Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj Pr-174/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika SECURITAS HRVATSKA d.o.o., Oreškovićeva ulica 6n/2, OIB : 33679708526, zastupan po OD WAHL & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate otpremnine, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 3. rujna 2026., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, po objavi 1. listopada 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati otpremninu u iznosu od 1.500,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća do isplate. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju OC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku SECURITAS HRVATSKA d.o.o., Oreškovićeva ulica 6n/2, OIB: 33679708526, naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlenik tuženika s kojim je bio u radnom odnosu posljednjih pet godina, a ukupno ima 41 godinu radnog staža, da je zbog zdravstvenih razloga i ne položenog liječničkog pregleda tužitelj bio primoran otići u mirovinu, da je nakon prestanka radnog odnosa zatražio isplatu otpremnine sukladno Zakonu o radu budući je prestanak radnog odnosa uvjetovan zdravstvenim razlozima, a ne njegovom voljom, da je međutim tuženik odbio isplatiti mu otpremninu navodeći da tužitelj nema pravo na istu iako je Zakonom o radu propisano da ranik ima pravo na otpremninu u slučaju prestanka radnog odnosa zbog nesposobnosti za rad ako je radio kod poslodavca najmanje dvije godine. Citira odredbu č l. 126. st. 1. Zakona o radu prema kojem radnik ima pravo na otpremninu ako poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, osim u slučaju uvjetovanog ponašanjem radnika, au konkretnom slučaju radni odnos je prestao zbog nesposobnosti za rad što je objektivna okolnost koja nije uvjetovana ponašanjem radnika, a u takvom slučaju sukladno Zakonu o radu i ustaljenoj sudskoj praksi radnik ima pravo na otpremninu u visini od najmanje dvije prosječne neto plaće koju je ostvario kod poslodavca što u konkretnom slučaju iznosi 1.500,00 eura.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je nesporna je činjenica da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika, međutim, sporan je zahtjev tužitelja za isplatom otpremnine u iznosu od 1.500,00 EUR zbog prestanka radnog odnosa, da samim time što je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu dužem od 2 (dvije) godine te je došlo do prestanka radnog odnosa, ne znači da tužitelju automatski pripada pravo na otpremninu s obzirom da za to moraju biti zadovoljene i druge pretpostavke (vrsta otkaza, odricanje i sl.). Navodi, nadalje da kao temelj svojeg prava na otpremninu, tužitelj navodi da ZoR predviđa pravo radnika na isplatu otpremnine ako je radni odnos prestao zbog nesposobnosti radnika za rad i ako je radnik radio kod poslodavca najmanje 2 (dvije) godine, da je tetočan je navod tužitelja da mu je radni odnos kod tuženika prestao zbog njegove nesposobnosti za rad , da je u cijelosti je neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu otpremnine s obzirom da njegov radni odnos kod tuženika nije prestao otkazom ugovora o radu, nego sporazumom i to na temelju Sporazuma o prestanku ugovora o radu sklopljenog dana 29.5.2025. a koji je sklopljen nakon što je tužitelj tuženiku prethodno podnio Zahtjev za sporazumni raskid ugovora o radu. U predmetnom Zahtjevu tužitelj kao razlog prestanka radnog odnosa navodi razlog "ostalo", što pobija njegove navode da je radni odnos prestao zbog nesposobnosti za rad. Člankom 126. stavkom 1. ZoR-a propisano je da je otpremnina novčani iznos koji kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu poslodavac isplaćuje radniku kojem ugovor o radu otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada. S obzirom da u tužiteljevom slučaju nije došlo do otkazivanja ugovora o radu od strane tuženika, nego je radni odnos okončan Sporazumom sklopljenim na zahtjev tužitelja, u konkretnom slučaju ne postoji zakonska osnova za isplatu otpremnine. Navodi da osim toga, sporazum o prestanku ugovora o radu predstavlja dvostrani pravni posao u kojem su obje strane slobodno izrazile svoju volju. U konkretnom slučaju, tužitelj u točki III. Sporazuma izjavljuje i potvrđuje da osim pripadajuće plaće, nema daljnjih potraživanja s bilo kojeg osnova prema poslodavcu, ovdje tuženiku, što ujedno uključuje i pravo na isplatu otpremnine. Dakle, sklapanjem Sporazuma tužitelj se odrekao bilo kakvih daljnjih potraživanja. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.
3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, te je proveden dokaz saslušanjem saslušanjem tužitelja.
4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženika za isplatu otpremnine.
6. U postupku je utvrđeno i nije sporno:
-da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen kao zaštitar i to u periodu od 2. 6. 2020. do 31. 5. 2025. (potvrda HZMO od 11. 7. 2025. - str. 8 spisa), time da je najprije imao zasnovan radni odnos na određeno vrijeme od 2. 6. 2020. do 31. 12. 2022. ( a proizlazi i iz priležećih ugovora o radu na određeno vrijeme na str. 20 do 33 spisa), a zatim radni odnos na neodređeno vrijeme počevši od 1. 1. 2023. - ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 22. 12. 2022. (str. 34 i 36 spisa).
-da je dana 27. svibnja 2025. po službenoj dužnosti donijeto rješenje MUP -a Odjela inspekcije (str. 3 i 4 spsia), kojim se ovdje tužitelju zabranjuje obavljanje poslova privatne zaštite-zaštitara, te je isti u roku od 8 dana od dana prestanka ispunjavanja propisanih uvjeta odnosno po izvršnosti rješenja dužan vratiti zaštitarsku iskaznicu,
-da iz obrazloženja ovog rješenja od 27. svibnja 2025. proizlazi da je tužitelj 3. 12. 2008. PU Karlovačkoj podnio zahtjev za izdavanje dopuštenja za obavljanje poslova tjelesne zaštite – zaštitara i da mu je izdano rješenje od 8. 4. 2009. kojim se dopušta obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara, da se prema čl. 20. Zakona o privatnoj zaštiti dopuštenje za obavljanje poslova zaštitara može izdati osobi koja uz uvjete iz čl. 18. istog zakona ispunjava još i druge uvjete, pa tako između ostalog i da ima posebnu zdravstvenu sposobnost što se dokazuje potvrdom ovlaštene zdravstvene ustanove, a da je čl. 26. st. 1. istog zakona propisano da su osobe koje obavljaju poslove privatne zaštite dužne obavljati redovne zdravstvene preglede i to čuvari svakih pet godina, a zaštitari svake tri godine od dana prethodnog zdravstvenog pregleda, te da je u provedenom postupku utvrđeno da je dostavljeno Uvjerenje od 28. travnja 2025. izdano od strane specijalističke ordinacije medicine rada i sporta GC iz [adresa], kojim se potvrđuje da je tužitelj zdravstveno nesposoban za poslove zaštitara privatne zaštite, iz čega proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane čl. 20. st. 1. t. 2. Zakona o privatnoj zaštiti,
-nije sporno da je tužitelj dana 29. 5. 2025. tuženiku uputio Zahtjev za sporazumni raskid ugovora o radu s danom 31. 5. 2025., a kao razlog odlaska je navedeno "ostalo" (str. 36 spisa),
-te nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 29. 5. 2025. sklopili Sporazum o prestanku ugovora o radu kojim su odredili da radni odnos tužitelju sporazumno prestaje s danom 31. 5. 2025., da potpisom sporazuma tužitelj izjavljuje i potvrđuje da osim pripadajuće mu plaće nema nikakvih daljnjih potraživanja s bilo kakovog osnova prema tuženiku tj. poslodavcu (str. 37 do 38 spisa), te nije sporno da je ovaj zahtjev za sporazumni raskid u govora o radu, kao i sporazum o prestanku ugovora o radu tužitelj potpisao.
7. Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je rješenjem iz 2025. zabranjen posao zaštitara iz zdravstvenih razloga, da je nakon toga zatražio sporazumi raskid ugovora o radu jer je morao, jer nije imao od čega živjeti, a imao je uvjete za mirovinu i da je stoga to morao potpisati da bi ostvario pravo na mirovinu i potpisao je sporazumni raskid ugovora o radu, a kad se radi o otpremnini da je tri puta direktora tuženika pitao za otpremninu i on mu je odgovarao svaki puta da ništa od toga, a da ga je za otpremninu dva puta pitao prije sporazumnog raskida i jedan puta nakon toga.
8. Iz obračuna plaće za svibanj 2025. proizlazi da je tužiteljeva neto plaća u svibnju 2025. bila 730,73 eur.
9. Odredbom čl. 126. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je:
(1) Otpremnina je, u smislu ovoga Zakona, novčani iznos koji kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu poslodavac isplaćuje radniku kojem ugovor o radu otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, otpremninu ne ostvaruje radnik kojem se ugovor o radu otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem te radnik koji u trenutku otkazivanja ugovora o radu ima najmanje navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.
(3) Iznos otpremnine određuje se s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, a ne smije se ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca.
(4) Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine iz stavka 3. ovoga članka ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
10. Dakle, prema Zakonu o radu obveza poslodavca na isplatu otpremnine radniku postoji kada poslodavac otkazuje raniku ugovor o radu nakon dvije godine neprekidnog rada.
10.1. Dakle, poslodavac bi bio dužan radniku isplatiti otpremninu kada je radniku dao redoviti otkaz ugovora o radu bilo poslovno uvjetovani otkaz (čl. 115. st. 1. to. 1. ZR - ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga) ili kada mu je dao osobno uvjetovani otkaz (čl . 115. st. 1. t. 2. - ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti).
10.2. Kada se radi o nemogućnosti urednog izvršavanja obveza iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti radnika (što bi bio slučaj npr. bolesti, trajne nesposobnosti za rad i sl.) i tada je pravo na isplatu otpremnine radniku uvjetovano time da je poslodavac radniku otkazao ugovor o radu.
11. U konkretnom slučaju poslodavac tj. tuženik nije tužitelju otkazao ugovor o radu, dakle tužitelj nije dobio redoviti otkaz ugovora o radu (odnosno osobno uvjetovani otkaz) već su tužitelj i tuženik sporazumno raskinuli ugovor o radu. U slučaju sporazumnog prestanka ugovora o radu Zakonom o radu nije propisana obveza poslodavca da raniku isplati otpremninu, time da u konkretnom slučaju tužitelj i tuženik sporazumnim raskidom ugovora o radu nisu ni sporazumno ugovorili isplatu otpremnine tužitelju.
12. Dakle, kako se u konkretnom slučaju radi o sporazumnom prestanku ugovora o radu, a Zakon o radu u takvim situacijama ne propisuje obvezu poslodavca da radniku isplati otpremninu, a stranke sporazumnim prestankom ugovora o radu nisu ugovorile pravo na isplatu otpremnine, to tužitelj nema pravo na otpremninu, pa je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti.
O troškovima postupka.
13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. , te tuženiku trošak pripada u cijelosti jer tuženik uspio u postupku.
13.1. Tuženiku pripada trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) i to kako slijedi: sastav odgovora na tužbu 200,00 eura, zastupanja na ročištu 3. rujna 2026. u iznosu od 200,00 eura, što je 400,00 eura, što uvećano za iznos od 100,00 eur na ime PDV-a čini 500,00 eura.
U Karlovcu 1. listopada 2026.
Sudac
Marija Mesić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).
Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e - oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).
Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostavljeno:
1. IC , [adresa]
2. OD WAHL & partneri d.o.o., Zagreb
