trgovačkog društva Komunalac d.o.o. Biograd na Moru.
9.7. Prema odluci Općinskog poglavarstva Općine Pakoštane od 23. travnja 2002. (l.s. 54), je utvrđeno da je mjesni cjevovod u [adresa] izveden na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su privatno vlasništvo, te se utvrđuje da ukoliko predmetni cjevovod bude suvlasnicima nekretnina smetao oko eventualne buduće izgradnje stambenog ili sličnog objekta, će Općina Pakoštane o svom trošku izmjestiti predmetni cjevovod. U potpisu je predsjednik Općinskog poglavarstva AČ.
9.8. Prema presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-3481/15 od 22. studenog 2017. (l.s. 40-44) proizlazi da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja MJ za utvrđenjem da je vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] protiv tuženika AJH, ŽJ pok. A, FJH, DJ, AJ i ČJ.
9.9. Iz potvrde Ureda državne uprave u Zadarskoj Županiji od 29. travnja 2005. (l.s. 55) je vidljivo da se potvrđuje da su čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u granicama građevinskog područja (naselja), te da su obuhvaćene Prostornih planom Općine Biograd na Moru.
9.10. Uvidom u Izjavu ĆJ, prednika tužiteljice pod 4), od 2. travnja 2002. (l.s. 65 i 82), koju je tuženik zaprimio 3. travnja 2002., je utvrđeno da prednik tužiteljice pod 4) navodi da je sasvim slučajno prije nekoliko dana saznao da se na zemljištu kojeg je suvlasnik obavljaju radovi od strane naslova, da da se radi o zemljištu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je ovo zemljište u suvlasništvu još četiri osobe, i to: ČJ, AJ, DJ i OJ. Napominje da niti jedan od suvlasnika nije dobio obavijest o radovima. Budući da se radi o zemljištu u privatnom vlasništvu traži da se u ime svih suvlasnika premjeste cijevi u roku od 8 dana uz samu cestu kao i u slučaju ostalih vlasnika, te da će suvlasnici u protivnom biti prisiljeni pokrenuti sudski postupak.
9.11. Iz spisa Općinskog suda u Zadru, Stalne službe Biogradu na Moru poslovni broj P-2385/16 proizlazi da je tamo tužiteljica FČ podnijela tužbu protiv PČ i dr. radi utvrđenja prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to dijela označenog likom A-B-C-D-A vještaka Lovre Burčula površine 1.100 m2. Rješenjem od 17. veljače 2020. je sud odbacio tužbu tužiteljice sukladno čl. 83. st. 1. ZPP jer je podnesena protiv mrtve osobe, a tuženici su jedinstveni i nužni suparničari.
9.12. Uvidom u Općinski sud u Zadru, Stalne službe Biogradu na Moru P- 3481/2015 proizlazi da je pravomoćnom presudom od 22. studenog 2015. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja MJ radi stjecanja vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na tuženike JJ, ŽJ, FJH. P, DJ, AJ i ČJ.
9.13. Prema sadržaju predmeta Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-828/17 (u privitku) je presudom od 12. rujna 2025. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja 1) AJ, 2) DJ, 3) ČJ, 4) FJ, 5) RJ, 6) UJ i 7) NJ za utvrđenjem da radi prestanka uznemiravanja i uklanjanja dijelova mjesnog cjevovoda na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev za isplatu, a u odnosu na tuženika pod 1) Općine Pakoštane i tuženika pod 2) PJH.
9.14. Iz dopisa Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove od 29. travnja 2025. Zadarske županije (l.s. 260) je vidljivo da ni Komunalac d.o.o., a niti Općina Pakoštane u razdoblju od 2002. godine do danas nisu ishodili potrebne dozvole za izvođenje radova polaganjem cijevi mjesnog cjevovoda/vodovoda i vodovodnih okna na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9.15. Prema nalazu vještaka građevinske struke Ante Vukovića zaprimljenog 13. veljače 2023. (l.s. 157-167), očitovanju vještaka Ante Vukovića od 17. ožujka 2023. (l.s. 185) i od 29. rujna 2023. (l.s. 191), dopuni nalaza vještaka Ante Vukovića zaprimljen 15. studenog 2024. (l.s. 204-221) i od 10. siječnja 2025. (l.s. 242-243), te očitovanju vještaka Ante Vuković na raspravi pred sudom 3. prosinca 2024. (l.s. 227), proizlazi da je umanjenje tržišne vrijednosti predmetnih zemljišta zbog služnosti vodova na dan očevida 5. prosinca 2022. za dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 389 m2 lik B-M-N-O-P-K-C-B iznos od 729,60 eur, a za dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 679 m2 lik P-E-D-C-K-P iznos od 1.653,00 eur. Troškovi demontaže cijevi iznose 1.834,82 eur.
9.16. Vještak Ante Vuković je na raspravi pred sudom naveo da je Pravilnikom o metodama procijene vrijednosti nekretnine određeno da ako okrnjenost ne umanjuje korištenje cijele nekretnine, tada se stupanj okrnjenosti izražava kao postotak umanjenja u odnosu na opterećenu površinu, kako je to naveo na stranici 14-17 nalaza. U konkretnom slučaju služnost vodova ne bi umanjivala izgrađenost, ali bi ograničila smještaj građevine na parceli. Sam postotak umanjenja u odnosu na stupanj okrnjenosti je dan većim postotkom za parcelu čest. zem. [katastarska čestica] iz razloga što je cijela prednja fronta prekinuta spornim cjevovodom dok je na susjednoj čest. zem. [katastarska čestica] spornu cjevovod u istočnom dijelu na manje od polovice širine fronte. Kada bi bila upisana služnost u korist Vodovoda, odnosno Komunalca postotak okrnjenosti parcele bio bi identičan kao i kada su cijevi bespravno položene na predmetnu česticu. Kada ga se pita može li cijev biti smještena ispred buduće bilo koje zgrade, objekta ili slično, vještak je naveo da vjerojatno ne, ali da će se to urediti uvjetima priključenja kojega bi u postupku izdavanja građevinske dozvole dalo javno društvo Komunalac d.o.o., ovdje tuženik, a koje je uvjete dužan dati prema važećem zakonu.
9.17. Svjedok LJ (l.s. 171-172) je navela da joj je poznat predmet spora i poznaje tužiteljicu DJ koja živi u [adresa] gdje živi i svjedokinja, te je puno puta pomagala DJ u poljoprivrednim radovima na predmetnim nekretninama dok su roditelji tužiteljice živjeli u [adresa]. Tamo se sadilo povrće, bilo je stabala oraha kojih sada više nema. Parcela je bila veća, ne zna kolike površine. Oni su tada imali plug sa konjem kojim su obrađivali tu parcelu. Zadnji put je s DJ tamo bila 2002. godine i vidjele su da je po parceli iskopan kanal. Taj kanal nije bio baš po sredini nego više lijevo, gledajući sa ceste. Zna da je to zemljište bilo podijeljeno i prije smrti oca od CJ. Koliko ona zna tu nije bilo ni sporova, a niti nesporazuma. Oni su obrađivali tu česticu prije Domovinskog rata i obrađivala se dok su roditelji CJ bili živi i kasnije.
9.18. Svjedok HJ (l.s. 228) je naveo u svom iskazu da je kao geodet zajedno sa svojim kolegom DČ bio 2016. na licu mjesta radi mjerenja predmetne nekretnine u svrhu diobe suvlasnika među kojima su bile i prisutne tužiteljice čije zemlje su istočno, dok je zapadnije zemlja od MJ, te je bio prisutan on i FČ, ČČ u svojstvu susjeda i EČ koja je također jedna od tih suvlasnika. Njemu je iz njihove priče bilo jasno kako nije sporno da im predmetne parcele pripadaju. Ne poznaje druge tužitelje osim naprijed navedenih i nije mu poznato bilo što vezano za samo postavljanje tog cjevovoda. On samo može svjedočiti o tome da nije bilo sporno među vlasnicima i djeljenicima da predmetne nekretnine pripadaju AJ i njezinim sestrama koje su sada također prisutne na raspravi. Oni su izradili varijantu konačnog nacrta diobe i više tu nisu ništa radili. Nije bilo prigovora vezano za taj nacrt, već je jedini sporni element bio taj što je MJ radio neki ustupak susjedu ČČ na štetu ostalih suvlasnika i to na način da je ČČ prepustio zapadni dio zajedničke čestice, a da se nije konzultirao s ostalim suvlasnicima. Sam način diobe nije bio sporan među suvlasnicima. Na terenu je njemu MJ pokazao svoj zapadni dio čest. 666/7, dok mu je EČ pokazala svoj dio čest. 668/3 u južnom dijelu te čestice. Ne sjeća se tužitelja pod 5) RČ, kao ni tužiteljice pod 7) NJ, dok se sjeća po imenu i prezimenu tužiteljice 3) ČJ kao diobenika. Ne znači mu ništa ime tužitelja pod 5) i tužiteljice pod 7) pa ne zna niti što im je pripadalo. Zna što je pripalo prisutnim tužiteljicama PČ, FČ, MJ i FJ.
9.19. Svjedok GJ (l.s. 229-230) je naveo da je bio načelnik Općine Pakoštane od 1993. godine, pa mu je tako poznato da se cjevovod gradio nekoliko godina od 1996./1997. godine i da sigurno nije građen za vrijeme Domovinskog rata, a imali su suglasnost FČ koja je trebala vodu. Nakon nekoliko godina od postavljanja cjevovoda su od suvlasnika dobili zahtjev za izmicanje cjevovoda sa predmetnog dijela, a po Zakonu o vodama iz 2013. su morali prenijeti kompletnu infrastrukturu cjevovoda na poduzeće Komunalac. Koliko on zna po stanju zemljišnih knjiga, vlasnici su potomci MJ i SJ, te da potomci SJ, među kojima je i FČ, nisu osporavali postavljanje cjevovoda, a da potomci MJ osporavaju postavljanje cjevovoda. Cjevovod se može izmaknuti na dio koji pripada županijskim cestama i onda se od njih može tražiti služnost, odnosno s druge strane ceste i istočno od ceste. Dodaje da se na 8 m od sredine ceste ionako ne može graditi jer se radi o zaštitnom pojasu Hrvatskih cesta, a misli da je cjevovod upravo unutar tog koridora. Oni su u Poglavarstvu 2002. donijeli odluku da će izmjestiti cjevovod na zahtjev vlasnika, ali da ne zna što je kasnije s tim bilo, jer je s tim kasnije upravljao Komunalac. Dobili su zahtjev za izmještanje i odgovorili pozitivno, ne zna zašto ta priča nije dovršena do kraja. Obično postavljaju cjevovod uz cestu, a ovdje je bio drvored pa su se makli dublje u česticu tužitelja. Bilo je dosta vlasnika po zk. knjigama, pa je to bio razlog zašto nisu tražili suglasnost vlasnika na tom dijelu.
9.20. Svjedok ZJ (l.s. 230-231) je naveo da je zaposlen kod tuženika od 1986. godine, a da je tehnički direktor od 2001. godine. Predmetni cjevovod su preuzeli u vlasništvo i na brigu od 2013/2014. godine, te se taj cjevovod vodi u njihovim poslovnim knjigama kao osnovno sredstvo. Poznato mu je da se cjevovod počeo graditi 1995./1996. godine, a na početku se cjevovod uvijek gradi od izvora vode pa prema potrošačima, tako da ne može reći kada je građen predmetni krak. Ne zna koliko se dugo gradio predmetni cjevovod, i kada je završen jer su oni preuzeli taj cjevovod tek kada je izgrađen. On nije dobio niti jedan zahtjev vlasnika zemljišta radi izmještanja cjevovoda za predmetni krak. Inače oni ne grade cjevovode nikada na dijelu gdje imaju osporavanje i spor već čekaju da se ti sporovi dovrše. Tamo gdje je cjevovod je služnost i moraju platiti korištenje vlasnicima nekretnine i oni to rade, a rade to po procjeni procjenitelja koji je sudski vještak. Također je moguće da se cjevovod izmjesti ako vlasnicima smeta i ako se oni tako dogovore, a iz tih razloga su već radili izmještanja. Cjevovod je u većem dijelu u koridoru Županijskih cesta na predmetnom dijelu, nije siguran da li je u potpunosti u tom koridoru, to se može provjeriti i ustanoviti točno na licu mjesta. Unutar koridora županijskih cesta se može graditi komunalna infrastruktura po posebnim uvjetima županijskih cesta. Ne zna da li se može graditi privatna kuća, on misli da ne može. Kada se svjedoku predočava dopis zaprimljen od strane Komunalaca 2002. (l.s. 65), koji je u sastavu ovog spisa, odgovara da nikada nije vidio taj dopis, a nakon što mu se predočavaju fotografije, prijepora koje u ovom trenutku punom. tužitelja predaje za sudski spis, odgovara da mu je teško sada iz fotografije odgovoriti na pitanje je li upravo na pokazanom dijelu pokazan cjevovod.
9.21. Tužiteljica pod 1) AJ (l.s. 250-251) je navela da su predmetni realni dijelovi nekretnina pripadali za cijelo njezinom pok. ocu MJ pok. P koji je ove nekretnine naslijedio od svoga P i u diobi s bratom D, dok sestre PČ i CJ nisu uzele svoj dio već su zemljišta ostavila braći i među njima nema spora oko toga. Njezin pok. otac MJ se podijelio sa svojim bratom D odmah nakon II. Svjetskog rata na način da su njezinom ocu pripale predmetne nekretnine. Iza njezinog oca PJ su ostala djeca i nasljednici: AJ, ČJ, CJ, pok. ĆJ i pok. VJ. Iza smrti pok. VJ su njegovi nasljednici njegovo troje djece koje je ima s tri žene, i to: RJ, UJ i NJ, a nešto od nasljedstva dobila je i njegova vanbračna supruga BJ. Iza smrti pok. EJ ostala je kao nasljednica njegova udovica FJ rođ. Č. Negdje 2002. ustanovili da je predmetno zemljište raskopano. Intervenirali su odmah tužbom protiv Općine Pakoštane i protiv UČ, ali u tom sudskom postupku su im tuženici osporavali vlasništvo i oni su na koncu povukli tu tužbu, ali su je kasnije ponovo podnijeli. Prije podnošenja tužbe su se obratili pisanim putem Općini radi izmještanja cjevovoda i ta potvrda je u spisu, ali se nije postupilo po njihovom zahtjevu, iako su oni njima obećali da će izmjestiti te cijevi ako one njima budu smetale. Njihovi roditelji su koristili ove nekretnine kao poljoprivredno zemljište do svoje smrti 1989. godine, pa se tako na obje čest. sadila djetelina, krumpir pšenica, kukuruz i slično, a kuća koja se nalazi na čest. 666/7 pripada udovici njihovog pok. rođaka ĐJ pok. D koja se zove FČ. Vezano za diobu oca PJ i njegovog brata D navodi da su predmetne nekretnine podijeljene na način da je sjeverozapadni dio koji obuhvaća kuću FČ pripao stricu D i to za pola dijela te čestice 666/7, s tim da su se ĐJ i FČ kod gradnje kuće malo proširili i na njihovo, dok je čest. 668/3 podijeljena na način da je južni dio čest. 668/3 pripao stricu D dio u površini od 2.222 m2, dok je njihovom ocu pripao preostali 2.999 m2. Pojašnjava da je do te razlike u površini na čest. zem. [katastarska čestica] u diobi došlo jer je stric SJ dobio veću površinu na drugim parcelama koje se nalaze sjeverno od ceste i to na način da je za cijelo dobio čest. 1/5 sjeverno od ceste i tu parcelu je zamijenio dijelom, a dijelom prodajom tako da na toj čestici oni više nemaju vlasničkih prava. Nasljednici pok. D ne osporavaju da bi predmetni dio pripadao njima tužiteljima za cijelo. Nikada nitko nije njihovim prednicima i njima osporavao posjed i vlasništvo njihovih nekretnina.
9.22. Tužiteljice pod 2) DJ, 3) ČJ i 4) FJ su se u stranačkim iskazima (l.s. 251) pridružile iskazima tužiteljice pod 1) AJ.
10. Stranke nisu osporavale vjerodostojnost isprava u spisu, te svu materijalnu dokumentaciju u spisu sud prihvaća istinitom i vjerodostojnom.
10.1. Također, sud u cijelosti prihvaća vjerodostojnost i istinitost nalaza vještaka mjernika Igora Gulana i vještaka građevinske struke Ante Vukovića jer sud drži da su stručni, objektivni i sukladni ostalim provedenim dokazima, te da su vještaci argumentirano odgovorili na prigovore naknadnim očitovanjima i dopunama nalaza.
10.2. Kod ocjene iskaza svjedoka, sud nalazi da su istiniti iskazi svjedoka LJ, GJ, NČ i HJ jer su svi svjedoci iskazivali uvjerljivo, međusobno usklađeno i sukladno materijalnim dokazima.
10.3. Tako sud vjeruje svjedokinji LJ kada navodi da je tužiteljici pod 2) DJ puno puta pomagala u poljoprivrednim radovima na prijeporu dok su roditelji tužiteljice bili živi, pa tako zna da se tu sadilo povrće. Zadnji put je tu bila s tužiteljicom pod 2) DJ 2002. godine kada su vidjele da je po parceli iskopan kanal koji je bio položen lijevo gledajući s ceste.
10.4. Nadalje sud vjeruje GJ, načelniku [adresa], kada navodi da je moguće da se cjevovod gradio nekoliko godina od 1996./1997. godine, a da sigurno nije građen za vrijeme Domovinskog rata, te da su imali su suglasnost FČ koja je trebala vodu. Nakon nekoliko godina od postavljanja cjevovoda su od suvlasnika dobili zahtjev za izmicanje cjevovoda s predmetnog dijela, a po Zakonu o vodama iz 2013. su morali prenijeti kompletnu infrastrukturu cjevovoda na poduzeće Komunalac. Koliko on zna po stanju zemljišnih knjiga vlasnici su potomci MJ i SJ, te da potomci SJ, među kojima je i FČ, nisu osporavali postavljanje cjevovoda, a da potomci MJ osporavaju postavljanje cjevovoda. Oni su u Poglavarstvu 2002. donijeli odluku da će izmjestiti cjevovod na zahtjev vlasnika, ali da ne zna što je kasnije s tim bilo, jer je s tim kasnije upravljao Komunalac. Dobili su zahtjev za izmještanje i odgovorili pozitivno, ne zna zašto ta priča nije dovršena do kraja. Obično postavljaju cjevovod uz cestu, a ovdje je bio drvored pa su se makli dublje u česticu tužitelja. Bilo je dosta vlasnika po zk. knjigama, pa je to bio razlog zašto nisu tražili suglasnost vlasnika na tom dijelu.
10.5. Naprijed navedenom je sukladan iskaz svjedoka ZJ i sud mu vjeruje kada navodi da se cjevovod počeo graditi 1995./1996. godine, a na početku se cjevovod uvijek gradi od izvora vode pa prema potrošačima, tako da ne može reći kada je građen predmetni krak.
10.6. Sud vjeruje svjedoku HJ kada navodi da je kao geodet zajedno sa svojim kolegom DČ bio 2016. na licu mjesta radi mjerenja predmetne nekretnine u svrhu diobe suvlasnika među kojima su bile i prisutne tužiteljice čije zemlje su istočno, dok je zapadnije zemlja od MJ, te je bio prisutan on i FČ, te ČČ u svojstvu susjeda i EČ koja je također jedna od tih suvlasnika. Oni su izradili varijantu konačnog nacrta diobe i više tu nisu ništa radili. Sporni element je bio taj što je MJ radio neki ustupak susjedu ČČ na štetu ostalih suvlasnika i to na način da je ČČ prepustio zapadni dio zajedničke čestice, a da se nije konzultirao s ostalim suvlasnicima.
10.7. Temeljem naprijed izloženog sud nema razloga ne vjerovati tužiteljicama pod 1) do 4) kada navode da je predmetni krak cjevovoda na njihovoj nekretnini građen 2002. i da su te godine ustanovile da je predmetno zemljište raskopano, jer su njihovi iskazi u tom dijelu usklađeni s iskazima svih saslušanih svjedoka GJ i ZJ da se predmetni cjevovod gradio nakon Domovinskog rata više godina. Takvo utvrđenje nije dovedeno u pitanje ni jednim dokazom, a sukladno je i materijalnim dokazima u spisu, i to: Izjavi ĆJ, ranijeg suvlasnika i prednika tužiteljice pod 4) od 2. travnja 2002. (l.s. 65 i 82), koju je tuženik zaprimio 3. travnja 2002. u kojoj se navodi da ĆJ izjavljuje da je sasvim slučajno prije nekoliko dana saznao da se na zemljištu kojeg je suvlasnik obavljaju radovi od strane naslova. Nakon navedene Izjave ranijeg suvlasnika ĆJ je uslijedila odluka Općinskog poglavarstva Općine Pakoštane od 23. travnja 2002. koju je potpisao načelnik, saslušani svjedok AČ (l.s. 54) i u kojoj se navodi da će Općina Pakoštane o svom trošku izmjestiti predmetni cjevovod ukoliko suvlasnicima bude smetao.
10.8. Sud nadalje vjeruje iskazu tužiteljica pod 1) do 4) kada navode da su predmetne nekretnine pripadale i njihovom predniku MJ kao suvlasniku, te da su iza njega ostala djeca i nasljednici: AJ, ČJ, CJ, pok. ĆJ i pok. VJ, a radi se o tužiteljima i njihovim nasljednicima. Tako je temeljem iskaza tužitelja pod 1) do 4) utvrđeno da su iza smrti pok. OJ pok. PJ njegovi nasljednici njegovo troje djece koje je ima s tri žene, i to: RJ, UJ i NJ, ovdje tužitelji pod 5) do 7), a da je nasljednica pok. OJ i njegova izvanbračna supruga BJ koja nije stranka ovog postupka, što je sve sukladno priloženom rješenju o nasljeđivanju iza smrti OJ pok. PJ (l.s. 401-402 i 406-409). Također, tužiteljice istinito iskazuju da je iza smrti pok. ĆJ pok. PJ ostala kao nasljednica njegova udovica FJ rođ. Č, ovdje tužiteljica pod 4), što je potkrepljeno i sadržajem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-206/09 od 5. ožujka 2009. (l.s. 85-86).
11. Prema tome, temeljem provedenih dokaza je sud utvrdio da je cjevovod na predmetnom dijelu dovršen 2002. godine, da su iste godine tužitelji saznali za postavljanje cjevovoda i da su se tužitelji odmah usprotivili takvom uznemiravanju prava vlasništva pa da je prednik tuženika Općina Pakoštane donijela odluku o izmještanju predmetnog cjevovoda, a koja odluka nije provedena. Također je utvrđeno da je vlasništvo cjevovoda preneseno na tuženika Komunalac d.o.o. od strane ranijeg vlasnika Općine Pakoštane.
11.1. Međutim, suprotno tvrdnjama tužitelja, saslušani svjedoci nisu imali saznanja o tome da bi tužitelji bili suvlasnici za cijelo predmetnih nekretnina kako tvrde u tužbi, a niti da bi bili samovlasnici predmetnih realnih dijelova nekretnina kako tvrde u stranačkim iskazima. Svjedoci nisu imali saznanja o površinu koju tužitelji drže u posjedu i o provedenoj diobi između suvlasnika. Tužitelji nisu dokazali da su realizirali diobu koja je dogovorena između, prednika suvlasnika, braće PJ i SJ. Dapače, iz iskaza svjedoka HJ proizlazi da je za tužitelje 2016. godine radio nacrt diobe i nakon toga da nisu ništa radili, a da je sporni element bio taj što je suvlasnik MJ ustupio susjedu BJ zapadni dio zajedničke čestice na način da se nije s drugima konzultirao.
11.2. Niti iz spisa P-2385/16 i P-3481/2015 (u privitku), pročitanih u dokaznom postupku, ne proizlazi da su tužitelji samovlasnici realnih spornih dijelova, već također proizlazi da se tužitelji nisu podijelili s ostalim suvlasnicima.
11.3. Dakle, temeljem izloženog je utvrđeno da su predmetne nekretnine još uvijek u režimu suvlasništva svih osoba koje su upisane u zemljišnim knjigama, te da su tužitelji samo dio suvlasnika, dok preostali suvlasnici ne sudjeluju u ovom sudskom postupku.
12. Stoga je temeljem svih provedenih dokaza utvrđeno da su i tužitelji pod 5) do 7) suvlasnici prijepora, kao i tužitelji pod 1) do 4), te da su tužitelji pod 5) do 7) suvlasništvo stekli nasljeđivanjem svoga oca pokojnog OJ pok. PJ koji je upisan suvlasnikom u zemljišnoj knjizi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 386/1728 dijela, a na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1/20 dijela.
13. Prema odredbi čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17- dalje u tekstu ZV) propisano je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.
13.1. Prema odredbi stavka 2. istog članka da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. tog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegove ovlasti u pogledu te stvari, ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.
13.2. Iz sadržaja citirane odredbe, koja uređuje vlasničku tužbu actio negatoria, razvidno je da ovu vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik – posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju fizičkom vršenju prava vlasništva i sl. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, pačanje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja.
13.3. Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZV je propisano da suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, a prema svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva.
14. Prema tome, svaki pojedini suvlasnik ima pravo svoje suvlasništvo štititi od trećih osoba, a i ostalih suvlasnika, ako bi mu ga oni povrijedili.
14.1. Stoga, zakonom nije isključena mogućnost da suvlasnik negatornom tužbom (čl. 167. st. 1. ZV) zatraži sudsku zaštitu od uznemiravanja ne samo prema trećim osobama već i prema suvlasniku stvari ali samo u onim situacijama kada mu drugi suvlasnik onemogućava dogovoreni način obavljanja fizičke vlasti nad stvari ili na drugi način bitno ograničava dogovorom utvrđeni način obavljanja suvlasničkih ovlaštenja.
15. Prema tome, tužitelji pod 5) do 7) kao suvlasnici imaju pravo na zaštitu prava suvlasništva od uznemiravanja kako to propisuju naprijed citirane odredbe zakona, i to bez obzira što nisu suvlasnice za cijelo i bez obzira na visinu njihovog suvlasničkog udjela.
15.1. Ovdje je navesti da nije sporno da jedna suvlasnica VČ pok. D, kao nasljednica SJ, koja nije stranka ovog postupka, ne samo da je bila suglasna s postavljanjem vodovodne cijevi na prijeporu već je čak u postupku P-828/17 (l.s. 83) izvijestila sud da ne dozvoljava da se izmjeste vodovodne cijevi na predmetnoj dionici dok se ne riješe imovinsko-pravni odnosi s ostalim suvlasnicima. Navedena činjenica ne utječe na pravo tužitelja kao suvlasnika da im se pruži vlasničkopravna zaštita u ovom postupku, jer suvlasnik ima pravo na zaštitu od uznemiravanju ne samo kada ga uznemiravaju treće osobe već i protiv drugih suvlasnika kada ga se uznemiravaju u vršenju vlasničkih ovlaštenja.
16. Tužitelji pod 5) do 7) su u postupku dokazali da ih tuženik uznemirava u vršenju njihovih suvlasničkih ovlaštenja na predmetnom građevinskom zemljištu time što je svoj dio građevine- cjevovoda postavio ispod zemlje na zemljištu tužitelja bez njihove suglasnosti, i to na udaljenost od gotovo 11 m od ruba te nekretnine gledano s javne prometnice, a što utječe na poziciju eventualne buduće građevine jer se ne može graditi iznad predmetnog traka cjevovoda, kako to proizlazi iz nalaza vještaka građevinske struke Ante Vukovića kojeg je sud u cijelosti prihvatio.
17. Tuženik nije dokazao svoje navode da je stekao pravo stvarne služnosti cjevovoda dosjelošću. Naime, sud je temeljem provedenih dokaza utvrdio da je cjevovod na ovoj dionici dovršen 2002. godine, a iz čega proizlazi da od osposobljavanja cjevovoda za funkcioniranje do utuženja 3. ožujka 2021. nije protekao zakonski rok od 20 godina poštenog posjeda prava služnosti cjevovoda u korist tuženika računajući posjed njegovog prednika, kako to nalaže odredba čl. 229. stavka 1. ZV.
17.1. Osim toga, posjed tuženika nije pošten jer je prednik tužiteljice pod 4) ĆJ pisanom izjavom od 2. travnja 2002. (l.s. 65 i 82) iskazao protivljenje vršenju služnosti, ta izjava je snabdjevena potvrdom uručenja tuženiku pa se ne može pozivati na to da nije znao za protivljenje suvlasnika, a iz iskaza svjedoka GJ, načelnika [adresa] i odluke prednika tuženika Općine Pakoštane od 23. travnja 2002. (l.s. 54) proizlazi da je umješač na strani tuženika odlučio da će izmjestiti predmetni krak cjevovoda jer smeta suvlasniku.
17.2. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada, čl. 18. st. 3. Nepoštenim posjedom prava služnosti se ne može steći pravo služnosti bez obzira na protek vremena. U konkretnom slučaju jer protivljenje suvlasnika još 2002. godine pretpostavka koja sprječava stjecanje stvarne služnosti dosjelošću, jer je time posjed prava služnosti postao nepošten. Sudska praksa je zauzela stav da protivljenje može biti izraženo u bilo kojem vidu od vlasnika nekretnine i već samim izražavanjem stajališta da se ne slaže s faktičnim vršenjem služnosti.
18. Tuženik nije dokazao ni da iz drugih razloga ima pravo imati komunalnu vodnu građevinu na građevinskom zemljištu koje je u privatnom suvlasništvu tužitelja, odnosno da bi pokrenuo ili dovršio postupak potpunog ili nepotpunog izvlaštenja nekretnine tužitelja u javnom interesu postavljanja cjevovoda.
19. Obzirom da su tužitelji pod 5) do 7) suvlasnici predmetne nekretnine, usvojen je tužbeni zahtjev u točki I. i pružena im je vlasnička zaštita, te je tuženiku naložen prestanak uznemiravanja, uklanjanje vodovodne cijevi i vraćanje nekretnina u prvobitno stanje.
20. Nadalje je valjalo raspraviti zahtjev tužitelja za naknadom štete radi umanjenja vrijednosti nekretnine koji je prema stajalištu ovog suda u neosnovan jer je u zastari.
21. Naime, prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23- dalje ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
21.1. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, sukladno odredbi čl. 214. st. 1. ZOO.
21.2. Sukladno odredbi čl. 230. st. 1. i 2. ZOO, potraživanja naknade štete zastarijevaju za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila, odnosno potraživanje naknade štete zastarijeva u svakom slučaju u roku od pet godina od kada je šteta nastala.
21.3. U konkretnom slučaju je nedvojbeno utvrđeno da je predmetni cjevovod dovršen i pušten u rad 2002. godine, a da su tužitelji saznali za ove radove iste godine.
21.4. Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 3. ožujka 2021., a u pravnoj stvari P-828/2017 protiv tadašnjeg vlasnika Općine Pakoštan je tužba podnesena 15. svibnja 2017. To znači da je prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, najkasnije do kraja 2005. godine istekao subjektivni zastarni rok od tri godine koji teče od saznanja tužitelja za štetu. Tako proizlazi da je protekao (subjektivni) rok od tri godine iz čl. 230. st. 1. ZOO do podnošenja ove tužbe, kao i do podnošenja tužbe u predmetu P- 828/2017, pa radi navedenog podnošenjem te ranije tužbe nije došlo do prekida zastare.
21.5. Također je do ove podnošenja tužbe, kao i do podnošenja tužbe u predmetu poslovni broj P-828/2017 (postupak je u tijeku), istekao i objektivni zastarni rok od pet godina računajući od nastanka štete pa do podnošenja tužbe, koji objektivni rok je istekao 2007. godine, a nakon kojeg roka se šteta ne može nikako potraživati.
22. Slijedom navedenog je, radi nastupa apsolutne zastare iz čl. 214. st. 1. ZOO, odbijen tužbeni zahtjev svih tužitelja radi naknade štete uslijed umanjenja vrijednosti nekretnine odbijen, te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP te je, s obzirom na približno jednak uspjeh stranaka, odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, kao u točki III. izreke presude.
U Zadru, 1. listopada 2026.
Sutkinja
Maja Ivković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
- Tužiteljima po punomoćniku
- Tuženiku po punomoćniku
- Umješaču na strani tuženika po punomoćniku
