REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-2287/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Davorki Simunić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Magdalene Janjić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. RŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: OKDO Zagreb) broj KO-DO-4868/2020 od 7. prosinca 2020., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zastupnice optužbe KŠ, te opt. RŠ i njezinog branitelja, odvjetnika Alana Milinkovića, 5. listopada 2026. objavio je, a 30. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Optužena RŠ - OIB [osobni identifikacijski broj], kći R i FŠ rođene K, rođena **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem na adresi [adresa], državljanka Republike Hrvatske, vizažist, sa završenom općom gimnazijom, zaposlena u TD Supersport d.o.o., s mjesečnim primanjima od 2.500,00 do 3.000,00 eura, neudana, majka jednog maloljetnog djeteta u dobi od 10 godina, bez imovine, srednjeg imovinskog stanja, kazneno neosuđivana, prekršajno nekažnjavana

k r i v a j e :

što je

6. ožujka 2020. oko 12,30 sati, u [adresa], nakon prethodnog verbalnog sukoba s majkom FŠ vezano uz održavanje čistoće stana u kojem živi, istoj je u cilju da ju ustraši rekla da će ju ubiti, te ju je rukama uhvatila za vrat i gurala ju po stanu te tukla rukama po glavi, a koje riječi i ponašanje su kod njezine majke FŠ izazvale osjećaj straha za vlastiti život,

dakle,

drugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je

počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju – opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

II/ te se na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11. optužen ica osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci

a na temelju čl. 56. KZ/11 na optuženicu primjenjuje uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako ona u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III/ Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08.) opt. RŠ nalaže se naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08., na ime paušalne svote u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura te trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08. na ime provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 780,30 (sedamstoosamdeseteuraitridesetcenti) eura, sve u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podnijelo je protiv RŠ uvodno naznačenu optužnicu, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. Tijekom postupka oštećena FŠ nije postavila imovinskopravni zahtjev.

2. Očitujući se o optužbi, opt. RŠ navela je da se ne smatra krivom za kazneno djelo stavljeno joj na teret.

3. Optuženica je u svojoj obrani na raspravi od 14. lipnja 2023. navela kako ona s majkom nije imala blizak odnos niti joj je ona pružala podršku u životu, već je to bio njezin očuh koji s njom živi od 4. godine njezinog života i stoga ga smatra ocem. Ona je za svoju majku, prema njenom mišljenju, bila neželjeno dijete iz prvog braka i ona se na taj način prema njoj i odnosila. Kada je ostala trudna, majka je htjela da prekine trudnoću dok ju je otac podržavao kako u odluci da zadrži dijete, tako i kroz trudnoću i nakon poroda. Naime, ona je 38 tjedana ležala čuvajući trudnoću i otac joj je pomagao, a nakon godinu dana po rođenju djeteta, kći se teško razboljela i tada su krenula njihova hodanja po bolnicama. U dobi od godinu i pol njene kćeri, razišla se s njenim ocem, no ostali su u korektnim odnosima i stoga ju je smetalo što se njena majka se pred njenom kćeri negativno očitovala i vrijeđala njenog bivšeg partnera, odnosno, oca njenog djeteta, pa i na način da je iskazivala da se veseli njegovoj smrti, na što ju je više puta upozoravala da ne razgovara tako o ocu pred njezinim djetetom. Upravo zbog takvog ponašanja njezine majke gdje je ona negativno u nazočnosti njezinog djeteta pričala o djetetovom ocu, podviknula je na majku i rekla da napusti kuću, odnosno, stan gdje je živjela s kćeri i tada su završile u prekršajnom postupku. Kako joj je prekršajna sutkinja rekla, točnije upozorila ju, a nakon što je tamo iznijela obranu i ukazala na probleme koje ima s majkom, da je ona kao roditelj dužna zaštiti svoje dijete od takvih postupaka njene majke i upozorila ju da mora zvati policiju ako je točno to što govori, to ju je osvijestilo o njenim obvezama i ohrabrilo da to učini, pa je tako tog 6. ožujka 2020. majci pozvala policiju. Naime, taj dan su ona i kći išle u bolnicu, a pregled nisu mogli obaviti zbog psihičkog stanja djeteta koje je bilo takvo da pregled nije bio moguć. Naravno da je to bilo emocionalno iscrpljujuće i za dijete i za nju, jer su cijeli dan pokušavali u bolnici obaviti taj pregled i kad su došle kući, kći je odmah zaspala i to na njenim prsima. Neposredno po tome zazvonio joj je telefon, javila se, a zvala je njena majka. Rekla joj je da je bilo loše u bolnici, da dijete spava i da je jako umorna, na što joj je majka rekla da su našli pseće dlake u stanu pa joj je ponovila da dijete spava i da će o svemu razgovarati kasnije, spustivši slušalicu. Neposredno potom vidjela je kako ju majka gleda kroz prozor i počinje kucati po istom. Naravno da je to probudilo dijete koje je počelo vrištati i plakati, ona je ustala, a majka je ušla u stan i ponavljala je da je našla pseću dlaku, da je stan neuredan, na što joj je rekla neka ode jer da vidi da dijete vrišti i plače. Na to je majka htjela dijete uzeti u ruke i rekla je da idu gore kod nje. Njoj je tada tu bilo dosta, pozvala je policiju upravo kako bi zatražila pomoć radi takvih postupaka majke, a i sve s obzirom na prethodnu uputu prekršajne sutkinje. Nakon što je pozvala policiju tata je sišao dolje i majci zaprijetio prstom, te joj rekao da neka ide gore i da ona sve to kuha. Majka je otišla gore, a ona je dočekala policiju. Dva policajca su sjedila s njom za stolom u stanu gdje je tada živjela obavljajući obavijesni razgovor, kada se spustila njena majka i rekla im da bi im nešto rekla. Prilikom tog dolaska nije na majci uočila nikakve ozljede, a policajci su je također vidjeli i rekli su joj neka ode gore i da će oni doći s njom razgovarati. Naime, policajci su već znali njihovu dinamiku i probleme između majke i nje jer su tada već po treći puta tada bili kod njih i znali su da joj majka npr. ne da ključ od kuće, te da joj je uzela ključ od stana gdje živi, pa su joj rekli da neka joj da ključ od stana jer tamo živi, što je ona odbijala. Naime, majka joj je znala kopati po stanu i po donjem rublju, a to joj je javljao poskrivečki otac. Tako je jednom vidjela njezin novi donji veš i rekla joj da ako ima 200,00 kuna za grudnjak, neka njoj navečer donese 2.000,00 kuna za stan, a ona je tamo živjela zato što je bila nezaposlena i nije imala kuda drugdje. Nakon ovog događaja majci je ponovno zvala policiju nekoliko dana nakon jer ju je bilo strah ući u kuću, vidjevši da je okrenula neku bravu pa da ju ne optuži da je to ona i da ju opet ne optuži za neki napad, jer kada je dan ili dva nakon tog 6. ožujka došla kod gospođe ŽŠ u policijsku postaju, ista joj rekla joj je da ju je majka optužila da bi je i izgrebala po vratu, međutim ona tog dana na svojoj majci nije vidjela ozljede. Kada su se policajci spustili do nje, a nakon što su s majkom obavili razgovori, rekli su joj da je imala neko crvenilo po vratu i stoga ona pretpostavlja da se majka sama izgrebala, a takve scene je znala raditi i njenom ocu. Njena majka inače nije u psihijatrijskom tretmanu, no ima očito problema u ponašanju, što joj je potvrdila i sestrična koja je psiholog, no majka se dragovoljno ne želi uključiti u neki tretman, dok je ona zbog svojih obiteljskih problema zatražila pomoć psihologa.

3.1. Odgovarajući na pitanje je li majka njoj nekada zvala policiju odgovorila je da je, i to onaj dan kada su završile na prekršajnom sudu i nakon ovog događaja joj je također zvala, a kada joj se predočeno izvješće od 9. ožujka 2020. iz kojeg proizlazi da bi FŠ tražila zaštitu policije, jer da je fizički napadnuta od kćeri ĐŠ odgovorila je da njena majka nema kćer ĐŠ, već samo HŠ, a ona o tom događaju nemam saznanja. Majka je nju višekratno prijavljivala i Centru za socijalnu skrb, te je ona u kontinuiranom kontaktu bila s djelatnicama Centra, koje su jednako kao i policija bile u njenom stanu više puta i vidjele su kako taj stan izgleda te su joj same djelatnice Centra rekle da ih njena majka gotovo svakodnevno naziva i opterećuje. Mišljenja je da je jedan od razloga zbog kojih ima ove probleme s majkom taj što se majka protivi da njena kći održava kontakte sa svojim ocem i svaku subotu kada je njezin bivši partner uzima na roditeljsku skrb majka radi probleme, a po razgovorima sa susjedima zna da je zapravo isticala kako smatra da bi njena kći trebala živjeti s njom. Tog 6. ožujka 2020. s majkom bila možda nekih 10-tak minuta sama u tom stanu uz svoju kćer i osim toga što joj je rekla da neka izađe van i da će pričati kasnije, te da pričeka s njom policiju kako bi mogli vidjeti te pseće dlake po stanu, s time da ona nema psa i bila je riječ o umjetnim dlakama s igračke njenog djeteta, ništa drugo joj nije rekla. Otac se dolje spustio zato što je dijete vrištalo, a majku je tada jedino fizički dotaknula na način da ju je primila ispod pazuha i rekla da sada idu pregledati cijeli stan i neka joj pronađe prašinu i dlake. Majku nije udarila niti uhvatila za vrat, a niti ju je naguravala po stanu i rekla da će je ubiti. Upitana da opiše na koji način je njena majka uzela tijekom tog događaja dijete u svoje ruke, optuženica je navela da, kako se ona digla to se i MŠ digla i išla za njom plačući i stajala je kraj nje, te ju je njena majka uzela s poda. Prilikom tog podizanja djeteta niti je ona odmicala svoju majku, niti majka nju, samo ju je molila da dijete ostavi na miru, jer je do sada spavala, a sad se zbog njihove svađe probudila i plače. Majka je krenula prema katu s njenim djetetom i tada je ona došla do nje te je svoje dijete uzela njoj iz naručja. Svojoj majci sigurno nije izgovorila bilo kakve prijeteće riječi, posebno ne nakon što je bila poučena prekršajnim postupkom, a da je majku tukla rukama po glavi ili je udarila više puta kako tvrdi, ovakva kakva je, misleći pritom na krupniju konstituciju u odnosu na svoju majku, zasigurno se ne bi mogla ni dići ili spustiti do policajaca. Tijekom tog događaja u stan je doslovno uletio njezin otac, te je majku primio za majicu i izvukao ju van iz stana ljut na nju. U trenutku ulaska u stan, otac ju je udario vratima, jer je stajala uz ta vrata budući je majka htjela izaći, a ona joj je rekla da će sada ostati tu i da će zajedno čekati policiju, dakle, majka je željela izaći iz stana, ali je ona stala između vrata i nje kako bi zajedno dočekale policiju. Nikada joj nije izrečena bilo koja mjera od strane Centra zbog njenih majčinskih nekompetencija, već, dapače, skrenuta joj je pažnja po djelatnicima Centra da je dužna aktivnije se angažirati oko zaštite vlastitog djeteta kako bi je otklonila od takvih postupanja svoje majke i upravo zato su se i odselile, jer su joj djelatnice višekratno isticale da takvo odrastanje njenog djeteta koje svjedoči takvom ponašanju njene majke ugrožava njezin razvoj.

3.2. Pri ponovnom iznošenju obrane na raspravi od 30. rujna 2026. optuženica je ponovila da nikada svojoj majci nije rekla da će je ubiti niti ju je ikada uhvatila rukama za vrat i tukla rukama po glavi jer da se zna kako završi onaj tko se njoj suprotstavi. Na upit kako objašnjava da je njena majka potpisala izjave o povlačenju kaznene prijave koje je predala u sudski spis, navela je kako smatra da je ona shvatila što bi se moglo desiti ukoliko ona završi u zatvoru i da bi njena kći mogla ostati sama jer se otac o njoj ne brine, a također ju je i njihova susjeda koja je inspektorica u policiji upozorila da ne podnosi olako kaznene prijave jer se jednom podnesene prijave ne mogu više samo tako povući s obzirom da to nije sapunica nego stvarni život.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitao izvješće Policijske postaje Sesvete, Policijske uprave zagrebačke, E dojava 449/2020 o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 6. ožujka 2020., izvješće Policijske postaje Sesvete, Policijske uprave zagrebačke E dojava 470/2020 o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 9. ožujka 2020., zapisnik Policijske postaje Sesvete, Policijske uprave zagrebačke o zaprimanju kaznene prijave broj 511 - 19-35/8-60-41/20 od 9. ožujka 2020., zapisnik Policijske postaje Sesvete, Polic ijske uprave zagrebačke o ispitivanju osumnjičene RŠ broj 511-19-35/8-60-41/20 od 13. ožujka 2020. sa DVD snimkom ispitivanja, zapisnik Županijskog suda u Zagrebu o ispitivanju svjedoka FŠ broj F782/2020 od 5. lipnja 2020. (list 29 spisa), zapisnik Županijskog suda u Zagrebu o ispitivanju svjedoka HŠ broj Kir- 782/2020 od 5. lipnja 2020. (list 30 spisa), iskaz žrtve FŠ s rasprave od 8. studenog 2022. (list 68 spisa), iskaz svjedoka CŠ s rasprave od 2. ožujka 2023. (list 71 spisa), iskaz svjedokinje HŠ s rasprave od 2. ožujka 2023. (list 72 spisa), iskaz svjedokinje ŽŠ s rasprave od 14. lipnja 2023. (list 82 spisa), izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sesvete od 24. listopada 2023. (list 93-96 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Davora Zdunića i psihologijskog vještaka Vesne Matulić Karađole (list 113-131 spisa), izjavu FŠ od 11. listopada 2022. (list 64 spisa), izjavu FŠ od 16. rujna 2026. (list 150 spisa) te specijalistički nalaz za MŠ (list 151 - 152 spisa). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženicu.

5. Proanaliziravši i ocijenivši izvedene dokaze u ovom kaznenom postupku, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, te dovodeći iste u međusobnu vezu, sud je utvrdio da je optuženica počinila kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11., na način kako joj je to optužnicom stavljeno na teret.

6. Ispitana na dokaznom ročištu, žrtva FŠ je u svom iskazu navela da je 6. ožujka 2020. oko 12,30 sati pokucala na vrata svojoj kćerki RŠ i zamolila ju da očisti stan, na što ju je kći rukama uhvatila za vrat, gurala po hodniku, „trgala“ ju za ruke i bacila na krevet govoreći da će je ubiti i ostati čekati policiju. Također se sjeća da ju je „trgala“ rukom po glavi. Od opisanog događaja imala je crvene otiske na vratu i rukama, a doktoru nije išla. Osjećala se uplašeno, zbunjeno i jadno, a o svemu zna i njezin suprug CŠ. Na upit optuženice odgovorila je da do nje nije išla s namjerom da uznemirava nju i njezino dijete. Optuženica je pozvala te prilike policiju, a ona policiju i hitnu nije zvala jer ju je bilo sram.

7. Svjedokinja HŠ, polusestra optuženice i kći žrtve FŠ, na dokaznom je ročištu u svom iskazu navela da događaju od 6. ožujka 2020. nije bila nazočna, no dva dana kasnije roditelji su joj rekli da je njena majka tražila RŠ da očisti stan, na što ju je ova napala, gurala, bacila na krevet i držala ju za vrat. Također su joj rekli da je RŠ rekla majci da neće živa izaći iz sobe. Nakon tog događaja njih dvije nisu kontaktirale, s time da su joj to roditelji sa zakašnjenjem rekli jer je nisu željeli uznemiravati. Po njenoj ocjeni, smatra da se majka jadno osjećala.

8. Sud je prihvatio iskaze ovih svjedokinja kao jasne i međusobno suglasne, s time da sud, unatoč tome što opt. RŠ nije bila prisutna prilikom ispitivanja svjedokinje HŠ, smatra da se radi o konfrontiranom iskazu budući da je optuženica svojevoljno izašla iz sudnice tijekom ispitivanja svjedokinje, na koji način se odrekla prava da istoj postavlja pitanja. Tako je ošt. FŠ u svom iskazu opisala sve okolnosti iz činjeničnog opisa stavljene na teret optuženici, a svjedokinja HŠ, koja doduše samom događaju nije bila prisutna, potvrdila je iskaz oštećenice navevši da su joj roditelji o tome pričali i to sa zakašnjenjem ne želeći je uznemiravati. Osim toga, u postupku je provedeno kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje oštećene FŠ, na okolnost njezinih karakteristika ličnosti, kognitivnih sposobnosti i stupnju psihosocijalne zrelosti, tijekom kojeg vještaci kod iste nisu utvrdili pokazatelje neke teže duševne bolesti ili poremećaja niti većih mentalnih ispada, već promjene ličnosti i blage poteškoće afektivnog i socijalnog funkcioniranja. Naveli su da je oštećenica pasivno ovisne strukture ličnosti, sniženih pozitivnih emocija, nesigurna, slabije se zna izboriti za sebe i sklona je izbjegavanju sukoba. Također da nema većih poteškoća uočavanja, upamćivanja, reproduciranja upamćenog i zaključivanja o uzročno-posljedičnim odnosima. Iz ovakvog nalaza sudskih vještaka dodatno proizlazi zaključak suda o vjerodostojnosti iskaza ošt. FŠ.

9. Točno je, kako je to u svojoj obrani istaknula opt. RŠ, da je ona inkriminiranog dana pozvala djelatnike policije s obzirom da tako proizlazi i iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 6. ožujka 2020. (list 6 spisa), međutim, navedena okolnost po ocjeni suda ne ukazuje da je oštećenica podnijela lažnu kaznenu prijavu i neistinito iskazivala u ovom postupku. Naime, sama optuženica u svojoj obrani opisuje učestale sukobe između nje i njezine majke, gdje se ona osjećala napadnuto te je i sam inkriminirani događaj opisala na način da je njezina majka bila ta koja je sukob započela i nije ju htjela pustiti na miru, zbog kojeg je razloga pozvala policiju. Stoga činjenica da je upravo optuženica te zgode pozvala policiju ne dovodi u sumnju zaključak suda o tome što se te prilike uistinu dogodilo. Osim toga, sama oštećenica u svom iskazu navodi da ona tada nije pozvala policiju jer se osjećala posramljeno, a što je životno uvjerljivo objašnjenje s obzirom da prijavljivanje nasilnog ponašanja vlastitog djeteta prema sebi svakako nije ugodno.

10. Ošt. FŠ je tijekom ovog postupka u dva navrata dostavila u spis podneske i to 12. listopada 2022. (list 64 spisa), u kojem navodi da povlači kaznenu prijavu jer su ona i kći riješile nesuglasice te izjavu od 16. rujna 2026. (list 150 spisa) u kojoj je navedeno da kćeri u potpunosti oprašta događaj od 6. ožujka 2020. i da nije zainteresirana za njezin daljnji kazneni progon. Također je navela da je od tog događaja prošlo šest godina te da od samog događaja do danas između nje i njezine kćeri nema nikakvih sukoba, nesuglasica niti problema, a da je njezina prijava policiji posljedica njezine ljutnje i postupanja u afektu. Također je navela da su obiteljski odnosi trajno i potpuno izglađeni, obiteljski je sklad u potpunosti uspostavljen te da obitelj živi u miru, međusobnom poštovanju i razumijevanju. Moli sud da uzme u obzir njezinu izričitu želju za obustavom ovog postupka jer da nastavak istog narušava ponovno uspostavljeni obiteljski mir.

11. Citirane podneske i izjave ošt. FŠ sud nije posebno cijenio prilikom ocjene je li počinjeno predmetno kazneno djelo na njenu štetu. Naime, nesporno je da se tijekom ovog postupka opt. RŠ odselila iz kuće gdje je živjela s majkom, očuhom i polusestrom, a gdje se odvio sporni događaj. Logično je i razumljivo da se selidbom optuženice promijenila obiteljska dinamika i međusobni odnosi u određenoj mjeri poboljšali s obzirom da su ona i oštećenica u manjoj mjeri bile u kontaktu i time se smanjila i vjerojatnost međusobnih sukoba. Nadalje, navod oštećenice da od inkriminiranog dana pa do dana pisanja te izjave nije bilo nikakvih sukoba, nesuglasica niti problema nije točan budući da je u izvješću Zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Sesvete opisano više incidentnih situacija između optuženice i oštećenice, sve nakon inkriminiranog događaja, pa tako i da je oštećenica sudskim putem tražila iseljenje kćeri iz kuće, da je optuženica bila pritvorena zbog prijave majke i očuha te učestalo traženje intervencija socijalne službe zbog narušenih obiteljskih odnosa. Za primijetiti je da je izjavu od 16. rujna 2026. oštećenica započela s navodom da svojoj kćeri „oprašta događaj od 6. ožujka 2020.“, a što svakako ukazuje da je tog dana bilo nekog neželjenog postupanja na njenu štetu. Razumljiva je želja ošt. FŠ da na neki način pomogne kćeri u situaciji kada je znatan vremenski odmak od samog događaja, a njihovi međusobni odnosi bolji nego što su bili tada, no njezine izjave, kao što je prethodno pojašnjeno, nisu od utjecaja na ocjenu o postojanju kaznenopravne odgovornosti opt. RŠ.

12. Zbog svih iznesenih razloga, sud je obranu opt. RŠ u kojoj je ona opovrgnula navode optužbe ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom ka izbjegavanju njezine kaznene odgovornosti, dok je prihvaćen dio obrane optuženice u kojoj ona opisuje učestale nesuglasice i sukobe sa svojom majkom, budući da tako proizlazi i iz izvješća Zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Sesvete kojem su se obje strane obraćale.

13. Stoga je sud u ovom postupku utvrdio da je opt. RŠ postupila na način kako joj se to stavlja na teret činjeničnim supstratom optužnice, dakle da je svoju majku ošt. FŠ rukama uhvatila za vrat i gurala ju po stanu te tukla rukama po glavi pri čemu joj je rekla da će ju ubiti, a koje ponašanje i riječi su kod oštećenice prouzročili strah za njezin život. Opisano ponašanje i izgovorene riječi su po ocjeni suda takve da bi kod svake osobe dovele do osjećaja straha, a što se u konkretnom slučaju i dogodilo s obzirom na podnošenje kaznene prijave.

14. Optuženica je pri tome postupala s izravnom namjerom jer je bila svjesna svog djela i željela je njegovo ostvarenje, bila je ubrojiva i svjesna je da je njezino djelo zabranjeno te sud nije našao postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga. Na opisani je način opt. RŠ ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranog joj kaznenog djela te je za isto proglašena krivom.

15. Odlučujući o kaznenoj sankciji, adekvatnoj kaznenoj odgovornosti opt. RŠ, ovaj sud uzeo je u obzir sve, kako olakotne tako i otegotne okolnosti na strani iste. Kao olakotno uzeta je činjenica da je optuženica prekršajno nekažnjavana i kazneno neosuđivana osoba te da su u odnosi u obitelji optuženice i oštećenice sada bolji i riješene njihove nesuglasice. Kao otegotno uzeta je činjenica da je optuženica, pored izazivanja osjećaja straha kod oštećenice upućivanjem prijetećih riječi, istu još i nastojala poniziti jer ju je udarala, gurala i tukla te u njoj izazvala i osjećaje jada i posramljenosti.

16. Uvažavajući sve navedeno, sud je opt. RŠ za počinjeno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11. izrekao kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Nadalje, cijeneći da se radi o neosuđivanoj osobi, to po ocjeni suda nije potrebno izvršiti izrečenu kaznu jer je i samo vođenje ovog postupka na optuženicu utjecalo u smislu prevencije daljnjeg protupravnog ponašanja, tako da će za postizanje svrhe kažnjavanja biti dovoljno izricanje uvjetne osude te se izrečena kazna neće izvršiti ako ona u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Sud izrečenu sankciju smatra u cijelosti adekvatnom svim utvrđenim okolnostima i podobnu za postizanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

17. Opt. RŠ je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. naloženo naknaditi troškove ovog kaznenog postupka s osnove paušalne svote i provedenog psihologijsko - psihijatrijskog vještačenja.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 30. rujna 2026.

Sudac:

Davorka Simunić

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od pisanog primitka iste, žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili poštom preporučeno u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb – web. ser.

2. opt. RŠ - e HP

4. branitelj, odvjetnik Alan Milinković – e. kom.

5. u spis