REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1269/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru, J. J. Strossmayera 14c, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Obustavlja se upravni spor radi ocjene zakonitosti propuštanja tuženika iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o žalbi tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, KLASA: UP/I-410-20/2023-001/01085, URBROJ: 513-007-16-01- 2023-0003 od 21. rujna 2023.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove točke izreke.

i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/23-01/551, URBROJ: 513-04-24-2 od 12. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadnom preostalog dijela zatraženog troška u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom Sudu 08. studenog 2024. podnio tužbu na temelju članka 38. stavka 2. točke 2. u vezi članka 3. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24. i 39/26., dalje u tekstu: ZUS), budući da tuženik u zakonskom roku nije odlučio o njegovoj žalbi izjavljenoj 26. rujna 2023. izjavljenoj protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, KLASA: UP/I-410-20/2023-001/01085, URBROJ: 513-007-16-01-2023-0003 od 21. rujna 2023. kojim mu je utvrđena porezna osnovica za porez na promet nekretnina u iznosu od 190.000,00 EUR, porez za promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 5.700,00 EUR. te mu je naloženo platiti utvrđeni iznos poreza u roku od 15 dana.

1.1. U nastavku tužbe tužitelj pobija zakonitost prvostupanjskog rješenja iz razloga nepotpunog i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila upravnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da su u postupku povrijeđene odredbe članka 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21., dalje ZUP) odnosno nisu poštovana načela zakonitosti i utvrđivanja materijalne istine. Navodi da je sa BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zaključio 4. rujna 2023. Ugovor o ortakluku (pristupanje postojećem obrtu). Predmetnim ugovorom stranke su u zajednički obrt

[obrt], pekarsko-trgovačko-ugostiteljski obrt, MBO: [matični broj osiguranika], unijeli:

BI kompletnu imovinu postojećeg obrta uključujući i nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižnog odjela Vukovar, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi poslovna zgrada br. 5 i 7 [adresa] sa 1334 m2, dvorište sa 170 m2, ukupne površine 1504 m2, a tužitelj je unio potrebna obrtna sredstva te svoj rad. BI istupio je 5. rujna 2023. iz zajedničkog obrta temeljem Ugovora o istupanju iz ortakluka od 4. rujna 2023., te je u obrtu koji je nastavio poslovati kao samostalni obrt tužitelja ostavio svoj dio zajedničke imovine koji je u trenutku istupanja imao u zajedničkom obrtu, uključivo i predmetnu nekretninu. Člankom 9. Ugovora o istupanju BI je tabularnom izjavom dopustio upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja. Predmetni Ugovor o istupanju ovjeren je 4. rujna 2023. po javnom bilježniku Bori Arambašiću iz [adresa], broj ovjere OV-6028/2023, a koji Ugovor je javni bilježnik dostavio Poreznoj upravi. Imovina u zajedničkom obrtu je ortačka imovina, odnosno zajedničko vlasništvo, te je diobom zajedničkog vlasništva zajedničkog obrta RI i tužitelja cjelokupna imovina obrta pripala tužitelju. S obzirom da se porezno oslobođenje iz članka 13. stavka 1. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" 115/16. i 106/18., dalje ZPPN) odnosi i na diobu zajedničkog vlasništva i to neovisno o omjerima prije i nakon diobe zajedničkog vlasništva bez obzira što je tužitelj stekao nekretninu u cijelosti, isti treba temeljem navedene odredbe Zakona biti oslobođen poreza na promet nekretnina po ovom stjecanju. Dakle, promet nekretnina koji je predmet ovog poreznog postupka tužitelj je oslobođen temeljem članka 13. stavka 1. točke 8. Zakona o poreznu na promet nekretnina.

1.2. Iz sadržaja tužbe može se zaključiti da tužitelj predlaže Sudu narediti tuženiku donošenje odluke po njegovoj žalbi ili poništiti prvostupanjsko rješenje uz dosudu troškova ovog spora.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je obavijestio Sud da je donio rješenje, KLASA: UP/II- 410-20/23-01/551, URBROJ: 513-04-24-2 od 12. studenog 2024. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. Spisu prileži dostavnica da je predmetno rješenje uredno dostavljeno tužitelju 27. prosinca 2024. (nakon podnošenja tužbe).

3. Tužitelj je proširio svoj tužbeni zahtjev na način da sada traži i poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-20/23-01/551, URBROJ: 513-04-24-2 od 12. studenog 2024. te je ostao pri svim svojim prigovorima iz tužbe. Smatra da se u postupku treba primijeniti i odredba članka 33. stavka 1. i 3. Zakona o obrtu ("Narodne novine" 143/13., 127/19. i 41/20.) te članak 638. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"

35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. i 69/26.).

3.1. U odgovoru na prošireni tužbeni zahtjev tuženik je ostao pri svojim navodima iz obrazloženja osporavanog akta uz prijedlog da se isti odbije.

4. Budući da je tuženik, nakon podnošenja tužbe u ovom sporu, postupio po traženju tužitelja i donio rješenje o pravnom lijeku tužitelja, pri čemu je nesporno da je takvo rješenje doneseno protekom roka iz članka 121. stavka 1. ZUP-a, a tužitelj je potom podneskom od 30. siječnja 2025. pokrenuo odnosno proširio spor po novoj osnovi iz članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a, što znači da je istodobno odustao od spora odnosno povukao tužbu izjavljenu po osnovi iz članka 3. stavka 1. točki 3. ZUS-a, to Sudu nije preostalo drugo, nego po osnovi tzv „šutnje uprave“ obustaviti spor na temelju članka 103. stavka 1. ZUS-a te odlučiti kao u točki I. rješenja na temelju članka 106. stavka 1. točke 2. ZUS-a.

4.1. Tužitelj je zbog činjenice tzv. „šutnje uprave“ bio prisiljen podnijeti tužbu pa stoga Sud zatraženi trošak s te osnove smatra opravdanim te je na temelju članka 147. stavka 6. ZUS-a u vezi Tbr. 27.1., Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', 138/23.), odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

5. Sud je nastavio voditi spor po osnovi iz članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a i održao raspravu u prisutnost zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju članka 91. stavka 3. ZUS-a. Na raspravi je tužitelj ostao kod svojih ranijih navoda i prijedloga te je Sud u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži dostavljenom spisu upravnog postupka i koju su stranke priložile u ovom sporu.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Sporno pitanje između stranaka se odnosi se na pravnu kvalifikaciju stjecanja nekretnine temeljem Ugovora o istupanju iz ortakluka i primjenu poreznog oslobođenja propisanog za diobu zajedničkog vlasništva. Dok tužitelj tvrdi da je stjecanje nekretnine rezultat diobe zajedničke ortačke imovine te da je oslobođen plaćanja poreza bez obzira na omjere, tuženik smatra da takvo stjecanje ne potpada pod zakonsko izuzeće već predstavlja oporezivi promet.

8. Nisu sporne činjenice da su tužitelj i BI **.**.2023. zaključili Ugovor o ortakluku (pristupanje postojećem obrtu [obrt], MBO: [matični broj osiguranika]). BI unio je u zajednički obrt nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] (poslovna zgrada u [adresa] površine 1334 m2 i dvorište 170 m2, ukupno 1504 m2), dok je tužitelj unio obrtna sredstva i rad. Istoga dana sklopljen je i Ugovor o istupanju iz ortakluka (ovjeren kod javnog bilježnika Bore Arambašića pod brojem OV-6028/2023), kojim je BI istupio iz obrta s 5. rujna 2023. i ostavio svoj dio imovine tužitelju uz tabularnu ispravu za prijenos nekretnine. Javni bilježnik je 7. rujna 2023. elektroničkim putem prijavio nastanak porezne obveze prvostupanjskom poreznom tijelu.

9. Prema temeljnim odredbama ZPPN-a, promet nekretnina uređen je načelom sveobuhvatnosti oporezivanja svakog prijenosa vlasničkih prava uz zakonom strogo definirane iznimke. Članak 4. stavak 1. točke 1. i 2. ZPPN-a definira da se prometom nekretnina smatra svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj. To obuhvaća: kupoprodaju, zamjenu, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba. Člankom 6. stavkom 1. ZPPN-a propisano je da je porezni obveznik stjecatelj nekretnine, a prema članku 9. stavku 1. ZPPN-a, osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Članak 12. ZPPN-a propisuje stopu poreza na promet nekretnina od 3%, a nastanak porezne obveze definiran je člankom 16. stavkom 1. ZPPN-a, kojim je propisano da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla kojim se stječe nekretnina. Dužnost prijave nastanka porezne obveze uređena je člankom 18. stavkom 1. ZPPN-a, prema kojem su javni bilježnici obvezni po službenoj dužnosti elektroničkim putem dostaviti poreznom tijelu isprave o prijenosu prava vlasništva, pri čemu se među ispravama izričito navode i ugovori o ortaštvu na temelju kojih dolazi do prometa nekretnina.

9.1. Opće porezno oslobođenje koje tužitelj ističe sadržano je u članku 13. stavku 1. točki 8. ZPPN-a, kojim je propisano da porez na promet nekretnina ne plaćaju: „osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.“

10. Za pravilno tumačenje navedene zakonske odredbe nužno je sagledati i ostale odredbe kojima se uređuje ortaštvo i zajedničko vlasništvo. U smislu članka 638. Zakona o obveznim odnosima i članka 33. Zakona o obrtu, imovina ortaštva predstavlja zajedničku imovinu ortaka (zajedničko vlasništvo). Međutim, u poreznom pravu, koje se temelji na načelu zakonitosti i uskog tumačenja poreznih pogodnosti i oslobođenja, tekst norme članka 13. stavka 1. točke 8. ZPPN-a kumulativno zahtijeva postojanje postupka razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva te stjecanje „posebnih dijelova te ili tih nekretnina“.

11. Pritom zakonodavac u članku 14. ZPPN-a propisuje specifična porezna oslobođenja pri unosu nekretnine u kapital trgovačkih društava, postupcima pripajanja i razdvajanja društava kapitala, dok takva široka i sustavna oslobođenja nisu predviđena za obrtničke asocijacije i istupanja iz ortačkih odnosa izvan strogo postavljenih okvira stvarne diobe u naravi na posebne dijelove.

12. Dakle, da bi se na stjecanje nekretnine primijenilo porezno oslobođenje iz članka 13. stavka 1. točke 8. ZPPN-a, moraju biti kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke: a) da se vlasništvo stječe diobom zajedničkog vlasništva ili razvrgnućem suvlasništva i b) da stjecatelj tom diobom stječe „posebne dijelove te ili tih nekretnina“. Što znači da je oslobođenje propisano isključivo za slučajeve kada se kao rezultat diobe konstituiraju i stječu posebni dijelovi nekretnine (npr. etažiranje ili geometrijska dioba više nekretnina). Prijenos čitave nekretnine na preostalog ortaka ne predstavlja diobu na posebne dijelove.

13. U konkretnom slučaju, tužitelj stječe cjelokupnu nekretninu u naravi (zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica]) u samovlasništvo (1/1 dijela), dok istupajući ortak BI u cijelosti napušta obrt i ortačku zajednicu. Osim toga, sklapanje ugovora o ortakluku i ugovora o istupanju iz ortakluka u istom danu (4. rujna 2023. godine) upućuje na to da cilj pravnog posla nije bio trajno obavljanje zajedničke gospodarske djelatnosti kroz obrt, već prijenos prava vlasništva na nekretnini s RI na tužitelja.

14. Stoga su argumenti tuženika u cijelosti pravno utemeljeni te je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

15. Budući da tužitelj nije uspio u sporu po osnovi iz članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS- a, ne pripada mu ni preostali zatraženi trošak te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Osijeku 30. lipnja 2026.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis