Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijek
Europska avenija 7
31000 Osijek
Pn-68/2023-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333, radi naknade štete, nakon rasprave održane i zaključene 2. rujna 2026., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika parničnih stranaka, 1. listopada 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 da na ime naknade neimovinske štete plati tužitelju EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 55.100,00 EUR-a (pedesetpettisućaistoeura) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se za preostalu zatraženu razliku od preko dosuđenih 55.100,00 EUR (pedesetpettisućaistoeura) pa do 59.988,21 EUR (pedeset devettisućadevetstosamdesetosameuraidvadesetjedancent) uvećano za zatezne kamate tužitelj odbija.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. da tužitelju EĐ na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od dana nastanka štetnog događaja do dana podnošenja tužbe plati iznos od 5.184,50 EUR-a (pettisućastoosamdesetčetirieurai pedesetcenti) s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za preostalu zatraženu razliku od preko 5.184,50 EUR-a (pettisućasto osamdesetčetirieuraipedesetcenti) pa do 56.972,50 EUR (pedesetšesteuradevetsto sedamdesetdvaeuraipedesetcenti) uvećano za zatezne kamate tužitelj odbija.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. da tužitelju EĐ na ime rente zbog trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom od dana podnošenja tužbe pa ubuduće, sve dok za to budu postojali zakonski razlozi, isplaćuje svakomjesečne iznose od po 480,00 EUR-a (četiristoosamdeseteura), s time da je dužan dospjele obroke platiti odjednom, a buduće najkasnije do svakog 5.-og u mjesecu, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, dok se za razliku svakomjesečnih iznosa od preko 480,00 eura pa do 600,00 eura tužitelj odbija.
IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. da tužitelju EĐ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.137,41 EUR (jedanaesttisućasto tridesetsedameuraičetrdesetjedancent) sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2026. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
V. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja EĐ za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 4.447,50 EUR (četiritisućečetiristočetrdesetsedamipedeset centi), kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je 4.9.2022. u mjestu [adresa], oko 12:15 sati došlo do prometne nezgode na način da je vozilo marke i tip Volkswagen Passat, reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljala ZĐ, u jednom trenutku prilikom izvođenja radnje skretanja u lijevo oduzelo prednost vozilu iz suprotnog smjera marke i tip Audi A3, reg. oznaka [registarska oznaka], a koje je naletjelo na vozilo ZĐ te od siline udara isto nanijelo na tužitelja koji je kritične zgode jedio na klupi ispred trgovine Boso. Tom prigodom tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Spomenutim vozilom upravljala je štetnik DĐ iz [adresa], koja je isključivo odgovorna za nastanak prometne nezgode, a u vrijeme nastanka štetnog događaja vozilo kojim je ista upravljala je bilo kod tuženika osigurano policom broj: [broj police]. Obzirom da je krivnjom tuženikova osiguranika tužitelju povrijeđeno njegovo pravo osobnosti (pravo na tjelesno i duševno zdravlje), isti potražuje pravičnu novčanu naknadu redom kako slijedi: na ime neimovinske štete nastale kao posljedica predmetnog štetnog događaja, odnosno za povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tužitelj zahtijeva isplatu pravične novčane naknade, u iznosu od 78.988,65 €/595.140,00 kn. Tužitelju je od dana nastanka štetnog događaja do dana podnošenja tužbe bila potrebna tuđa pomoć i njega ukućana za vrijeme dok isti nije mogao samostalno obavljati higijenu, oblačiti se, itd. Stoga isti po osnovu tuđe pomoći i njege potražuje imovinsku štetu u iznosu od 9.290,60 €/70.000,00 kn. Zbog ozbiljnosti zadobivenih ozljeda tužitelju je doživotno potrebna 24 satna skrb i njega koju mu ukućani nisu mogli dalje osigurati slijedom čega je isti od dana 21.9.2022. smješten u Domu za starije osobe Topli dom, Osijek, Strossmayerova 190c. Stoga isti po osnovi novčane rente zbog trajnog oštećenja zdravlja potražuje doživotno novčani iznos od 663,61 €/5.000,00 kn mjesečno, a koliko trenutno iznosi mjesečna usluga smještaja u Domu za starije osobe. Tužitelj se 30.12.2022. obratio tuženiku sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora. Tuženik je u povodu istog tužitelju isplatio nesporan iznos u visini od: 229.048,80 kn/30.400,00 eura na ime neimovinske štete, 6.988,25 kn/927,50 eura na ime naknade imovinske štete (tuđa pomoć i njega). Tužitelj umanjuje svoje potraživanje iz odlomka II. a. i b. tužbe za nesporno isplaćene iznose.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako se priznaje pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja dana 4.9.2022., no tuženik osporava isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, budući je za nezgodu (su) odgovoran vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka] koje je u trenutku nezgode bilo osigurano kod Uniqua osiguranje d.d. Tuženik ističe kako je tužitelju za štetu koja mu je nastala povodom predmetnog štetnog događaja isplatio iznos od 31.327,50 EUR dana 14.3.2023., a koji se odnosi na; 30.400,00 EUR za neimovinsku štetu i 927,50 EUR za imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega). Stoga tuženik osporava visinu neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u pogledu zadobivenih ozljeda koju tužitelj potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao što niti iz dostavljene dokumentacije u privitku tužbe ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu iznosa od 88.279,25 EUR/665.140,00 kn. Tuženik osporava osnov i visinu rente za tuđu pomoć i njegu (trajna tuđa pomoć i njega) u mjesečnom iznosu od 663,61 EUR/5.000,00, to obzirom da predmetni štetni događaj ni na koji način nije uvjetovao potrebu tužitelja za trajnom tuđom pomoći i njegom u navedenom opsegu. Stoga je neosnovano potraživanje tužitelja jer nema potrebe za smještajem u dom, a koji bi bio izravna posljedica ozljeda zadobivenih u štetnom događaju jer se radi o osobi u dobi od 69 godina koja je usprkos invaliditetu samostalno pokretna i prisvjesna te mu nije potrebna takva širina skrbi. Tuženik ujedno ističe kako se iznos naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći njege umanjuje za iznos naknade koju tužitelj prima po osnovi socijalnog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, dakle, navedeni iznosi ne mogu kumulirati. Osporava se i tijek zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete jer iz dostavljene dokumentacije proizlazi kako liječenje tužitelja nije bilo okončano u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom preko primjerenog iznosa i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.
2.1. U odgovoru na tužbu, tuženik je predložio, a budući da je tužitelj treća osoba i ima pravo potraživati cjelokupnu štetu od bilo kojeg sudionika tj. njihovog osiguratelja, obavijestiti Uniqa osiguranje d.d. o ovoj parnici sukladno članku 211. Zakona o parničnom postupku, nakon čega je sud svojim dopisom od 4. travnja 2025., broj Pn- 68/2023-7 istima dostavio tužbu i odgovor na tužbu kako bi ih obavijestili o otpočetoj parnici, te ih pozvao očitovati se u roku od 15 dana o tome žele li stupiti u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika.
2.2. Uniqa osiguranje d.d. je podneskom od 9. travnja 2025. izvijestila ovaj sud o tome kako želi stupiti u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika, te je sud na ročištu održanom kod ovog suda 8. rujna 2025. donio rješenje kojim dopušta stupanje u ovu parnicu umješača na strani tuženika Uniqa osiguranje d.d.
2.3. Punomoćnik tužiteljice je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja svojim podneskom od 15. prosinca 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je napravio preinaku tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove i povisio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev.
2.4. Na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovog suda 2. rujna 2026., sud je svojim rješenjem dopustio preinaku tužbenog zahtjeva na način kako je to naznačeno u podnesku od 15. prosinca 2025., sukladno članku 191. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje u tekstu: ZPP), a sve sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (predmet broj Revd-3756/2023-2 od 28. svibnja 2024.).
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i pročitao svu priležeću dokumentaciju i to potvrdu Policijske postaje Đakovo od 7.11.2022. (stranice 5-7 spisa), medicinsku dokumentaciju (stranice 8-34 spisa, stranice 55-56 spisa), odštetni zahtjev od 29.12.2022. (stranice 35-37 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (stranica 39 spisa), ugovor o pružanju usluge smještaja i naknadi za smještaj u dom (stranice 40-43 spisa), presuda ovog suda od 13. studenog 2024., broj K-580/2023-15 uz potvrdu pravomoćnosti (stranice 69-78 spisa), zdravstveni karton tužitelja u obliku CD medija (stranice 97-98 spis). Provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku izv.prof.prim.dr.sc. NĐ, dr.med. (nalaz i mišljenje od 26.11.2025. - stranice 101-104 spisa). Saslušao je vještaka medicinske struke izv.prof.prim.dr.sc. ŽĐ, dr.med. i tužitelja EĐ.
3.1. Na ročištu održanom kod ovog suda 8. rujna 2025., odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka EĐH i SĐ. Naime, oba predložena svjedoka su predložena radi saslušanja na okolnost nastanka prometne nesreće, a tuženik u odgovoru na tužbu je naveo kako ne spori nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, dok samo spori da isti nije isključio odgovoran, već je suodgovoran i vozač reg. oznake [registarska oznaka], a utvrđenje koje činjenice nije od utjecaja na rješavanje ovoga spora, o čemu je obrazloženo u kasnijem dijelu obrazloženja ove presude (točka 19. obrazloženja).
3.2. Na ročištu održanom kod ovog suda 2. rujna 2026., odbijen je dokazni prijedlog punomoćnika tuženika za određivanjem novog vještačenja po specijalistu fizikalne medicine i rehabilitacije, odnosno ortopedije, budući da predmet ovog postupka nije kakva bi proteza potencijalno mogla odgovarati tužitelju, te utvrđenje takve činjenice ne bi doveo do drugačijeg rješenja ovoga spora.
4. Radi utvrđenja spornih činjenica, na raspravi je saslušan tužitelj EĐ koji je iskazao kako se njegova kuća nalazi preko puta trgovine te je tog kritičnog dana on išao u trgovinu i kako je ispred trgovine bilo još ljudi, malo je tamo sjeo i svi su zajedno pričali, a on je bio na nogostupu sa strane odvojen od ceste, pa tako niti nije vidio cestu, a nalazio se oko 15-20 metara udaljen od same ceste i sam trenutak nesreće mu nije poznat, sjeća se jedino vožnje u kolima hitne pomoći kad je malo "došao sebi". U odnosu na ozljede, ističe kako mu je amputirana lijeva noga, a kasnije naknadno je rađena i operacije desne noge i to sve iz razloga jer se nakon amputacije nije mogao odmah niti osloniti na desnu nogu uz pomoć hodalice koju su mu dali u bolnici i zbog toga je nakon par dana imao operaciju desne noge, zbog koje operacije je morao 6 tjedana mirovati, a nakon toga je išao na rehabilitaciju. Nadalje iskazuje kako zbog svega toga budući da nema nikoga u kući, on je otišao u Retfalu 99 "Topli dom" i sestra mu je to sve pomogla, te je tada vozilom uz pratnju išao na kontrole, a potom i u Bizovac na rehabilitaciju, a po završetku rehabilitacije i budući da je taman bio kraj mjeseca veljače, on se u ožujku 2023. godine vratio kući. Također ističe kako ga je i njegova sestra zvala da dođe kod nje živjeti u [adresa], međutim ističe kako mu je kod kuće bio i doktor koji mu je vršio tu operaciju i kod kojega je išao redovno na preglede, a tu i živi, pa mu to nije dolazilo u obzir. Iskazuje kako je sada trenutno u kući, a u mjestu gdje živi ima rodbinu koja mu uskače i pomaže i to iz razloga jer mu svaki dan treba netko pomagati, a također i po potrebi susjedi uvijek pomognu, a i on osobno uvijek nekoga nazove ako mu je potrebna pomoć, pa tako mu je često po zimi potrebna pomoć za loženje, ali i za sve druge životne aktivnosti. U odnosu na desnu nogu, ističe kako mu je ona u teškom stanju, na njoj ne može stajati, te ga boli stopalo i trne, pa zbog svega toga ima potrebe nekada popiti tablete protiv bolova i kako mu desna noga nije u funkciji, pa zbog toga ni ne može imati protezu na lijevoj nozi jer mu ta desna noga nije sigurna. Osim ozljede koje se tiču obje noge, on je imao i prijelom 3-4 rebra, ali imao je i druge prijelome grudnog koša, a sve to piše u medicinskoj dokumentaciji pa je tako i zbog prijeloma rebara u bolnici imao i steznik, a naglašava kako sve to potanko piše u med. dokumentaciji, a ovo su mu bile najteže ozljede. U odnosu na tuđu pomoć i njegu, iskazuje kako ga je i sestra posjećivala, ali i druga rodbina i to ne ona iz njegovog mjesta samo, već i koja se tamo ne nalazi, pa je tako po povratku iz Bizovca sestra 14 dana boravila zajedno s njim u njegovoj kući, a u tom razdoblju se tada dogovorio s rodbinom da će mu ona pomagati, a budući da mu se sestra nalazi u Zagrebu, gdje i radi. Također iskazuje da mu je potrebna tuđa pomoć i njega svakoga dana, pa npr. kada treba bilo gdje ići, uvijek ga netko drugi mora odvesti, pa je tako to i sada slučaj.
5. Provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku izv.prof.prim.dr.sc. NĐ, dr.med. (nalaz i mišljenje od 26.11.2025. - stranice 101-104 spisa) utvrđeno je kako je ozljeđenik u predmetnoj nezgodi zadobio poluamputaciju lijeve natkoljenice uz nagnječnu (“crush”) ozljedu, što je zahtijevalo amputaciju lijeve natkoljenice, serijski prijelom IV. do VIII. rebra desno, prijelom zatiljne kosti, prijelom XI. grudnoga kralješka, kao i puknuće patelarnoga ligamenta desnog koljena. Ove se ozljede ukupno kvalificiraju kao osobito teška tjelesna ozljeda, izravna su posljedica predmetne traume te nisu u svezi s ranijim zdravstvenim stanjem ozljeđenika. Aktivno je liječenje završeno, provedeno je po pravilima medicinske struke, a ozljeđenik se u potpunosti pridržavao liječničkih uputa. Ozljeđenik je kao posljedicu ozljede pretrpjela bolove. Bolovi jakoga intenziteta trajali su ukupno 10 dana, u ozlijeđenim tjelesnim regijama, posljedično stanju nakon amputacije lijeve natkoljenice, prijelomu rebara i kralješnice, te neposredno nakon operacijskoga liječenja. Ovi bolovi zahtijevali su kontinuiranu primjenu analgetika. Bolovi srednjega intenziteta opstojali su kod ozljeđenika tijeom 45 dana, u vidu kasnijih bolova u ozljeđenim tjelesnim regijama, te za rehabilitacije ozljeda, u preostalom postoperacijskom tijeku, prilikom primjene terapije, previjanja rana, uklanjanja šavi i slično. Bolovi slaboga intenziteta u kontinuiranom trajanju u ozljeđenika su postojali tijekom 90 dana, u daljnjem tijeku sanacije ozljeda i za fizikalnoga liječenja. Povremene bolove ozljeđenik može osjećati trajno, što je uključeno u ocjenu umanjenja životne i radne aktivnosti. Ozljeđenik je kao posljedicu ozljede pretrpio strah. Sekundarni strah srednjega intenziteta trajao je u ozljeđenika 15 dana, a glede neizvjesnosti oko prirode ozljeda, u vidu zabrinutosti za zdravlje i konačnu uspješnost i funkcionalni rezultat liječenja, te suočavanje s konačnim tjelesnim oštećenjem - gubitkom lijeve noge. Sekundarni strah slaboga intenziteta trajao je u ozljeđenika narednih 45 dana, u vidu zabrinutosti za konačnu uspješnost liječenja. Kao posljedica predmetne ozljede, ozljeđeniku je bila potrebna njega medicinski nestručne osobe u trajanju od 135 dana i prosječnom dnevnom trajanju od 8 sati, nakon otpusta iz Klinike za ortopediju i traumatologiju KBC Osijek do započinjanja stacionarne rehabilitacije, a od dana 11.3.2023. u prosječnom dnevnom trajanju od 4 sata trajno, obzirom na izrazito ograničene mogućnosti samozbrinjavanja i svakodnevnih aktivnosti poput održavanja osobne higijene, pripreme obroka, nabave namirnica i slično. Naruženje teškog stupnja, vidljivo trećim osobama u stalno postoji kod ozljeđenika posljedično predmetnoj traumi, u vidu stanja nakon amputacije lijeve potkoljenice bez adekvatnoga protetskog nadomjestka, te dobro saniranoga postoperacijskog ožiljka u projekciji desnoga koljena duljine od oko 18 cm, povremeno vidljivoga trećim osobama. Umanjenje životne i radne aktivnosti u svezi s pretrpljenom ozljedom u ozljeđenika je nastupilo je u opsegu od 70% trajno, posljedično stanju nakon amputacije lijeve natkoljenice bez mogućnosti adekvatnoga protetskog nadomjestka, umanjenju pokretljivosti desnoga koljena u lakom stupnju, stanju nakon serijskoga prijeloma rebara desno, te povremenih bolova lakoga intenziteta koje ozljeđenik može osjećati trajno.
5.1. Iz dopune nalaza i mišljenja od 10. prosinca 2025. proizlazi kako u cijelosti ostajem kod prvotno danog nalaza i mišljenja, te je dodatno naveo kako je kao posljedica predmetne traume, pokretljivost ozljeđenika vrlo ograničena, sa ili bez proteze lijeve noge, te se uglavnom kreće po svojem domu pomoću invalidskih kolica. Stoga mu je za gotovo sve aktivnosti samozbrinjavanja, posebice osobne higijene, nabave namirnica i pripreme obroka tuđa njega potrebna u opsegu od prosječno 4 sata dnevno.
6. Nalaz i mišljenje, kao i dopuna nalaza i mišljenja, vještaka medicinske struke izv.prof.prim.dr.sc. NĐ, dr.med. sud je ocijenio vjerodostojnim jer su izrađeni u skladu s pravilima struke, detaljno i stručno.
7. Saslušan na ročištu održanom kod ovog suda 2. rujna 2026., vještak medicinske struke izv.prof.prim.dr.sc. VĐ, dr.med. iskazao je kako ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 26.11.2025., kao i kod dopune od 10.12.2025., te nema nije imao ništa drugo za iskazati.
7.1. Na upit punomoćnika tuženika postoji li kod tužitelja mogućnost ugradnje proteze i na koji način se ista reflektira vezano za njegovu pokretljivost, vještak je odgovorio kako u tužitelja nije postignuta rehabilitacija primjenom protetičkog nadomjeska lijeve noge, a iz više razloga prema nalazima fizijatra protezu nije tolerirao, a ujedno je imao i ozljedu desnog koljena, što je onemogućilo adekvatnu rehabilitaciju uz pomoć proteze. Hipotetski da je ista uspjela, ne bi cijenio manje umanjenje životne i radne aktivnosti, već ev. bi ocijenio nešto kraću potrebu za tuđom njegom i pomoći jer bi tužitelj ipak bio nešto pokretniji. U konkretnom slučaju, hipotetski bi pomoć bila potrebna u kraćem prosječnom dnevnom trajanju jer bi ozljeđenik mogao obaviti neke nužne aktivnosti samozbrinjavanja, te bi u tom slučaju ocijenio s prosječnim dnevnim trajanjem od 3 sata od 11.3.2023. pa doživotno. Nadalje, može reći da obzirom da bi bio pokretniji, mogao bi tužitelj primjerice nabavljati namirnice, lijekove i slično. Može reći kako iz med. dokumentacije proizlazi kako u konkretnom slučaju nije bilo moguće adekvatno korištenje proteze, moguće zbog kontrakture tj. smanjenja pokreta lijevog kuka, kao i ozljede desnog koljena, budući da hod uz pomoć proteze zahtijeva koordinaciju. Može reći kako je riječ o objektivnim med. razlozima, kao i da u konačnici korištenje bilo koje protetičke naprave u medicini je i izbor samog bolesnika. Može reći kako na tržištu postoji više vrsta proteza, no ne može ulaziti u razloge koje bi takva proteza potencijalno mogla odgovarati bolesniku-ozljeđeniku, te ev. na tu okolnost predlaže dodatno vještačenje po specijalistu fizikalne medicine i rehabilitacije. Može reći kako i ortopedi mogu dati adekvatno mišljenje, no ipak bi prednost dao vještaku fizikalne medicine i rehabilitacije.
8. Iz potvrde Policijske postaje Đakovo od 7.11.2022. (stranice 5-7 spisa) proizlazi kako naslovnik potvrđuje da se 4. rujna 2022. u 12:15 sati u mjestu [adresa] dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao tužitelj i iz koje je vidljivo kako je isti zadobio ozljedu vanjskog prijeloma lijeve noge, a 9. rujna 2022. iz KBC Osijek je zaprimljena medicinska dokumentacija u kojoj je konstatirano kako je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede. Zbog izazivanja prometne nesreće s teškom tjelesnom ozljedom protiv ZĐ će se podnijeti kaznena prijava Općinskom državnom odvjetnišvu u Osijeku.
9. Iz medicinske dokumentacije (stranice 8-34 spisa, stranice 55-56 spisa) proizlazi kako je tužitelj 4. rujna 2022. zaprimljen u KBC Osijek radi prometne nesreće te je istoga dana izvršena operacija i amputirana mu je lijeva noga. Također mu je izvršena i operacija na desnom koljenu, te je noga u longeti uz preporuku kontrole fizijatru za istu. Naknadno je u razdoblju od 13. veljače 2023. do 11. ožujka 2023. tužitelj boravio u Zavodu za hitnu medicinu i rehabilitaciju i iz kojega je vidljivo kako je desno koljeno zadebljano, natkoljena muskulatura desno slabije tonizirana, ali je samostalan u aktivnostima transfera i pri hodu s ručnom hodalicom na hodnu prugu oko 100 m.
10. Iz odštetnog zahtjeva od 29.12.2022. (stranice 35-37 spisa) proizlazi kako je tužitelj prema tuženiku, zbog prometne nesreće koja se dogodila 4. rujna 2022. postavio zahtjev za isplatu neimovinske štete i imovinske štete koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu.
11. Iz odgovora na odštetni zahtjev (stranica 39 spisa) proizlazi kako je tuženik utvrdio odgovornost vezano uz obvezu naknade štete, ali je sporna visina iste. Navode kako je osnovano i nesporna visina pravične novčane naknade neimovinske štete u iznosu od 30.400,00 eura, te imovinske štete koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu u iznosu od 927,50 eura s troškovima zastupanja na ime odvjetničkih usluga u iznosu od 1.244,28 eura.
12. Iz ugovora o pružanju usluge smještaja i naknadi za smještaj u dom (stranice 40- 43 spisa) proizlazi kako je tužitelj 21. rujna 2022. sklopio ugovor radi prijem tužitelja, kao korisnika u dom, uz obvezu plaćanja mjesečno iznos od 5.000,00 kuna.
13. Iz presude ovog suda od 13. studenog 2024., broj K-580/2023-15 uz potvrdu pravomoćnosti (stranice 69-78 spisa) proizlazi kako je optužena ZĐ proglašena krivom što je 4. rujna 2022. u [adresa] pri čemu je izazvala prometnu nesreću na način da je njezin automobil udario automobila kojim je upravljao EĐH i koji automobil je u zanošenju nastavio kretanje i kojom prilikom je tužitelju nanio osobito teške ozljede, te je time počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci koja se zamjenjuje radom za opće dobro.
14. Iz zdravstvenog kartona tužitelja u obliku CD medija (stranice 97-98 spis) proizlazi kakvo je zdravstveno stanje tužitelja i iz kojega je vidljivo kako je tužitelj zadobio ozljede u predmetnoj prometnoj nesreći kao i koja mu je terapija propisana radi liječenja iste.
15. Temeljem navoda stranka i provedenih dokaza u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, a kako je to navedeno u izreci ove presude.
16. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknadu imovinske štete koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu kao i imovinske štete koja se odnosi na novčanu rentu zbog trajnog oštećenja zdravlja.
17. Tijekom postupka nije sporan štetni događaj, kao ni činjenica da je tužitelj stradao u istome. Nije sporna niti pasivna legitimacija jer nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju tuženik ne osporava.
18. Sporna je je li tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, odnosno postoji li suodgovornost vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje je u trenutku nezgode bilo osigurano kod umješača na strani tuženika Uniqa osiguranje d.d. Sporna je i visina neimovinske i imovinske štete te osnova i visina rente za tuđu pomoć i njegu.
19. Vezano uz prigovor podijeljene odgovornosti tuženika i Uniqa osiguranje d.d. prema tužitelju valja istaknuti kako je odredbom članka 1069. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) propisano za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno, dok je stavkom 4. propisano trećom osobom smatra se oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila.
19.1. Kako se radi o šteti koju su prouzročila dva vozila (vozilo kojim je upravljala DĐ osigurano kod tuženika i vozilo koje je u trenutku nezgode bilo osigurano kod Uniqa osiguranje d.d.) prema trećoj osobi (tužitelju) to je njihova odgovornost solidarna i ovaj sud se u ovome postupku nije bavio isključivom ili djelomičnom odgovornošću tuženika za naknadu štete, budući da ukoliko tuženik smatra da isti nije isključivo odgovoran za nastalu štetu može regresno potraživati od Uniqa osiguranje d.d. u zasebnom postupku. Međutim kako je odgovornost tuženika i Uniqa osiguranje d.d. solidarna, to je na tužitelju izbor od koga će zahtijevati naplatu svoje cjelokupne tražbine radi naknade štete.
20. Zaštita prava osobnosti svake fizičke i pravne osobe propisana je odredbom članka 19. stavka 1. ZOO-a. Prema odredbi stavka 2. istog članka pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., a pravo na naknadu neimovinske štete uslijed povreda prava osobnosti proizlazi iz odredbi članka 1100. ZOO-a, u svezi sa člankom 1046. ZOO-a.
21. Budući da je sud iz provedenih dokaza, a osobito uvidom u medicinsku dokumentaciju za tužitelja, te iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke izv.prof.prim.dr.sc. NĐ, dr.med., nedvojbeno utvrdio da je tužitelj pretrpio teške tjelesne ozljede, to istome sukladno gore navedenim odredbama pripada naknada neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti, ali i imovinske štete koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu.
22.Također valja i u ovome dijelu presude istaknuti kako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja 4. rujna 2022., te naveo kako osporava visinu neimovinske i imovinske štete (glede tuđe pomoći i njege) navodeći kako je za nastalu štetu isplatio (nesporni) iznos od 30.400,00 EUR na ime naknade neimovinske štete, te iznos od 927,50 EUR na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege.
23. Kod određivanja visine naknade neimovinske štete, sud je uzeo u obzir okolnosti navedene u nalazu i mišljenju vještaka izv.prof.prim.dr.sc. VĐ, dr.med., kao i Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (prema pravnom shvaćanju zauzetom dana 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske), te utvrdio da tužitelju s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje pripadaju sljedeći iznosi:
- na osnovu pretrpljenog straha iznos od 5.000,00 EUR,
- na osnovu fizičkih bolova (jakog, srednjeg i slabog) intenziteta iznos od 6.500,00 EUR,
- na osnovu duševnih boli zbog naruženosti iznos od 10.500,00 EUR,
- na osnovu duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 63.500,00 EUR, što ukupno na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje iznosi 85.500,00 EUR, a što umanjeno za ranije isplaćeni iznos od strane tuženika ukupno iznosi 55.100,00 EUR.
23.1. Naime, za ukazati je kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“
24. Pa tako uvažavajući spomenute Orijentacijske kriterije i jačinu i intenzitet trajanja bolova kod tužitelja, ovaj sud je zaključio kako je upravo pravičan i primjeren iznos od 6.500,00 eura za dosuditi na ime pravične novčane naknade, budući da je i u Orijentacijskim kriterijima od 29. studenog 2002. navedeno kako pri utvrđivanju iznosa naknade treba imati na umu da su trajanje i jačina fizičkih bolova dva osobito važna elementa za dosuđenje pravične novčane naknade, ali da sud mora voditi računa i o drugim okolnostima slučaja. Pa je tako za naglasiti u ovome slučaju činjenica da je tužitelj zadobio osobito tešku tjelesnu ozljedu (odguran preko ograde od strane osobnog automobila), te da je zbog takve težine i količine ozljede odmah isti dan i operiran, kojom prilikom mu je zbog „crush“ ozljede lijeve potkoljenice, učinjena hitna operacija natkoljenične amputacije lijevo. Jednako tako prilikom samog liječenja i to kako u bolnici, tako i nakon nje, a za vrijeme dok su trajali bolovi, tužitelj se morao koristiti i invalidskim kolicima (istima se koristi i danas), morao je ići na previjanje rana, a nije niti manje važna činjenica da je tužitelj, za vrijeme liječenja isto imalo komplikacija razvojem upale pluća, uz sva dodatna konzilijarna liječenja (neurokirurga, infektologa, urologa), pa se zbog svega toga kod tužitelja javljaju i te dodatne okolnosti koje zahtijevaju i dosudu veće naknade. Zbog takvih teških okolnosti, kao i zbog teških bolova koja je tužitelj trpio, sud je mišljenja kako je bilo razloga za dosudu i veće pravične novčane naknade na ime neimovinske štete u vidu fizičkih boli.
24.1. Isto tako u odnosu na pretrpljeni strah, ovaj sud je mišljenja kako je i u odnosu na pretrpljeni strah bilo potrebno dosuditi iznos od 5.000,00 eura, a budući da je kod tužitelja, s obzirom na težinu ozljede, postojala bojazan za liječenje i njezin ishod, kao i za sam oporavak, uvažavajući i činjenicu kako je bio i zabrinutiji za svoje liječenje zbog ranijih kardioloških problema, a kako isti u trenutku same nesreće nije imao nikoga u kući, zasigurno je proživljavao još veću traumu (strah) u odnosu na liječenje, nastavak liječenja i kasnijeg života s amputiranom nogom. Radi svega ovaj sud smatra opravdanim dosuditi iznos od 5.000,00 eura na ime naknade neimovinske štete u odnosu na pretrpljeni strah.
24.2. Kod tužitelja se za duševne boli zbog naruženosti radi o jakom stupnju (vrlo lako uočljivo trećima), budući da je tužitelju, zbog prometne nesreće koju je prouzročio osiguranik tuženika, se isti nalazi u invalidskim kolicima, bez kojih se ne kreće, odnosno može se kretati uz kakvo pomagalo (hodalicu), ali otežano, s time da kako mu je amputirana noga jasno je kako je se radi o jakom stupnju i da je ono lako uočljivo trećim osobama. Budući da tužitelj sam živi, da mu je potrebna svakodnevna pomoć, isti će često morati istu tražiti i kada nema nekoga u blizini od susjeda i/ili nekih trećih osoba a jasno je kako to sve može utjecati i na njegovo psihičko stanje u cjelini, pa je tužitelju ovaj sud, na osnovu duševnih boli zbog naruženosti dosudio iznos od 10.500,00 EUR.
24.3. Također ovaj sud je mišljenja kako je za naknadu neimovinske štete na osnovu duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti potrebno dosuditi iznos od 63.500,00 EUR, budući da se kod tužitelja radi o smanjenju životne aktivnosti koja će mu obuhvatiti sva ograničenja u životu (nemogućnost normalnog kretanja i obavljanja samostalno svih životnih funkcija, od ustajanja, lijeganja u krevet, pripreme obroka, obavljanja osnovne higijene, odlazaka liječniku, fizičkim aktivnostima, odnosno kretnji i slično). Također kod tužitelja postoji i osim ozljede lijeve noge (i njezine amputacije) i ozljeda desne noge, zbog koje, kako sam iskazuje, je ista u teškom stanju, na nju ne može stajati, a boli ga to stopalo i trne mu. Dakle jasno je kako je ovaj štetni događaj prouzročio kod tužitelja poremećaje u odnosu na obje noge, a ne samo lijevu, te da zbog toga isti niti ne može osloniti na desnu nogu. Potrebno je i istaknuti kako je i tužitelju nakon amputacije lijeve noge operirana i desna noga, zbog koje je išao i na rehabilitaciju, te zbog svega toga isti je završio i u domu u Osijeku, pa je jasno kako se kod ovakve nesreće radilo o posebno teškom slučaju. Jednako tako, sud je ovaj vid neimovinske štete dosudio prateći propisane orijentacijske kriterije, a vodeći računa i uvažavajući mišljenje vještaka da se kod tužitelja radi o umanjenju životne i radne aktivnosti u opsegu od 70% trajno, a čijem mišljenju se u potpunosti priklonio ovaj sud i njegov nalaz i mišljenje ničim nisu dovedeni u pitanje. Kod ovog vida štete se radi o umanjenju svih budućih životnih aktivnosti kod tužitelja, a budući da isti zbog same prometne nesreće i njegovog stanja nakon amputacije lijeve potkoljenice bez mogućnosti adekvatnog protetskog nadomjeska, umanjenju pokretljivosti desnog koljena, stanju nakon serijskog prijeloma rebara desno, te povremenih bolova lakog intenziteta koje tužitelj može osjećati trajno, ovaj sud smatra primjerenim dosuditi upravo iznos propisan orijentacijskim kriterijima, uz uvažavanje pravnog shvaćanja danog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. koji se odnosi na povećanje orijentacijskih kriterija od
29. studenog 2002. godine za 50%.
25. Naime, sukladno odredbi članka 19. ZOO-a svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti odnosno pravo na zaštitu tjelesnog i duševnog zdravlja, a odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO-a propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Naknadu neimovinske štete treba sagledati kao mogućnost novčane satisfakcije za pretrpljenu štetu, koja će oštećeniku-tužitelju u konkretnom slučaju, pomoći da lakše prebrodi duševnu krizu nastalu kao posljedicu štete i ublažiti osjećaj i izgubljenog zadovoljstva u ljudskom življenju, posebice osoba u visokoj starosnoj dobi kada svako i manje oštećenje zdravlja ima dalekosežne posljedice na kvalitetu življenja (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Splitu u predmetu broj Gž-1818/2023-2 od 19. prosinca 2024.).
26. Kako je tužitelju, na ime neimovinske štete dosuđen ukupan iznos od 85.500,00 EUR, a što umanjeno za ranije isplaćeni iznos od strane tuženika ukupno iznosi 55.100,00 EUR, to je valjalo za preostalu zatraženu razliku od preko 55.100,00 eura dosuđenih pa do 59.988,21 eura tužitelja odbiti.
27. Člankom 1103. ZOO je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
27.1. Kako je, u odnosu na neimovinsku štetu, tužitelj odštetni zahtjev (list 35-36 spisa) dostavio tuženiku (list 37 spisa) 30. prosinca 2022., to je i osnovan zahtjev tužitelja za određivanje zatezne kamate na neimovinsku štetu od dana podnošenja zahtjeva tuženiku od strane tužitelja. Odredba o kamati propisana je člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.
27.2. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točci I. izreke ove presude.
28. Kako je tužitelj tužbenim zahtjevom (kao i kasnije preinačenim tužbenim zahtjevom) naveo kako potražuje iznos od 56.972,50 eura, na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od dana nastanka štete do podnošenja ove tužbe, valjalo je o istom odlučiti.
29. Vještak izv.prof.prim.dr.sc. VĐ, dr.med. je u svome nalazu i mišljenju naveo kako je za tužitelja bila potrebna njega medicinski nestručne osobe u trajanju od 161 dana i prosječnom dnevnom trajanju od 8 sati i to za razdoblje nakon otpusta iz Klinike za ortopediju i traumatologiju KBC Osijek (30. rujna 2022.) do započinjanja stacionarne rehabilitacije (11. ožujka 2023.), a od 11. ožujka 2023. do podnošenja ove tužbe u prosječnom dnevnom trajanju od 4 sata trajno, odnosno u trajanju od 60 dana. Ovaj sud je prihvatio ovakav nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, budući da se radi o stručnoj osobi čiji nalaz i mišljenje ničim nisu dovedeni u pitanje.
29.1. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka vezano da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je utvrdio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege od 4,00 eura primjenom članka 223. ZPP-a, kao i da je, za utuženo razdoblje, bilo potrebno 1528 sati tuđe pomoći i njege te je na taj način utvrdio novčanu naknadu u iznosu od 6.112,00 eura. Kako se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti, obzirom da su tu tuđu pomoć i njegu i pružali tužitelju njegovi susjedi i rodbina, pa i stoga kad se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti koja je određena prema cijenama na dan presuđenja, na taj iznos i teče kamata od presuđenja pa do isplate prema članku 1095. ZOO-a. Ovaj sud nadalje smatra kako je cijena jednog sata tuže pomoći i njege je dosuđena sukladno relevantnoj sudskoj praksi (tako i Županijski sudu u Puli-Poli, broj Gž- 878/2026-2 od 22. srpnja 2026., Županijski su u Splitu u predmetu broj Gž-1076/2023- 3 od 22. srpnja 2026. i Županijski sud u Šibeniku u predmetu broj Gž-211/2025-2 od 18. kolovoza 2026.).
30. Budući da je vještak izv.prof.prim.dr.sc. VĐ, dr.med. u svom nalazu i mišljenju naveo da je kod tužitelja kao posljedica predmetne traume, pokretljivost vrlo ograničena sa ili bez proteze lijeve noge, te se uglavnom kreće po svojem domu pomoću invalidski kolica, stoga mu je za gotovo sve aktivnosti samozbrinjavanja, posebice osobne higijene, nabave namirnica i pripreme obroka potrebna tuđa njega u opsegu od prosječno 4 sata dnevno, sud je tužitelju po osnovi tuđe pomoći i njege u smislu članka 223. stavka 1. ZPP-a, a sukladno sudskoj praksi po kojoj cijena sata tuđe pomoći njege iznosi 4,00 EUR, dosudio iznos od 6.112,00 EUR (1528 sati x 4,00 eura), što umanjeno za ranije dosuđeni iznos od 927,50 EUR, pa je tužitelju dosuđen i daljnji iznos od 5.184,50 EUR i odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
31. Kako je tužitelju dosuđen iznos od 5.184,50 eura, to je istog valjalo odbiti za preostalu zatraženu razliku preko dosuđenog iznosa od 5.184,50 eura pa do iznosa od 56.972,50 eura zajedno sa zateznom kamatom i odbiti kao neosnovano.
32. Obveza naknade imovinske štete sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a dospijeva danom nastanka štete, s time da se prema sudskoj praksi naknada imovinske štete smatra dospjelom danom presuđenja, s kojim je danom visina ovog vida štete utvrđena, pa je u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva dosuđena zatezna kamata, sukladno članku 1086. ZOO-a od dana donošenja ove presude, pa do isplate.
33. Tužitelj je postavio i tužbeni zahtjev na ime rente zbog trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom iz članka 1095. stavka 2. ZOO-a.
34. Člankom 1095. stavkom 2. ZOO-a je propisano ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.
35. Ovaj sud je našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, budući da su istom potrebe za tuđom pomoći i njegom trajno povećane zbog same nesreće, pa je tako odgovorna osoba, ovdje tuženik, dužan plaćati tužitelju novčanu rentu, kao naknadu za štetu. Naime, iz saslušanja samo tužitelja isti navodi kako mu je potrebna svakodnevna pomoć pri obavljanju osnovnih životnih potreba, te mu uvijek netko uskače za pomoć iz razloga jer mu svaki dan treba netko pomagati. Također je vještak izv.prof.prim.dr.sc. VĐ, dr.med. naveo u svome nalazu i mišljenju kako je tužitelju, obzirom na izrazito ograničene mogućnosti samozbrinjavanja i svakodnevnih aktivnosti poput održavanja osobne higijene, pripreme obroka, nabave namirnica i slično, potrebna njega medicinski nestručne osobe u prosječnom dnevnom trajanju od 4 sata trajno. Kako je ovaj sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, a koji nalaz je i u skladu s onim što je tužitelj iskazao, to je ovaj sud našao osnovanim za dosuditi tuženiku da tužitelju na ime rente zbog trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom isplaćuje svakomjesečni iznos od dana podnošenja tužbe pa ubuduće.
36. Kako je vještak izv.prof.prim.dr.sc. VĐ, dr.med. u svome nalazu i mišljenju naveo da je potrebna pomoć nestručne osobe tužitelju u trajanju od 4 sata dnevno, to je ovaj sud utvrdio kako se radi o 120 sati mjesečno. Sud je također, a kako je to naveo u točci 28.1. obrazloženja ove presude, sukladno sudskoj praksi utvrdio cijenu sata tuđe pomoći njege u iznosu 4,00 EUR, pa je tužitelju dosudio mjesečni iznos od 480,00 eura na ime tuđe pomoći i njege i to od podnošenja ove presude, pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski razlozi.
37. U odnosu na prigovor tuženika vezano uz mogućnost ugradnje proteze i time da se ona reflektira na tužiteljevu pokretljivost pa da je zbog toga potrebna nešto kraća tuđa pomoć i njega, ovaj sud je isto našao neosnovanim. Naime, tužitelj je osoba starije životne dobi, a mora se uzeti u obzir da istom nije samo lijeva noga, koja je amputirana, stradala u toj prometnoj nesreći, već i desna noga, na kojoj je imao i operaciju, kasnije i rehabilitaciju, a i to je sve sigurno utjecalo na tužitelja i njegovo kako fizičko tako i psihičko zdravlje (odjednom nemogućnost samostalnog hodanja, zbog nesreće). Pa je tako i sam vještak, saslušan na raspravi održanoj kod ovoga suda 2. rujna 2026., iskazao kako kod tužitelja nije postignuta rehabilitacija primjernom protetičkog nadomjeska lijeve noge, a iz više razloga prema nalazima fizijatra protezu nije tolerirao, navodeći kako je tužitelj ujedno imao i ozljedu desnog koljena. Također je i naveo kako je korištenje bilo koje protetičke naprave u medicini izbor samog bolesnika, dakle ona mu ne može biti nametnuta. Stoga je po mišljenju ovoga suda nevažan eventualni izbor same proteze, budući da je tužitelj očito pokušavao rehabilitaciju primjenom protetičkog nadomjeska, ali bezuspješno, pa zbog svega toga, a i zbog okolnosti samoga slučaja, ne može se tuženik djelomično osloboditi naknaditi svu štetu koju je prouzročio tužitelju samo iz razloga jer protetičku napravu ne koristi tužitelj. Stoga je ovaj sud našao u cijelosti takav prigovor tuženika neosnovan.
38. Budući da je ovaj sud utvrdio u ovome postupku kako je i od podnošenja tužbe, pa i ubuduće (trajno) potrebna tuđa pomoć i njega tužitelju, pa je istom takva i dosuđena i to na način da se ona dodjeli tužitelju u mjesečnom iznosu od 480,00 eura mjesečno i to od dana podnošenja tužbe pa ubuduće, a koji iznos se sastoji od 4 sata tuđe pomoći i njege dnevno, pa za prosjek mjesečni od 30 sati, a što ukupno iznosi 120 sati mjesečno i koja cijena sata za tuđu pomoć i njegu, putem nestručne osobe, i to u iznosu od 4 eura po sati, a što onda ukupno i čini dosuđenih 480,00 eura, pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
39. Kako je tužitelju dosuđen svakomjesečni iznos od 480,00 eura, to je za preostalu zatraženu razliku od preko dosuđenog iznosa od 480,00 eura, pa do 600,00 eura za svakomjesečni iznos pa nadalje na ime rente zbog trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom odbiti tužitelja, kao neosnovano.
40. Obveza naknade imovinske štete sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a dospijeva danom nastanka štete, s time da se prema sudskoj praksi naknada imovinske štete smatra dospjelom danom od dana nastanka štete, s kojim je danom visina ovog vida štete utvrđena (za pojedine mjesece), pa je u odnosu na točku III. tužbenog zahtjeva dosuđena zatezna kamata, sukladno članku 1086. ZOO-a od dana nastanka štete (dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka), a imajući u vidu da je zateznu kamatu već zatražio u tužbenom zahtjevu, pa do isplate.
41. Na utvrđene iznose naknade štete tužitelju temeljem članka 29. st. 1. ZOO-a pripada pravo na isplatu zatezne kamate, od dospijeća obveze pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom stavka 2. navedenog članka.
42. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a. Prvo valja istaknuti kako je ovom odlukom obuhvaćen i trošak koji se odnosi na tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu u iznosu od 59.988,21 eura, imovinsku štetu koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu u iznosu od 56.972,50 eura, te novčanu rentu, kao naknadu za štetu u iznosu od 36.000,00 eura (zbroj davanja mjesečnog iznosa od 600,00 eura na vrijeme od pet godina, sukladno članku 36. ZPP-a), to je ovaj sud utvrdio ukupnu vrijednost predmeta spora u iznosu od 152.960,71 euro. Kako je tužitelj djelomično uspio u sporu i to za ukupan iznos od 89.046,50 eura, dok je tuženik uspio u odnosu na preostalu razliku, pa je sud utvrdio kako je tužitelj uspio u ovoj parnici sa približno 59%, a tuženik sa 41%.
43. Tužitelju je nadalje priznat trošak ovog postupka prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za trošak sastav odštetnog zahtjeva u visini od 1152 boda sukladno Tbr. 32, a u svezi s Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 137/23. - dalje u tekstu: Tarifa), potom za trošak sastava tužbe u visini od 1152 boda, sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife, trošak za sastav podnesaka od 4.10.2023. (kojim se očituje na odgovor tuženika na tužbu), i od 15.12.2025. (kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka) svaki u visini od 1152 boda sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te trošak za sastav podneska od 9.9.2025. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, za zastupanje na ročištima od 8.9.2025. i 2.9.2026. za svako od po 1152 boda sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, kao i zastupanja na ročištu za objavu odluke u visini od 50 bodova, sukladno Tbr. 9. točci 3. Tarife odnosno ukupno 6987 bodova, što s obzirom na vrijednost boda (1 bod-2 eura) i uvećano za PDV 25%, ukupno iznosi 17.467,50 eura. Kako je tužitelj djelomično uspio u ovom sporu u iznosu od 59%, valjalo je stoga odrediti da tuženik naknadi tužitelju u iznosu od 10.305,83 eura. Trošak za vještačenje u iznosu od 499,77 eura je priznato tužitelju u cijelosti, kao i za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 331,81 eura (list 44 spisa), pa je ukupni trošak 11.137,41 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, odnosno od 1. listopada 2026. pa do isplate sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO. Stoga je odlučeno kao u točci IV. izreke ove presude.
44. Tužitelju nisu priznati troškovi koji se odnose na obrazloženi podnesak od 15.5.2025. u iznosu od 2.880,00 eura, budući da je istim samo dostavio pravomoćnu presudu i očitovao se na prigovor podijeljene odgovornosti, a koju presudu je mogao dostaviti i na već u to vrijeme zakazanom pripremnom ročištu, a u odnosu na prigovor podijeljene odgovornosti na isti se mogao očitovati podneskom kojim se očitovao na navode iz odgovora tuženika na tužbu, stoga isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka sukladno članku 155. ZPP-a. Također je odbijen i za sastav podneska od 22.10.2025. u iznosu od 62,50 eura, budući da je istim samo dostavio podatke o obiteljskom liječniku tužitelja, a to je sve mogao učiniti i na pripremnom ročištu, pa je isti, sukladno članku 155. ZPP-a nepotreban za vođenje ovoga postupka. Također je tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.500,00 eura, budući da ista nije niti plaćena, pa je valjalo odlučiti kao u točci V. izreke ove presude.
45. S obzirom na naprijed izneseno, sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
Osijek, 1. listopad 2026.
Sudac
Marko Šimunić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
3. Umješaču na strani tuženika