REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-752/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Igor Karaturović, odvjetnik u Glini, Ulica kralja Tomislava 6, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi obnove potresom oštećene zgrade, 1. listopada 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-000-06/21-05/2340, URBROJ: 531-11-2-25-19 od 12. svibnja 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak, u kojem je javnopravno tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude i povrata spisa javnopravnom tijelu.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura (slovima: dvije tisuće eura) u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke u bitnom navodi da je 9. ožujka 2021. podnio zahtjev za konstrukcijsku obnovu obiteljske kuće te da je tuženik 16. rujna 2024. zaprimio Nalaz postojećeg stanja građevinske konstrukcije. Smatra da je tuženik, sukladno članku 64. stavku 2. Zakona o obnovi, bio dužan odlučiti o zahtjevu u roku od 60 dana od utvrđenja stupnja oštećenja zgrade, što nije učinio. Ističe da je od podnošenja zahtjeva proteklo gotovo četiri godine te predlaže naložiti tuženiku donošenje rješenja u roku od 15 dana i naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je u postupku utvrđeno kako je predmetnoj zgradi preliminarnim pregledom dodijeljena kategorija PN1 – privremeno neuporabljivo, potreban detaljan pregled, dok je Nalazom postojećeg stanja zaprimljenim 16. rujna 2024. utvrđeno da je zgrada uporabljiva, uz prijedlog nekonstrukcijske obnove. Nakon što je tužitelj osporio taj nalaz, pribavljeno je očitovanje njegova izrađivača koji je ostao pri danoj ocjeni. Tužitelj je zaključkom od 24. ožujka 2025. pozvan da izmijeni zahtjev u zahtjev za novčanu pomoć za nekonstrukcijsku obnovu ili zatraži organiziranu nekonstrukcijsku obnovu. Budući da zgrada nije utvrđena kao privremeno neuporabljiva, neuporabljiva ili uništena, tuženik smatra da nisu ispunjene pretpostavke na koje tužitelj veže rok iz članka 64. stavka 2. Zakona o obnovi te predlaže odbaciti tužbu kao preuranjenu.

3. Podneskom od 8. travnja 2025. tužitelj se protivi navodima odgovora na tužbu te ističe da nesporna kronologija postupka potvrđuje da tuženik nije u zakonskom roku donio meritornu odluku. Smatra da se rok od 60 dana iz članka 64. stavka 2. Zakona o obnovi odnosi na sve podnositelje zahtjeva za obnovu od trenutka utvrđenja stupnja oštećenja zgrade, neovisno o utvrđenoj kategoriji uporabljivosti, te da bi suprotno tumačenje dovelo do nejednakog postupanja. Poziva se i na pravo na donošenje odluke u razumnom roku s obzirom na ukupno trajanje upravnog postupka. Ostaje kod tužbenog zahtjeva i zahtijeva naknadu troškova u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.

4. Podneskom od 11. lipnja 2025. tužitelj obavještava Sud da je tuženik nakon pokretanja upravnog spora donio rješenje od 12. svibnja 2025., kojim je odbijen njegov zahtjev za konstrukcijsku obnovu, a koje je njegov punomoćnik zaprimio 20. svibnja 2025. Ističe da donošenje tog rješenja ne utječe na osnovanost prvotne tužbe zbog šutnje uprave te navodi da rješenje u cijelosti osporava. Predlaže postupanje prema članku 100. Zakona o upravnim sporovima radi njegova očitovanja o nastavku spora odnosno proširenju tužbe na naknadno doneseno rješenje.

5. Podneskom od 12. lipnja 2025. tuženik obavještava Sud da je 12. svibnja 2025. donio rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za konstrukcijsku obnovu obiteljske kuće te, s obzirom na to da je o zahtjevu odlučeno, predlaže odbaciti tužbu.

6. Podneskom od 14. srpnja 2025. tužitelj, postupajući po pozivu Suda, izjavljuje da nije zadovoljan rješenjem tuženika od 12. svibnja 2025. te proširuje tužbu i na navedeno rješenje, koje osporava zbog povrede pravila postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da se osporeno rješenje temelji na Nalazu postojećeg stanja građevinske konstrukcije čiju je vjerodostojnost tijekom upravnog postupka argumentirano osporio. Ističe da tuženik nije ocijenio dostavljene fotografije oštećenja niti njegove prigovore da Nalazom nisu obuhvaćena sva oštećenja te da Nalaz nije izradila osoba koja je neposredno pregledala zgradu. Smatra da tuženik nije potpuno utvrdio činjenično stanje i da je nepravilno prebacio teret dokazivanja na tužitelja. Nadalje navodi da je predložio novi pregled građevine i izradu novog nalaza, ali tuženik tim dokaznim prijedlozima nije udovoljio, zbog čega smatra pogrešnim zaključak da nije ponudio dokaze kojima bi doveo u sumnju postojeći Nalaz. Predlaže saslušanje tužitelja te, prema potrebi, građevinsko vještačenje radi utvrđivanja stanja uporabljivosti objekta. Smatra da je zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenjen i Zakon o obnovi te da mu pripada veći opseg prava na obnovu, odnosno konstrukcijska obnova. Protivi se i prijedlogu za odbacivanje prvotne tužbe zbog šutnje uprave jer je tuženik rješenje donio tek nakon pokretanja spora. Konačno predlaže poništiti rješenje od 12. svibnja 2025., predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak te mu dosuditi troškove spora.

7. Podnescima od 12. ožujka, 9. lipnja i 10. rujna 2026. tužitelj u bitnom ponavlja da je podneskom od 14. srpnja 2025. proširio tužbu na rješenje tuženika od 12. svibnja 2025. te ukazuje na obvezu hitnog postupanja u predmetima obnove nakon potresa. Navodi da nakon proširenja tužbe nije pravodobno nastavljeno postupanje u sporu te opetovano predlaže da Sud bez održavanja rasprave usvoji tužbeni zahtjev, poništi osporeno rješenje i dosudi mu troškove upravnog spora. U posljednjem podnesku dodatno najavljuje mogućnost podnošenja predstavke prema Zakonu o sudovima zbog duljine trajanja postupka.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je spor riješio bez održavanja rasprave na temelju članka 98. točke 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS). Naime, nezakonitost osporenog rješenja Sud je mogao utvrditi na temelju stanja spisa, budući da iz podataka upravnog spisa proizlazi da u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu u potrebnoj mjeri stručno razjašnjeni konkretni prigovori tužitelja glede potpunosti Nalaza postojećeg stanja građevinske konstrukcije. Za utvrđenje navedene nezakonitosti nije bilo potrebno izvoditi nove dokaze u upravnom sporu, dok tuženik u odgovoru na tužbu nije zahtijevao održavanje rasprave niti je predložio izvođenje dokaza.

8.1. Dokazne prijedloge tužitelja za njegovo saslušanje i provođenje građevinskog vještačenja Sud nije izvodio jer nisu bili potrebni za odluku o zakonitosti osporenog rješenja, s obzirom na to da Sud ovom presudom ne utvrđuje stupanj oštećenja građevine niti postojanje prava tužitelja na konstrukcijsku obnovu, već poništava osporeno rješenje zbog nepotpuno utvrđenih činjenica odlučnih za donošenje takve ocjene.

9. Tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja i vraćanje predmeta tuženiku je osnovan.

10. Neosnovan je prigovor tuženika da je tužba podnesena prijevremeno. Neovisno o dosegu primjene posebnog roka iz članka 64. stavka 2. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine, broj 21/23., dalje: Zakon o obnovi), u vrijeme podnošenja tužbe bio je protekao rok u kojem je tuženik bio dužan odlučiti o zahtjevu tužitelja. Naime, ako se navedeni posebni rok od 60 dana primjenjuje i kada je stručnim nalazom utvrđeno stanje i stupanj oštećenja relevantan za određivanje odgovarajućeg načina obnove, taj je rok protekao računajući od 16. rujna 2024., kada je tuženik zaprimio Nalaz. Ako se, pak, članak 64. stavak 2. Zakona o obnovi odnosi samo na slučajeve u kojima je utvrđeno da je zgrada privremeno neuporabljiva, neuporabljiva ili uništena, na predmetni se zahtjev primjenjuje opći rok iz članka 101. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP). Budući da je zahtjev podnesen 9. ožujka 2021., a iz spisa ne proizlazi da nije bio uredan, i taj je rok protekao znatno prije podnošenja tužbe. Stoga je prije podnošenja tužbe u svakom slučaju protekao zakonom propisani rok za donošenje odluke, kao i daljnji rok iz članka 40. stavka 2. ZUS-a, pa tužba nije bila prijevremena.

11. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužitelj 9. ožujka 2021. podnio zahtjev za konstrukcijsku obnovu obiteljske kuće te da je kao vlasnik nekretnine ovlašten podnijeti zahtjev;

- da je preliminarnim pregledom zgradi dodijeljena kategorija PN1 – privremeno neuporabljivo – potreban detaljan pregled;

- da je Nalazom postojećeg stanja građevinske konstrukcije, zaprimljenim 16. rujna 2024. i izrađenim po ovlaštenoj inženjerki građevinarstva, utvrđeno da je kuća uporabljiva, uz prijedlog nekonstrukcijske obnove;

- da je tužitelju omogućeno očitovanje o Nalazu te mogućnost izmjene zahtjeva u zahtjev za novčanu pomoć za nekonstrukcijsku obnovu odnosno organiziranu nekonstrukcijsku obnovu;

- da je tužitelj osporio Nalaz, navodeći, među ostalim, da nije jasno tko je neposredno pregledao građevinu, da potpisnica Nalaza nije obavila pregled, da nisu evidentirana sva oštećenja i da njihov utjecaj na mehaničku otpornost i stabilnost nije pravilno ocijenjen, zbog čega je predložio izradu novog nalaza;

- da je izrađivačica Nalaza u očitovanju ostala pri ocjeni da objekt pripada nekonstrukcijskoj obnovi, navodeći da Nalaz prikazuje karakteristične, a ne sve pukotine te da njihov broj nije odlučan za kategorizaciju;

- da tužitelj ni nakon ponovnog poziva nije izmijenio zahtjev, nego je ostao pri zahtjevu za konstrukcijsku obnovu i predložio novi pregled građevine.

12. Tuženik je prihvatio Nalaz postojećeg stanja kao vjerodostojnu stručnu podlogu, smatrajući da sadrži sve bitne elemente propisane točkom 10. Programa mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko- zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine, broj 28/23., dalje Program mjera). Prigovore tužitelja nije smatrao dostatnima za dovođenje Nalaza u sumnju, uz obrazloženje da tužitelj nije ponudio protudokaz kojim bi osporio njegove stručne zaključke, pa nije prihvatio prijedlog za novi pregled i izradu novog nalaza. Budući da je Nalazom utvrđeno da je zgrada uporabljiva i da zahtijeva nekonstrukcijsku obnovu, tuženik je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za popravak konstrukcije iz članka 17. stavka 1. točke 2. Zakona o obnovi, već za popravak nekonstrukcijskih elemenata iz točke 1. iste odredbe. Stoga je odbio zahtjev tužitelja za konstrukcijsku obnovu.

13. Odlučna činjenica za rješavanje predmetne upravne stvari jest stupanj oštećenja konstrukcijskih elemenata predmetne zgrade uslijed potresa, odnosno zahtijeva li utvrđeno stanje konstrukcijsku ili samo nekonstrukcijsku obnovu. Tuženik je tu činjenicu utvrdio na temelju Nalaza postojećeg stanja građevinske konstrukcije, kojim je zgrada ocijenjena uporabljivom uz prijedlog nekonstrukcijske obnove. Međutim, tužitelj tijekom upravnog postupka nije samo izrazio neslaganje s navedenim Nalazom, već je iznio konkretne prigovore koji se odnose na način njegova nastanka i njegovu potpunost, osobito navodeći da nije razvidno tko je i kada neposredno pregledao građevinu, da osoba koja je Nalaz izradila i potpisala nije obavila neposredni pregled, da Nalazom nisu obuhvaćena sva oštećenja, uključujući pukotine na nosivim zidovima, te je predložio novi pregled građevine i izradu novog nalaza. Tuženik je navedene prigovore dostavio izrađivačici Nalaza na očitovanje. Međutim, dostavljenim očitovanjem nisu u cijelosti otklonjene navedene dvojbe.

14. Iz podataka spisa proizlazi da je za predmetnu građevinu izrađen Nalaz postojećeg stanja građevinske konstrukcije, u kojem su evidentirana oštećenja pojedinih konstrukcijskih i nekonstrukcijskih elemenata građevine. U Nalazu su, između ostaloga, na vanjskim i unutarnjim nosivim zidovima evidentirane dijagonalne, vertikalne i horizontalne pukotine, pretežito širine 1–3 mm. Pojedinačno evidentirana oštećenja ocijenjena su kao nekonstrukcijska odnosno kao oštećenja koja ne utječu bitno na zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti. Za smjerove X i Y utvrđeno je da otpornost zgrade nije bitno ugrožena, dok na međukatnoj konstrukciji i krovištu nisu utvrđena konstrukcijska oštećenja. Ukupnom ocjenom prema EMS-98 građevina je svrstana u I. stupanj – blago oštećenje, odnosno zanemarivo konstrukcijsko i blago nekonstrukcijsko oštećenje. Građevina je ocijenjena uporabljivom, a kao daljnje postupanje preporučena je nekonstrukcijska obnova.

15. Sud nalazi da takav stručni nalaz načelno predstavlja relevantnu stručnu podlogu za odlučivanje u upravnom postupku. Sama činjenica da osoba koja je izradila odnosno potpisala Nalaz nije osobno obavila terenski pregled građevine ne dovodi, sama za sebe, u pitanje njegovu dokaznu vrijednost ako je Nalaz izrađen na temelju stručno i potpuno prikupljenih podataka o stanju građevine.

16. Jednako tako, sama brojnost pukotina na građevini nije dostatna za zaključak da postoji konstrukcijsko oštećenje koje zahtijeva konstrukcijsku obnovu. Za takvu ocjenu odlučni su vrsta, položaj, širina i rasprostranjenost oštećenja te njihov utjecaj na mehaničku otpornost i stabilnost građevine, što zahtijeva stručnu procjenu.

17. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj tijekom upravnog postupka nije osporavao Nalaz samo općenitim nezadovoljstvom njegovim zaključkom, već je iznio konkretne prigovore njegovoj potpunosti. U podnesku od 8. studenoga 2024. naveo je da na građevini postoje oštećenja koja u Nalazu nisu evidentirana, među ostalim puknuća na temeljima, dodatne pukotine na nosivim zidovima te pomaci zidane konstrukcije, a na navedene okolnosti pozvao se i na fotografije građevine.

18. Navedeni prigovori odnose se upravo na konstrukcijske elemente građevine i stoga, prema ocjeni Suda, nisu mogli biti otklonjeni samo pozivanjem na zaključke postojećeg Nalaza. Naime, tužitelj ne osporava samo stručnu kvalifikaciju u Nalazu evidentiranih oštećenja, već tvrdi da dio relevantnih oštećenja uopće nije bio evidentiran niti uzet u obzir pri donošenju konačne stručne ocjene.

19. U tom je pogledu relevantno i očitovanje izrađivača Nalaza prema kojem su terenski pregled i prikupljanje podataka obavljale druge osobe, dok je ovlašteni inženjer na temelju tako prikupljenih podataka izradio Nalaz. Ta okolnost sama po sebi ne čini Nalaz neprihvatljivim, ali, povezana s konkretnim prigovorima tužitelja o neevidentiranim oštećenjima, zahtijevala je provjeru jesu li pri izradi Nalaza ovlaštenom inženjeru bili dostupni potpuni podaci o stanju konstrukcije.

20. Naime, zaključak da je riječ o zanemarivom konstrukcijskom oštećenju i da je primjerena nekonstrukcijska obnova može biti pouzdan samo ako su prethodno utvrđena sva oštećenja koja bi prema svojoj vrsti, položaju i rasprostranjenosti mogla biti relevantna za ocjenu mehaničke otpornosti i stabilnosti građevine.

21. Stoga je, nakon što je tužitelj konkretno ukazao na navodno neevidentirana oštećenja nosivih i drugih konstrukcijskih elemenata te ih potkrijepio fotografijama, bilo potrebno stručno ocijeniti predstavljaju li prikazana oštećenja oštećenja koja nisu bila obuhvaćena Nalazom i, ako nisu bila obuhvaćena, mogu li ona utjecati na ukupnu ocjenu stanja građevine i preporučenu vrstu obnove.

22. Takvu ocjenu ne može zamijeniti ni procjena samog tužitelja da se radi o težim konstrukcijskim oštećenjima niti ocjena javnopravnog tijela ili Suda na temelju samog vizualnog pregleda fotografija. Riječ je o stručnom pitanju za čije je razjašnjenje potrebno odgovarajuće stručno znanje građevinske struke.

23. Iz podataka spisa proizlazi da je tuženik prigovore tužitelja dostavio izrađivačici Nalaza te pribavio njezino očitovanje od 21. studenoga 2024., zaprimljeno 13. prosinca 2024. Međutim, tim očitovanjem nisu stručno razjašnjeni svi konkretni prigovori tužitelja glede potpunosti Nalaza. Izrađivačica se očitovala o načinu evidentiranja pukotina i navela da Nalaz prikazuje karakteristične, a ne sve pukotine te da njihov broj nije odlučan za kategorizaciju oštećenja, ali iz očitovanja ne proizlazi da je konkretno ocijenila navode tužitelja o oštećenjima temelja, dodatnim oštećenjima nosivih zidova i pomacima zidane konstrukcije, odnosno jesu li ta oštećenja bila obuhvaćena stručnom procjenom i, ako nisu, mogu li utjecati na ukupnu ocjenu prema EMS-98 i preporučenu vrstu obnove.

24. Sud pritom ne prihvaća kao utvrđenu tvrdnju tužitelja da predmetna građevina zbog navedenih oštećenja nužno zahtijeva konstrukcijsku obnovu. Dostavljene fotografije i navodi tužitelja sami po sebi nisu dostatni za takav zaključak. Međutim, oni predstavljaju dovoljno konkretizirane okolnosti koje su zahtijevale dodatnu stručnu provjeru prije donošenja odluke o zahtjevu.

25. Slijedom navedenoga, činjenica da postojeći Nalaz predmetnu građevinu ocjenjuje uporabljivom, s blagim oštećenjem prema EMS-98 i preporukom nekonstrukcijske obnove, sama po sebi nije dostatna za otklanjanje konkretnih prigovora da pri njegovoj izradi nisu evidentirana sva oštećenja konstrukcijskih elemenata. Pozivanje na zaključak Nalaza radi odgovora na prigovor o njegovoj nepotpunosti dovelo bi do kružnog zaključivanja jer upravo potpunost činjenične podloge na kojoj je taj zaključak zasnovan predstavlja predmet osporavanja.

26. Sud stoga ocjenjuje da u upravnom postupku nije u potrebnoj mjeri razjašnjena odlučna činjenica jesu li sva relevantna oštećenja konstrukcijskih elemenata predmetne građevine bila obuhvaćena stručnom procjenom te, ako nisu, utječu li dodatno istaknuta oštećenja na ukupnu ocjenu stupnja oštećenja i potrebne vrste obnove.

27. Zbog navedenog se za sada ne može prihvatiti ni zaključak tuženika da su ispunjene pretpostavke isključivo za nekonstrukcijsku obnovu, ali ni suprotan zaključak tužitelja da su ispunjene pretpostavke za konstrukcijsku obnovu.

28. U ponovnom postupku tuženik će otkloniti navedeni nedostatak tako da će stručnoj osobi odnosno izrađivaču Nalaza predočiti konkretne prigovore i dokumentaciju tužitelja te pribaviti obrazloženu stručnu ocjenu jesu li oštećenja na koja se tužitelj poziva bila obuhvaćena postojećim Nalazom i, ako nisu, utječu li prema svojoj vrsti, položaju, širini i rasprostranjenosti na ocjenu mehaničke otpornosti i stabilnosti građevine, ukupnu klasifikaciju oštećenja te vrstu potrebne obnove. Ako se na temelju postojeće dokumentacije ne može pouzdano utvrditi jesu li konkretno istaknuta oštećenja postojala i bila obuhvaćena terenskim pregledom odnosno ako se utvrđeni nedostaci na drugi način ne mogu pouzdano otkloniti, potrebno je provesti novi neposredni stručni pregled građevine i pribaviti odgovarajuću stručnu ocjenu stupnja oštećenja i potrebnog načina obnove.

29. Sud ne može prihvatiti zaključak tuženika da tužitelj nije ponudio niti jedan protudokaz kojim bi doveo u sumnju valjanost Nalaza. Okolnost da tužitelj nije pribavio vlastiti stručni nalaz ne oslobađa tuženika obveze da potpuno i pravilno utvrdi činjenice odlučne za rješavanje upravne stvari, osobito kada je stručna podloga na kojoj se odluka temelji osporena konkretnim i provjerljivim prigovorima. Jednako tako, činjenica da Nalaz u bitnome slijedi strukturu propisanu točkom 10. Programa mjera te sadrži ocjenu evidentiranih oštećenja, ukupnu ocjenu prema EMS-98, ocjenu uporabljivosti i prijedlog daljnjih aktivnosti, sama za sebe ne otklanja dvojbe glede njegove materijalne potpunosti i pouzdanosti u konkretnom slučaju, osobito imajući u vidu konkretan prigovor tužitelja da pojedina oštećenja konstrukcijskih elemenata, uključujući oštećenja temelja, Nalazom nisu evidentirana niti stručno ocijenjena.

30. Slijedom navedenoga, Sud ocjenjuje da činjenično stanje na temelju kojeg se može zaključiti jesu li na predmetnoj zgradi potrebni popravak konstrukcije ili samo popravak nekonstrukcijskih elemenata nije potpuno i pravilno utvrđeno, zbog čega je osporeno rješenje valjalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

31. Sud nije sam riješio upravnu stvar jer bi takvo odlučivanje zahtijevalo da Sud prvi put u sporu, izvođenjem dokaza odgovarajuće građevinske struke, utvrđuje odlučne stručne činjenice koje u upravnom postupku nisu potpuno utvrđene, uključujući eventualno provođenje novog neposrednog pregleda građevine. Pritom se ne radi o pojedinačnoj činjenici koju bi bilo moguće dopuniti jednostavnim izvođenjem dokaza u sporu, već o potrebi cjelovite stručne provjere potpunosti postojeće stručne podloge te, prema potrebi, ponovnog neposrednog pregleda građevine i nove ocjene stupnja njezina oštećenja i potrebnog načina obnove. S obzirom na narav i opseg tako potrebne dopune činjeničnog stanja, Sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke da sam riješi upravnu stvar, već je potrebno da navedene nedostatke otkloni nadležno javnopravno tijelo u ponovnom postupku, uz obvezu postupanja prema pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda iz ove presude.

32. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a u vezi odredbe članka 119. stavka 4. ZUS-a i članka 151. ZUS-a.

33. Odluka o troškovima upravnog spora temelji se na članku 144. stavcima 1. i 2. te članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima. Prema članku 144. stavku 1. toga Zakona, troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora, dok prema stavku 2. troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika. Budući da je tužitelj uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu onih troškova zastupanja po odvjetniku koji su bili opravdani za vođenje ovoga spora.

34. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe od 25. veljače 2025. godine. Tužba je bila potrebna radi ostvarivanja sudske zaštite zbog propuštanja tuženika da u propisanom roku odluči o zahtjevu tužitelja, pri čemu je tuženik odluku o tom zahtjevu donio tek tijekom upravnog spora. Stoga trošak njezina sastava predstavlja opravdani izdatak učinjen u povodu ovog spora.

35. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 8. travnja 2025. godine. Tim se podneskom tužitelj očitovao na odgovor tuženika na tužbu te je u bitnom ostao kod ranije postavljenog tužbenog zahtjeva i dodatno obrazlagao svoje stajalište o postojanju šutnje uprave i primjeni roka za donošenje rješenja. Sud ocjenjuje da navedena procesna radnja nije bila potrebna za odlučivanje o tada postavljenom tužbenom zahtjevu. Naime, pitanje je li tuženik propustio odlučiti u propisanom roku Sud je mogao ocijeniti na temelju tužbe, odgovora na tužbu i podataka upravnog spisa, primjenjujući mjerodavno pravo po službenoj dužnosti. Okolnost da je tužitelj u tom podnesku dodatno obrazložio svoje pravno shvaćanje članka 64. stavka 2. Zakona o obnovi ne čini njegov sastav opravdanim izdatkom, budući da je Sud pitanje prijevremenosti mogao ocijeniti na temelju činjenica iznesenih već u tužbi, navoda odgovora na tužbu i mjerodavnog prava koje primjenjuje po službenoj dužnosti. Stoga trošak sastava tog podneska Sud ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.

36. Sud tužitelju nije priznao ni trošak sastava podneska od 11. lipnja 2025. godine. Tim je podneskom tužitelj u bitnom obavijestio Sud da je tuženik 12. svibnja 2025. donio rješenje o njegovu zahtjevu te naveo da tim rješenjem nije zadovoljan i da očekuje postupanje Suda prema članku 100. ZUS-a. Nakon toga Sud je rješenjem od 25. lipnja 2025. pozvao tužitelja da se izjasni je li zadovoljan naknadno donesenim rješenjem odnosno proširuje li tužbeni zahtjev na to rješenje, pa navedeni podnesak nije predstavljao procesnu radnju potrebnu za nastavak niti za meritorno rješavanje spora. Tužitelj je tek podneskom od 14. srpnja 2025., postupajući po pozivu Suda, uredio tužbeni zahtjev i iznio razloge zbog kojih osporava naknadno doneseno rješenje.

37. Tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 14. srpnja 2025. godine. Tim je podneskom, postupajući po pozivu Suda iz članka 100. ZUS-a, izjavio da nije zadovoljan rješenjem tuženika od 12. svibnja 2025., proširio tužbeni zahtjev na navedeno rješenje te iznio konkretne činjenične i pravne razloge zbog kojih ga smatra nezakonitim. Navedeni podnesak bio je potreban za nastavak spora i odlučivanje o zakonitosti naknadno donesene odluke, zbog čega trošak njegova sastava predstavlja opravdani izdatak u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.

38. Slijedom navedenoga, od zatraženih troškova za sastav tužbe i podnesaka od 8. travnja, 11. lipnja i 14. srpnja 2025., Sud je kao opravdane priznao troškove sastava tužbe i podneska od 14. srpnja 2025., dok je zahtjev za naknadu troškova sastava podnesaka od 8. travnja i 11. lipnja 2025. odbio kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. i III. izreke presude.

U Zagrebu, 1. listopada 2026.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. ove presude nije dopuštena žalba.

Protiv točke II. i III. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Igor Karaturović – elektroničkim putem

2. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine – elektroničkim putem

3. U spis