REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-2567/2025-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice JH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miro Glavaš, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnost i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. rujna 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 1. listopada 2026.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučena tužba u dijelu kojim tužbenim zahtjevom traži donošenje presude:

„Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 18. točka D) koja glasi:

Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate „ , točka J) koja glasi: „ Na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. …… Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njihovu primjenu te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovog Ugovora uručen primjerak istih. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora“, točka K) koja glasi: Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita potvrđuje da je upoznat s uvjetima kredita/depozita i efektivnom kamatnom stopom/realnom godišnjom kamatnom stopom, te da mu je uručena otplatna tablica……. EKS/RGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit kao i promjene zakonske regulative kojom se definira izračun EKS-a/RGKS-a……., te točke L) koja glasi : Ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom Ugovoru služe poslovne knjige Kreditora i ostala dokazna sredstva s kojima Kreditor raspolaže.“

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 2. i 6. ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 321480095/08 koji je sklopljen između parničnih stranaka 26. studenog 2008. u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora i u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja odnosno primjena valutne klauzule u CHF tijekom trajanja otplate.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 307,38 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznos od:

- 4,25 eura od 13. kolovoza 2009. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. rujan 2009. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. listopada 2009. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. studenog 2009. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. prosinca 2009. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. siječnja 2010. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. veljače 2010. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. ožujka 2010. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. travnja 2010. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. svibnja 2010. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. lipnja 2010. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. srpnja 2010. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 16. kolovoza 2010. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. rujna 2010. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 14. listopada 2010. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. studenog 2010. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. prosinca 2010. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. siječnja 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. veljače 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. ožujka 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. travnja 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. svibnja 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. lipnja 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 14. srpnja 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 18. kolovoza 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. rujna 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. listopada 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. studenog 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 14. prosinca 2011. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. siječnja 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. veljače 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. ožujka 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. travnja 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. svibnja 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. lipnja 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. srpnja 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. kolovoza 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. rujna 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. listopada 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. studenog 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. prosinca 2012. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 14. siječnja 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. veljače 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 14. ožujka 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. travnja 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 16. svibnja 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. lipnja 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. srpnja 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 6. rujna 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. rujna 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. listopada 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 15. studenog 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 14. siječnja 2014. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. veljače 2014. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. ožujka 2014. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. travnja 2014. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 14. svibnja 2014. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. lipnja 2014. do 30. rujna 2015.

- 2,33 eura od 18. srpnja 2014. do 30. rujna 2015.

- 2,33 eura od 13. kolovoza 2014. do 30. rujna 2015.

- 2,33 eura od 26. rujna 2014. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 17. listopada 2014. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. studenog 2014. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. prosinca 2014. do 30. rujna 2015.

- 4,25 eura od 13. siječnja 2015. do 30. rujna 2015.

- 4,18 eura od 13. veljače 2015. do 30. rujna 2015.

- 4,18 eura od 13. ožujka 2015. do 30. rujna 2015.

- 4,18 eura od 13. travnja 2015. do 30. rujna 2015.

- 4,18 eura od 13. svibnja 2015. do 30. rujna 2015.

- 4,18 eura od 13. lipnja 2015. do 30. rujna 2015.

- 4,18 eura od 13. srpnja 2015. do 30. rujna 2015.

- 3,78 eura od 13. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015.

- 3,78 eura od 13. rujna 2015. do 30. rujna 2015.,

po stopi koja se za razdoblje od 13. kolovoza 2009. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.858,05 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate.

V Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznos od:

- 6,32 eura od 13. siječnja 2009. do 30. rujna 2015.

- 9,07 eura od 13. veljače 2009. do 30. rujna 2015.

- 10,71 eura od 13. ožujka 2009. do 30. rujna 2015.

- 5,91 eura od 13. travnja 2009. do 30. rujna 2015.

- 6,33 eura od 13. svibnja 2009. do 30. rujna 2015.

- 4,66 eura od 13. lipnja 2009. do 30. rujna 2015.

- 5,25 eura od 13. srpnja 2009. do 30. rujna 2015.

- 3,82 eura od 13. kolovoza 2009. do 30. rujna 2015.

- 5,21 eura od 13. rujna 2009. do 30. rujna 2015.

- 3,25 eura od 13. listopada 2009. do 30. rujna 2015.

- 4,73 eura od 13. studenog 2009. do 30. rujna 2015.

- 4,17 eura od 13. prosinca 2009. do 30. rujna 2015.

- 8,21 eura od 13. siječnja 2010. do 30. rujna 2015.

- 10,07 eura od 13. veljače 2010. do 30. rujna 2015.

- 9,61 eura od 13. ožujka 2010. do 30. rujna 2015.

- 11,24 eura od 13. travnja 2010. do 30. rujna 2015.

- 14,86 eura od 13. svibnja 2010. do 30. rujna 2015.

- 17,20 eura od 13. lipnja 2010. do 30. rujna 2015.

- 21,54 eura od 13. srpnja 2010. do 30. rujna 2015.

- 20,92 eura od 16. kolovoza 2010. do 30. rujna 2015.

- 28,49 eura od 13. rujna 2010. do 30. rujna 2015.

- 24,54 eura od 14. listopada 2010. do 30. rujna 2015.

- 26,18 eura od 13. studenog 2010. do 30. rujna 2015.

- 31,16 eura od 13. prosinca 2010. do 30. rujna 2015.

- 36,37 eura od 13. siječnja 2011. do 30. rujna 2015.

- 29,72 eura od 13. veljače 2011. do 30. rujna 2015.

- 33,04 eura od 13. ožujka 2011. do 30. rujna 2015.

- 30,25 eura od 13. travnja 2011. do 30. rujna 2015.

- 37,23 eura od 13. svibnja 2011. do 30. rujna 2015.

- 43,55 eura od 13. lipnja 2011. do 30. rujna 2015.

- 51,24 eura od 14. srpnja 2011. do 30. rujna 2015.

- 58,26 eura od 18. kolovoza 2011. do 30. rujna 2015.

- 47,49 eura od 13. rujna 2011. do 30. rujna 2015.

- 42,24 eura od 13. listopada 2011. do 30. rujna 2015.

- 42,71 eura od 13. studenog 2011. do 30. rujna 2015.

- 43,18 eura od 14. prosinca 2011. do 30. rujna 2015.

- 47,91 eura od 13. siječnja 2012. do 30. rujna 2015.

- 49,33 eura od 13. veljače 2012. do 30. rujna 2015.

- 49,12 eura od 13. ožujka 2012. do 30. rujna 2015.

- 47,70 eura od 13. travnja 2012. do 30. rujna 2015.

- 48,57 eura od 13. svibnja 2012. do 30. rujna 2015.

- 49,87 eura od 13. lipnja 2012. do 30. rujna 2015.

- 48,41 eura od 13. srpnja 2012. do 30. rujna 2015.

- 48,57 eura od 13. kolovoza 2012. do 30. rujna 2015.

- 45,25 eura od 13. rujna 2012. do 30. rujna 2015.

- 47,27 eura od 13. listopada 2012. do 30. rujna 2015.

- 48,75 eura od 13. studenog 2012. do 30. rujna 2015.

- 47,50 eura od 13. prosinca 2012. do 30. rujna 2015.

- 48,00 eura od 14. siječnja 2013. do 30. rujna 2015.

- 45,55 eura od 13. veljače 2013. do 30. rujna 2015.

- 45,87 eura od 14. ožujka 2013. do 30. rujna 2015.

- 48,90 eura od 13. travnja 2013. do 30. rujna 2015.

- 42,44 eura od 16. svibnja 2013. do 30. rujna 2015.

- 43,94 eura od 13. lipnja 2013. do 30. rujna 2015.

- 43,62 eura od 13. srpnja 2013. do 30. rujna 2015.

- 44,73 eura od 6. rujna 2013. do 30. rujna 2015.

- 44,97 eura od 13. rujna 2013. do 30. rujna 2015.

- 46,48 eura od 13. listopada 2013. do 30. rujna 2015.

- 46,67 eura od 15. studenog 2013. do 30. rujna 2015.

- 48,88 eura od 13. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.

- 46,64 eura od 14. siječnja 2014. do 30. rujna 2015.

- 48,70 eura od 13. veljače 2014. do 30. rujna 2015.

- 50,18 eura od 13. ožujka 2014. do 30. rujna 2015.

- 49,45 eura od 13. travnja 2014. do 30. rujna 2015.

- 47,49 eura od 14. svibnja 2014. do 30. rujna 2015.

- 47,89 eura od 13. lipnja 2014. do 30. rujna 2015.

- 5,28 eura od 18. srpnja 2014. do 30. rujna 2015.

- 5,34 eura od 13. kolovoza 2014. do 30. rujna 2015.

- 5,41 eura od 26. rujna 2014. do 30. rujna 2015.

- 51,75 eura od 17. listopada 2014. do 30. rujna 2015.

- 52,44 eura od 13. studenog 2014. do 30. rujna 2015.

- 53,00 eura od 13. prosinca 2014. do 30. rujna 2015.

- 53,11 eura od 13. siječnja 2015. do 30. rujna 2015.

- 53,08 eura od 13. veljače 2015. do 30. rujna 2015.

- 53,08 eura od 13. ožujka 2015. do 30. rujna 2015.

- 53,08 eura od 13. travnja 2015. do 30. rujna 2015.

- 53,08 eura od 13. svibnja 2015. do 30. rujna 2015.

- 53,08 eura od 13. lipnja 2015. do 30. rujna 2015.

- 53,08 eura od 13. srpnja 2015. do 30. rujna 2015.

- 52,93 eura od 13. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015.

- 52,93 eura od 13. rujna 2015. do 30. rujna 2015.,

po stopi koja se za razdoblje od 13. siječnja 2009. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VI Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 93,04 eura.

VII Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 11. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom 26. studenog 2008. sklopila ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila kojim joj je tuženik stavio na raspolaganje iznos od 14.249,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem deviznom tečaju HNB na dan korištenja kredita s rokom otplate 7 godina. Ističe da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje jednostrano Odlukom o kamatnim stopama kreditora ili drugog akta banke. Ističe da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne te se poziva na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. te presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 16. srpnja 2014. Tužbenim zahtjevom iz tužbe traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetna odredba čl. 2. opisanog ugovora u dijelu kojim je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora kao i odredba čl. 6. u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima. Po osnovi ništetne odredbe o kamatnoj stopi traži isplatu iznosa od 400,42 eura, a po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli traži isplatu iznosa od 2.337,38 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanim u tužbi. Traži i naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik i do zaključenja prethodnog postupka osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te osnovu i tijek zateznih kamata. Ističe prigovor zastare. Navodi da je predmetni kredit konvertiran jer su stranke 31. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija u kredit s EUR valutnom klauzulom te da su sve uplate tužiteljice (i s osnove povišenja kamatne stope i tečaja) uzete u obzir prilikom izrade konverzije te da su uračunate u otplatu usporednog kredita u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. Ističe da je tužiteljica slobodnom voljom prihvatila konverziju te da je između stranaka nastao pravni odnos koji je zakonodavac imao u vidu. Ističe da sklopljeni pravni posao povodom prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti, jest pravni posao kojim su stranke isključivo po izboru tužiteljice riješile sve svoje pravne odnose na zakonom propisan način. Ističe da je tuženik tužiteljici dostavio izračun konverzije s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, a da tužiteljica nije morala prihvatiti ponudu ako joj nije odgovarala. Ističe da su stranke sklapanjem Dodatka ugovoru trajno i konačno uredile svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji te da su konverzijom posljedice ništetne odredbe uređene voljom stranaka, što isključuje pravo tužiteljice da uz provedenu konverziju traži i povrat stečenog bez osnove. Ističe i da su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da u bile ugovorene kao fiksne, a nakon tog razdoblja kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamate stope za EUR kredite. Također ističe da sukladno čl. 19.c. st. 1. t. 5. treća alineja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. na iznos preplate tuženik nije bio dužan obračunati ni kamatu ni tečajnu razliku već je njih snosio potrošač. Također navodi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. usklađen u Ustavom te da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Gos 1/2019 potvrdio pravne učinke i valjanost Dodataka/Sporazuma sklopljenih na temelju tog propisa. Ističe da tužiteljica nema pravo na vraćanje stečenog bez osnove zbog bilo kakve preplate jer je odabrala izjednačiti se u pravnom položaju s dužnikom u eurskom kreditu te ne postoji pravna osnova (koja je njezinom voljom izgubila svaki pravni učinak) koju je imala po izvorno sklopljenom ugovoru o kreditu. Ističe i da tužiteljica nije dokazala da je potrošač. Ukoliko sud odredi izvođenje financijskog vještačenja predlaže uzeti u obzir preplatu priznatu tužiteljici prilikom konverzije u iznosu od 15.499,15 kn kao i negativne tečajne razlike. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U podnesku od 17. kolovoza 2026. tužiteljica zahtjev za isplatu uređuje na način da po osnovi preplaćenih kamata traži isplatu 307,38 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže određene u tom podnesku (od dana plaćanja do isplate), dok po osnovi preplaćenih iznosa valute traži isplatu iznosa od 2.858,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže određene u tom podnesku (od dana plaćanja do isplate).

4. Tuženik se na ročištu 24. kolovoza 2026. usprotivio preinaci tužbe iz podneska od 17. kolovoza 2026. i ističe prigovor zastare. Usprotivio se i djelomičnom povlačenju tužbe iz tog podneska.

5. Dakle, tužiteljica je u podnesku od 17. kolovoza 2026. po osnovi preplaćenih iznosa zbog rasta kamatne stope povukla tužbu za iznos od 93,04 eura. Kako je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe (takav stav izražen je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 26. travnja 2021.), a tuženik se istom usprotivio, nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 193. ZPP. Stoga je sud ovom presudom odlučio o tužbenom zahtjevu po osnovi preplaćenih iznosa zbog rasta kamatne stope i u preostalom dijelu iz tužbe (za iznos od 93,04 eura).

6. Tužiteljica je povisila zahtjev za isplatu po osnovi preplaćenih iznosa zbog rasta tečaja te traži isplatu daljnjeg iznosa od 520,67 eura s pripadajućim zateznim kamatama. S obzirom da tužiteljica prije izvođenja dokaza financijskim vještačenjem nije mogla imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen, a tužbeni zahtjev uredila je odmah nakon što joj je dostavljen nalaz i mišljenje, zaključak je ovog suda da se radi o situaciji iz odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 146/25 dalje ZPP). Stoga je sud na ročištu održanom 24. kolovoza 2026. dopustio preinaku tužbe iz podneska od 17. kolovoza 2026.

7. Tužiteljica je na ročištu održanom 24. rujna 2026. je povukla tužbu u dijelu pobliže opisanom u izreci rješenja, na što je tuženik pristao. Stoga je na temelju čl. 193. st. 2.

ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

8. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice te je izveden dokaz financijskim vještačenjem.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Čitanjem ugovora o kreditu (list 10-14) utvrđeno je da su isti sklopili tužiteljica kao korisnik kredita (fizička osoba) i tuženik 26. studenog 2008. kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 14.249,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita (čl. 1. ugovora) te da je plaćanje anuiteta kredita vezano za valutnu klauzulu u CHF (čl. 6.). Također je utvrđeno da je u ugovorom određena promjenjiva kamatna stopa na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 6,55% godišnje (čl. 2.). Također je utvrđeno da je namjena kredita kupnja automobila (čl. 5.).

11. Prema tome, tužiteljica je ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba radi kupnje automobila. Na temelju njezinog iskaza (list 239-240 spisa), koji je sud prihvatio kao istinit jer je životan i uvjerljiv, sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica sredstvima kredita kupila automobil za svoje osobne potrebe. Stoga sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica taj ugovor sklopila u privatne svrhe, što znači ga je tužiteljica sklopila u statusu potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", 125/07, dalje ZZP).

12.1. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu kojom je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., dalje ZZP/07) te Zakona o obveznim odnosima. U opisanom dijelu ta je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

12.2. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

13.1. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je sudski postupak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

13.2. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača.

14. Sukladno članku 138.a ZZP/07 ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Člankom 502.c ZPP- a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.

15. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu. Tada je teret dokaza takve činjenice na tuženiku.

16. Na temelju iskaza tužiteljice (list 239-240 spisa), koji je sud prihvatio kao istinit jer je životan i uvjerljiv, sud nalazi utvrđenim da tužiteljicu nitko nije upozorio na povećani rizik od rasta tečaja za valutu CHF i da joj nitko nije objasnio o kojim parametrima ovisi promjena tečaja i kamatne stope.

17. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da tuženik nije dokazao niti jednu činjenicu zbog koje bi bio u povoljnijoj pravnoj poziciji od one koja proizlazi iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača (nije dokazao individualne okolnosti koje bi isključile tu vezanost). Dakle, tuženik nije dokazao da je tužiteljicu o uvjetima kredita informirao drugačije, odnosno da je tužiteljica dobila neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Prema tome, tuženik nije dokazao individualne okolnosti koje bi isključile tu vezanost.

18.1. Stoga je zaključak ovog suda da je sukladno čl. 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te da su stoga odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa. Također treba reći da to što su stranke sklopile ugovor o konverziji sukladno ZIDZPK/15 ne isključuje mogućnost ocjene ništetnosti nepoštenih odredbi temeljnog ugovora o CHF kreditu. Konverzijom je izmijenjena valuta, drugačije je propisana kamatna stopa te uvjeti otplate, ali nije i ne može biti osnaženo ono što je od početka ništetno.

18.2. Nije osnovan niti prigovor zastare. Naime, sukladno čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

18.3. Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke.

19.1. U odnosu na prigovor zastare u odnosu na kondemnatorni zahtjev treba reći da zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). Ništetnost predmetnih spornih odredaba utvrđena je u postupku kolektivne zaštite potrošača pa petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO/05 počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača - u odnosu na valutu 14. lipnja 2018., a u odnosu na kamatnu stopu 13. lipnja 2014.

19.2. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019., petogodišnji zastarni rok nije protekao u odnosu na zahtjev za isplatu iz tužbe u kojoj je stavljen zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi rasta kamatne stope i rasta tečaja s pripadajućim zateznim kamatama.

19.3. Nije osnovan prigovor zastare u odnosu na zahtjev iz preinačene tužbe iz podneska od 17. kolovoza 2026. kojim je tužiteljica povećao zahtjev za isplatu po osnovi rasta tečaja od sklapanja ugovora o kreditu (po toj osnovi u tom podnesku traži isplatu iznosa od 2.858,05 eura, dok je ranije tražila isplatu 2.337,38 eura). Naime, do prekida zastare dolazi podnošenjem odgovarajućeg zahtjeva (u konkretnom slučaju podnošenjem tužbe 11. lipnja 2019.), a ne tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka). Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024.

20. Između stranaka nije sporno da su 31. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZIDZPK/15 kojim je provedena konverzija iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. (list 42-46 spisa). Sporno je ima li tužiteljica s obzirom na tu okolnost pravo na isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredaba osnovnog ugovora o kreditu zbog rasta kamatne stope i tečaja u razdoblju od sklapanja ugovora o kreditu do izračuna konverzije kredita 30. rujna 2015. sa zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate.

21.1. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. od 14. ožujka 2026. (list 191-211) koji je ovaj sud prihvatio kao istinit jer je jasan, obrazloženi i izrađen u skladu sa zadatkom suda, i na koji niti stranke nisu isticale prigovore, sud nalazi utvrđenim:

- da iznos koji je više plaćen za vrijeme otplate kredita do 30. rujna 2015. (obračunski datum konverzije) zbog rasta kamatne stope iznosi 307,38 eura, a pojedini iznosi i datumi plaćanja opisani su u stupcima n i p Tabele 1 (list 196-203 spisa)

- da iznos koji je više plaćen za vrijeme otplate kredita do 30. rujna 2015. (obračunski datum konverzije) zbog rasta tečaja iznosi 2.858,05 eura, a pojedini mjesečni iznosi i i datumi plaćanja opisani su u stupcima n i s Tabele 1 (list 196-203 spisa)

- da zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose zbog rasta kamatne stope obračunate od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015. (obračunski datum konverzije) izražene u apsolutnom iznosu iznose 115,60 eura

- da zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose zbog rasta tečaja obračunate od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015. (obračunski datum konverzije) izražene u apsolutnom iznosu iznose 898,98 eura

21.2. Tuženik je predložio da vještak uzme u obzir i iznose koje je tužiteljica platila po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme isplate kredita. Sud nije prihvatio takav prijedlog tuženika jer se po stavu ovog suda opisane negativne razlike ne mogu uzeti u obzir s obzirom da se ovdje ne radi o djelomičnom ispunjenju koje bi se moglo uračunati na temelju običnog prigovora tuženika, a tuženik nije podnio protutužbu s odgovarajućim protutužbenim zahtjevom niti je istaknuo prigovor radi prijeboja.

22. ZID ZPK/15 donesen je nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u posebnom razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i obzirom da je tečaj CHF izrazito jačao s vremenom te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope što je dovelo u izrazito težak položaj korisnike kredita i potrošača. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR. Na temelju odredbi čl. 19.b i čl. 19.c koji su dodani čl. 1. ZID ZPK/15 proizlazi da vjerovnik i dužnik uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR) s time da se razlika između više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

23. Pitanje valjanosti sporazuma o konverziji bilo je ocjenjivano u oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, a koje pitanje je glasilo: „Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?“, a Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 4. ožujka 2020. dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“.

24. Također treba reći i da Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U- I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15) te je ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom. U tom rješenju Ustavni sud Republike Hrvatske, pored dane ocjene formalne i materijalne ustavnosti, istaknuo je da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

25. Odredbe Glave II. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14) koji uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovoru unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku jer to priječi odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.

26. Presudom Suda EU u predmetu C-567/20 od 5. svibnja 2022., donesenoj u povodu zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije koji je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu, Sud EU dao je tumačenje o području primjene ratione temporis i ratione materiae Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Tako je Sud EU odgovarajući na postavljeno pitanje izrazio pravno shvaćanje da čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjene njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu, nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive.

27. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren među strankama, prestala je obveza tuženika (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja dodatka ugovoru o kreditu proučiti njegove odredbe.

28. Stoga primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15. Nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, radilo se o valjanom izboru koji je učinjen od strane korisnika kredita i potrošača i u skladu sa zakonom čija ustavnost i zakonitost nije dovedena u pitanje. Stoga nema nejednakosti tužitelja pred zakonom i sudovima jer se na potrošače koji su konvertirali kredit primjenjuje specijalni propis ZID ZPK/15 na temelju kojeg je konverzija kredita provedena i između stranaka sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu koji izaziva pravne učinke. Nasuprot tome, na potrošače koji nisu proveli konverziju svog kredita navedeni lex specialis nije moguće primijeniti i stoga se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji.

29. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22, 59/23 – dalje: ZZP/22), a i njegov prethodnik ZZP/14 na isti način definiraju svrhu i cilj zakona, koja se svodi (čl. 1.) na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to 1. pravo na zaštitu ekonomskih interesa potrošača; 2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu; 3. pravo na pravnu zaštitu potrošača; 4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača; 5. pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa; 6. pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa.

30. Kada se govori o zaštiti potrošača, ta zaštita svoje domete može imati samo u okviru određenog tržišta, u ovom slučaju tržišta financijskih proizvoda i usluga (kredita) na području Republike Hrvatske. Notorno je da su banke na tržište plasirale proizvode kredite - s valutnim klauzulama, uglavnom vezanim na CHF ili EUR, ali su također plasirale kredite i u nacionalnoj valuti, kuni. Potrošač ima i pravo da ako proizvod koji je kupio ima nedostatke dobiti u zamjenu drugi proizvod, ili drugo odgovarajuće obeštećenje. Ako, i kada se potrošač odluči da umjesto proizvoda koji ima nedostatke koji mu nisu bili predočeni, za koje nije mogao znati, ako mu sve karakteristike proizvoda nisu bile poznate, a za što je odgovoran trgovac, dobije u zamjenu drugi proizvod koji nema sve mane i nedostatke, tada može dobiti samo jedan od onih proizvoda koji postoje na domaćem tržištu, a ne nekakav imaginarni nepostojeći proizvod koji se na tržištu ne nudi niti se ikada nudio.

31. Kako su se na tržištu nudili financijski proizvodi - krediti s valutnom klauzulom u EUR, kada je potrošač optirao da u zamjenu za proizvod s nedostatkom - kredit s valutnom klauzulom vezanom za CHF - primi drugi proizvod uz obvezu banke da izvrši obračune sukladno citiranim odredbama, time je u biti potrošač ostvario zaštitu koju mu citirani zakoni pružaju unutar uvjeta i ponude na domaćem tržištu jer se pravo na potrošača da mu se uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštenih odredbi nije bilo ne može ostvariti izvan uvjeta konkretnog tržišta

– u ovom slučaju financijskih usluga.

32. Zaštita ekonomskih interesa potrošača, koja uključuje i zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi, nužno je povezana s unutarnjim tržištem i kao njegov dio upotpunjuje ostvarivanje tržišnih sloboda. Tržišna sloboda je, u skladu s odredbom čl. 49. st. 1. Ustava, temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske i izvire, među ostalim, iz koncepta socijalne države (čl. 1. Ustava), koji obvezuje državnu i javnu vlast da utječu na tržišnu funkciju, odnosno da se miješaju u nju kako bi se osiguralo ostvarenje temeljnih socijalnih prava, ostvarila socijalna sigurnost i izjednačile ili umanjile ekstremne socijalne razlike (tako i Ustavni sud RH, odluka broj U-I-1694/2017 od 2. svibnja 2018.). U kontekstu zaštite potrošača u vezi s pravom na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, nacionalni propisi upravo imaju zadatak potrošačima pružiti visoki stupanj zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, ali uz osiguranje urednog funkcioniranja tržišta i tržišnih sloboda.

33. Slijedom navedenog, u ovakvim okolnostima, zaključak je ovog suda da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

34. Učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Na taj je način, sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu koji je sklopljen po pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva - unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

35. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026.

36. Slijedom svega navedenog, nije osnovan zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži glavnicu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništavih odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjeni kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika u ukupnom iznosu od 307,38 eura po osnovi rasta kamatne stope te 2.858,05 eura po osnovi rasta tečaja, sve sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice isplatu tih iznosa sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. (toč. II i IV izreke presude). Odbijen je i zahtjev tužiteljice iz tužbe za isplatu daljnjeg iznosa od 93,04 eura jer se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe za taj iznos, kako je ranije obrazloženo (toč. VI izreke presude).

37. Tužiteljica traži i zatezne kamate na preplaćene iznose na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i to za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita (30. rujna 2015.). Po stavu ovog suda, tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik stekao bez osnove svaki pojedini iznos pa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita (30. rujna 2015.). Naime, odredbom čl. 1115. ZOO/05 propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate (1115. ZOO/05).

38.1. Taj iznos nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15. Te zatezne kamate tužiteljici pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene dodatkom ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15. Stoga je osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015. (čl. 1111. i čl. 1115. ZOO/05) na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Stoga je odlučeno kao u toč. III (zatezne kamate na preplaćene iznose po osnovi rasta kamatne stope od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015.) i V izreke presude (zatezne kamate na preplaćene iznose po osnovi rasta tečaja od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015.).

38.2. Napominje se da je na temelju vještačenja utvrđeno koliko opisane zatezne kamate iznose u apsolutnom iznosu. Tužiteljica je mogla tražiti isplatu istih bilo na način da ih izrazi u apsolutnom iznosu (na određeni način) ili opisujući njihov tijek (na odrediv način). Radi se o istim kamatama i o istom zahtjevu, samo se razlikuje način njihovog izražavanja. Tužiteljica je u ovom postupku svoj zahtjev za isplatu kamata izrazila na odrediv način.

39. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO/05.

40.1. Što se pak tiče troškova parničnog postupka, tužiteljica i nakon donošenja odluke proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026. tužbenim zahtjevom i nadalje traži isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredaba ugovora o kreditu. S kondemnatornim zahtjevom kojim traži isplatu glavnice tužiteljica nije uspjela. Tužiteljica je uspjela sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tužiteljica je djelomično uspjela sa sporednom tražbinom za isplatu zateznih kamata. Dio zahtjeva s kojim je tužiteljica uspjela u parnici predstavlja samo manji dio spornih pravnih pitanja u ovoj pravnoj stvari. Suština spora između stranaka je i nadalje je li nakon sklapanja ugovora o konverziji osnovan kondikcijski zahtjev tužiteljice na isplatu potraživanja koji je obuhvaćen obračunom u konverziji. Stoga se po stavu ovog suda može zaključiti da je tužiteljica s osnovom i visinom zahtjeva uspjela u manjem dijelu od tuženika.

40.2. Vezano uz povučeni dio tužbe (na što je tuženik pristao te tražio naknadu troškova postupka) treba reći da vezano uz taj dio zahtjeva nisu nastali nikakvi posebni troškovi postupka.

40.3. Sud također uzima u obzir da je tužiteljica ovaj spor pokrenula kako bi zaštitila svoja potrošačka prava te je slabija ugovorna strana u odnosu na tuženika kao trgovca i jače stranke u njihovom međusobnom odnosu. Naime, tuženik kao banka je stručnjak za kredit, valutu i kamate pa se njemu pripisuje pojačana pažnja u tim pitanjima. Dodatno, u trenutku podnošenja tužbe, tužba nije bila lišena sadržaja niti je bila očito nerazumna jer u tom trenutku domaća sudska praksa uopće nije bila ustanovljena. Iako se u međuvremenu praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske ustalila (donošenjem spomenute odluke proširenog vijeća tog suda), još je uvijek neizvjestan ishod ustavnosudskog preispitivanja spornih pravnih pitanja. Način na koji čl. 154. ZPP određuje naknadu troškova parničnog postupka ne smije imati odvraćajući učinak za tužiteljicu da sudskim putem zaštiti svoja potrošačka prava.

40.4. Uzimajući sve naprijed navedene okolnosti u obzir, na temelju čl. 154. ZPP određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Zagrebu 1. listopada 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.