REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br: Pr-760/2019-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivana Starčević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Neviu Svilaru, odvjetniku iz Zagreba, Vlaška 64, protiv tužene MS vlasnice obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Biliću-Prciću, odvjetniku iz Zagreba, Graščica 2 i, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 20. siječnja 2026.g u prisutnosti punomoćnika tužitelja DS i zamjenika punomoćnika tužene TS, dana 01. listopada 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženici MS vlasnice obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužiteljici AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.990,84 Eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od 07.03.2017. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 10. rujna 2024. pa sve do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženoj trošak ovog parničnog postupka u iznosu 3.334,18 Eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 01. listopada 2026. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u periodu od 22.07.2016. pa do 06.03.2017. bila zaposlena kod tuženice temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 22.07.2016. na radnom mjestu pomoćne kuharice. Radni odnos je prestao na način da je tuženica uručila sporazumni raskid ugovora o radu od 22.07.2016. tužiteljici, a koji sporazumni raskid je jednostrano potpisan i ovjeren pečatom tuženice. Dana 14.01.2017. tužiteljica je na radnom mjestu, na adresi iz tužbe, obavljajući svoje radne zadatke kao pomoćna kuharica pretrpjela ozljedu na radu na način da se na mokrom i skliskom podu poskliznula, pala i udarila glavo u potiljak pri čemu je pretrpjela tjelesne ozljede.

Neposredna saznanja o predmetnom događaju ima bivši radni kolega tužiteljice VS koji je bio prisutan kada se štetni događaj dogodio, te su istom poznate sve okolnosti i činjenice koje su dovele do nastanka štete kao i činjenice vezane uz samu štetu.

Navedene tjelesne ozljede su o strane tuženice kao poslodavca priznate kao ozljede na radu, te je isto prijavljeno Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje 15.02.2017. Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji zbog čega potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužiteljica se u mirnom postupku obratila tuženici tri puta pisanim putem i to osobno dana 06.03.2017., putem bivše punomoćnice odvjetnice Jadranke Laurić Flego i putem punomoćnika dana 27.03.2018. Prema tome tužiteljica potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja prvog odštetnog zahtjeva odnosno od 07.03.2017. pa do isplate. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže da se njen tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti. Podneskom od 18.04.2023. godine tužiteljica je specificirala tužbu i tužbeni zahtjev na način da sa osnova povrede prava osobnosti potražuje iznose od 1.990,84 Eura zajedno za zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.03.2017. pa do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Iz prijave ozljede na radu vidljivo je da je tužiteljica strani državljanin, tj. nema hrvatsko državljanstvo pa sukladno tome tuženica predlaže naslovnom sudu da tužitelji odredi plaćanje aktorske kaucije u visini od 15.000,00 kn.

Tuženica navodi da je tužiteljica dana 13.02.2017. svojeručno napisala slijedeće " Od poslodavca na tražim novčanu naknadu" te potpis tužiteljice. Nadalje tužiteljica je s tuženikom dana 06.03.107. sporazumno raskinula ugovor o radu te je u samom sporazumu navedeno da "sva međusobna potraživanja i obveze prestaju s danom završetka ugovora o radu osim neisplaćene plaće radnika koja mu pripada do tog datuma" što je ispravno. Iz svega nedvojbeno proizlazi da se tužitelja odrekla potraživanja naknade štete koja je predmet ove tužbe. Tuženica predlaže naslovnom sudu da radi svrsishodnosti postupka postupi sukladno čl. 330. ZPP-a te donese međupresudu kojom će odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Opreza radi, tuženica osporava nastanak štetnog događaja kako ga tužiteljica opisuje u tužbi, te osporava odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženica predlaže naslovnom sudu da obveže tužiteljicu na dostavu ovjerene preslike zdravstvenog kartona kako bi se eventualne ranije trajne posljedice razgraničile od eventualnih trajnih posljedica zadobivenih u predmetnom štetnom događaju ukoliko se utvrdi da je isti nastao kako ga tužiteljica opisuje u tužbi. Tuženica predlaže da naslovni sud obveže tužiteljicu da temeljem čl. 108. ZPP-a podnese na uvid original medicinske dokumentacije priložene uz tužbu kako bi se isti usporedili s preslikama u spisu.

Nadalje tuženica osporava uzročno-posljedičnu vezu između navedenog štetnog događaja kako ga tužiteljica opisuje u tužbi i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji priloženoj uz tužbu. Tužiteljica pri obavljanju povjerenog joj posla, pranja suđa, nije uložila dužnu pažnju te nije brinula o svojoj sigurnosti na poslu na način da je trebala obrisati mokri i skliski pod kako navodi u tužbi pa samim time nije zaštitila zdravlje čime je postupila suprotno odredbi čl. 68 Zakona o zaštiti na radu. Predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužiteljicu u cijelosti sa tužbenim zahtjevom kao neosnovnim uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sporazumni raskid ugovora o radu, medicinsku dokumentaciju očitovanje na odštetni zahtjev, izjavu tužiteljice od 13.02.2017., zdravstveni karton tužiteljice, saslušani su svjedoci BS, LS, ČS, CS, ES, te je provedeno medicinsko vještačenje po dr. OS.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, u daljnjem tekstu : ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Poslodavac odgovara za štetu koju pretrpi zaposlenik na radu, pri obavljanju svog radnog zadatka, po kriteriju objektivne odgovornosti (čl. 15. Zakona o zaštiti na radu) pa se te objektivne odgovornosti može, u cijelosti ili djelomično, osloboditi samo u slučaju da dokaže da je šteta nastala zbog više sile, protupravnih djelovanja treće osobe, ili krivnjom samog zaposlenika (čl.1067 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 35/05, 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO). Obzirom da tuženici ističu prigovor isključive odgovornosti tužitelja sud je u tijeku postupka saslušao svjedoke i tužitelja.

6. U konkretnom slučaju postoji odgovornost poslodavca ukoliko je tužiteljica poslove obavljala na uobičajeni način i pažljivo, te ukoliko ne postoje uvjeti za oslobođenje od odgovornosti. Nakon što je sud u dokaznom postupku izvršio uvid u priležeću dokumentaciju i to u prijavu o ozljedi na radu od 14.01.2017., i sporazumni zahtjev za raskid radnoga odnosa od 13.02.2017., kao i jednostranu izjavu tužiteljice da neće imati potraživanja prema poslodavcu sa danom raskida radnog odnosa, a vezano za sva prava i obveze koji iz istog proizlaze, sud je u nastavku postupka utvrđivao činjenicu postoji li direktna ili isključiva uzročno posljedična veza između stanja tužiteljice i događaja na radu od 14.01.2017.

7. S tim u vezi saslušani su svjedoci BS i LS očevidci događaja koji su potvrdili da je tužiteljica radila u kuhinji, da se poskliznula i pala, međutim, da se nije dobro osjećala taj da i svjedok A potvrdio je kako se tužiteljica nije dobro osjećala kada ju je taj dan vozio na KBC Rebro. Kći tužene IS potvrdila je kako je tužiteljica bila pri svijesti kada je tražila da ju se odvede na KBC Rebro radi snimanja glave. Mlađa kćer tužene ES također je potvrdila kako je tužiteljica bila pri svijesti, kako je stajala i tražila da ju vode na hitnu.

8. Obzirom na sporan uzročno posljedični slijed događaja, kao i odgovornost tužene sud je proveo vještačenje po vještaku dr. medicine OS, koji je u svom nalazu i mišljenju istaknuo kako nije moguće zaključiti da bi tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje mekog oglavka , već je u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom istegnuće mišićno ligamentarnih struktura vratne kralježnice, a što je utvrđeno kliničkim pregledom traumatologa 10 dana po ozljeđivanju. Uvidom u osobni karton tužiteljice iz razdoblja prije predmetnog ozljeđivanja utvrđeno je kako je ista imala epizodne tegobe u području vratne i slabinske kralježnice sa cervikobrahijalnim sindromom, a promjene koje su opisane u kasnijoj MRI RTG dijagnostici, koje promjene ne odgovaraju posttraumatskim, već kroničnim degenerativnim promjenama. Degenerativne promjene vratne kralježnice datiraju od ranije dok je u štetnom događaju tužiteljica zadobila lakšu tjelesnu ozljedu.

9. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorila je tužena, stoga je isti pozvan na dodatno očitovanje. U svom usmenom iskazu vještak je pojasnio da se kod istegnuća mišićnog ligamenta struktura vratne kralježnice i natučenja mekog oglavka radi o dvije različite ozljede. Istegnuće ligamentarnih struktura vratne kralježnice, tj. trzajna ozljeda konačno je dijagnosticirana dva dana nakon pregleda neurologa, a javljanje tužiteljice kod traumatologa nije znatno utjecalo na nalaz. Trajne posljedice nije našao, ali je potvrdio trzajnu ozljedu. Objektivizirao je ranije ozljede tužiteljice, dok je sve hitpotetski postavljene tvrdnje odbio obzirom da u njima nije mogao donositi relevantne zaključke obzirom na medicinsku dokumentaciju i podatke u zdravstvenom kartonu tužiteljice,

10. Obzirom da je nedvojbeno utvrđeno kako je tužiteljica nakon ozljeđivanja potpisala sporazumni zahtjev za raskid radnog odnosa u kojem se odrekla potraživan ja prema tuženoj sud je saslušao stranke.

11. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je bila zaposlenik u obrtu MS tužene na radnom mjestu pomoćne kuharice. Radni odnos prestao je 6.3.2017. sporazumnim raskidom ugovora o radu, a štetni događaj desio se 14.01.2017.g. Na dan 6.3.1017. još uvijek se liječila od posljedica štetnog događaja. Na dan kada je zaključila sporazumni raskid nisu joj bile poznate ozljede koje je dobila iz štetnog događaja. Na 6.3.2017. obratila se tužiteljici sa odštetnim zahtjevom. Na 6.3.2017. g. došla je na posao i čula je gosp. MS da drugim radnicima govori "gonite AS da radi da ne stoji". Nikada ona nije stajala, ona je uvijek radila. Sve što je šefica tražila ona je odradila. Gosp. MS taj dan ona rekla da će tražiti odštetu. na to joj je tuženica rekla da ona plaća odštetu mirovinskom, a ne osobno, tako da se sa zahtjevom za odštetu može javiti HZMO. Njoj i LS je dala papir, izašli su u restoran i govorila što ćemo pisati u slučaju da dođe do tužbe. Govorila je LS što će točno napisati u izvješće jer je on htio napisati da "nije namjerno pala" jer su se žurili zašto su samo dvoje na poslu, a bilo je puno suđa. Nisu bili kuhari, već pomoćni kuhari, a povjerila im je cijeli restoran, tu je nastala panika. U tom trenu je pala ne zna i kako i na koji način. Tvrdi kako sporazumni raskid ugovora o raskidu nije potpisan, na što pun. tuženika predočava original dokumenta na kojem se nalazi potpis tužiteljice. Taj isti dan tužiteljica izjavljuje da je dala otkaz. Ne zna što je pisala u tekstu sporazumnom raskidu ugovora o radu. Radila je poslove pranja suđa, gulila je luk, čistila restoran, čistila WC- e, cjepala drva, sve poslove koji su joj bili naloženi je rješavala. Također je čistila kuhinju, čistila stubište i čistila sve sobe. Jedan tekst sporazumnog raskida ugovora o radu napisala je ona osobno, koji je dostavila gosp. MS, ali je gosp. MS napisala svoj tekst raskida. Trebala bi postojati dva teksta sporazuma. Tekst koji je tužiteljica pisala pisan je rukom. Ne sjeća se datuma kada je taj tekst pisala. Ne može reći kada točno. Ne sjeća da je poslodavcu ikada pisala izjavu da neće tražiti nikakvu naknadu. Između 15,30-16 sata desila se nezgoda na dan 14.01.2017. kada je na posao došla u 13,00 sati. Nakon nezgode gosp. MS je rekla kolegi da me odveze doktoru kojega je nazvala da me primi. Ne sjeća se imena doktora. LS je radio na crnom suđu, a ja na bijelom suđu. Otvorila je perilicu suđa i uzela tanjure i zdjele, u tom trenutku pokliznulo ili je okrznula slivnik, poskliznula se, pala je i ne može objasniti pad nikako. Pod je očišćen od strane prve smjene. Sve smjene su radile uredno svoj posao. Prije zapošljavanja na mjestu pomoćnog radnika nije završila edukaciju vezano za rad na siguran način. Mjesto na kojem se dogodila nezgoda izgleda na način da je perilica suđa udaljena od nje 1,5 u lijevom kutu, nakon perilice dolazi stalak na kojem se slaže suđe, pa je onda sudoper, a iza leđa je stajao željezni sol na kojem se serviralo, prolaz gdje konobari spuštaju suđe prljavo, a ona je pala između ta dva stola. Razmak od stolova je bio oko 1 m. Njoj nije jasno zbog čega je pala. Bila je kod ranijeg poslodavca ozlijedila nogu. Stala je na valjak za tijesto i iskrenula nogu. Primali su narudžbe i nije ulazila u restoran. Suđe je dolazilo, a da li je bilo gostiju tone znam. Ne sjeća se da je potpisala izjavu da neće tražiti obeštećenje.

12. Tužena MS izjavila je kako na dan štetnog događaja posla nije bilo, nije bilo niti jednog gosta jer je padala kiša. Otišla je u kućnu posjetu odnijeti jelo. U struci nije imala niti jedan radni spor. O događaju je izvijestila njena kći i isti trenutak je dala nalog da se ide na hitnu. Kolega ČS tužiteljicu je odveo na Rebro i pružena joj je liječnička pomoć. Djelatnik vidio je da je tužiteljica skliznula i pala na stražnjicu. Njoj je problem bio kako je pala dok je slagala suđe kada gostiju nema. Tužiteljica je suđe preslagivala sa police na stol u prostoru raspona od 90 cm. Gospodin LS vidio je kako je skliznula tužiteljica, o tome je iskazivao ona se samo srušila ničim izazvano. Tužiteljica u svojim iskazima tvrdila da je pod bio masna, sklizav i prljav, a danas tvrdi da je bilo sve čisto. Tužiteljica je njoj 15 dana prije napisala svojom rukom da daje otkaz nakon što odradi otkazni rok i to je bilo dana 6.3.2017. koji je zadnji dan otkazno roka i tada je potpisala da nema potraživanja prema njoj. Nije točno da je 6.3.2017. g. tražila odštetu za štetni događaj, već je isto tražila naknadno putem odvjetnice i to 25.000,00 kn. U odštetnom zahtjevu tvrdi se da je pod bio mokar, sklizav, mastan i da je tužiteljica nosila teško suđe. Nakon što je odvjetnici stigao odgovor prestala je braniti tužiteljicu. Nije joj jasno da je šteta zbog masnog poda i crnog suđa nastalo u praznom restoran kako je u tužbi navedeno. Na zahtjev prethodne liječnice pisala je prijavu o ozljedi na radu jer joj je rečeno da je kod prošlog poslodavca imala nezgodu na radu. Nakon ozljede osobno je obavijestila inspekciju rada o događaju, oni su ju uputili da oni ocijene ozljedu, da za to nije potreban izlazak na teren. Procijenjena je lakša ozljeda. Sa tužiteljicom je imala najavljeni otkaz, odradila je otkazni rok, i potpisala sporazumni raskid radnog odnosa bez potraživanja i mislila je da je gotovo.

13. Tužiteljica u svom iskazu negira postojanje sporazumnog raskida ugovora o radu u kojem se odrekla potraživanja i tvrdi kako je pala zbog masnog i neurednog poda, da bi kasnije izjavila kako je od očišćen od strane I smjene i da su sve smjene uredno radile svoj posao, pa joj ni samoj nije jasno kako je pala. Tužena tvrdi kako nije bilo indikacija o lošoj organizaciji rada i neurednom prostoru za rad koji bi mogao izazvati ozljeđivanje, naprotiv, prostor u kojem se ozlijedila tužiteljica je toliko uzak da je začudno kako je došlo do ozljeđivanja. S druge strane tužiteljica je isti dan tražila raskid radnog odnos i otišla potražiti hitnu medicinsku pomoć, da bi kasnije potpisala kako prema poslodavcu nema nikakvih daljnjih potraživanja.

14. Obzirom na ove okolnosti tužiteljici je na raspravnom zapisniku od 20.10.2023. naloženo da dostavi rješenje HZZO-a vezano za prijavu ozljede na radu, koju ista do kraja parničnog postupka nije dostavila, premda je na njoj teret dokaza. Sukladno stavu ovog suda ukoliko radniku nije priznata ozljeda na radu, niti postoji rješenje HZZO-a kojom se ista priznaje nema odgovornosti poslodavca. Naime, nadležno upravno tijelo ocjenjuje da li su s medicinskog aspekta ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju za priznavanje određene dijagnoze, a čime se dokazuje uzročno-posljedična veza između navedene dijagnoze ozljede istegnuća mišićno ligamentarnih struktura vratne kralježnice i štetnog događaja od 14.01.2017.

15. Presudom od 10. rujna 2024.g, broj: Pr-2724/2019-40 sud je odbio tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice uz obrazloženje kako ista u tijeku postupka nije dokazala kako se radi o ozljedi na radu. Odlukom od 19. ožujka 2025.g, broj: GžR-517/2024-3 Županijski sud u Splitu ukinuo je Presudu uz obrazloženje kako u prethodno provedenom Upravnom postupku ozljeda ne bi bila priznata kao ozljeda na radu, i kada dostavom medicinske dokumentacije, i potvrda zdravstvenih ustanova koje su potpisali liječnici, nije bilo moguće utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze između predmetne nezgode i ozljede, opravdano je provesti medicinsko vještačenje.

15. Međutim, prema novijoj praksi Vrhovnoga suda RH, ozljeda na radu ne može se drugačije procjenjivati sa aspekta prava iz zdravstvenoga osiguranja od ozljede na radu sa aspekta naknade štete jer je u oba slučaja riječ o jednoj, istoj ozljedi na radu, a tužitelj je imao pravo i mogućnost dokazivati u Upravnom postupku da pretrpljena ozljeda predstavlja ozljedu na radu. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku štetnog događaja, zadobivenih tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica, kao i uzročno- posljedične veze jest u nadležnosti parničnoga suda, međutim u ovoj je pravnoj stvari stvarno nadležan Radni sud, koji je vezan utvrđenjem radi li se o ozljedi na radu ili ne. Ukoliko u redovnom postupku pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje nije utvrđeno da se radi o ozljedi na radu, Radni sud nema ovlasti upravnog tijela. Naime, prilikom utvrđivanja ozljede na radu poslodavac/tužena, nije stranka u upravnom postupku već samo zainteresirana strana.

16. Obzirom da uzročno posljedična veza u tijeku postupka nije utvrđena niti postoje relevantne činjenice koje ju dokazuju sud je u cijelosti odbio tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice na način opisan ju izreci.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a. Tuženoj je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Tako je tuženoj priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu 250,00 eura, podneska od 04.06.2019., 08.09.2021., 12.04.2023., za svako po 199,08 Eura, trošak podneska od 13. siječnja 2026. 200,00 eura i pristupa na ročišta od 16.01.2020., 11.02.2020., 06.10.2020., 16.04.2021.,16.09.2020., 12.09.2023., 20.10.2023., svaki po 199,08 Eura, pristup na ročište 20. siječnja 2026. 200,00 eura, što sveukupno iznosi 2.640,80 Eura, na koji iznos 25% PDV ili 660,20 Eura, zajedno sa troškom pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 Eura, sveukupno 3.334,18 Eura.

18. Tužiteljica je temeljem čl. 15. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu 01. listopada 2026.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa presude. O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženice