Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

P- 198/2026-10

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Ivica Grubišić u pravnoj stvari tužiteljice AĆ iz [adresa], zastupane po punomoćniku Stjepanu Šporčiću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika Grada Vukovara, Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 1, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 23. rujna 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, 1. listopada 2026.,

presudio je

I. Utvrđuje se da je tužiteljica AĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnina:

- kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 702 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i - kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 15 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 56 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina],

kako je to ucrtano Geodetskom situacijom iz kolovoza 2023.g. broj 227/2023, a koja je sastavni dio ove Presude, u cijelosti,

pa je tuženik Grad Vukovar dužan trpjeti otpis kč.br. kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 15 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 56 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], te novoformiranu česticu kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] u površini od 702 m2 i pripis u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist tužiteljice AĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u cijelosti, sve u roku 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.467,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2026. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica tvrdi da je vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], dok je tuženik zemljišnoknjižno upisan kao vlasnik susjednih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica]. Navodi da su predmetne nekretnine tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća oduzete njezinu pravnom predniku HĆ radi izgradnje naselja, koje nikada nije izgrađeno, dok stvarni posjed tih nekretnina nije bio oduzet. Prema njezinim tvrdnjama, HĆ nastavio ih je koristiti kao sastavni dio okućnice, a nakon njega na isti ih način koristi tužiteljica.

2. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, u prvom redu ukazujući na potrebu pravilne identifikacije nekretnina te osporavajući postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tuženik smatra da tužiteljica mora dokazati samostalnost, kakvoću i trajanje posjeda potrebno za stjecanje prava vlasništva nekretnina u vlasništvu jedinice lokalne samouprave.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: izvadci iz ZK i to za kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 4861/2 k. o. [katastarska općina], izvadak posjedovnog stanja, geodetsku situaciju predloženog novog stanja, tehničko izvješće o iskolčenju, iskaze danas saslušanih svjedoka i tužiteljice.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva tužiteljice na nekretninama iz izreke presude na temelju dosjelosti.

5. S obzirom na navode iz odgovora na tužbu sporno je da li je tužiteljica u razdoblju od 1. siječnja 1997. i 17. studenog 1999. bila u poštenom posjedu predmetnih nekretnina preko 40 godina i time ispunila uvjet iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

6. Iz zemljišnoknjižne dokumentacije proizlazi da je tužiteljica upisana kao vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj se nalazi njezina kuća i pripadajuća okućnica, dok je Grad Vukovar upisan kao vlasnik predmetnih k. č. br. [katastarska čestica].

7. Iz geodetske situacije predloženog novog stanja proizlazi položaj spornih nekretnina u odnosu na nekretninu tužiteljice, odnosno da se radi o zemljištu koje je prostorno povezano s okućnicom tužiteljice. Time je, prema ocjeni suda, otklonjen prigovor tuženika u pogledu identiteta zemljišta na koje se odnose navodi tužiteljice i iskazi saslušanih osoba.

8. Sud je saslušao tužiteljicu i predložene svjedoke iz čijih iskaza je utvrdio:

- Tužiteljica AĆ iskazala je da je predmetnu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] kupila 2024. od HĆ te da joj je poznato da je predmetni vlasnik zatečenu kuću sagradio 1979./1980. godine. Navela je da joj je HĆ objasnio da njegova sestra A, koja je stanovala do njega, predmetne nekretnine nije koristila, već ih je koristio on. Tužiteljica je nadalje opisala način korištenja zemljišta, navodeći postojanje ograde i korištenje spornih površina kao jedinstvene cjeline uz kuću. Sud je njezin iskaz prihvatio kao vjerodostojan u dijelu u kojem govori o okolnostima koje je osobno zatekla prilikom stjecanja nekretnine i o načinu na koji od tada izvršava posjed. Međutim, sud njezin iskaz nije nekritički prihvatio kao neposredan dokaz načina posjedovanja tijekom ranijih desetljeća, jer o tim okolnostima nema neposrednih vlastitih saznanja, već ih poznaje iz kazivanja HĆ. To je važno navesti jer presuda time izbjegava zaključak da se dugogodišnji posjed dokazuje osobom koja je nekretninu stekla tek 2024.

- Svjedokinja ČĆ, rođena 1953., iskazala je da poznaje predmetnu lokaciju i obitelj HĆ. Njezino saznanje o zemljištu proizlazi iz dugogodišnjeg poznavanja prilika na tom području.

- Svjedok JĆ, također je iskazivao o dugogodišnjem stanju nekretnina i načinu na koji ih je obitelj TĆ koristila od 1964. godine kada je svjedok doselio na sadašnju adresu.

- Svjedokinja NĆ, iskazala je da je HĆ koristio predmetne nekretnine bez da mu je netko osporavao posjed tih nekretnina.

9. Sud iskaze svjedoka i tužiteljice prihvaća u dijelu u kojem potvrđuju vanjski vidljivu činjenicu posjedovanja – da je predmetno zemljište bilo povezano s nekretninom obitelji TĆ i da ga druge osobe, uključujući Grad, nisu koristile. Njihovi iskazi nisu odlučni za pravno pitanje je li posjed bio pošten niti mogu sami dokazati pravni temelj posjeda, ali su značajni kao potvrda njegova kontinuiteta, javnosti i nesmetanosti.

10. Prema čl. 159. st. 1. ZV-a, pravo vlasništva dosjelošću stječe se samostalnim posjedom ako posjed ima zakonom propisanu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme. Za stvari u vlasništvu jedinice lokalne samouprave čl. 159. st. 4. propisuje dvostruke rokove, pa je za samostalni posjed koji je barem pošten potreban rok od 40 godina. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i odgovarajući posjed pravnih prednika sadašnjeg posjednika, sukladno čl. 160. ZV-a.

11. Sud smatra dokazanim da predmetno zemljište desetljećima nije bilo samo povremeno korišteno, nego je obitelj TĆ nad njime izvršavala faktičnu vlast kao nad vlastitim zemljištem, zajedno s nekretninom na kojoj se nalazi obiteljska kuća.

12. Okolnost da je zemljište bilo oduzeto radi planirane izgradnje naselja sama za sebe ne dovodi do zaključka da je prestao faktični posjed. Provedeni dokazi upravo suprotno upućuju da planirana namjena nije realizirana, Grad odnosno njegovi pravni prednici nisu stupili u faktični posjed, a dotadašnji način korištenja nastavio se.

13. Sud je imao u vidu i okolnost da su predmetne nekretnine tijekom dijela relevantnog razdoblja bile u režimu društvenog vlasništva. Međutim, prema pravnom shvaćanju prihvaćenom u novijoj sudskoj praksi, kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu nije u svim slučajevima dopušteno jednostavno zanemariti cjelokupno ranije razdoblje posjedovanja. Vrhovni sud je, oslanjajući se i na praksu Europskog suda za ljudska prava, prihvatio uračunavanje ranijeg razdoblja ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava trećih osoba.

13. U konkretnom slučaju iz provedenih dokaza ne proizlazi postojanje treće osobe koja bi u dobroj vjeri stekla konkurirajuće vlasničko pravo oslanjajući se na raniji pravni režim.

14. Sud stoga nalazi da je dokazan neprekinuti samostalni posjed potreban za izvanrednu dosjelost, računajući i posjed pravnog prednika tužiteljice. Pri tome sud ne prihvaća argument prema kojem bi se rok dosjelosti mogao računati isključivo od 1. siječnja 1997. godine, odnosno od stupanja na snagu ZV-a. Takav bi pristup zanemario navedeno pravno shvaćanje o mogućnosti uračunavanja ranijeg posjeda nekretnine koja je bila u društvenom vlasništvu.

15. Konačno, čl. 159. st. 4. ZV-a upravo uređuje mogućnost stjecanja dosjelošću stvari u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, uz propisivanje dvostrukog roka, pa sama činjenica da je Grad Vukovar danas zemljišnoknjižni vlasnik ne isključuje stjecanje vlasništva dosjelošću.

16. U historijatu tužbe, a niti izvođenjem dokaza nije bilo moguće utvrditi od kada je tuženik postao vlasnik spornih nekretnina kada je vršeno izvlaštenje istih, a kako tužitelj navodi da se prednik tužiteljice nalazio u mirnom i nesmetanom posjedu od šezdesetih godina prošlog stoljeća, a tužiteljica od 2024. pa nadalje prihvatljivo je odrediti da vrijeme potrebno za dosjelost teče od 1970. godine i do podnošenja tužbe proteklo je 56 godina.

17. Novo posjedovno stanje kč. br. [katastarska čestica] je takvo da je ista cijepana na novu katastarsku česticu [katastarska čestica] površine 702 m[2] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na kč. br. [katastarska čestica] površine 700 m[2] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kako su novoformirane dvije čestice, a takvo stanje je od 11. rujna 2026. valjalo je isto uvažiti i tužiteljici dosuditi kč. br. [katastarska čestica], a ne kč. br. [katastarska čestica] površine 704 m2 jer takva čestica ne egzistira u katastru, niti u pogledu broja a niti u pogledu površine.

18. Slijedom svega navedenog, sud nalazi dokazanim da su tužiteljica i njezin pravni prednik predmetne nekretnine neprekidno samostalno i najmanje pošteno posjedovali kroz vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću, zbog čega je primjenom čl. 159. st. 1., 3. i 4. u vezi s čl. 160. ZV-a odlučeno kao u točki I.

19. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1.,. i čl. 164. ZPP-a. VPS je 13.273,17 eura.

Tužiteljica je uspjela u sporu pa joj pripada trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak za sastav tužbe iznos od 500,00 eura, sastav podneska od 27.7.2026. iznos od 500,00 eura, sastav ostalog podneska od 25.8.2026. iznos od 100,00 eura, ročište 23.9.2026. iznos od 500,00 eura, ročište za objavu presude 100,00 eura, ukupno 1.700,00 eura, PDV 425,00 eura, sudska pristojba na tužbu 89,59 eura, i na presudu 252,73 eura, ukupno 2.467,32 eura.

Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zatezna kamata od presuđenja temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Vukovaru, 1. listopada 2026.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Stjepan Šporčić

2. Tuženiku Grad Vukovar